Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž Ob-44/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zrinki Prlić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jadranki Sloković, odvjetniku iz Zagreba, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P Ob- 107/2022. od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P Ob-107/2022. od 13. svibnja 2025. u pobijanom dijelu (točke V. i VII. izreke) potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P Ob-107/2022. od 13. svibnja 2025. razveden je brak stranaka (točka I. izreke), odlučeno tome gdje će i s kojim roditeljem stanovati zajednička djeca stranaka (točka II. izreke), zatim kako će se i na koji način održavati osobni odnosi malodobne djece s ocem (točka III. izreke), te da će roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na malodobnu djecu (točka IV. izreke).

Istom presudom naloženo je tužitelju kao ocu da plaća uzdržavanje za zajedničku djecu i to za svakoga od njih po 67,28 EUR-a mjesečno počev od 17. ožujka 2022. do 12. svibnja 2025. a od 13. svibnja 2025. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od po 200,00 EUR-a mjesečno (točka V. izreke), dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za daljnji iznos od 50,00 EUR-a mjesečno za svakoga od njih (točka VI. izreke).

O troškovima postupka odlučeno je tako da svaka stranka snosi svoj trošak (točka VII. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odlučeno o plaćanju uzdržavanja (točka V. izreke) kao i u odluci o trošku (točka VII. izreke) žalio se tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je uzdržavanje previsoko određeno, a o troškovima postupka da je trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (točke V. VII. izreke) preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora bio je razvod braka između stranaka a slijedom toga i odluka o tome s kojim će od roditelja stanovati zajednička malodobna djeca, kako će djeca održavati osobne odnose sa roditeljem s kojim ne žive, kako će roditelji ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na djecu, kao i odlučiti o doprinosu za uzdržavanje zajedničke malodobne djece od strane roditelja s kojim djeca neće stanovati.

7. Kako su stranke bile suglasne s razvodom braka sud je temeljem odredbe članka 51. točka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15., 98/19. i 47/20., 49/23., 156/23. – u nastavku teksta: ObZ) brak stranaka razveo. Stranke su se suglasile s kojim će roditeljem djeca stanovati i na koji način će ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuju, pa je sud uvažio sporazum roditelja a koji je uvažio i stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Črnomerec.

Zajedničko dijete stranaka LH je u tijeku postupka odnosno dana 26. kolovoza 2024. postao punoljetan.

8. Stranke se međutim nisu mogle sporazumjeti i o plaćanju uzdržavanja za zajedničku djecu od strane oca kao roditelja s kojim djeca neće stanovati. Majka je naime smatrala da otac može doprinositi iznos od 250,00 EUR-a mjesečno za svako dijete ali da bi prihvatila i iznos od 200,00 EUR-a ukoliko bi se otac suglasio, pa da i to riješe sporazumno.

Tužitelj je smatrao da bi mogao doprinositi po 132,72 EUR-a mjesečno za svako dijete.

Prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza zaključio da tužitelj kao otac može doprinositi za uzdržavanje djece po 200,00 EUR-a mjesečno za svakoga od njih.

9. Odredbom članka 288. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je naime da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje malodobno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja.

Prema odredbi članka 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je odredbom članka 311. određeno da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud određuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, srbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove.

Sukladno odredbi članka 310. Obiteljskog zakona roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja a svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

10. Protivno žalbenim navodima tužitelja sud je prilikom određivanja visine uzdržavanja od strane oca uzeo u obzir sve okolnosti slučaja kao i to da je dijete LH u tijeku postupka postao punoljetan a tužitelj nije dokazao da su ispunjeni zakonski uvjeti temeljem kojih bi za njega prestalo uzdržavanje, pa da otac može doprinositi za uzdržavanje djece za svakoga po 200,00 EUR-a mjesečno. Otac je naime zdrava, radno sposobna osoba, srednje životne dobi, a ostvaruje prihode od redovite plaće radom u poduzeću kojeg je vlasnik njegova sestra, te rada "u fušu" kada radi završne radove u građevini kao bojanje, gletanje, žbukanje i slično, a nema obvezu uzdržavanja prema drugim osobama osim ovoj zajedničkoj djeci, pa da dosuđene iznose može doprinositi bez da bi ugrozio osobnu egzistenciju.

Osim toga, iznosi koji su dosuđeni za uzdržavanje djece manji su od minimalnih novčanih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta prema Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta.

11. Neosnovan je i žalbeni navod tužitelja u odnosu na odluku o trošku jer da je trebalo primijeniti odredbu članka 154. Zakona o parničnom postupku. Odredbom članka 366. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je naime da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj srbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, te u stvarima uzdržavanja djeteta o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnosti slučaja i o ishodu postupka.

Prvostupanjski sud je s obzirom na navedenu odredbu članka 366. stavak 1. Obiteljskog zakona pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja.

12. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (točke V. i VII. izreke) potvrditi, dok je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu (točke I., II., III., IV. i VI. izreke) ostala neizmijenjena.

Vukovar, 18. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin