Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž Ovr-150/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, protiv ovršenice SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-182/2025-3 od 7. svibnja 2024., 18. rujna 2025.
r i j e š i o j e :
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja kao osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-182/2025-3 od 7. svibnja 2024., te se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi žalbeni trošak u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odgađa se izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenice SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po zahtjevu za naplatu novčanog potraživanja ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, podnesenog Financijskoj agenciji dana 13. ožujka 2025., temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dubravke Koretić, poslovni broj Ovrv-464/2014 od 28. travnja 2014., do donošenja odluke u ovom predmetu po prijedlogu ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za naplatu ovrhovoditelja nedopuštenim.
II. Zabranjuje se Financijskoj agenciji daljnja pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenice, sukladno prethodnom stavku."
2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Ovrhovoditelj ističe da je riječ o rješenju koje nije zakonito, te je isto proizvoljno i arbitrarno, utemeljeno na nizu povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i na takvom činjeničnom stanju pogrešno primijenjenom materijalnom pravu. Stoga ovrhovoditelj predlaže drugostupanjskom sudu da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje žalbeni trošak u iznosu od 125,00 eura.
3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko tješenje u cijelosti.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, ovaj viši sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst,
25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u vezi člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ-a), budući da su u obrazloženju navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a. Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.
6. Prvostupanjski sud je temeljem članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, donio odluku da se odgađa izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenice po zahtjevu za naplatu ovrhovoditelja, do donošenja odluke u ovom predmetu po prijedlogu ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za naplatu ovrhovoditelja nedopuštenim.
7. Pobijanu odluku sud prvog stupnja je donio budući je utvrdio da je ispunjen uvjet za odgodu ovrhe, jer je ovršenica protiv Zahtjeva za naplatu ovrhovoditelja, podnijela pravni lijek te je učinila i vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu štetu. To stoga što smatra da bi provedbom naplate ovrhovoditelj naplatio svoje potraživanje u cijelosti, a još nije utvrđeno da li je ovršenica uopće dužna podmiriti potraživanje ovrhovoditelja obzirom tvrdi da je potraživanje ovrhovoditelja u zastari. Nadalje, okolnost da bi ovršenica, ukoliko bi željela ostvariti povrat tih sredstava, morala pokrenuti novi postupak pred sudom, po mišljenju prvostupanjskog suda ukazuje na to da bi provedbom ovrhe ovšenica pretrpjela znatnu materijalnu štetu.
7.1. Pored toga, prvostupanjski sud ističe da je ovršenica fizička osoba, a ovrhovoditelj pravna osoba, slijedom čega po mišljenju prvostupanjskog suda za ovrhovoditelja odgodom naplate nikako ne nastaje značajnija šteta, dok bi provedbom ovrhe za ovršenicu nastala teško nadoknadiva šteta, budući bi se ovršenici uzela novčana sredstva za koja postoji mogućnost da će biti utvrđeno da ih ovršenica nije niti bila dužna platiti ovrhovoditelju, iz razloga što je potraživanje ovrhovoditelja u zastari.
8. Takav zaključak suda prvog stupnja ne može se prihvatiti kao pravilan.
9. Naime, odredbom članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili članka 53. toga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili članka 55. toga Zakona (radi proglašenja ovrhe nedopuštenom). Dakle, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
10. Budući da je ovršenica zaključkom suda prvog stupnja od 30. lipnja 2024. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prihvaća se zaključak toga suda da je ispunjena jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe. Međutim, prema ocjeni ovog suda, nije ispunjena i druga pretpostavka za odgodu ovrhe propisana odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a, odnosno ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.
11. Osnovano ovrhovoditelj u žalbi ističe da sud prvog stupnja svoju odluku nije utemeljio na relevantnim činjenicama iz kojih bi proizlazilo kako bi zaplijenom novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja za ovršenicu nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, budući da ovršenica u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ničime nije ni potkrijepila predmetne navode
12. Naime, kada se govori o šteti, pod time se podrazumijeva šteta koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao, ali uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Pri tome ovršenik nije dužan dokazati nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ali je dužan dostaviti dokaze kojim bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastupila upravo takva, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je odgoda potrebna da bi se priječilo nasilje. Vjerojatnost nastanaka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u tom smislu primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju. Stoga je ovršenik dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina ne bi bila dostatna za naknadno namirenje ovršenika. Uzimajući u obzir kako je u ovom slučaju ovrhovoditelj telekomunikacijska kuća, čije je poslovanje regulirano, a likvidnost nije dovedena u pitanje, nema razloga da se ovrha odgodi zbog naprijed navedenih razloga, tj. nema bojazni kako će ovšenica , u slučaju da uspije u parnici za proglašenje ovrhe nedopuštenom, moći od ovrhovoditelja ostvariti povrat prenesenih zaplijenjenih sredstava.
13. Iz stanja spisa proizlazi da ovršenica nije dostavila nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da joj ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu 14. Stoga u konkretnom slučaju ovršenik ni na koji način nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.
15. Pored toga ovršenica nije konkretizirala navodnu štetu, te istu u cijelosti nedvojbeno izjednačuje s redovnim posljedicama ovrhe.
16. Dakle, pozivanje ovršenice na odredbe članka 65. OZ-a, za odgodu proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju neosnovano.
17. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja te prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odbiti kao neosnovan.
18. Ovrhovoditelju je dosuđen žalbeni trošak u zatraženom iznosu iz razloga jer je uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a).
U Gospiću, 18. rujna 2025.
Sutkinja:
Tatjana Radaković Bašić
