Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ob-154/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Radmili Bonifačić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-741/2023- 11 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba se uvažava kao osnovana, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-741/2023-11 od 14. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. Ostavlja se da se o trošku postupka nastalom u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da je stan u [adresa], upisan kao
- ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) stan na IV. (četvrtom) katu, ravno, koji se sastoji od 3 sobe i ostalih prostorija u površini od 89,72 m², [adresa] i neodvojivo je povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, izgrađene na ZK [katastarska čestica], oznake zemljišta: zgrada mješovite uporabe [adresa] i dvorište ukupne površine 314 m², sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koji je suvlasnički dio jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi,
bračna stečevina stranaka i to suvlasništvo tužiteljice CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela i suvlasništvo tuženika DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u1/2 dijela pa je slijedom toga tuženik dužan trpjeti da se temeljem ove presude tužiteljica upiše kao suvlasnica opisanog stana u jednoj polovici dijela, uz istovremeno brisanje ovog suvlasničkog dijela sa imena tuženika, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici CB da nadoknadi tuženiku ŽB trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 eura , u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, podredno preinači na način da se usvoji tužba, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da je donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema u svemu razloga o odlučnim činjenicama, na što se osnovano ukazuje žalbenim navodima.
6. Predmet postupka je stvarnopravni zahtjev tužiteljice, radi utvrđenja da nekretnina ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) stan na IV. (četvrtom) katu, ravno, koji se sastoji od 3 sobe i ostalih prostorija u površini od 89,72 m², [adresa] i neodvojivo je povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, izgrađene na ZK čestici [katastarska čestica], oznake zemljišta: zgrada mješovite uporabe [adresa] i dvorište ukupne površine 314 m², sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu pa da je ½ te nekretnine, suvlasništvo tužiteljice po toj osnovi, a što joj je tuženik dužan priznati te omogućiti da se kao suvlasnica tog stana upiše u zemljišne knjige.
6.1. Naime, kao vlasnik predmetne nekretnine, upisan je tuženik u cijelosti te tužiteljica tvrdi da ½ te nekretnine predstavlja njeno vlasništvo po osnovi bračne stečevine.
7. Prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na stajalištu da predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu koju su tužiteljica i tuženik stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe iz te imovine, jer pravo i realizacija prava otkupa stana proizlazi iz stanarskog prava pok. majke tuženika CBZ, a koje je pravo isti naslijedio i stečeno je prije useljenja tužiteljice, kao bračnog druga, u stan, dok je zahtjev za otkup stana podnesen prije sklapanja bračne zajednice pa stan ne predstavlja imovinu stečenu radom tijekom bračne zajednice.
8. Naime, prvostupanjski sud smatra kako je u konkretnom slučaju nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu bila pok. CBZ i to na temelju čl. 6. st. 1., 2. i 5. Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj: 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02, dalje: ZPSSP) te da je to pravo naslijedio isključivo tuženik, a da nema utjecaja činjenica što je za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, tuženik sklopio ugovor o prodaji stana s Gradom Zagrebom prema čl. 24. st. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 80/02. i 81/02. ). Ovo sve iz razloga jer je njihov brak sklopljen 6. travnja 1996., a Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen 19. studenog 1997. godine te do trenutka sklapanja braka tužiteljica prema čl. 12. ZPSSP nije stanovala u tom stanu dvije godine.
9. Prethodno izneseni pravni stav prvostupanjskog suda se, za sada, ne može prihvatiti.
10. Prvenstveno je potrebno naglasiti kako se radi o prijeporu u svezi stvarnopravnog zahtjeva radi utvrđenja da predmetna nekretnina predstavlja suvlasništvo tužiteljice u ½ dijela, kao bračne stečevine te se i parnica vodila isključivo po toj osnovi, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud. Međutim, nepotrebno je bilo utvrđivanje okolnosti u pogledu postojanja ranije (izvanbračne) zajednice između tužiteljice i tuženika, prije sklapanja braka, kao i trenutka useljenja tužiteljice u stan, već je relevantno da je Ugovor u kupoprodaji i otkup stana realiziran za vrijeme trajanja bračne zajednice.
11. Stoga je predmet ovog žalbenog postupka pitanje da li pravo vlasništva nekretnine (stana) koje je stečeno temeljem nekadašnjeg stanarskog prava od strane nositelja istog stanarskog prava ima predstavljati bračnu stečevinu, ako se ima na umu činjenica da u vrijeme kada je pok. majka tuženika CBZ ostvarila prava po toj osnovi i u trenutku kada je tuženik naslijedio to pravo, nije postojala bračna zajednica stranaka, ali su isti bili u braku u trenutku sklapanja Ugovora za otkup, odnosno kupoprodaju predmetnog stana, a koji ugovor ima predstavljati temelj stjecanja prava vlasništva.
12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se na konkretan pravni odnos stranaka trebaju primijeniti odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90 i 25/94- dalje ZBPO) obzirom da se primjenjuju odredbe onog zakona koji je bio na snazi tijekom razdoblja stjecanja bračne stečevine.
13. Odredbama čl. 277. ZBPO propisano je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, da je njihova zajednička imovina.
14. Također, prvostupanjski sud je odgovarajuće utvrdio i da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZPSSP.
15. Prema odredbi čl. 6. ZPSSP stan ima pravo kupiti stanar pod uvjetima toga zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva (st. 1). Stanarom, odnosno članom obiteljskog domaćinstva stanara smatraju se osobe, određene propisima o stanovanju (st. 2). Kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog. Kad stanarsko pravo imaju sustanari, stan kupuju zajedno svaki u dijelu na kojem ima stanarsko pravo, ako se ne sporazumiju drukčije (st. 3). Iznimno od odredbe čl. 6. st. 3. Zakona ako jedan ili više sustanara ne podnese zahtjev za kupnju svog dijela stana u roku iz čl. 4. st. 2. toga Zakona, stan imaju pravo kupiti ostali sustanari (st. 4). Suglasnost iz st. 1. i 2. čl. 6. daje se na ugovoru ili u posebnoj ispravi uz ovjereni potpis (st. 5.). U slučaju uskrate suglasnosti odlučuje se u sudskom postupku (st. 6.).
16. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-2357/2006 od 10. lipnja 2009., zauzeto je pravno shvaćanje da je pravo na otkup stana za podnositelja nastalo na temelju ZPSSP u vrijeme dok je podnositelj bio nositelj stanarskog prava. To pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je za nositelje stanarskog prava nastalo na temelju ZPSSP u procesu pretvaranja društvenog vlasništva i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom da je pravo na otkup stana svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava - prava vlasništva.
17. Prema pravnom shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2105/2016-2 od 18. veljače 2020. proizlazi da s obzirom na to da je pravo na otkup stana imovinsko pravo nositelja stanarskog prava, koje ovlašćuje nositelja tog prava pod posebnim uvjetima steći pravo vlasništva na stanu pa je u konkretnom slučaju odlučno tko je bio nositelj stanarskog prava u vrijeme kad je tuženik sklopio Ugovor za otkup stana, odnosno je li i tužiteljica na dan sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana 19. studenog 1997. spadala u krug osoba obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava, odnosno je li na temelju zakona stekla određena prava kod otkupa stana.
18. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na prethodno citirane odluke, ali je propustio utvrditi odlučne činjenice u svezi toga je li tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji spadala u krug osoba obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava te posebno da li je bila pozvana dati suglasnost sukladno odredbi iz čl. 6. ZPSSP da tuženik stan otkupi samostalno, što bi ujedno značilo i da je ista bila sunositelj stanarskog prava pa ako je tu suglasnost eventualno dala, tada bi ona mogla imati značaj stjecanja vlasništva u cijelosti za tuženika tek ako bi ona istovremeno značila i sporazum stranaka kao bračnih drugova da time vrše diobu zajedničke imovine stečene u braku (tako u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-313/02 od 13. svibnja 2003.).
19. Stoga je od strane prvostupanjskog suda izostalo utvrđivanje odlučne činjenice je li i tužiteljica imala pravo na otkup predmetnog stana, te ako jeste, je li raspolagala tim pravom u korist tuženika, na način kako je to prethodno opisano. Od navedenih utvrđenja ovisi i odluka o tome je li predmetni stan bračna stečevina te je li tužiteljica suvlasnik stana u ½.
20. Nadalje, a uzimajući u obzir stajalište prvostupanjskog suda kako je pok. majka stanarsko pravo na predmetom stanu stekla prije sklapanja braka, a da je i tuženik to pravo naslijedio prije sklapanja bračne zajednice, potrebno je dodati kako prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev-807/2013 o 11. srpnja 2017., u situaciji kada je stan otkupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice, sukladno odredbama ZPSSP, tada okolnost što je jedan od partnera stekao stanarsko pravo stana prije zasnivanja bračne zajednice i bio kupac toga stana, nema utjecaja na zaključak da je riječ o imovini koja je stečena za vrijeme braka i predstavlja bračnu stečevinu.
21. Stoga je prema stajalištu ovoga suda ostalo sporno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije imala nikakva prava u svezi otkupa predmetnog stana, uzimajući u obzir citirane odredbe ZPSSP i ZBPO, odnosno da je pravo na otkup, a time i vlasništvo stana imao isključivo tuženik, budući nisu utvrđivane činjenice u svezi toga da li je i tužiteljica bila pozivana od javnopravnog tijela kao član domaćinstva, dakle nositelj stanarskog prava, u svezi otkupa predmetnog stana. Nadalje, potrebno je utvrditi i je li od iste eventualno zatraženo dati suglasnost da tuženik stan otkupi samostalno, a koje davanje suglasnosti bi istovremeno značilo i sporazum stranaka kao bračnih drugova da time vrše diobu zajedničke imovine stečene u braku, na način da stan bude isključivo vlasništvo tuženika.
22. Pored toga, prvostupanjski sud će ponovno dati ocjenu materijalnih dokaza u spisu i to tako što će dati razloge kojim je dokazima i iz kojih razloga poklonio vjeru, a kojima nije.
23. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano u ovom ukidbenom rješenju, a zatim će moći donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
24. S obzirom na izloženo, žalba je uvažena kao osnovana, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen tome sudu na ponovno suđenje, na temelju čl. 369. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Osijek, 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
