REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-189/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika DU i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi članka 228. stavka 1. i članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika te optuženika DU i UU protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-785/2022 od 8. prosinca 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženog DU te branitelja Marka Rogića, odvjetnika iz [adresa],

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika te optuženika DU i UU odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženici DU i UU su proglašeni krivima za počinjenje produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. stavcima 1. i 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih pod točkama 1. i 2. izreke. Na temelju članka 229. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 optuženici DU i UU osuđeni su svaki na kaznu zatvora u trajanju od po jedanaest mjeseci. Na temelju članka 55. KZ/11 optuženicima DU i UU su kazne zatvora zamijenjene radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro. Ujedno su optuženici DU i UU upozoreni da ukoliko, sukladno odredbi članka 55. stavka 8. ZKP/08, svojom krivnjom ne izvrše rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08), optuženi UU je dužan platiti troškove kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 100,00 eura, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, kao što je dužan platiti nužne izdatke oštećenika i nagradu za zastupanje opunomoćenika, koja će se visina odrediti posebnim rješenjem.

2.1. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, optuženi DU se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08, dok je na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 8. ZKP/08 dužan platiti nužne izdatke oštećenika i nagradu za zastupanje opunomoćenika, koja će se visina odrediti posebnim rješenjem.

3. Na temelju članka 158. stavka 2. i 3. ZKP/08 oštećenici ĆU, BU, GU, SU, JU, FU, LU, EU, KU, ŠU, AU, ŽU, CU i ĐU su upućeni s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

4. Istovremeno je optuženi UU na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobođen optužbe za počinjenje dva kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u točkama 3. i 4. izreke.

4.1. U odnosu na oslobađajući dio presude na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupa padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i svakom od optuženika izrekne bezuvjetna kazna zatvora u dužem trajanju.

6. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi DU po branitelju Marku Rogiću, odvjetniku iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se uvaže žalbeni navodi i pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatraženo optuženika i branitelja pozvati na sjednicu drugostupanjskog suda.

7. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženi UU po branitelju Dini Španjolu Varenina, odvjetniku iz Rijeke, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se usvoji žalba, pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

10. Žalbe državnog odvjetnika, optuženika DU i UU nisu osnovane.

11. Sukladno zahtjevu iznesenom u žalbi, uz državnog odvjetnika, na sjednicu su pozvani optuženi DU i odvjetnik Marko Rogić. Nitko od uredno pozvanih osoba nije pristupio na sjednicu vijeća.

12. Optuženi DU ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima, budući da prvostupanjski sud nije oduzeo protupravno stečenu imovinsku korist, već je oštećenike ČU, AU i MU uputio u parnicu. Ukazuje na odredbu članka 5. KZ/11, koja propisuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

12.1. Protivno prigovorima žalitelja, navedena bitna povreda nije počinjena jer time što su navedeni oštećenici upućeni u parnicu, a nije oduzeta imovinska korist, izreka nije nerazumljiva niti je u proturječju s razlozima presude. Naime, u točki 26. obrazloženja pobijane presude je jasno navedeno da je oštećenicima ČU, AU i MU dio stvari vraćen, slijedom čega se očito iz razloga ekonomičnosti sud nije upuštao u procjenu vrijednosti visine štete preostalih otuđenih predmeta. Dakle, ne radi se o situaciji da je točno utvrđena vrijednost otuđenih stvari za koju su optuženici proglašeni krivima, da je postavljen imovinskopravni zahtjev pa sud upućuje oštećenike u parnicu jer tada bi izreka bila nerazumljiva i proturječna sama sebi, a ne kao u konkretnoj situaciji kada je dio stvari vraćen.

13. Optuženi DU ističe i počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer da nema dokaza da bi počinio kazneno djelo pa je sud bio dužan primijeniti načelo in dubio pro reo, kao što smatra da vrijeme od godinu dana od objave do izrade presude je zbog načela neposrednosti moglo utjecati na vrijednosnu ocjenu dokaza, a time i na samu presudu.

13.1. Protivno prigovoru žalitelja, razlozi u odnosu na to da nije primijenjeno gore navedeno načelo su argumenti činjenične naravi, a ne za istaknutu bitnu povredu. Također, to što je presuda izrađena nakon gotovo godinu dana nije utjecalo na presudu jer se kao prvo radi o instruktivnom roku, iako to ne opravdava da odluka nije izrađena u kraćem roku, a načelo neposrednosti i protek vremena od objave do izrade odluke nemaju nikakvu poveznicu. To stoga što je donošenjem i objavom presude prvostupanjski sud prethodno tome vrednovao sve dokaze i na temelju toga donio presudu.

14. Optuženi UU ističe da je presuda „lišena bitnih razloga“, čime bi se dalo zaključiti da se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, iako se ne konkretizira koji to razlozi o odlučnim činjenicama nedostaju niti se to može razabrati iz sadržaja žalbe. Prigovora se i da je povrijeđena odredba članka 301. ZKP/08 u odnosu na provođenje radnje prepoznavanja predmeta i da su predmeti zadržani kod policije, a nisu dostavljeni ovlaštenom tužitelju.

14.1. U odnosu na radnju prepoznavanja predmeta, ponovno se ukazuje, kao i u prethodnoj ukidnoj odluci ovoga suda, da u spisu predmeta ne postoje formalni zapisnici o prepoznavanju predmeta kako to nalaže odredba članka 301. ZKP/08, no postoje zapisnici o vraćanju predmeta iz kojih je razvidno da se za svako pojedino vraćanje privremeno oduzetih predmeta navode brojevi potvrda o privremenom oduzimanju predmeta vezano za stvari koje su otuđene pri pojedinim provalama, oštećenici su izjavili da su neke predmete prepoznali kao svoje, dakle ti zapisnici su sastavljeni sukladno zakonu, a druga je stvar vjerodostojnosti istih. U odnosu na to da su privremeno oduzeti predmeti zadržani u nadležnoj policijskoj postaji, a nisu dostavljeni nadležnom državnom odvjetniku na čuvanje, ne predstavlja niti jednu povredu zakona koja bi kao takva bila propisana.

15. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, obojica žalitelja osporavaju vrijednosnu ocjenu dokaza po prvostupanjskom sudu. Optuženi DU ističe da nema dokaza da bi počinio terećeno kazneno djelo jer osim što je kod njega pronađen predmet koji se odnosi na sastavnicu produljenog kaznenog djela teške krađe na štetu IU te ga terete iskazi svjedoka koji imaju samo posredna saznanja, drugih dokaza nema te je trebao biti oslobođen optužbe primjenom načela in dubio pro reo. Optuženi UU samo navodi da se nije na nedvojben način moglo utvrditi da je počinitelj produljenog kaznenog djela te ga je na temelju istog pristupa kao pri donošenju oslobađajućeg dijela trebalo osloboditi optužbe.

15.1. Protivno prigovorima obojice ovih žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao sve dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju toga utvrdio da su u radnjama obojice optuženika ostvarena bitna obilježja produljenog kaznenog djela teške krađe.

15.2. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da iz zapisnika o očevidu i iskaza svih oštećenika koji su oštećeni radnjama koje čine produljeno kazneno djelo teške krađe za koje je svaki od optuženika proglašen krivim, nesporno proizlazi da su u vrijeme i na način kako su to oštećenici prijavili i potom iskazali pred policijskim istražiteljima, izvršene provale u njihove objekte, a navedeno je utvrđeno i pronađenim oštećenjima na objektima koja ukazuju na ulazak u zatvoreni prostor objekata. Jednako tako su pojedini oštećenici u iskazima detaljno opisali što im je otuđeno pri čemu su među privremeno oduzetim predmetima pronađene stvari sa specifičnim obilježjima. Tako se ukazuje da je KU preuzeo suvenir - kameni brodić i kameni bunar, što je lako za prepoznati, PU je prepoznao svoj džepni sat, što nije teško za prepoznati, to tim više što rijetko tko nosi takve satove, MU je preuzela sliku s neuobičajenim motivom deve tiskanoj na devinoj koži, koji je predmet specifičan, NU je preuzeo tri prsluka marke „Jetpilot“ i „Marinepol“, a te je marke naznačio i u iskazu kod policijskog istražitelja, AU je kao specifičan predmet preuzeo ručno rađenu kuburu, a ČU je preuzeo narančasto-sive boje kutnu brusilicu marke „Einhell“ s točnim serijskim brojem, kao što je prema motivima na slikama oštećena IU preuzela pet slika i fotografija s motivima „Stijena i zalazak sunca“, „Stabla i zalazak sunca“, ulje na platnu s motivom crkve i fotografiju s motivom „Kaktus i priroda“.

15.3. I po ocjeni drugostupanjskog suda žalitelji u žalbama zanemaruju da je svjedok TU točno naveo počinitelje predmetnih kaznenih djela i identificirao optuženike DU i UU, mjesto počinjenja kaznenih djela, stvari koje su otuđene, međusoban odnos tih optuženika i vozilo kojim je optuženi UU prevozio stvari i da je dio novca od prodanih stvari UU dao optuženom DU. Jednako tako je svjedok RU u svom iskazu (list 128 spisa) naveo da mu je optuženi DU govorio o neuspjeloj provali u prosincu 2012., da je njemu i optuženom DU optuženi UU više puta tijekom zime 2011./2012. govorio o planu provala u kuće u [adresa], što je svjedok odbio sudjelovati, kao što zna da je od njega taj optuženik tražio da nađe kupce za motornu pilu marke „Stihll“ te kosilicu marke „Bosch“, što je odbio jer nije želio probleme. Osim toga je iskazao da mu je optuženi DU govorio o provalama izvršenim tijekom ožujka 2013. u Selcu u Kržinama i u Ulici Ive Lole Ribara.

16. Slijedom svega navedenog, neosnovano obojica ovih žalitelja prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i otklanjanju njihovih obrana kao nelogičnih i suprotnih drugim dokazima te se u svemu ostalome, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, obojica žalitelja upućuju na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda, koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.

17. U odnosu na odluku o kazni pobijana je presuda ispitana povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog DU, a u odnosu na optuženog UU je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.

18. Državni odvjetnik kao žalitelj smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na oba žalitelja precijenio olakotne okolnosti, a nije se u dovoljnoj mjeri cijenila brojnost kaznenih djela i da su oštećenici uz materijalnu, pretrpjeli i emocionalnu štetu jer da je netko provalio u njihove domove, kao i da optuženici nisu niti djelomično obeštetili oštećenike. S druge strane, optuženi DU smatra da se nije cijenio u dovoljnoj mjeri protek vremena od počinjenja kaznenih djela (više od deset godina) i da svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja kaznenog postupka pa izrečena kazna zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro nije primjerena svim okolnostima i postizanju svrhe kažnjavanja.

18.1. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

18.2. Imajući u vidu navedeno, pravilno je obojici optuženika olakotnim cijenjeno da su neosuđivane osobe, da je od počinjenja kaznenih djela (2012. i 2013.) proteklo više od deset godina, pri čemu optuženici nisu utjecali svojim ponašanjem na dugotrajnost kaznenog postupka, a optuženom DU je još cijenjeno da je otac jednog maloljetnog djeteta koje je dužan uzdržavati. Protivno prigovoru državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je cijenio brojnost radnji kao sastavnica produljenog kaznenog djela i nekritičnost prema vlastitom protupravnom ponašanju. Stavljajući u korelaciju gore navedene utvrđene okolnosti, drugostupanjski sud smatra da je pravilno po vrsti i mjeri prvostupanjski sud svakog od optuženika osudio na kazne zatvora u trajanju od po jedanaest mjeseci te, cijeneći protek vremena i raniju neosuđivanost, iste kazne zamijenio radom za opće dobro. Ovakve sankcije su opravdane i primjerene za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Stoga nije osnovan prijedlog državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem obojice optuženika niti je osnovano blaže kažnjavanje optuženika.

19. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu obojice optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević