REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-20/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika AU, zbog kaznenog djela iz čl. 215. Kaznenog zakona Republike Sjeverne Makedonije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. travnja 2025. broj Kv II-302/2025-3 (Kir-949/2024), u sjednici vijeća održanoj dana 18. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba izručenika AU te se ukida pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, temeljem čl. 33. i čl. 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04 – u daljnjem tekstu: ZOMP), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca AU zbog izvršenja sankcije radi počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i puštanja u promet narkotičkih droga, psihotropnih tvari i prekursora iz čl. 215. Kaznenog zakona Republike Sjeverne Makedonije.
2. Protiv tog rješenja žali se izručenik po svojoj braniteljici Sanji Ormuž, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, povrede odredaba ZOMP-a te "povrede pravna na obranu i pristup sudu", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP), koji se ovdje sukladno čl. 81. ZOMP-a primjenjuje, spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
4. Žalba je osnovana.
5. U pravu je žalitelj kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, iako ne iz razloga koji se žalbom navode, već zato što je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva u mjeri da se ispravnost odluke o izručenju ne može s uspjehom ispitati.
5.1. Naime, u izreci pobijanog rješenja navodi se, samo, da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje AU (s osobnim podacima) zbog izvršenja sankcije radi kaznenog djela iz čl. 215. Kaznenog zakona Sjeverne Makedonije.
5.2. Ovako koncipirana izreka nije razumljiva jer nije vidljivo kojoj se državi stranac izručuje, temeljem kojeg pravnog akta države moliteljice te zbog izvršenja koje kaznene sankcije. Ovaj propust nije samo formalno-pravne naravi jer je preciziranje pravnog akta u izreci rješenja, ovdje pravomoćne sudske presude, nužan preduvjet da bi se sa sigurnošću moglo primijeniti načelo specijalnosti propisano u čl. 22. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju ("Narodne novine", broj 8/12. – dalje u tekstu: Ugovor) te čl. 37. st. 1. ZOMP-a.
5.3. S tim u vezi, neovisno o tome što se pravni akt države moliteljice citira u obrazloženju pobijanog rješenja, skreće se pažnja da pravne posljedice proizlaze iz izreke tog rješenja, kao temelja izvršivosti odluke.
5.4. Stoga je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva jer ne sadrži naznaku bitnih elemenata temeljem kojih se postupak protiv izručenika može individualizirati, a time i pravilno odlučiti o pretpostavkama za izručenje.
6. Međutim, što se tiče žalbom osporene primjene materijalnog prava u kontekstu postupka izručenja drugoj državi, već sada se može reći sljedeće:
6.1. Neosnovano se žalbom tvrdi da prvostupanjski sud u vrijeme odlučivanja nije raspolagao zamolbom države moliteljice s odgovarajućom dokumentacijom. Upravo suprotno, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je molba za izručenje Ministarstva pravde Republike Sjeverne Makedonije broj 22-1516/2024 od 17. svibnja 2024. dostavljena prvostupanjskom sudu na postupanje 31. svibnja 2024., dakle, prije donošenja pobijane odluke.
6.2. Državljanstvo izručenika AU sa sigurnošću je utvrđeno prilikom uhićenja temeljem uvida u njegovu putnu ispravu, kako slijedi iz podataka međunarodne tjeralice (difuzije) NCB Interpol, nadalje, uvidom u dozvolu boravka za stranca broj 9034564, koji podaci o državljanstvu su sukladni onima koje je izručenik sam dao pri ispitivanju pred sucem istrage. Zbog činjenice da se radi o nespornim i sa sigurnošću utvrđenim podacima o tome da je izručenik državljanin Republike Sjeverne Makedonije, izostanak drugih dokaza nije odlučan niti predstavlja razlog za odbijanje zamolbe u konkretnom slučaju.
6.3. Isto tako, uvidom u zapisnik o ispitivanju izručenika pred sucem istrage od 2. svibnja 2024. vidljivo je da je izručeniku "u smislu čl. 52 ZOMP-a priopćeno zbog čega se i na temelju kojih dokaza traži njegovo izručenje te su mu obrazložene pretpostavke za izručenje", pa nakon što je izjavio "da razumije što mu se stavlja na teret i zašto je uhićen", odbio je dati pristanak na izručenje. U vrijeme ispitivanja sudac istrage raspolagao je i predočio izručeniku podatke iz međunarodne tjeralice (difuzije) NCB Interpola koja sadrži jasne osnove uhićenja (izvršenje kazne zatvora u trajanju od 2 godine prema tamo citiranoj pravomoćnoj presudi čijem izricanju je izručenik osobno prisustvovao uz navođenje kratkog opisa inkriminiranog događaja) pa je očito da je on u vrijeme ispitivanja bio dostatno upoznat s razlozima zbog kojih se njegovo izručenje traži. Pri tome, promašena je tvrdnja žalbe da izručenik "nije mogao razumjeti za što se tereti niti zašto se izručenje traži" jer nije imao branitelja niti prevoditelja za makedonski jezik. Nasuprot tome, uvidom u zapisnik, kojeg je izručenik osobno potpisao, utvrđeno je da je on valjano upozoren na svoja prava te je izjavio da razumije hrvatski jezik te se izričito odrekao prava na tumača, kao i prava na branitelja čija nazočnost, u toj fazi postupka, ionako nije bila po obvezna sukladno čl. 52. ZOMP-a.
6.4. S tim u vezi, prigovor žalbe da izručenik "nije mogao iznijeti obranu jer mu nije predočena dokumentacija" također nije osnovan jer iz naprijed izloženog jasno slijedi da su mu uvjeti i razlozi za izručenje valjano predočeni. Iznošenje obrane, u smislu kako to tumači žalitelj, ovdje uopće nije predviđeno, tim više jer se radi o izručenju radi izvršenja sankcije prema presudi kojom je kaznena odgovornost izručenika pravomoćno utvrđena. Naime, sud zamoljene države zasigurno nije ovlašten provoditi dokazni postupak niti ocjenjivati vjerodostojnost dokaza. Posljedicom toga, iskaz izručenika u smislu čl. 52. ZOMP-a ne predstavlja obranu u klasičnom smislu te riječi, već njegovo očitovanje o pretpostavkama za izručenje i s tim povezano određivanje ekstradicijskog pritvora, što je u konkretnom slučaju provedeno sukladno odredbama Ugovora i ZOMP-a. Činjenica što je protiv izručenika naknadno ukinut pritvor zbog izostanka uvjeta za njegovo produljenje, ni u kakvoj mjeri nije povezano s eventualnim izostankom zakonskih pretpostavki za njegovo izručenje, kako pogrešno tumači žalitelj.
7. Slijedom navedenog, iz razloga navedenih pod toč.5. – 5.4. ovog rješenja, trebalo je žalbu izručenika prihvatiti, a pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu nedostatke na koje je ovdje upozoren, ako utvrdi da su ispunjene pretpostavke za izručenje, u izreci rješenja jasno naznačiti pravni akt temeljem kojeg se izručenje traži (ovdje pravomoćna presuda), time da će prethodno provjeriti dostupnost izručenika tijelima hrvatskih vlasti, kao objektivnu pretpostavku izručenja. Naime, izručenik se dulje vrijeme nalazi na slobodi, a pobijano rješenje dostavljeno mu je putem oglasne ploče suda zbog nemogućnosti uručenja na poznatoj adresi.
Zagreb, 18. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Žarko Dundović
