Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5693/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HR, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 4. travnja 2025., broj: Pp-297/2025-17, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. HR kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. HR je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 EUR (sto eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 4. travnja 2025., broj: Pp-297/2025-17, u ponovljenom postupku, proglašen je krivim okr. HR da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju se lišenje slobode 3. ožujka 2024. uračunava kao 39,82 eura, tako da je okrivljeniku preostala novčana kazna 220,18 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne smatrat će se da je ista plaćena u cijelosti.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 32. st. 1. al. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima na kojima sudjeluje GNK Dinamo iz Zagreba na području Republike Hrvatske u trajanju jedne godine s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju te, na temelju čl. 32. st. 1. al. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, zaštitna mjera zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluje GNK Dinamo s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave u trajanju jedne godine.

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da se okrivljenik u cijelosti oslobađa obveze naknade istih.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem braniteljice odvjetnice Barbare Glavaš Štefanac, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači u pogledu visine odmjerene novčane kazne na način da se ista umanji i ublaži te da se pobijana presuda preinači u dijelu u kojem su okrivljeniku izrečene zaštitne mjere.

3. Žalba nije osnovana.

4. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik navodi da prvostupanjski sud nije u dokaznom postupku utvrdio njegovu namjeru počinjenja prekršaja niti protupravnog ponašanja te ističe da se prilikom uhićenja nije nalazio u prostoru športskog objekta, da je postupanje tužitelja bilo dva sata prije samog odigravanja utakmice i da nije bio ni blizu mjesta odigravanja utakmice, stadiona, zbog čega nisu ostvarena obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

5. Ističući da prvostupanjski sud nije u dokaznom postupku utvrdio njegovu namjeru počinjenja prekršaja niti protupravnog ponašanja, okrivljenik zanemaruje odredbu čl. 25. Prekršajnog zakona, koja jasno propisuje, između ostalog, da je kriv za prekršaj onaj počinitelj koji je postupao iz nehaja, dok se namjera, kao oblik krivnje, samo iznimno može propisati propisom o prekršaju. Dakle, za postojanje krivnje dovoljan je nehaj, kako je to propisano odredbom čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona, dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a o čemu se ne radi kod prekršaja koji je predmet ovog postupka.

6. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik tvrdi da nisu ostvarena bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret i za koji je proglašen krivim jer se u trenutku kada je utvrđeno da u organizmu ima 0,83 g/kg alkohola nije nalazio na prostoru športskog objekta, treba navesti da je odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima taksativno navedeno što se sve smatra protupravnim ponašanjem u smislu tog Zakona, dok je čl. 4. st. 2. istog Zakona izrijekom navedeno da protupravna ponašanja iz st. 1. „mogu biti ostvarena tijekom čitavog razdoblja od polaska, putovanja, trajanja natjecanja do povratka sa športskog natjecanja“. Dakle, odredba čl. 4. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima je generalna materijalna odredba koja se odnosi na sva protupravna ponašanja sankcionirana tim zakonom i time je inkorporirana u svaku kažnjivu odredbu. Takvo normativno rješenje ne zahtjeva da u svakoj kažnjivoj odredbi bude propisano da se sankcionirano protupravno ponašanje odnosi i na razdoblje od polaska, putovanja, trajanja natjecanja do povratka sa športskog natjecanja, budući da je, kao što je to već rečeno, to jasno navedeno u generalnoj odredbi čl. 4. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i ista se primjenjuje na sva protupravna ponašanja.

7. Povezujući suštinu čl. 4. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima s činjenicom da je nedvojbeno utvrđeno da je okr. HR putovao na nogometnu utakmicu koja se odigravala u Osijeku između NK Osijek i GNK Dinamo, koja činjenica se žalbom ni ne osporava, tijekom kojeg putovanja je, a u vezi izvršenja naložene mjere PP Vinkovci u vezi prihvata i preprate navijača GNK Dinama koji su putovali u Osijek, izvršena kontrola navijača te utvrđeno da je okrivljenik imao 0,83 g/kg alkohola u organizmu, jasno je da se radi o protupravnom ponašanju obuhvaćenom čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Stoga nije osnovana žalbena tvrdnja da nisu ostvarena bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret i za koji je proglašen krivim.

8. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

9. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se ističe da okrivljenik do sada nije počinio ni jedan prekršaj iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima zbog čega nema mjesta primjeni izrečenih zaštitnih mjera. Suprotno tim žalbenim navodima, ovaj sud je, unatoč činjenici da okr. HR nije prethodno osuđivan za prekršaj iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, utvrdio da iz podataka u spisu proizlazi značajnija neusklađenost okrivljenika sa zakonima jer je u relativno kratkom vremenu dva puta proglašen krivim za počinjenje prekršaja. Radi se o prethodnoj osuđivanosti za dva prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama, od kojih je jedan prekršaj upravljanje vozilom iako je u organizmu imao nedozvoljenu koncentraciju alkohola, te o jednom prekršaju iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dakle o prekršaju koji u sebi nosi veći stupanj agresivnosti. Zbog navedenog je prvostupanjski sud raniju osuđivanost okr. HR, iako se ne radi o osuđivanosti za prekršaj iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, osnovano uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o izricanju zaštitnih mjera. Žalbeni navodi kojima se ističe da okrivljenik radi kao vozač autobusa što bi mu moglo onemogućavati postupanje po naloženim obvezama u vezi izrečenih zaštitnih mjera, treba navesti da je čl. 32.a st. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisano postupanje u takvim slučajevima.

10. Iako je okrivljenik u žalbenom prijedlogu naznačio kako predlaže da se pobijana presuda preinači u pogledu visine odmjerene novčane kazne na način da se ista umanji i ublaži, iz sadržaja žalbe proizlazi da nije iznio ni jedan žalbeni navod u tom pravcu, no ovaj sud je pobijanu presudu u tom dijelu razmatrao po osnovi iz čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona.

11. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i više nego dostatno vrednovane jer je prvostupanjski sud, unatoč ranijoj prekršajnoj osuđivanosti, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 260,00 do 1.990,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana pa izrečena kazna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, pogotovo imajući na umu raniju prekršajnu osuđivanost okrivljenika, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

12. Stoga, nije osnovana žalba zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema materijalnog dokaza da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, nema podatka da bi bio nesposoban za rad te proizlazi da nema obvezu uzdržavati još neku osobu pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, Hrvatski nogometni savez i tužitelja.