REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-1636/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice UĐV, radi prekršaja iz članka 216. stavka 3. i 114. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju brani Hrvoje Čačić, odvjetnik iz Bjelovara, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar, Klasa: 211-07/24-5/13436, Urbroj: 511-02-05-24-1 od 22.5.2024., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja i branitelja okrivljenice, a u odsutnosti okrivljenice, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENICA UĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka U i Đ, r. T, rođena **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., ravnatelj bolnice, 6.000,00 eura, državljanka Republike Hrvatske, udata, 2 maloljetne djece, visoka stručna sprema pismena, prekršajno neosuđivana,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

I da bi dana 22. svibnja 2024., u 17:10 sati, u ulici Ante Topića Mimare kućni broj 7 u Bjelovaru, dijete UĐ, rođen **.**.2010., upravljao mopedom marke Tomos registarske oznake i broja [registarska oznaka], prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima, jer nije navršio minimalnu dob za polaganje vozačkog ispita AM kategorije, te za vrijeme vožnje nije na glavi koristio zaštitnu kacigu, time da su prekršaji djeteta u izravnoj vezi s propuštenim nadzorom roditelja,

pa da bi time počinila prekršaje iz članka 216. stavka 1. u vezi stavka 3. i 114. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. POLICIJSKA POSTAJA BJELOVAR, podnijela je protiv okrivljenice Optužni prijedlog Klasa: 211-07/24-5/13436, Urbroj: 511-02-05-24-1 od 22.5.2024., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljenica se očitovala o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnila kako se ne smatra krivom za prekršaje stavljene joj na teret.

3. Ispitana UĐV navodi da nije imala saznanja o spornom događaju odnosno činjenici da je njezin sin odnosno dijete u dobi od 13 godina UĐ kritične zgode u popodnevnim satima na javnoj prometnici upravljao mopedom registarske oznake [registarska oznaka]. Naime, predmetni moped je u vlasništvu sina i taj moped mu je kupio djed kraće vrijeme prije spornog događaja. Međutim, od nje i svog oca nikada dijete nije primilo i dobilo dopuštenje za upravljanje tim motornim vozilom, jer su ga uputili na činjenicu da nema položen vozački ispit i ne smije upravljati na prometnici tim motornim vozilom kao niti drugim motornim vozilima. No, predmetni moped se nalazio sve vrijeme u dvorištu kuće gdje žive i to najčešće u garaži i prema njezinom saznanju za vožnju predmetnim mopedom nije potrebno imati ključ za njegovo pokretanje. Također joj je poznati da sin UĐ nije imao za to vrijeme kacigu niti mu je kupljena, jer nije imao dopuštenje u to vrijeme kao dijete od 13 godina upravljati takvom vrstom motornog vozila. Kritičnog dana sa suprugom u popodnevnim satima je napustila kuću na neko vrijeme time da je dijete UĐ ostao kod kuće pisati školsku zadaću. U tom smislu nije mogla imati saznanja da bi si on dopustio svojevoljno uzeti i koristiti navedeni moped na javnoj prometnici. Za tu je činjenicu saznala nedugo po događaju kada je primila telefonski poziv iz Policijske postaje. Inače, sina UĐ znala je u nekoliko navrata uočiti unutar dvorišta kuće da sjedi na navedenom mopedu, ali nije nikada primijetila niti primila saznanja o tome da bi se usudio koristiti ili voziti moped na javnoj prometnici. U svakom slučaju moped je bio slobodan za korištenje, što znači da nije bio na neki način zaključan i onemogućen za korištenje, što znači da je kao roditelj imala povjerenje u dijete da si neće dopustiti upravljanje tim motornim vozilom na prometnici. Obzirom da nije dopustila djetetu mlađem od 14 godina upravljanje navedenim motornim vozilom niti je imala razloga očekivati da će se njime koristiti, ne smatra da je na njezinoj strani postojao direktan propust nadzora nad djetetom, zbog čega je došlo do navedenih prekršaja.

4. Obzirom da je okrivljenica porekla prekršaje za koje se tereti, sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoke ĐĐ, kao policijskog službenika, sina okrivljenice TĐ te supruga okrivljenice IĐ, nakon čega je izvršen uvid u izvješće o prekršaju.

5. Ispitani OĐ iskazuje da je navedenog popodneva bio u radnoj smjeni te je službenim motociklom obilazio gradske prometnice i zatekao je jedno dijete koje nije na glavi nosilo zaštitnu kacigu kako upravlja mopedom registarskih oznaka iz optužnog akta. Već zbog činjenice da nije nosio zaštitnu kacigu na toj vrsti motornog vozila pratio je moped i uz bljeskalice na službenom vozilu zaustavio vozača i saznao njegovo ime i prezime. Tada je u ovlaštenoj evidenciji utvrdio da ta osoba nema navršenih 14 godina i u zakonskom smislu se smatra djetetom koje nije odgovorno za svoje postupke. Zbog toga je inzistirao da se na mjestu događaja pojave roditelji koji nisu bili kod kuće već na nekoj drugoj lokaciji, ali su se oboje pojavili kroz neko vrijeme u [adresa] I [adresa] O gdje je dijete TĐ zaustavio u kontroli prometa. Smatrao je da je u ovoj situaciji došlo do propusta nadzora roditelja nad djetetom, jer je djetetu omogućeno da upravlja navedenim motornim vozilom i za to je smatrao odgovornom upravo okrivljenicu kao majku, jer je primio saznanja da je ona to motorno vozilo kupila upravo za svog sina TĐ. Ističe da je saznanje o tome tko je kupio navedeni moped primio upravo od same okrivljenice koja se o tome na navedeni način izjasnila. Također napominje da je direktnu odgovornost odnosno propust nadzora roditelja utvrdio upravo zbog činjenice da je navodno majka kupila predmetni moped za dijete, a izvan službe je čak imao prilike vidjeti u nekoliko navrata da dijete okrivljenice UĐ također upravlja mopedom na javnoj prometnici. Još napominje da usprkos učestalom opažanju da dijete sudjeluje u prometu kada mu to nije dopušteno prema zakonskim propisima nije o tome u svojstvu službene osobe obavještavao o tome nadležni Zavod za socijalni rad, jer nije bio upućen u tu vrstu propisa. Dodaje kako je dijete okrivljenice UĐ prijetilo njegovoj kćeri obzirom da njih dvoje idu u istu školu na način da je to dijete njegovu kćer pitalo da li je njezin otac policajac i na potvrdan odgovor dijete okrivljenice je odgovorilo: "pozdravi tatu".

6. Ispitani UĐ iskazuje da je doista navedenog dana u popodnevnim satima zatečen na javnoj prometnici u ulici A. T. Mimare da upravlja mopedom registarskih oznaka iz optužnog akta te je zaustavljen u kontroli prometa od strane policijskog službenika. Tom prilikom policijski službenik je pravilno utvrdio prema osobnim podacima da se zatekao za upravljačem ovog mopeda iako mu to nije bilo dopušteno obzirom da do tada nije stekao minimalnu dob za upravljanje motornim vozilima i time nije imao položen vozački ispit. Ističe da je predmetni moped za njega kupio djed time da ne zna da li se radilo o novom ili rabljenom motornom vozilu. No, predmetni moped je bio u obitelji u posjedu otprilike 3 ili 4 mjeseca i nije ga nitko koristio, pa niti on ponajprije što nije bio u funkciji, jer je imao neku grešku zbog koje se rad motora nije mogao uključiti. Stoga ga nije nitko popravljao i nije ga bilo moguće koristiti. S druge strane, ističe da za njega roditelji predstavljaju autoritet i zbog svoje dobi je uvijek slušao njihove savjete i odluke, pa tako i vezano za nedopuštenost da upravlja bilo kakvim motornim vozilima na prometnici, na što su ga oba roditelja uputila kada je dobio u posjed predmetni moped. Stoga si to nije dozvolio, ali ove zgode kada nisu roditelji bili kod kuće već na poslu, putem Interneta želio je saznati i utvrditi o kakvom se kvaru na ovom mopedu radi kako bi ga doveo u stanje ispravnosti. Kroz izvjesno vrijeme je shvatio postupak kojim se moped može eventualno dovesti u funkciju i kada je probao uključiti rad motora uspio je u tome. Tada je nepromišljeno i nekritički te bez razmišljanja i bez dopuštenja roditelja odlučio tim mopedom napraviti krug po naselju u blizini kuće i tom je prilikom zaustavljen u kontroli prometa. Inače, moped nije bio zaključan, jer za tim nije bilo potrebe stoga što nije bio u funkciji i time nisu roditelji imali razloga sumnjati da bi se mogao koristiti njime u prometu. To je bila jedina izolirana situacija u kojoj si je dozvolio upravljati motornim vozilom na prometnici, što nikada prije ni kasnije nije činio.

7. Ispitani IĐ iskazuje da nema nikakvih saznanja o tome da bi sin UĐ kritične zgode bio zatečen u prometu na javnoj prometnici da upravlja predmetnim mopedom. Isti moped kao polovan kupio je njegov djed odnosno njegov tast, ali su znali da to vozilo nije u funkciji i ne može se koristiti u vožnji zbog izvjesne neispravnosti. Stoga je više mjeseci moped stajao u dvorištu ispod nadstrešnice i on je kao roditelj sinu rekao da će ga popraviti i dovesti u funkciju tek onda kada on položi vozački ispit odnosno stekne minimalnu dob za upravljanje takvom vrstom vozila. Stoga nije imao razloga sumnjati o tome da bi ga on pokušao sam popraviti i eventualno nedopušteno koristiti u prometu. U kritično vrijeme nalazio se u gradu u trgovini dok je supruga bila na radnom mjestu, tako da je sin ostao sam kod kuće i nije mu poznato na koji je način mogao moped dovesti u funkciju i njime se koristiti u prometu. Inače napominje da je sin iznimno poslušan te on i supruga kao roditelji predstavljaju za njega autoritet i nisu nikada imali s njim problema u bilo kojem smislu.

8. U postupku je bilo nesporno da je okrivljenica majka maloljetnog TĐ, rođenog **.**.2010. te da je kao roditelj u obvezi po potrebi vršiti nadzor nad djetetom mlađim od 14 godina koji nje prekršajno ili kazneno odgovoran, kako bi se izbjeglo činjenje bilo kakvih protupravnih radnji. Također je neprijeporno da je dijete UĐ kritične zgode zatečen u prometu da upravlja mopedom iako nije stekao minimalnu dob za upravljanje motornim vozilima te nije na glavi nosio zaštitnu kacigu.

9. Međutim, kao spornu okolnost valjalo je utvrđivati da li je upravo okrivljenica kao roditelj direktno i neposredno propustila obaviti pravovremeni nadzor nad svojim djetetom SĐ i time ga onemogućiti i spriječiti da izvrši navedene protupravne radnje sudjelovanjem u prometu.

10. U provedenom dokaznom postupku sud nije našao valjane i sigurne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je okrivljenica počinila prekršaje za koje se tereti, uslijed čega je oslobođena optužbe.

11. Nakon što se okrivljenica izjasnila da se ne smatra krivom za navedene prekršaje, vrlo jasno je u obrani istakla kako je predmetni moped na kojem je zatečeno njezino dijete u prometu čak u njegovom vlasništvu obzirom da mu ga je kupio djed izvjesno vrijeme prije tog događaja. Nadalje ističe da su ona kao majka te otac djeteta njega pravovremeno uputili da svakako nema dopuštenje upravljati navedenim motornim vozilom dok ne položi vozački ispit. Stoga moped nitko nije koristio te se nalazio u garaži i zbog činjenice da je imala povjerenja prema svom djetetu nije smatrala nužnim i potrebnim da dodatno moped zaključava ili na drugi način onemogući dijete da se njime koristi. Te zgode se nije nalazila kod kuće kao niti njezin suprug i stoga nikako nije mogla znati da bi se dijete usudilo moped koristi na javnoj prometnici.

12. Nadalje, policijski službenik OĐ iskazujući o spornom događaju potvrđuje činjenicu da je u redovitoj kontroli navedene zgode na opisanoj lokaciji zaustavio predmetni moped kojim je upravljao dijete koje nije navršilo 14 godina života, a vozilo je zaustavljeno stoga što vozač nije na glavi nosio zaštitnu kacigu. Nakon što je provjerio osobne podatke vozača i utvrdio da se radi o djetetu, bilo je potrebno komunicirati sa roditeljima koji su se ubrzo pojavili na licu mjesta. Obzirom da je dijete imalo mogućnost doći u posjed i koristiti se mopedom na javnoj prometnici, smatrao je da je došlo do propusta roditelja u nadzoru njegovog ponašanja. Preostale tvrdnje svjedoka odnose se na to da je čak i izvan službe isto dijete znao uočiti da upravlja mopedom na prometnici, ali o tome nije nikoga obavještavao, a dodatno proizlazi da je navodno dijete UĐ na izvjestan način upućivao prijetnju prema njemu preko njegove kćeri.

13. Ispitano dijete UĐ u dobi od 14 godina opisujući događaj ne spori činjenicu da je zaustavljen u kontroli prometa dok je upravljao predmetnim mopedom iako mu to nije bilo dopušteno. Također potvrđuje navode obrane okrivljenice da je za njega moped kupljen od strane djeda, ali dodaje kako je moped bio neispravan i nije se mogao koristiti zbog greške na motoru. Potom ističe kako su roditelji za njega autoritet i slušao je uvijek njihove savjete te odluke koje su donosili u odnosu na njega pa tako i vezano za nedopuštenost da upravlja nekim motornim vozilom, jer su ga na to neposredno uputili kada je dobio u posjed predmetni moped. Međutim, njega je zanimalo zbog čega moped nije u funkciji i putem Interneta je shvatio u čemu je stvar te je uspio uključiti rad motora na mopedu i dok se roditelji nisu nalazili kod kuće donio je pogrešnu odluku i odlučio se na upravljanje mopedom. Time roditelji nisu imali saznanja o tome kako je on u mogućnosti dovesti u funkciju moped niti su imali razloga sumnjati kako će se on potencijalno služiti njime, zbog kojeg razloga nije bio posebno zaključan.

14. I otac djeteta IĐ svojim iskazom naznačuje da je predmetni moped bio izvan funkcije i stajao je u dvorištu time da je on osobno sinu rekao da motor neće popravljati sve dok ne stekne minimalnu dob za polaganje vozačkog ispita i ujedno ne stekne pravo na upravljanje. Stoga nije mogao znati da će njegovo dijete pokušati samo popraviti moped i potom ga nedopušteno koristiti u prometu. Osim toga, niti on niti okrivljenica kao njegova supruga nisu te zgode bili kod kuće i nisu imali nikakav razlog da očekuju kako dijete neće poslušati njihovu odluku obzirom da u odnosu na njega imaju autoritet kao roditelji i nisu imali s njim nikada problema.

15. Također, u samom izvješću naznačuje da je dijete UĐ, upravljao mopedom marke Tomos registarske oznake i broja [registarska oznaka], prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima, jer nije navršio minimalnu dob za polaganje vozačkog ispita AM kategorije, te za vrijeme vožnje nije na glavi koristio zaštitnu kacigu, time da su prekršaji djeteta u izravnoj vezi s propuštenim nadzorom roditelja.

16. Prvotno treba reći da je neupitno kako osobe mlađe od 14 godina nisu prekršajno odgovorne, pa za izvjesne protupravne radnje koje te osobe izvrše, potencijalno mogu odgovarati roditelji ako se utvrdi direktan propust nadzora nad ponašanjem djeteta. S druge strane, propust nadzora ima paušalan i općenit smisao, što znači da je nužno utvrditi da roditelj u konkretnoj situaciji nije poduzeo sve nužno i potrebno kako bi dijete spriječio i onemogućio u izvršenju neke protupravne radnje. Kod toga valja naglasiti da u obiteljskim odnosima između roditelja i djece gotovo u pravilu mora postojati izvjestan odnos povjerenja i vjerodostojnosti u međusobnom ophođenju. Sasvim je jasno da se upravo na taj način stvaranjem povjerenja i iskrenosti djeca i odgajaju od strane roditelja od rane mladosti odnosno djetinjstva, što znači da nije uvijek nužno i potrebno da se radikalnim mjerama ili posebnim zabranama djeca onemogućavaju u izvršenju nekih radnji.

17. U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza imamo utvrđene činjenice o tome da je dijete okrivljenice UĐ doista zatečen u prometu da upravlja naznačenim mopedom u dobi od 13 godina, što znači da nije stekao minimalnu dob za upravljanje motornim vozilima niti ima položen vozački ispit, a k tome na glavi nije nosio zaštitnu kacigu. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka ipak sa potpunom sigurnošću ne proizlazi da je došlo do direktnog propusta nadzora nad djetetom od strane okrivljenice kao majke time da bi mu ona u najmanju ruku omogućila, ili čak dopustila da izvrši navedene protupravne radnje. Upravo iz provedenih dokaza nalazimo da predmetni moped kada je došao u posjed djeteta nije bio ispravan i u funkciji te se nije mogao koristiti u prometu, zbog čega je više mjeseci stajao u dvorištu odnosno garaži. S druge strane, osim okrivljenice u obrani samo dijete UĐ jasno i izričito je naznačio kako ga je majka odmah uputila da se mopedom ne može koristiti sve dok ne stekne minimalnu dob za to i ne položi vozački ispit , a što je dodatno potvrdio i svjedok IĐ kao otac navedenog djeteta. Ako se uzme u obzir činjenica neispravnosti mopeda, onda je potpuno razvidno da roditelji nikako nisu mogli znati, predvidjeti ili očekivati da bi dijete u dobi od 13 godina moglo samo otkloniti izvjestan kvar na mopedu i dovesti ga u funkciju da se može njime koristiti i voziti. Prema tome, osim odnosa povjerenja koji su očito roditelji TĐ stvorili prema svom djetetu koje nikada do tada nije izražavalo bilo kakvo asocijalno ili incidentno ponašanje, gdje su ga pravovremeno uputili na nedopuštenost korištenja motornih vozila na prometnici, ujedno je postojao objektivan razlog zbog kojeg nisu dodatno morali obraćati pažnju na to motorno vozilo i pojačati nadzor nad ponašanjem svog djeteta time da dodatno moped posebno zaključaju u neku prostoriju do koje ne bi mogao prispjeti njihov sin, jer ionako vozilo nije bilo funkcionalno i njime se nije moglo upravljati. Stoga je potpuno jasno da niti korištenjem mašte okrivljenica ili njezin suprug kao roditelji ovog djeteta nisu imali razloga razmišljati o tome kako bi njihov sin u nekom trenutku mogao ovaj moped sam na neki način popraviti i dovesti u funkciju za korištenje odnosno vožnju i da bi se k tome još usudio to učiniti iako od njih ima izričitu zabran vezano za to upravo zbog ranije stvorenog obiteljskog odnosa povjerenja između roditelja i djeteta.

18. Inače, što se tiče iskaza policijskog službenika OĐ nalazimo da je on očito i u jednom djelu privatno involviran u ovu situaciju, jer dijete UĐ ide u istu školu sa njegovom kćeri gdje proizlazi da je čak ovo dijete na posredan način upućivalo prijetnju rema njemu putem njegove kćeri. S druge strane, njegovi navodi o tome da je u nekom navratu prije ovog događaja dijete TĐ izvan služben znao uočiti da upravlja mopedom svakako su neodređeni i neprihvatljivi, jer u takvom slučaju on je bio u obvezi o tome obavijestiti ne samo roditelje već i službene osobe koji su mogli utvrditi izvjesno protupravno ponašanje od strane djeteta, za koje bi potencijalno opet trebali odgovarati njegovi roditelji.

19. Isto tako, iz provedenih dokaza potpuno je neupitno da dijete UĐ živi u obitelji sa oba roditelja koji su jednako odgovorni za eventualan propust nadzora nad svojim djetetom. Stoga svakako nije jasno zbog čega se isključivo majka navedenog djeteta može smatrati odgovornom za navodni propust nadzora, jer propust nadzora ne ovisi o spolu roditelja, kao niti o činjenici gdje su se roditelji nalazili u vrijeme izvršenja protupravnih radnji od strane njihovog djeteta, a također niti o tome da li su upravo roditelji predmetni moped kupili za dijete, ili je to učinila neka treća osoba. Nadzor se u konkretnom slučaju odnosi upravo na to da se dijete na adekvatan način upozna i upozori sa svojim obvezama i odgovornostima i da mu se pravovremeno uputi zabrana da se koristi motornim vozilom u vrijeme kada mu to nije bilo dopušteno. Upravo iz svih provedenih dokaza nalazimo da su okrivljenica kao majka te njezin suprug kao otac TĐ upozorili ga i zabranili mu da predmetni moped koristi, a životno i objektivno to nisu niti mogli očekivati zbog ranijeg primjerenog ponašanja djeteta, a posebno činjenice da to motorno vozilo ionako nije bilo ispravno i u funkciji za korištenje.

20. Kod takvih obiteljskih okolnosti gdje postoji povjerenje između roditelja i navedenog djeteta i gdje proizlazi kako roditelji TĐ predstavljaju stvaran autoritet za svoje dijete, što dijete samo potvrđuje, tada je jasno da okrivljenica nije imala potrebu u bilo kojem smislu pojačati ili proširiti izvjestan nadzor nad svojim djetetom očekujući da bi on mogao izvršiti bilo kakvu protupravnu radnju, posebno u trenucima kada nje ili drugog roditelja nema kod kuće.

21. I na kraju, optužnim aktom se tereti okrivljenicu za propust nadzora nad svojim maloljetnim djetetom mlađim od 14 godina, ali u samom činjeničnom opisu okrivljenice se uopće ne spominje kao osoba koja je izravno propustila nadzor u svojstvu roditelja djeteta koje je zatečeno u izvršenju neke protupravne radnje. Jedino se ističe kakve nepropisne radnje je dijete UĐ izvršio u prometu uz naznaku da su ti prekršaji djeteta u izravnoj vezi sa propuštanjem nadzora roditelja, pa taj roditelj može biti i otac djeteta IĐ. Osim toga, ako bi se potencijalno moglo raditi o izvjesnom propustu nadzora jednog od roditelja djeteta TĐ, osim što je u činjeničnom opisu bilo nužno naznačiti koji je roditelj propustio nadzor, svakako je trebalo naznačiti u kojem je smislu došlo do propuštanja nadzora odnosno kakve je radnje taj roditelj bio u obvezi poduzeti tokom nadzora kako bi objektivno spriječio dijete da izvrši neku protupravnu radnju. U tom smislu dodatno je činjenični opis nejasan i nedostatan, ali prvenstveno ipak nema jasnih i sigurnih dokaza da je upravo okrivljenica direktno svojim ponašanjem u odnosu na dijete propustila nadzor, a što je dovelo do počinjenja predmetnih prekršaja, bez obzira na utvrđenu činjenicu da je dijete zatečeno u prometu kako upravlja mopedom prije stjecanja prava na upravljanje i bez zaštitne kacige na glavi.

22. Sve su to razlozi zbog kojih je i obrana okrivljenice dovoljno smislena i uvjerljiva, pa kako time ne postoje sigurni i nedvojbeni dokazi o njezinom protupravnom postupanju, tada je primjenom pravila "in dubio pro reo" za odnosne prekršaje oslobođena optužbe.

23. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

U Bjelovaru, 18. rujna 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.

Dostaviti:

1. Okrivljenici

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

3. Branitelju