REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-359/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. srpnja 2025. broj K-436/2024-21, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog JP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženom JP su određene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., zabrane približavanja žrtvi KP na udaljenost manju od 100 metara te zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s istom žrtvom. Mjere opreza će trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, te je optuženik upozoren da se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one mogu (pravilno bi bilo: "će se") zamijeniti istražnim zatvorom.
1.1. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 128. i članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08., protiv optuženog JP je ukinut istražni zatvor te je određeno da se optuženik ima odmah pustiti na slobodu.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i optuženiku odrediti istražni zatvor.
3. Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, upućena je optuženom JP i njegovoj braniteljici Vesni Rogulj, odvjetnici u Zagrebu, koja je dostavila očitovanje na žalbu.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba nije osnovana.
6. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se svrha istražnog zatvora protiv optuženog JP iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primijenjenim mjerama opreza.
6.1. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika koji smatra kako je isključivo mjerom istražnog zatvora moguće prevenirati iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.
6.2. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., kao što je očito imao u vidu i odredbu članka 4. stavka 1. ZKP/08., kada je zaključio da primijenjene mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju za prevenciju iteracijske opasnosti na strani optuženika. Sud prvog stupnja je pravilno vrednovao činjenicu dosadašnje optuženikove osuđivanosti, koju žalitelj pretjerano naglašava, a o istoj je prvostupanjski sud vodio računa prilikom zaključivanja o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika. Pri tomu žalitelj zanemaruje kako se dosadašnja osuđivanost optuženika odnosi gotovo u pravilu na kaznena djela čiji je zaštitni objekt imovina, dakle na kaznena djela koja nisu niti ista niti istovrsna kaznenim djelima za koja je optuženik aktualno osnovano sumnjiv, a posljednja pravomoćna presuda datira još prije osam godina. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno imao na umu i činjenicu da se protiv optuženika ne vodi niti jedan drugi kazneni ili prekršajni postupak, pravilno uzevši u obzir i činjenicu da se optuženik u razdoblju duljem od godinu dana uredno pridržavao mjera opreza koje su mu ranije bile određene rješenjem državnog odvjetnika, kao i vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru, kojoj okolnosti je dao pravilan značaj. Premda optuženikovim boravkom u istražnom zatvoru, u razdoblju od gotovo tri mjeseca, nije narušeno načelo razmjernosti, s tim u vezi treba imati u vidu i odredbu članka 133. stavka 1. točke 3. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, koji ne smije predstavljati anticipaciju kazne. Pored toga, razvidno je da, prema podacima u spisu predmeta, od časa donošenja pobijanog rješenja, kojim je optuženiku ukinut istražni zatvor, optuženik nije prekršio naložene mjere opreza, što samo potvrđuje da mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju otklanjanja iteracijske opasnosti na strani optuženika i ostvaruju svoju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
6.3. S tim u vezi, neprihvatljive su žalbene tvrdnje državnog odvjetnika kojima se preuveličava značaj okolnosti počinjenja kaznenih djela zbog kojih je optuženik osnovano sumnjiv. Žalitelj ovime zanemaruje načelo presumpcije nevinosti optuženika, a o načinu i okolnostima počinjenja inkriminiranih kaznenih djela je prvostupanjski sud vodio računa prilikom zaključivanja o postojanju iteracijske opasnosti, ali je jednako tako pravilno ocijenio da se svrha mjere istražnog zatvora, u aktualnoj fazi postupka, može ostvariti i primijenjenim mjerama opreza.
7. Ujedno se ističe žalitelju da je odredbom članka 95. stavka 1. ZKP/08. propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Velika Gorica, 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
