REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-1047/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., koga zastupa punomoćnik Darko Stanić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika CAKI TRANS d.o.o. (OIB: 17478959244), Maruševec, Koškovec 1A, koga kao zakonski zastupnik zastupa PC, direktor, a njega odvjetnici u Odvjetničkom društvu "Kozjak & Rendić" j.t.d. u Varaždinu, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj P-1648/2023-15 od 30. kolovoza 2024., dana 18. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženika se djelomično uvažava te se preinačava rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P-1648/2023-15 od 30. kolovoza 2024. u pobijanom odbijajućem dijelu iz stavka II. izreke, tako da se nalaže tužitelju da tuženiku nadoknadi i daljnji iznos troška postupka od 188,25 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu žalba tuženika odbija kao neosnovana i potvrđuje se pobijani dio rješenja za preostali dio odbijajućeg iznosa troškova postupka od 2.585,00 eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Utvrđuje se povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.827,50 EUR, dok se odbija zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 2.773,25 EUR.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tuženik u stavku II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud trebao usvojiti njegove zahtjeve za naknadu troškova postupka u cijelosti za zastupanje po punomoćniku za sastav podneska od 29. kolovoza 2024. i zastupanje na raspravi 27. lipnja 2024. Predlaže da se žalba uvaži i preinači pobijano rješenje na način da usvoji zahtjeve tuženika za nadoknadu parničnog troška.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede postupka, drugostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje se na temelju odredbe članka 356. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), pazi po službenoj dužnosti. S obzirom da je upravo suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja naveo koje troškove i na temelju kojih tarifnih brojeva odvjetničke tarife priznaje tuženiku u trošak, iz čega proizlazi da je obrazložen i odbijajući dio odluke, nije osnovano ni žalbeno isticanje tuženika da bi rješenje bilo opterećeno bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud svoju odluku obrazložio i ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u žalbenom postupku.
6. Žalba tuženika nije osnovana ni u okviru istaknutog zakonskog žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud odlučivao o zahtjevu tuženika za naknadu troškova i za sporne procesne radnje punomoćnika, tako da u pobijanoj odluci i u žalbi nema činjeničnih pitanja koja bi se razlikovala, već se u žalbi tuženika pojavljuje kao sporna samo primjena materijalnog prava kod odlučivanja o visini troškova punomoćnika tuženika koji su bili opravdani.
7. Izračun visine troškova za zastupanje tuženika po punomoćniku prema izračunu prvostupanjskog suda i samog tuženika je nesporan. Kao sporno se u žalbi pojavljuje što je tuženik za podnesak kojim je izjavio da pristaje na tužiteljevo povlačenje tužbe i na kojem je postavio prema troškovniku zahtjev za naknadu parničnih troškova, zahtijevao naknadu troška po odredbi Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN broj 138/23 dalje Tarifa), u punom iznosu prema vrijednosti predmeta spora, tj. 1.882,50 eura s uključenim PDV-om za taj podnesak, dok mu je sud dosudio iznos od 62,50 eura s PDV-om i to primjenom odredbe Tbr. 8. točka 4. Tarife. Sud drugog stupnja nalazi da je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana jer je prvostupanjski sud pravilno tretirao predmetni podnesak tuženika, kao ostale podneske za koje odredba Tbr. 8. točka 4. Tarife propisuje maksimalno 25 bodova, tako da je materijalno pravno odluka suda o naknadi troška za taj podnesak pravilna, s obzirom da se podnesak o kojem je riječ ne može podvesti pod obrazložene podneske za koje se određuje naknada troška prema odredbama Tbr. 8. točke 1., 2. i 3. Tarife, kao što to tvrdi tuženik u žalbi.
8. U žalbi se ne obrazlaže dio troškova postupka koji se odnose na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu za glavnu raspravu od 27. lipnja 2024. koja je odgođena krivnjom tužitelja, za koju je tuženik u troškovniku postavio zahtjev za naknadu u pravilnom iznosu prema odredbi Tbr. 9. točka 2. Tarife od 941,25 eura sa uključenim PDV-om, iako u uvodu tuženik navodi da se žalba odnosi i na taj trošak. Međutim, prvostupanjski sud je u obrazloženju rješenja naveo da isti trošak za tu glavnu raspravu nije dosuđen tuženiku iz razloga što je isti sud posebnim rješenjem broj P-1648/2023-10 od 27. lipnja 2024. naložio tužitelju da naknadi tuženiku trošak za tu glavnu raspravu u iznosu od 753,00 eura, temeljem odredbe članka 156. stavak 1. ZPP-a, zbog toga što je taj trošak prouzrokovan tuženiku krivnjom tužitelja. S obzirom da je nesporno da je prvostupanjski sud navedeno posebno rješenje o trošku postupka donio u tijeku rasprave, a na koje nije bila dopuštena posebna žalba, podnesena žalba tuženika u dijelu koji se odnosi na taj trošak nije utvrđena osnovanom, osim u dijelu zahtjeva tuženika za naknadu navedenog troška koji se odnosi na zatraženi PDV. Naime, posebnim rješenjem od 27. lipnja 2024. tuženiku nije priznat trošak PDV-a koji na iznos od 753,00 eura iznosi 188,25 eura, a na koji tuženik ima pravo jer je njegov punomoćnik u sustavu PDV-a, tako da je prvostupanjski sud donoseći konačnu odluku o naknadi troškova postupka, propustio u dosuđene troškove postupka uračunati i taj iznos PDV-a, pa je u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
9. Zbog naprijed navedenog, nalazeći u tom dijelu žalbu tuženika osnovanom, sud drugog stupnja je odlučio preinačiti pobijani dio prvostupanjske odluke i dosuditi tuženiku na teret tužitelja daljnji iznos troška postupka od 188,25 eura, a pošto je u preostalom dijelu žalba tuženika utvrđena neosnovanom, preostali odbijajući dio prvostupanjske odluke o naknadi troškova je potvrđen.
10. Na osnovu svega iznesenog, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi, 18. rujna 2025.
Sudac
Berislav Devčić
