REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 65 Pž-3546/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587,
kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika IEP d.o.o.,
Zagreb, Josipa Stadlera 2, OIB 75427556640, kojeg zastupa punomoćnik Nenad
Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u suposjed poslovnog prostora, odlučujući o
tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-2049/2020-15 od 27. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2049/2020-15 od 27. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbacuje se dopuna žalbe od 12. svibnja 2023. kao nepravovremena.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-2049/2020-15 od 27.
srpnja 2022. naloženo je tuženiku da tužitelju preda u suposjed 2396/2500 dijela
poslovnog prostora na prvom katu zgrade, soba broj 6, u ukupnoj površini od 20 m2,
s kojim su povezani i odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine označene kao
zkč.br. 1763 zgrada br. 48 i zgrada i dvorište površine 3761 m2 upisane u zk.ul.br.
4252 k.o. Trnje, u roku osam dana (točka I. izreke), kao i da tužitelju naknadi
troškove parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 kuna sa zateznim kamatama od
dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj za ostale
odnose u roku osam dana (točka II. izreke).
______________________________
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 65 Pž-3546/2022-4 2
2. Protiv te odluke tuženik je pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u cijelosti
zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi
da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1.
Zakona o parničnom postupku jer tuženik nije pasivno legitimiran zato što je on samo
neposredni posjednik pa je tužbu trebalo podnijeti protiv posrednog posjednika i u
prilog tome poziva se na odredbe članka 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima. Također se poziva na odredbe članka 541. Zakona o obveznim odnosima i
tvrdi da tužitelj kao pribavitelj stvari ima jednaka prava i obveze prema njemu kao što
ih je imalo društvo Vedra-Kor d.o.o., pa tužitelj nema pravo tražiti predaju stvari prije
isteka roka na koji je ugovor sklopljen odnosno prije isteka otkaznog roka. Žalitelj
dalje navodi kako činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno jer je pravi
posjednik nekretnine upravo društvo Vedra-Kor d.o.o. od kojega je tuženik primio u
zakup predmetni poslovni prostor i koristi ga samo dok ima za to valjan ugovor i dok
plaća zakupninu i zato što nije izveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu
tuženika radi utvrđivanja ima li tuženik pravnu osnovu za korištenje poslovnog
prostora. Zaključno ističe kako se u predmetnom poslovnom prostoru nalazi na
temelju valjanog ugovora o zakupu koji je sklopio sa zemljišnoknjižnim vlasnikom, a
tužitelj je samo kao pribavitelj i novi vlasnik stupio na mjesto dotadašnjeg
zakupodavca i raspolaže samo onim zahtjevima i prigovorima koji pripadaju
zakupodavcu i koji su propisani zakonom. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i
preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili da tu presudu
ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu
troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da se žalitelj neosnovano poziva na
odredbu članka 541. Zakona o obveznim odnosima jer u konkretnom slučaju nisu
ispunjene pretpostavke za primjenu pravila da otuđenje stvari ne raskida zakup, jer
pravo stjecatelja odnosno tužitelja nije izvedeno iz prava zakupodavca odnosno
trgovačkog društva Vedra-Kor d.o.o. jer ono nije bilo vlasnik odnosno suvlasnik
predmetne nekretnine, kako to proizlazi iz pravomoćne presude Županijskog suda u
Zagrebu poslovni broj Gž-823/13 od 4. listopada 2016. kojom je utvrđen ništavim
ugovor o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora i tužitelj utvrđen vlasnikom
nekretnine u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor. U vezi s tim tvrdi kako
davanje u zakup tuđe stvari odnosno stvari na kojoj trećemu pripada neko pravo koje
sasvim isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari, predstavlja pravni nedostatak
u smislu odredbe članka 531. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da je
odluka prvostupanjskog suda pravilna i valjano obrazložena s obzirom na utvrđene
činjenice i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i predlaže odbiti
žalbu kao neosnovanu i potvrditi tu presudu.
4. Tuženik je podnio dopunu žalbe uz koju je priložio rješenje Vrhovnog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Rev 303/2022-2 od 19. listopada 2022. kojim je
ukinuta presuda na koju se u odgovoru na žalbu poziva tužitelj.
5. Žalba je neosnovana, a dopuna žalbe je nepravovremena.
Poslovni broj: 65 Pž-3546/2022-4 3
6. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst,
25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga,
pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu
primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
7. Prema podacima iz spisa proizlazi da je pobijana presuda dostavljena
tuženiku 27. srpnja 2022., pa je zadnji dan roka za podnošenje žalbe bio 11.
kolovoza 2022. (članak 348. stavak 1. u svezi s člankom 105. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19). Tuženik je
dopunu žalbe podnio 12. srpnja 2023., dakle, nakon proteka zakonom propisanog
roka u kojem je mogao izjaviti žalbu. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe
članka 367. u vezi s odredbom članka 358. stavka 1. ZPP-a dopuna žalbe odbačena
kao nepravovremena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed nekretninu
pobliže označenu u izreci prvostupanjske presude i uvodnom dijelu obrazloženja ove
odluke, a s obzirom na to da je tužitelj suvlasnik tog prostora traži predaju u
suposjed.
9. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdnjama koje uglavnom ponavlja u
žalbi, a mogu se svesti na tvrdnje da on svoje pravo posjeda izvodi iz ugovora o
zakupu poslovnog prostora sklopljenog s društvom Vedra-Kor d.o.o., kao
zakupodavcem i da tužitelj nema pravo od njega tražiti predaju u posjed nego od
posrednog posjednika. Time tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.
10. U obrazloženju pobijane presude navedeno je kako iz ugovora o zakupu
poslovnog prostora na koji se poziva tuženik, proizlazi da je ugovor bio sklopljen na
određeno vrijeme i da je prestao istekom roka na koji je sklopljen, pa da zato od 7.
travnja 2015. tuženik predmetni poslovni prostor koristi bez valjane pravne osnove.
Stoga je prvostupanjski sud pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) o sadržaju prava
vlasništva, pravu suvlasnika na suposjed nekretnine i pravu vlasnika da od
posjednika zahtijeva da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasništva,
prihvatio tužbeni zahtjev.
11. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva
prvostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 1. ZPP-a. Pitanje je li tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici je
materijalnopravno, a ne procesnopravno pitanje, pa već samim time eventualna
pogrešna odluka suda o pasivnoj legitimaciji tuženika, ne može značiti da je učinjena
bitna povreda odredaba parničnog postupka, nego eventualno da je materijalno
pravo koje uređuje određeni sporni odnos pogrešno primijenjeno. Uostalom, žalitelj
nije naveo koja je odredba Zakona o parničnom postupku pogrešno primijenjena ili
nije primijenjena, nego se u prilog svoje tvrdnje o promašenoj pasivnoj legitimaciji
poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,
Poslovni broj: 65 Pž-3546/2022-4 4
41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
12. Prije svega valja istaknuti da se obje stranke pogrešno pozivaju na
odredbe ZOO-a o ugovoru o zakupu, jer se prema odredbi članka 520. ZOO-a te
odredbe ne primjenjuju na zakupe uređene posebnim zakonom, osim podredno.
13. Budući da je riječ o zakupu poslovnog prostora za ovu odluku mjerodavne
su odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“
broj: 125/11, 64/15 i 112/18), a samo na one zakupne odnose koji nisu uređeni tim
Zakonom primjenjuju se opći propisi obveznoga prava o zakupu (članak 1. stavak 5.
Zakona zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora).
14. Prema odredbi članka 30. tog Zakona, zakup ne prestaje kad treća osoba
kupnjom ili po drugoj osnovi stekne pravo vlasništva od zakupodavca poslovnoga
prostora, nego u tome slučaju treća osoba stupa u prava i obveze zakupodavca.
Međutim, ova odredba ne može se primijeniti na odnos između parničnih stranaka,
jer u vrijeme kada je tužitelj na temelju odluke suda utvrđen suvlasnikom predmetnog
poslovnog prostora, ugovor o zakupu je već bio prestao istekom roka na koji je
sklopljen (članak 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora).
15. Prema tome, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da nakon
prestanka ugovora o zakupu, tuženik više nema valjanu osnovu za korištenje
poslovnog prostora, pa su neosnovane tvrdnje žalitelja da on svoj posjed stvari izvodi
iz posjeda zakupodavca, kao posrednog posjednika i da tužitelj samo od njega može
tražiti predaju poslovnog prostora u suposjed. Stoga se žalitelj neosnovano poziva na
odredbe članka 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tvrdeći da ima
pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od
posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari i da se kao nesamostalni
posjednik može od zahtjeva za predaju posjeda braniti imenovanjem posrednog
samostalnog posjednika čiju vlast priznaje i iz čijeg posjeda izvodi svoj posjed.
16. Zaključno valja naglasiti kako iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik
potpuno zanemaruje činjenicu da je ugovor o zakupu poslovnog prostora na temelju
kojega je stekao posjed predmetnog poslovnog prostora prestao još 7. travnja 2015.,
jer svoje žalbene navode zasniva na tvrdnji da ima pravo na posjed upravo na
temelju tog ugovora.
17. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik pasivno
legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je poslovni prostor u njegovom posjedu i da
tuženik ne može svoje pravo na posjed izvoditi iz posjeda bivšeg zakupodavca. Na
pravilno utvrđene činjenice, koje su postojale u vrijeme zaključenja raspravljanja u
ovoj parnici, da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora koji je u posjedu tuženika,
pravilno su primijenjene odredbe članaka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima. Stoga nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Poslovni broj: 65 Pž-3546/2022-4 5
18. S obzirom na to da odluku o troškovima postupka tuženik pobija samo
zbog odluke o glavnoj stvari, ta odluka je potvrđena bez ispitivanja je li donesena
pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2.
ZPP-a koja se s obzirom na dan pokretanja ovoga postupka i stupanja na snagu
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj 70/19) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.
19. Zato je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i presuda prvostupanjskog suda potvrđena.
Zagreb, 12. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Ivana Mlinarić
Kontrolni broj: 059ce-9f077-34c80
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.
