REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-189/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZELENO I MODRO d.o.o., OIB:44813350399, Kaštel Štafilić, Cesta pape Ivana Pavla II. 404, zastupan po punomoćnici TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a ona zastupana po zakonskom zastupniku OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pl-1233/2024-3 od 27. studenog 2024., dana 18. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja se uvažava te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pl- 1233/2024-3 od 27. studenog 2024. i predmet se vraća istom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.
3. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje iz kojeg bi bilo razvidno temeljem čega je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 18. stavak 2. Uredbe Europske Unije br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012., dalje: Uredba) te na temelju čega zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ističe da je tužitelj davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, a da je tuženik korisnik te usluge na području Grada Kaštela. Sukladno članku 79. stavak 2. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 84/21., dalje: ZGO) tuženik se smatra potrošačem, međutim ta činjenica nije dovoljna za primjenu odredbe članka 18. stavak 2. Uredbe, budući da je člankom 17. stavak 1. iste propisano u kojim se točno određenim slučajevima primjenjuju odredbe Odjeljka 4. Uredbe, a u ovome se postupku ne radi o takvom ugovoru. Nadležnost suda trebala se odrediti primjenom odredbi Odjeljka 2. Poglavlja II. članka 7. Uredbe. Tužitelj se poziva na odredbe članaka 64., 68., 70. i 79. ZGO-a.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj 18. lipnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, općenito na imovini ovršenika. S obzirom da je javni bilježnik uvidom u podatke Ministarstva pravosuđa o detaljima osobe (list 15 spisa) utvrdio da tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa], isti je sukladno odredbama članka 281. stavak 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24) i članka 446. ZPP-a dostavio spis na daljnje postupanje Općinskom sudu u Splitu. Prvostupanjski sud je zatim 27. studenog 2024. pozivom na odredbe članka 18. stavak 2. Uredbe, u svezi članka 16. stavak 3. ZPP- a, donio pobijano rješenje.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom pružene komunalne usluge (odvoz otpada) u razdoblju od travnja 2022. do ožujka 2024. u iznosu od ukupno 36,18 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i to za objekt u vlasništvu tuženika na adresi [adresa].
7. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o sporu s prekograničnim elementom i da se u pogledu nadležnosti valja primijeniti Uredba, no pogrešno izvodi zaključak da se radi o potrošačkom ugovoru u smislu odredbe čl. 18. st. 2. Uredbe pa da bi za predmetnu tužbu bio isključivo nadležan sud države domicila tuženika.
8. Odredbama ZGO-a je propisano da se javna usluga prikupljanja komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, da istu pruža davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, dok je korisnik javne usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Pritom davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada može biti trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i u kojem drži većinski dio dionica, temeljem odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, ili pravna ili fizička osoba - obrtnik temeljem koncesije dodijeljene odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.
9. S obzirom da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi njegova nekretnina (članak 70. stavak 4. ZGO-a), dakle isti nema izbora u pogledu toga želi li ili ne želi stupiti u ugovorni odnos s pružateljem javne usluge, predmetni ugovorni odnos stranaka ne može se smatrati odnosnom između jače i slabe stranke u kojem bi slabijoj strani (potrošaču) bilo potrebno pružiti dodatnu zaštitu, već je u konkretnom slučaju riječ o postupanju obiju stranaka sukladno zakonskim odredbama.
10. Iz Odjeljka 4. Uredbe naslovljen ''Nadležnost za potrošačke ugovore'', na čijim je odredbama prvostupanjski sud utemeljio pobijano rješenje, proizlazi da se nadležnost utvrđuje sukladno istome samo ako je riječ o taksativno navedenim potrošačkim ugovorima, a o kakvom se ugovoru u konkretnom slučaju ne radi (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Rev 1101/2022-2 od 27. lipnja 2023.).
11. U predmetnom se slučaju po mišljenju ovog suda ima primijeniti opća odredba o nadležnosti iz članka 7. Uredbe, prema kojoj osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici - u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze kojim se za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, smatra (u slučaju pružanja usluga) mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru, a to je upravo područje nadležnosti Općinskog suda u Splitu. Naime, prema članku 46. stavak 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine, broj 101/17, 67/23) nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe, i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.
12. Slijedom svega naprijed navedenog, primjenom odredbe iz članka 380. točka 3. ZPP-a sud drugog stupnja je odlučio ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će se otkloniti nedostatci u primjeni mjerodavnih propisa, kako je to ukazano ovim rješenjem, nakon čega će se donijeti nova zakonita i pravilna odluku.
13. Zbog svega iznesenog drugostupanjski sud je odlučio kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi, 18. rujna 2025.
Sudac
Berislav Devčić
