Pristupanje sadržaju
- 1 - Revd 955/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. B., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1724/2019-3 od 20. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4781/2018-58 od 19. travnja 2019., u sjednici održanoj 12. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1724/2019-3 od 20. listopada 2022. u kojem postavlja sljedeća pitanja:
''1. Je li sud dužan utvrditi (kao o prethodnom pitanju) koja od stranaka ima jači pravni temelj stjecanja stvari (predmnijevano vlasništvo), kada se tužiteljica poziva temeljem čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da je ovlaštena zahtijevati naknadu za bespravno korištenje njezine nekretnine od strane tuženika, jer tuženik ima slabiji pravni temelj stjecanja stvari od tužiteljice?
2. Je li sud I. stupnja morao prekinuti postupak dok se ne utvrdi pravo vlasništva nekretnine, odnosno je li on sam kao prethodno pitanje morao utvrditi tko ima jače pravo na posjed prema čl. 166 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
3. Je li drugostupanjski sud dužan razmotriti i ocijeniti proturječnosti u obrazloženju prvostupanjske presude, na koje je ukazivala tužiteljica u žalbi, glede jačeg pravnog temelja stjecanja stvari (predmnijevanog vlasništva) prema čl. 166. vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te činjenicu da se tuženik nalazi u posjedu stana bez valjane pravne osnove?
4. Je li sud temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku bio obvezan u okviru prava na ocjenu dokaza koje je pridržano sudu, u slobodi ocjene dokaza, svoju ocjenu dokaza opravdati jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ona mogla provjeriti, te čini li u suprotnom sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a, ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak, te je li ocijenio i kako je ocijenio pojedine dokaze?''.
2. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-150/06 od 31. listopada 2006., Rev-2355/2018 od 5. siječnja 2021., Rev-2055/10-2 od 20. ožujka 2012., Rev-3752/1999-2 od 5. siječnja 2021. te Revt-267/13 od 14. lipnja 2016.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja su naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Prva dva postavljena pitanja nisu važna, jer sudovi polaze od utvrđenja da tužiteljica u utuženom razdoblju nije bila vlasnica stana, jer je ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen s P. L. (temeljem kojeg se upisala kao vlasnica predmetne nekretnine) utvrđen ništetnim (presudom Županijskog suda u Bjelovaru Gž-596/2017 od 29. lipnja 2017.) te nikada nije ni proizveo učinke te da je pravno nevaljana uknjižba vlasništva na ime tužiteljice kao i da je određeno brisanje prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama, dok je kupoprodajni ugovor od 2. rujna 1996. sklopljen između R.-S. d.o.o. Z. i tužiteljice sporazumno raskinut. Sudovi zaključuju da se tužiteljica neosnovano poziva na jači pravni temelj jer zbog raskida ugovora tužiteljica nema pravni temelj za vlasništvo i posjed predmetne nekretnine, dok je tuženik svoj pravni temelj posjeda dokazao ugovorom sklopljenim s B.-G. d.o.o. Z. 1. rujna 1997., temeljem kojeg je nesporno uplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu u cijelosti i uveden u posjed nekretnine.
4.3. Treće i četvrto postavljeno pitanje su preopćenito postavljena odnosno nisu dovoljno jasno određena da bi bila važna u predmetnoj parničnoj stvari i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.4. Također, treba napomenuti kako ovaj sud nema ovlaštenje kreirati pitanje u korist jedne od parničnih stranaka (podnositelja prijedloga), a na štetu druge stranke. U takvoj situaciji pozivanje podnositelja prijedloga za dopuštenje revizije na odluke ovoga suda ne može istog dovesti u povoljniju pravnu situaciju.
5. Slijedom izloženog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 12. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.