Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-492/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene VĆ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice po branitelju Denisu Meczneru, odvjetniku iz Samobora podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-348/2021 od 15. rujna 2022., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenice VĆ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-348/2021 od 15. rujna 2022. okrivljena VĆ oglašena je krivom zbog učina kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11, te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, a u vezi sa čl. 145. st. 2. ZKP/08 okrivljenoj je naloženo podmiriti troškove ovog kaznenog postupka i to trošak kaznenog postupka s osnove provedenog kombiniranog neurološkog i sudskomedicinskog vještačenja u iznosu 3.680,00 Kuna/488,42 Eura i trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 Kuna/66,36 Eura, sve u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljena putem branitelja Denisa Mecznera, odvjetnika iz Samobora i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati, ukine pobijana presuda i presudi na način da se okrivljena oslobađa krivnje, odnosno vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te povredu Kaznenog zakona.

5.1. Okrivljena smatra da u obrazloženju presude o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, zbog čega pobijana presuda da se ne može preispitati, pa time niti prihvatiti kao pravno ispravna. Ističe kako pažljivom analizom svih dokaza jasno proizlazi istovjetnost iskaza svjedoka VĆŠ, BĆ, KĆ, te okrivljene o naglom i nepromišljenom zaustavljanju vozila na sredinu kolnika [adresa] u [adresa], te da su iskazi svih gore navedneih svjedoka u suprotnosti s iskazom vozača ŽĆ koji tvrdi kako je vozilo zaustavio nekih 50 cm od ruba pločnika, pa da tako najprije u svom iskazu navodi kako suvozačeva vrata nisu bila oštećena, a potom da mijenja iskaz nakon što mu je predočen zapisnik o očevidu te fotoelaborat. Također sud da nije cijenio iskaz svjedokinje VĆŠ iz kojeg da jasno proizlazi kako su okrivljena i vozač ŽĆ se međusobno optuživali tko je kriv za inkriminirani događaj, gdje se i kako trebalo zaustaviti vozilo, a što da je u suprotnosti s iskazom ŽĆ koji da negira činjenicu verbalnog sukoba sa okrivljenom, kao i činjenicu da je vozilo zaustavio naglo i na sredini kolnika Gajeve ulice te da je naglo otvorio vrata s ciljem da iz vozila izbaci okrivljenu. Okrivljena u žalbi tvrdi kako iz iskaza svjedoka ĐĆ proizlazi da mu je okrivljena prilikom prvog razgovora navela kako ŽĆ je opet poludio, da su se posvadili, te da ju je nasilno izgurao na cestu, a iz čega da u konačnici proizlazi kako je do inkriminiranog događaja došlo zbog verbalnog sukoba između okrivljene i vozača ŽĆ, a što ovaj u svom iskazu negira. Prvostupanjski sud da je pogrešno prihvatio njegov iskaz kao istinit.

5.2. Istaknutim žalbenim navodima glede bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljena zapravo pobija presudu zbog povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a iz sadržaja njezine žalbe zapravo proizlazi da su žalbeni navodi primarno usmjereni na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj prvostupanjskoj presudi i to na temelju osobne i subjektivne ocjene žaliteljice koja je drugačija od ocjene prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi, a sve u interesu obrane okrivljene.

5.3. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pa tako ni onu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obzirom se navedena presuda može ispitati, ista je jasna, te su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i potpuni kao i izreka same presude. Osim, dakle, što navodi zakonske razloge, žalitelj posebno ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda, a također povredu ne nalazi ni ovo drugostupanjsko vijeće ispitujući presudu po službenoj dužnosti. Isto tako ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud počinio povredu Kaznenog zakona na štetu okrivljene, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

6.1. Nije u pravu okrivljena ni kada pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju savjesne ocjene dokaza izveo ispravan zaključak da je okrivljena MĆ inkriminirane prigode iz nehaja kao sudionica u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život i tijelo ljudi pa da je zbog toga prouzročila tešku tjelesnu ozljedu druge osobe i na taj način počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 227. st. 2. KZ/11.

6.2. S pravom je sud prvog stupnja obranu okrivljene na okolnost otvaranja suvozačevih vrata ocijenio neuvjerljivom jer je tvrdeći da je suvozačeva vrata otvorio vozač ŽĆ zbog svađe koju je opisala, nelogično opisala način kako je to isti učinio. Ujedno, ispravno je prvostupanjski sud obranu okrivljene u kojoj ona opisuje način na koji je istjerana iz vozila, obzirom se prethodno posvađala sa svojim partnerom koji je bio ljut što ju mora voziti, a žurilo mu se, ocijenio neuvjerljivom obzirom je do navodnog tjeranja iz vozila došlo upravo na mjestu na kojem je okrivljena trebala izaći iz vozila sve kako bi otišla na dogovoreni termin u salon udaljen svega nekoliko metara od mjesta nesreće, pa je stoga iskaz svjedoka ŽĆ u dijelu da se zaustavio na tom mjestu jer se tu nalazi salon u koji je okrivljena trebala ići, prvostupanjski sud s pravom cijenio uvjerljivim i istinitim, te suglasnim s dijelom iskaza svjedoka ĐĆ koji svjedok je potvrdio da je njegova majka te prigode trebala ići u obližnji salon.

6.3. Nadalje, u pravu je prvostupanjski sud kada u pobijanoj presudi analizirajući medicinsku dokumentaciju okrivljene zaključuje kako je istoj multipla skleroza dijagnosticirana u studenom 2020., a prve smetnje su se pojavile u travnju 2019. kada je imala epizodu poremećaja fine motorike desne ruke uz osjećaj zanašanja u hodu iz čega proizlazi da je okrivljenoj bolest dijagnosticirana nakon inkriminirane prigode, a i po postavljanju dijagnoze nigdje nisu navedeni problemi vezani za motoriku, pa je ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako okrivljena u vrijeme prometne nezgode nije imala zdravstvenih problema koji bi eventualno bili razlog zašto ona ne može otvoriti suvozačeva vrata.

6.4. Suprotno žalbenim navodima okrivljene iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi kako je udarac suvozačevim vratima u bicikl oštećene OĆ bio posljedica otvaranja suvozačevih vrata od strane okrivljene koja se prethodno nije uvjerila može li isto učiniti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu, a kako tako nije postupila evidentno je da je u tom času bila svjesna da zbog njezinog protupropisnog postupanja može doći do prometne nesreće, ali je olako držala da do štetnih posljedica neće doći, što se u daljnjem tijeku događaja i zbilo obzirom je ista otvaranjem vrata ugrozila sigurnost drugog sudionika u prometu – oštećene OĆ na biciklu koja je zbog navedenog pala s biciklom na pločnik i udarila glavom o tlo, te je uslijed tog udarca zadobila tešku tjelesnu ozljedu, a okrivljena je postupajući na taj način prekršila blanketnu odredbu čl. 81. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Upravo je takvo protupravno ponašanje okrivljene s pravom prvostupanjski sud ocijenio uzročno-posljedično povezanim s nastankom prometne nezgode i ozljeđivanjem oštećenice. Na takav način okrivljena VĆ i po stavu ovog drugostupanjskog suda ostvarila je sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11.

6.5. Kako je, dakle, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši okrivljenu krivom za navedeno kazneno djelo, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. U odnosu na odluku o kazni i troškovima kaznenog postupka.

7.1. Budući da se okrivljena žali zbog svih zakonskih razloga pa tako i u odnosu na odluku o kaznenopravnoj sankciji koju posebno ne obrazlaže u svojoj žalbi, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u odnosu o odluku o kaznenopravnoj sankciji, pri čemu je našao da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i adekvatno cijenio okolnosti koje su važne za izbor vrste i mjere kazne, pa je tako okrivljenoj izrekao adekvatnu kaznenopravnu sankciju. Naime, iz razloga pobijane presude navedenih u toč. 9. proizlazi da je sud prvog stupnja prilikom odabira kaznenopravne sankcije okrivljenoj kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu dosadašnje kaznene i prekršajne neosuđivanosti, te njezinog narušenog zdravstvenog stanja obzirom ista boluje od visokoaktivne multiple skleroze, dok otegotnih okolnosti nije pronašao.

7.2. Cijeneći sve navedene okolnosti sud je okrivljenoj izrekao kaznu u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine nalazeći da ista kazna odgovara svim okolnostima koje su utvrđene na strani okrivljene, kao i pogibeljnosti djela, te da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na okrivljenu da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njegovih počinitelja.

7.3. Navedene razloge kojima je obrazložena odluka o kazni prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.4. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljene zbog odluke o trošku kada navodi da prvostupanjski sud nije ispitao koliku plaću ima sin okrivljene s kojim ona živi i da li sin ima obvezu uzdržavanja kakvih drugih članova obitelji. Naime, odluka suda o troškovima kada je obvezao okrivljenu na naknadu stvarnog troška u visini od 488,42 EUR-a i paušalnog troška u visini od 66,36 EUR-a, te pritom uzeo u obzir činjenicu kako je okrivljena zaposlena, te prima redovnu plaću i živi s punoljetnim sinom koji je zaposlen, te zbog plaćanja troškova neće biti ugrožena njezina egzistencija kao ni egzistencija njezine obitelj, pravilna je i zakonita, te je u razlozima presude valjano i obrazložena, a u cijelosti je prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 17. rujna 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović