REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kžzd-25/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženika TA zbog kaznenog djela iz članka 179.a. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 16. kolovoza 2024. broj K-246/2022, u javnoj sjednici održanoj 18. rujna 2025., u prisutnosti optuženika i branitelja Hrvoja Grubeše, odvjetnika iz Osijeka, a u odsutnosti državnog odvjetnika,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika TA, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

p r e s u d i o  j e

II. U ostalom dijelu žalba optuženika TA odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, Općinski sud u Osijeku je optuženika TA proglasio krivim zbog počinjenja dva kaznena djela povrede djetetovih prava na štetu djece LA i HA iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i za jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano u točkama 1. i 2. izreke presude. Na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po osam mjeseci, a na temelju članka 179.a u svezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11 optuženom je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi TA u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama

1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) optuženi TA je dužan platiti troškove kaznenog postupka, i to: trošak svjedoka u iznosu od 15,53 eura, trošak provedenog kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 2.669,62 eura te trošak paušala u iznosu od 200,00 eura, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

3. Ujedno je na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08 protiv optuženika odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. ZKP/08 te je odlučeno da u odnosu na taj dio odluke, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 te trošak sudskomedicinskog vještačenja padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju Hrvoju Grubeši, odvjetniku iz Osijeka (nastavno će se razmatrati kao jedna žalba), zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „posredne povrede kaznenog zakona“ i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se uvaže žalbeni razlozi, ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak. Ujedno je zatraženo pozvati optuženika i branitelja na sjednicu drugostupanjskog suda.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

8. Sukladno istaknutom zahtjevu u žalbi, na sjednicu su pozvani optuženik i branitelj koji su istoj pristupili, a uredno pozvan državni odvjetnik nije pristupio na javnu sjednicu.

U odnosu na drugostupanjsku presudu

9. Žalitelj smatra da je izreka presude nerazumljiva po pitanju inkriminiranog razdoblja jer se tereti za razdoblje od 2012. do 2022. iako niti jedan od svjedoka ne navodi činjenice koje bi se mogle točno podvesti u određeni period. Smatra i da postoji proturječje između izreke i razloga vezano za iskaz HA jer ta svjedokinja nije iskazala da bi joj optuženik upućivao uvredljive i ponižavajuće riječi kako se to navodi u činjeničnom dijelu izreke presude, već da je iskazala da je majka prenosila optuženikove riječi. Također, smatra da je počinjen daljnji vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke11. ZKP/08 jer su izostali razlozi vezano za pretrpljenu bol i strah djece optuženika.

9.1. U odnosu na prigovore vezano za vrijeme počinjenja terećenih kaznenih djela te je li ili nije HA iskazivala da su inkriminirane riječi upućene njoj osobno, radi se o prigovorima činjenične naravi, a ne za istaknute oblike gore navedene bitne povrede. U odnosu na izostanak razloga o odlučnim činjenicama taj je prigovor neosnovan. Naime, prvostupanjski sud je reproducirao, kao što je i temeljio presudu na kombiniranom psihologijsko-psihijatrijskom nalazu i mišljenju te je u točkama 17.1. do 17.9. u više navrata ponovio dijelove nalaza, a tako i dopunskog očitovanja vještaka prof. dr. Ivana Požgaina i primariusa dr. ZA, gdje se na jasan način navodi da razvojne i psihičke tegobe oboje djece su, između ostaloga, uvjetovane traumatskim iskustvima i odrastanja u nepovoljnim obiteljskim prilikama i svađama roditelja. Dakle, nije točno da nisu dani razlozi o posljedicama ponašanja optuženika na djecu, a bol je svakako jedna od posljedica u smislu psihičke boli.

10. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, navodeći da se presuda temelji na nezakonitom dokazu jer da LA prilikom ispitivanja nije upozoren da nije dužan svjedočiti u odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. U odnosu na ovaj prigovor treba istaknuti da je pregledom snimke, kao i zapisnika s dokaznog ročišta, razvidno da je LA izrijekom upozoren da ne može otkloniti svjedočenje zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava. Iako je točno da svjedok izričito nije upozoren na mogućnost prihvaćanja blagodati nesvjedočenja u odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, presuda se ne temelji na iskazu tog svjedoka vezano za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, a što je razvidno iz točke 29.1. obrazloženja pobijane presude.

10.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene koje druge bitne povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, niti su počinjene gore istaknute bitne povrede.

11. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da nisu utvrđene sve okolnosti jer je odbijen prijedlog obrane za neposrednim saslušanjem ŠA i LA. No, te dokaze nije bilo potrebno provoditi jer su saslušanju prisustvovali optuženik i branitelj pri čemu predlaganjem tih dokaza nisu navedene nove okolnosti na koje bi ih se trebalo saslušati. Stoga je neosnovan prigovor da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

12. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava, žalitelj u žalbi podnesenoj po branitelju osporava vrijednosnu ocjenu dokaza i otklanjanju obrane optuženika, iako niti LA niti HA (koja nije željela odgovarati na pitanja) nisu teretili optuženika da im je izgovorio sve uvredljive riječi, iz iskaza LA ne proizlazi da bi prema njemu otac bio fizički nasilan, već da su se nekoliko puta naguravali. Jednako tako se ukazuje da prvostupanjski sud nije cijenio iskaze svjedoka SA, NA i AA, koji u svojim iskazima su naveli da nikada nisu uočili da bi optuženik fizički kažnjavao djecu. S tim u svezi optuženik ističe da je samo želio disciplinirati svoju djecu koja su bila problematičnog ponašanja pa to što je znao udarati LA šibom po stražnjici ne znači da je počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava jer je LA pušio i pio i konzumirao drogu pa je logično da mu je rekao da je lijen i kriminalac. U odnosu na HA smatra da nije povrijedio njena prava jer su riječi izvučene iz konteksta, pri čemu smatra da kad dijete jede prstima je opravdano reći da jede kao krmača i da je čudna jer je ubacivala cijelu rolu papira u WC dok su znali biti u gostima. Također, ističe da se nije pravilno vrednovao kombinirani nalaz i mišljenje jer iz istog ne proizlazi da je svojim ponašanjem izazvao traume kod djece niti da bi zbog toga trebala, pogotovo u odnosu na LA, posebna intervencija. U osobno podnesenoj žalbi opisuje obiteljsku situaciju gdje je LA bolovao od teškog oblika ADHD-a, T je 100 % invalid, a HA pati od teže depresije i liječi se na psihijatriji, dok sin ĐA je 50 % invalid, da je skrbio za sve njih i financijski ih zbrinuo i da i sada, nakon što je brak razveden, otplaćuje sam kredit i uredno plaća 650,00 eura mjesečno s osnova uzdržavanja.

12.1. Protivno istaknutim prigovorima u odnosu na sva kaznena djela prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze, brižljivo i kritički ih je vrednovao kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju utvrđenih odlučnih činjenica izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja svih terećenih kaznenih djela.

12.2. Prije svega se napominje da, i po ocjeni drugostupanjskog suda, optuženikova obiteljska situacija je izuzetno teška i kompleksna, imajući u vidu da optuženik ima četvero djece od kojih su dvoje osobe s invaliditetom, a dvoje imaju druge psihičke poteškoće, no to ne opravdava ponašanje optuženika na način kako je to utvrđeno pobijanom presudom, pri čemu sam optuženik smatra da je sve radio u svrhu discipliniranja djece, iako je bio svjestan da takvim postupanjem utječe na psiho- fizički razvoj djece. O ponašanju optuženika prema LA i HA svjedočila je ŠA, koja je iskazala da je učestalo u inkriminiranom periodu optuženik govorio djeci da su paraziti koji žive na njegov račun i da su nesposobni i da će bez njega završiti na ulici, sinu LA je govorio da će biti kriminalac, a HA je govorio da je luđakinja. Dok je LA bio manji često je dobivao batine, a kako je odrastao toga je bilo manje jer se počeo suprotstavljati optuženiku. Povezano s ovim dijelom iskaza treba promatrati i iskaz LA koji je iskazao da kada je bio manji ga je otac naguravao, ali od kada je odrastao toga nema jer mu se suprotstavlja. Također, iskaz ŠA je pravilno prvostupanjski sud povezao s dijelom iskaza LA gdje isti navodi da mu je optuženik često govorio da je četnik, bandit, beskoristan i propalitet. U odnosu na sestru HA je taj svjedok iskazao da je prema njoj optuženik bio u redu dok nije stupila na stranu majke i od tada s njom otac nije u dobrim odnosima, a ne sjeća se da bi čuo optuženika da joj govori ružne stvari. Očito je da u tom dijelu je svjedok želio umanjiti kaznenu odgovornost optuženika jer suprotno tomu proizlazi iz iskaza ŠA i ĐA koji je otklonio blagodat nesvjedočenja u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava. Naime taj svjedok, sin optuženika, je iskazao da je LA bio neposlušan, da mu je unatrag deset godina otac govorio ružne riječi, da ga je znao istući šibom ili rukom po cijelom tijelu i po stražnjici, otprilike svaki mjesec i to je potrajalo sve dok LA nije krenuo u srednju školu. O fizičkom kažnjavanju i upućivanju ružnih riječi LA svjedočila je i HA koja je potvrdila da je optuženik LA tukao remenom ili šibom i to dosta često dok je još bio mali sve dok LA nije ojačao i odrastao da mu može pružiti otpor. Nadalje, iskaz ŠA o ponašanju optuženika prema HA je potvrdio i svjedok ĐA, navodeći da prema HA optuženik nije bio fizički, već verbalno nasilan, ali se ne sjeća koje je riječi istoj upućivao. I konačno, HA je iskazivala o svojoj depresiji i anksioznosti i, umjesto da optuženik s njim razgovara, upućivao joj je riječi uvredljivog sadržaja, a i iz same obrane optuženika proizlazi da joj je govorio da je „krmača“.

12.3. Stoga su neosnovani prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava, pri čemu pravilno zaključuje prvostupanjski sud da svjedoci koje navodi optuženik u žalbi, njegovi srodnici, a NA mu je vjenčani kum, su iznosili vlastita opažanja i nisu živjeli s optuženikom i njegovom obitelji pa nisu niti mogli znati što se sve unutar obitelji događa. Posebno treba istaknuti, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, da iz kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja proizlazi da su LA i HA dosljedno iskazivali, svaki zasebno, o zlostavljanju od strane oca, kod LA je utvrđeno da se liječio zbog ADHD-a, da su posljednjih godina uočene smetnje u funkcioniranju, ne registrira se psihopatologija koji bi iziskivala poseban psihijatrijski tretman, no da lakše psihičke smetnje u smislu socijalne anksioznosti i poteškoća u socijalnoj prilagodbi su kombinacija bioloških momenata i okolnosnih čimbenika i to od odgojnih do odrastanja u izrazito poremećenom ozračju primarne obitelji. U odnosu na HA je navedeno da je došlo do psihijatrijskog liječenja 2022. pod dijagnozom poremećaja prilagodbe, anksiozno- depresivnog stanja, a prema posljednjoj dijagnozi radi se fobičnom anksioznom poremećaju i „emocionalnoj osjetljivosti u djetinjstvu uvjetovanoj traumatskim iskustvima“, da je do pogoršanja njezinog stanja došlo nakon svjedočenja na sudu, što se smatra retraumatizacijom vezano za obiteljske traume.

13. Žalitelj u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji smatra da se presuda temelji isključivo na iskazu ŠA i nastoji ostaviti dojam da je upravo ona uzrok svih problema, da je često provocirala optuženika i napadala ga je i da su o pojedinim takvim situacijama svjedočili teta, ujak i vjenčani kum optuženika. Daje se vrijednosna ocjena iskaza te svjedokinje i da je upravo ona, a ne optuženik odgovorna za cijelu obiteljsku situaciju i psihičko stanje djece. S tim u svezi ukazuje da se radilo o uobičajenim bračnim svađama gdje je veći doprinos imala ŠA, ti sukobi nisu bili takvog intenziteta da bi se radilo o nasilju u obitelji i nije utvrđeno vremenski kada je to optuženik bio fizički nasilan prema ŠA.

13.1. Protivno prigovorima žalitelja kojima se želi osporiti vjerodostojnost iskaza ŠA, s pravom je taj iskaz prihvaćen kao vjerodostojan jer je detaljno opisivala fizičko i psihičko nasilje i omalovažavanje nje i to i u prisutnosti djece. Naime, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da se u sadržaju iznošenja obiteljske situacije ne nalazi psihopatologija, nema znakova poremećaja percepcije, nije sklona konfabulaciji te je na temelju analize i provedenih testova zaključeno da je ista sposobna valjano i istinito iskazivati. Imajući u vidu navedeno te cijeneći da optuženik ne osporava sukobe, ali ih nastoji prikazati uobičajenim bračnim svađama, neosnovano se i u odnosu na ovo kazneno djelo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Kako je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge za sve odlučne činjenice, a te razloge prihvaća i drugostupanjski sud, to se u svemu ostalome, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

15. Budući da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, to nije počinjena tzv. posredna povreda kaznenog zakona, a ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na drugi način na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

16. U odnosu na odluku o kazni, pobijana presuda je povodom žalbe optuženika ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.

16.1. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud kod odluke o kazni kako pojedinačnim, tako i jedinstvenoj kazni zatvora, imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

16.2. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je optuženiku olakotnim cijenio da je optuženik neosuđivan, da se treba cijeniti kompleksna i teška obiteljska situacija, u odnosu na zdravstvene probleme četvero djece, a u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu sina LA da se radi o izuzetno zahtjevnom djetetu, a u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji se cijenila kao olakotna okolnost negativan odnos ŠA prema optuženiku. Od otegotnih okolnosti je cijenjena upornost u protupravnom postupanju u dugom vremenskom periodu. Prvostupanjski sud je cijeneći sve olakotne okolnosti kako po kvantiteti, tako i kvaliteti, u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji primijenio odredbe o ublažavanju zakonskog minimuma kazne zatvora za to kazneno djelo, pri čemu ovaj sud to smatra utvrđenim i ne može se, zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika, upuštati u razmatranje je li osnovano primijeniti taj institut ili ne. Cijeneći sve navedeno, pravilno su po vrsti mjeri utvrđene kako pojedinačne, tako i jedinstvena kazna zatvora te je opravdano određen dulji rok provjeravanja od tri godine te je takva kaznena sankcija opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

17. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

18. Žalitelj s pravom pobija odluku o troškovima kaznenog postupka jer prvostupanjski sud nije dao razloge zbog čega smatra da je optuženik, s obzirom na svoja primanja i obvezu uzdržavanja četvero djece, u mogućnosti platiti bilo u cijelosti bilo djelomično troškove kaznenog postupka, već samo navodi koje i u kojem iznosu je troškove dužan platiti. Naime, nakon što se utvrdi da su nastali troškovi osnovani, da bi optuženika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka sud se mora rukovoditi ne samo složenošću i trajanjem kaznenog postupka, već i materijalnim prilikama optuženika te imati u vidu da li plaćanjem istih u cijelosti ili djelomično će biti ugrožena ne samo njegova materijalna egzistencija, već i egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati.

19. Stoga je u tom dijelu prihvaćena žalba optuženika i odlučeno je kao u izreci na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud imati u vidu ovo rješenje i potom će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti.

U Velikoj Gorici 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević