REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj Kž-156/2024-5.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vedrana Pavelić, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Silvije Sajfert, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Biljane Boček, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GE, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11 – u daljnjem tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama okrivljenika osobno i okrivljenika po braniteljici protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj K- 134/2023-22 od 1. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenika GE kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Vukovaru presudom poslovni broj K-134/2023-22 od 1. veljače 2024. proglasio je krivim okrivljenika GE zbog kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom iz članka 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1 KZ/97, pa ga na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
2. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2., točka 6. i 7. („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22– u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženi BE obvezan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeseteura) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, kao i trošak branitelja po službenoj dužnosti o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rješenjem.
5. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik BE osobno zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine. Žalbu je podnio okrivljenik i po braniteljici Ireni Kršul, odvjetnici iz [adresa], zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba usvoji kao osnovana.
6. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinskog državno odvjetništvo u Vukovaru, s prijedlogom da se žalbe odbiju kao neosnovane.
7. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.
8. Žalbe nisu osnovane.
9. Iako se okrivljenik žali i osobno i putem branitelja, ovaj sud će obje žalbe razmatrati kao jednu.
10. Tako okrivljenik žaleći se zbog bitne povrede odredaba ZKP/08. koju povredu istina ne precizira, smatra da prvostupanjski sud nije bio nadležan za suđenje u ovom predmetu, jer je kazneno djelo počinjeno u Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj u mjesecu siječnju 2012. kada je bio na snazi Sporazum između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske koji se privremeno odnosio samo na teritorij Federacije BiH, dok će se posebnim sporazumom urediti pitanje njegove primjene i na srpski entitet u Bosni i Hercegovini.
11. Ne radi se o rečenoj bitnoj povredi.
12. Točno je da je kazneno djelo za koje je proglašen krivim počinjeno u Bosni i Hercegovini u mjestu Gornji Štrpci, općina Prnjavor, Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, u siječnju 2012. godine, međutim okrivljenik gubi iz vida da je rečeni sporazum sklopljen 26. veljače 1996. u Splitu, izmijenjen Sporazumom između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Fedracije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima zaključen 18. lipnja 2002. i isti sada glasi Sporazum između Hrvatske i Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, a pravna pomoć u kaznenim stvarima odnosi i na srpski entitet u BiH odnosno Republiku Srpsku.
13. Dakle, u vrijeme počinjenja konkretnog kaznenog djela u siječnju 2012. godine bio je na snazi rečeni Sporazum koji se odnosio i na srpski entitet odnosno Republiku Srpsku tako da je nadležno tijelo u Bosni i Hercegovini na temelju rečenog sporazuma bilo ovlašteno ustupiti predmet nadležnom tijelu u [adresa], odnosno Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koje je podnijelo optužnicu protiv okrivljenika i istu dostavilo Općinskom sudu u Vukovaru sukladno članku 22. stavak 1. ZKP/08. Naime, prema istom članku i stavku ako nije poznato mjesto počinjenja kaznenog djela ili je to mjesto izvan teritorija Republike Hrvatske (kao u konkretnom slučaju u Bosni i Hercegovini) nadležan je sud gdje okrivljenik ima prebivalište ili boravište. Okrivljenik ima prebivalište u [adresa]. Prema tome Općinski sud u Vukovaru bio je nadležan postupati u ovom ustupljenom predmetu.
14. Dalje, protivno navodima žalbe da nije bilo suglasnosti oštećenika za prijenos nadležnosti iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku valja reći da na ročište zakazano u Osnovnom sudu u Prnjavoru, Bosna i Hercegovina, 1. lipnja 2020. godine radi izjašnjenja tužioca o mogućnosti ustupanja krivičnog gonjenja stranoj državi optuženog GE, valja reći da je oštećenica ZE u međuvremenu umrla a njeni nasljednici nisu pristupili u sud i nisu se usmeno izjasnili da se protive ustupanju predmeta nadležnom hrvatskom sudu zbog čega se predmnijeva da su dali suglasnost te je istog dana isti sud donio rješenje kojim se predmet ustupa nadležnom sudu Republike Hrvatske radi krivičnog gonjenja i suđenja krivični spis Osnovnog suda Prnjavor broj 78 0 K 018281 13 Kps protiv optuženog GE, sina G, JMBG [jedinstveni matični broj građana] sa posljednjim poznatim mjestom prebivališta u [adresa] koji se vodi po optužnici Okružnog tužilaštva Banja Luka broj T13 0 KT 0010321 12 od 18. travnja 2013. zbog krivičnog djela teške krađe iz članka 232. stavak 1. tačke 1. KZ RS.
15. U odnosu na žalbeni navod povreda kaznenog zakona odnosno da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu budući je vrijednost imovine koja je otuđena a poslije prodana u Stanici sa otkup sekundarnih sirovina za samo 185,00 KM odnosno 80,00 eura, odnosno mala, valja reći da se ne radi o beznačajnom djelu u smislu članka 33. KZ.
16. Naime, prema članku 33. KZ nema kaznenog djela iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.
17. Da bi bila riječ o beznačajnom djelu sve tri navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a one to nisu. Prvo stupanj okrivljenikove krivnje nije nizak, jer s izravnom namjerom odlazi sa supočiniteljima do kuće oštećenice, razvaljuju vrata podruma i odnose u izreci navedene predmete koje kasnije prodaju. Drugo, nastupjele posljedice nisu neznatne, jer je oštećena ZE oštećena za iznos od 2.500,00 KM odnosno 255,77 eura a što ih je okrivljenik prodao za 80,00 eura ne umanjuje štetu odnosno nastupjelu posljedicu. Mogli su ih i pokloniti. I treće, dakako da postoji potreba da počinitelj bude kažnjen jer se radi o društveno opasnom kaznenom djelu i okrivljeniku koji je višestruko kazneno osuđivan za ista ali i druga kaznena djela.
18. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koji žalbeni navod okrivljenik ne obrazlaže, treba reći da sukladno članku 464. stavak 7. ZKP/08. žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470.) ne može podnijeti optuženik u odnosu na optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, a okrivljenik se na raspravi od 1. veljače 2024. godine izjasnio da se smatra krivim, te u obrani u cijelosti priznao učin kaznenog djela za koje se tereti, izrazio svoje iskreno kajanje i žaljenje. Dakle, okrivljenik nije mogao uložiti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
19. U odnosu na žalbeni navod odluke o kazni okrivljenik navodi da se predmetni događaj zbio još 2012. godine, te da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne trebao i to uzeti u obzir. Naime obrana smatra da je sud prilikom odmjeravanja kazne samo uzeo u obzir raniju osuđivanost okrivljenika i na temelju toga mu odredio kaznu, dok bilo koju drugu okolnost koja bi bila na strani okrivljenika kod odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir.
20. Protivno navodima žalbe, ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu osnovano kao olakotnim cijenio njegovo iskreno priznanje kaznenoga djela na koji način je doprinio boljem i bržem utvrđivanju činjeničnog stanja, jasno i dojmljivo iskazao svijest o pogubnosti vlastitog ponašanja, te spremnost odgovarati za isto, izraženo žaljenje i kajanje, zatim činjenicu da je otac dvoje malodobne djece, da se od 2012. nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, te njegovo korektno držanje pred sudom, dok mu je otegotnim cijenio višestruku kaznenu osuđivanost za istovrsna ali i druga kaznena djela.
21. Stoga uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, težinu kaznenog djela i stupanj krivnje, prvostupanjski sud je okrivljenika za počinjeno kazneno djelo teške krađe iz članka 217. stavak 1. točka 1. KZ/97. u svezi sa člankom 216. stavak 1. KZ/97, a za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Tako izrečena kazna je podobna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja pa blaže kažnjavanje nije osnovano.
22. Glede odluke o troškovima okrivljenik smatra da odluka o plaćanju branitelja po službenoj dužnosti predstavlja teško kršenje svih njegovih prava, jer da ima sredstava za plaćanje odvjetnika ne bi pristao na odvjetnika po službenoj dužnosti.
23. Međutim, ovdje valja reći da je rješenjem Ureda predsjednika Općinskog suda u Vukovaru broj 14-Su-226/2023-2. od 22. rujna 2023. godine okrivljeniku postavljan branitelj po službenoj dužnosti u osobi Irene Kršul, odvjetnice u [adresa] na temelju članka 66. stavak 1. točka 4. ZKP/08. budući se za vrijeme trajanja ovog kaznenog postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti okrivljenik nalazio na izdržavanju kazne zatvora u drugom predmetu. Nadalje, prema članku 148. stavak 1. ZKP/08. kad sud okrivljenika proglasi krivim a u ovom slučaju ga je proglasio, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, a ovdje očigledno ne postoje. Prema tome ispravno je prvostupanjski sud proglasivši okrivljenika krivim za rečeno kazneno djelo, obvezao ga na plaćanje troškova kaznenog postupka i to paušala sudu 50,00 eura, kao i podmirenje troškova branitelja po službenoj dužnosti o čijoj visini će odlučiti posebnim rješenjem, a kako se to obrazlaže pod točkom 9., 9.1. i 9.2., koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
24. Budući pri ispitivanju iste pobijane presude nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 18. rujan 2025.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
