Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10336/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZJ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 13. studenog 2024., broj Pp-1641/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 13. studenog 2024., broj Pp-1641/2024-5, proglašen je krivim okr. ZJ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 10 dana i na temelju čl. 41. i čl. 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje bi mu bila izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom osudom. Na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, u izrečenu kaznu zatvora se uračunava jedan dan lišenja slobode (7. lipnja 2024.).

1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 30,00 eura.

2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na neizricanje zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tužitelj u žalbi, nakon interpretacije pobijane presude, reproducira svrhu izricanja prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona, svrhu prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji iz čl. 11. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te svrhu zaštitnih mjera iz čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, navodi da je uz uvjetnu osudu, koju smatra primjerenom sankcijom, trebalo izreći i zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, naglašavajući da je okr. ZJ djelomično lišen poslovne sposobnosti jer ima dijagnosticiranu paranoidnu shizofreniju te da se uslijed dekompenzacije bolesti bude agresivan prema ukućanima, o čemu je bila riječ i kritične zgode. Tužitelj u žalbi upire na iskaz žrtve nasilja, majke okrivljenika, koja je navela da se ponašanje okrivljenika nakon dolaska kući s liječenja u ustanovi na Rabu popravilo te je navela da bi okrivljenik još uvijek trebao korigirati svoje ponašanje.

5. Po ocjeni ovog suda, neosnovano se tužitelj poziva na iskaz žrtve nasilja, majke okrivljenika, jer ista nije istaknula ni jedno konkretno problematično ponašanje okrivljenika nakon povratka kući s liječenja u ustanovi na Rabu. Navedena svjedokinja je izjavila: „Po dolasku s liječenja situacija glede ponašanja mog sina se popravila u većini segmenata, no međutim, mišljenja sam da bi sin još uvijek trebao korigirati svoje ponašanje“. Iz takve izjave nije moguće utvrditi je li okrivljenik, i nakon povratka s liječenja, bio agresivan i u kojoj mjeri odnosno koji su to segmenti ponašanja okrivljenika za koje žrtva nasilja smatra da bi ih trebalo korigirati. U tom smislu, neosnovano se tužitelj poziva na citirani dio iskaza žrtve nasilja, jer iz istih ne proizlazi ni jedna konkretna okolnost iz koje bi proizlazila svrsishodnost provedbe zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

6. Slijedom prethodno navedenog te činjenice da okr. ZJ ima dijagnosticiranu paranoidnu shizofreniju, zbog čega je bio u više navrata hospitaliziran, a zadnje liječenje je polučilo pozitivne promjene u njegovom ponašanju, ocjena je i ovog suda da u konkretnom slučaju nema osnove za izricanje zaštitne mjere iz čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7. Slijedom navedenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.