Posl.broj P-2976/2021

Posl.broj P-2976/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

[adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Velimira Škorpika 24/1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 5. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Marijana Perica, odvjetnika u Zagrebu, dana 17. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba točke A. ugovora o kreditu broj 00716 od 2. srpnja 2008. g. sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II.

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 8. uvjeta ugovora o kreditu broj 00716 od 2. srpnja 2008. g. sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, kojom je ugovoreno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama sukladno izdanom računu davatelja kredita.

III.

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 9. uvjeta ugovora o kreditu broj 00716 od 2. srpnja 2008. g. sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, kojom je ugovoreno da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak kao i da pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit.

IV.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati ukupan novčani iznos od 2.390,54 eura uvećan za zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 3,06 eura od 23. listopada 2008. do isplate

- 8,08 eura od 28. studenog 2008. do isplate

- 3,12 eura od 30. prosinca 2008. do isplate

- 12,36 eura od 27. siječnja 2009. do isplate

- 12,28 eura od 24. veljače 2009. do isplate

- 13,64 eura od 27. ožujka 2009. do isplate

- 10,38 eura od 28. travnja 2009. do isplate

- 10,45 eura od 28. svibnja 2009. do isplate

- 9,30 eura od 30. lipnja 2009. do isplate

- 9,69 eura od 28. srpnja 2009. do isplate

- 7,77 eura od 25. kolovoza 2009. do isplate

- 9,36 eura od 3. listopada 2009. do isplate

- 7,99 eura od 3. studenog 2009. do isplate

- 9,40 eura od 1. prosinca 2009. do isplate

- 9,01 eura od 5. siječnja 2010. do isplate

- 10,72 eura od 29. siječnja 2010. do isplate

- 12,11 eura od 2. ožujka 2010. do isplate

- 11,28 eura od 1. travnja 2010. do isplate

- 12,94 eura od 24. travnja 2010. do isplate

- 15,92 eura od 29. svibnja 2010. do isplate

- 16,73 eura od 2. srpnja 2010. do isplate

- 19,39 eura od 29. srpnja 2010. do isplate

- 19,40 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate

- 25,84 eura od 29. rujna 2010. do isplate

- 21,81 eura od 30. listopada 2010. do isplate

- 22,70 eura od 1. prosinca 2010. do isplate

- 28,39 eura od 28. prosinca 2010. do isplate

- 28,05 eura od 1. veljače 20111. do isplate

- 25,40 eura od 25. veljače 2011. do isplate

- 27,68 eura od 29. ožujka 2011. do isplate

- 26,93 eura od 29. travnja 2011. do isplate

- 29,76 eura od 28. svibnja 2011. do isplate

- 32,63 eura od 28. lipnja 2011. do isplate

- 41,47 eura od 26. srpnja 2011. do isplate

- 49,14 eura od 24. rujna 2011. do isplate

- 37,86 eura od 22. listopada 2011. do isplate

- 33,89 eura od 27. listopada 2011. do isplate

- 34,55 eura od 29. studenog 2011. do isplate

- 35,67 eura od 24. prosinca 2011. do isplate

- 39,25 eura od 28. siječnja 2012. do isplate

- 39,31 eura od 23. veljače 2012. do isplate

- 37,96 eura od 28. ožujka 2012. do isplate

- 37,89 eura od 28. travnja 2012. do isplate

- 38,66 eura od 27. svibnja 2012. do isplate

- 38,51 eura od 3. srpnja 2012. do isplate

- 37,60 eura od 26. srpnja 2012. do isplate

- 37,42 eura od 25. kolovoza 2012. do isplate

- 35,33 eura od 30. listopada 2012. do isplate

- 37,17 eura od 30. listopada 2012. do isplate

- 38,67 eura od 29. studenog 2012. do isplate

- 38,05 eura od 22. prosinca 2012. do isplate

- 37,35 eura od 22. siječnja 2013. do isplate

- 36,30 eura od 22. veljače 2013. do isplate

- 36,02 eura od 22. ožujka 2013. do isplate

- 38,75 eura od 26. travnja 2013. do isplate

- 35,59 eura od 24. svibnja 2013. do isplate

- 34,75 eura od 27. lipnja 2013. do isplate

- 34,93 eura od 30. srpnja 2013. do isplate

- 34,71 eura od 24. kolovoza 2013. do isplate

- 36,27 eura od 26. rujna 2013. do isplate

- 36,64 eura od 24. listopada 2013. do isplate

- 37,28 eura od 26. studenog 2013. do isplate

- 37,91 eura od 28. prosinca 2013. do isplate

- 37,47 eura od 30. siječnja 2014. do isplate

- 38,93 eura od 25. veljače 2014. do isplate

- 38,88 eura od 28. ožujka 2014. do isplate

- 38,82 eura 26. travnja 2014. do isplate

- 38,24 eura od 24. svibnja 2014. do isplate

- 38,33 eura od 27. lipnja 2014. do isplate

- 39,25 eura od 26. srpnja 2014. do isplate

- 39,52 eura od 30. kolovoza 2014. do isplate

- 39,44 eura od 30. rujna 2014. do isplate

- 40,43 eura od 28. listopada 2014. do isplate

- 41,24 eura od 27. studenog 2014. do isplate

- 41,70 eura od 25. prosinca 2014. do isplate

- 41,35 eura od 29. siječnja 2015. do isplate

- 38,10 eura od 28. veljače 2015. do isplate

- 38,10 eura od 26. ožujka 2015. do isplate

- 38,10 eura od 29. travnja 2015. do isplate

- 38,06 eura od 28. svibnja 2015. do isplate

- 38,06 eura od 25. lipnja 2015. do isplate

- 38,06 eura od 30. srpnja 2015. do isplate

i to po stopi od:

- 14% godišnje za razdoblje do 30. lipnja 2011.

- 12% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.

- 8,14% godišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015.

- 8,05% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016.

- 7,88% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016.

- 7,68% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017.

- 7,41% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017.

- 7,09% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018.

- 6,82% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018.

- 6,54% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019.

- 6,30% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019.

- 6,11% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020.

- 5,89% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020.

- 5,75% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021.

- 5,61% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021.

- 5,49% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022.

- 5,31% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022.

- 5,50% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023.

- 7,00% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023.

- 7,50% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024.

- 7,25% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024.

- 6,15% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025.

te za razdoblje nakon 1. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove postupka u visini od 1.898,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 17. rujna 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2. srpnja 2008. godine kao korisnik kredita sa društvom IMPULS-DELTA d.o.o., kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu broj 00716, na iznos od 10.089,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d., na dan odobrenja kredita, da je namjena kredita bila financiranje kupnje osobnog vozila OPEL ASTRA 1.7 CDTI, time da je iznos kredita izravno isplaćen trgovcu koji je prodao predmetno vozilo i to AUTO CENTAR MIME d.o.o. Predmetni ugovor sklopljen je na razdoblje od 84 mjeseca, ugovorena je valutna klauzula u valuti CHF i kamatna stopa koja je promjenljiva jednostranim odlukama tuženika.

2. Budući je ugovorena valutna klauzula u CHF koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te budući je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika, stoga postavljeni tužbeni zahtjev, koji je preciziran nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, i naveo da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-17/44495-3 od 04. prosinca 2017. u sudski registar upisano pripajanje tuženiku kao preuzimatelju trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 24/1, čime je tuženik postao sveopći pravni slijednik navedenog pripojenog društva.

3.1. Nadalje, potvrdio je da je između trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita zaključen dana 23. srpnja 2008. godine ugovor o kreditu broj 00716, kojim je prednik tuženika kao davatelj kredita odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 10.089,96 švicarskih franaka prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan odobrenja kredita, radi kupnje motornog vozila Opel Astra 1.7 CDTI, s obvezom vraćanja u 84 mjesečna obroka u neto iznosu kunske protuvrijednosti od po 155,51 CHF prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan plaćanja, te da je predmetni ugovor o kreditu sastavni dio Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini zaključenog između trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao predlagatelja osiguranja s jedne strane, te tužitelja, kao protivnika osiguranja s druge strane, solemniziranog od strane javnog bilježnika Jagode Makelja-Šuljić, Split, Šimićeva 2, dana 3. srpnja 2008. pod brojem OV-12002/08.

3.2. Tuženik je dalje naveo da su netočni navodi tužitelja kako bi prednik tuženika odredbama predmetnog ugovora o kreditu ugovarao promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranim odlukama kreditora, te da bi postupao protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, posebice odredbama članka 96. i članka 97. toga zakona, kao i da su neutemeljeni navodi tužbe da bi prednik tuženika ugovaranjem vrijednosti ugovorne obveze u kunama koja se izračunava u odnosu prema stranoj valuti, kao i ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope nesavjesno upotrijebio svoju poziciju prema tužitelju, kao i da bi prednik tuženika pri tome bio jača ugovorna strana.

3.3. Nadalje, da davatelj predmetnog kredita trgovačko društvo IMPULS-DELTA d.o.o. nije imao položaj kreditne institucije - banke, pa kao takav nije imao nikakvih saznanja iz kojih je mogao predvidjeti buduće kretanje tečaja CHF u odnosu na EUR, odnosno kunu, niti je za obavljanje poslova potrošačkog kreditiranja trebao raspolagati odgovarajućim stručnim potencijalom radi analiziranja i mogućeg predviđanja valutnog i tečajnog rizika, posebice u odnosu na švicarski franak kao valutu ugovora. Prednik tuženika nije stoga imao niti mogućnosti uvida u projekcije tečajeva, kakve su dostupne kreditnim institucijama, pa nije imao mogućnosti tumačenja korisnicima monetarne politike i njezinih posljedica. Sklapanje predmetnog ugovora o potrošačkom kreditiranju s valutom ugovora u CHF da je rezultat činjenice što je za takvim kreditima bila velika potražnja na tržištu od strane korisnika kredita, koji su bili svjesni pada vrijednosti švicarskog franka u odnosu na kunu, zbog čega su valutnu klauzulu u švicarskim francima ocijenili povoljnijom.

3.4. Tuženik dalje navodi da je prednik tuženika osim kredita s valutnom klauzulom i švicarskim francima, također nudio i kredite s valutnom klauzulom u eurima, tako da su isključivo sami korisnici kredita donosili odluke koje će od ponuđenih opcija odabrati, te da je prije sklapanja predmetnog ugovora i sporazuma, prednik tuženika 23. lipnja 2008. stavio na raspolaganje tužitelju informativnu ponudu za kredit za kupnju rabljenog vozila Opel Astra, kao i plan amortizacije s prikazom visina svakog od ukupno 84 mjesečna obroka otplate kredita i to u bruto-iznosu rate, neto-iznosu rate, iznosu glavnice, kamata, PDV- a na kamate, te visinom ostatka duga nakon plaćanja odnosne rate, čime je prije sklapanja predmetnog ugovora dao točne informacije koje prosječnom potrošaču, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, omogućuju da razumije konkretno funkcioniranje načina otplate kredita uz primjenu valutne klauzule i tako sam procijeni ekonomske i financijske posljedice sklapanja predmetnog ugovora i u tom smislu donese razboritu i informiranu odluku.

3.5. Tuženik je istakao i prigovor zastare u odnosu na tužbeni zahtjev iznesen u tužbi tužitelja.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 00716, Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini zaključenog između trgovačkog društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao predlagatelja osiguranja i tužitelja, kao protivnika osiguranja, solemniziranog od strane javnog bilježnika Jagode Makelja-Šuljić, Split, Šimićeva 2, dana 3. srpnja 2008. pod brojem OV-12002/08, otplatnog plana i prometa po tom kreditu, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Srđanu Kovačiću, te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 00716 utvrđeno je da je zaključen između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na iznos od 10.089,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate u 84 mjesečnih anuiteta i kamatnom stopom od 9,74 % godišnje, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

6. Vještak Srđan Kovačić u pisanom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u razdoblju od 31.08.2008.godine pa do 29.07.2015. godine, tj. do plaćanja zadnje rate kredita, više uplatio nego je trebao 17.936,24 kuna ili 2.380,55 eura, te da je za sve uplate kroz cijelo razdoblje otplate kredita koristio nepromjenjivu kamatnu stopu i isti kunski iznos prodajnog tečaja valute CHF kod Zagrebačke banke d.d. koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu.

7. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile poštene i da li je tuženik u obvezi prema tužitelju.

8. U konkretnom slučaju radi se o standardnom ugovoru o kreditu u kojem je sadržana odredba o ugovornoj kamati i kamatnoj stopi koja je određena kao promjenljiva, čije promjene se vrše skladno odluci tuženika, odnosno općim uvjetima poslovanja istoga.

9. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koja su mu odobrena na određeno vremensko razdoblje, uz njegovu obvezu vraćanja primljenog iznosa novca na način kako je to ugovorom o kreditu ugovoreno.

10. Ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 46. stavka 2. i članka 50. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91) odnosno čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 – dalje: ZOO/05).

11. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138. a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502. c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a.

13. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, stoga su predmetne ugovorne odredbe ništetne i na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

14. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

15. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 96/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 96/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Identične odredbe sadržane su i u odredbi čl. 96. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP 79/07), kao i u odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP 41/14) te u odredbama čl. 53. st. 1. i 2. te čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23, dalje ZZP 19/22) koji je trenutačno na snazi.

16. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno, sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim donosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 158/22) dalje ZOO).

17. Međutim, u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. se navodi da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

18. Među strankama nije sporno da u Ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni korisnik kredita mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te ugovorne klauzule, dok je tuženik to u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati.

19. Naime, ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

20. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužitelj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga se ima smatrati da prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nisu razumljive.

21. Slijedom navedenog, imajući u vidu pravna utvrđenja iz kolektivne parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, sadržaj Ugovora o kreditu i podatke o otplati kredita iz kojih je razvidno značajno uvećanje pojedinih anuiteta otplate kredita, ovaj sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je u konkretnom slučaju ugovorena valutna klauzula nepoštene, a time i ništetne jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a odredbe su se nalazile u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je unaprijed formulirao prednik tuženika kao trgovac, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njihov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.

22.Tuženik je povrijedio odredbe glave IX. ZZP/07 time što tužitelja kao potrošača nije upoznao sa svim potrebnim informacijama koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica kredita, vrstu tečaja i sve druge informacije potrebne da potrošač donese informiranu odluku o sklapanju ugovora, koji je sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, te je pored nepoštene-ništetne valutne klauzule tuženik u ugovor inkorporirao i nepoštenu-ništetnu odredbu kojom mu je dopušteno jednostrano mijenjanje kamatne stope, a koja odredba nije ni jasna ni transparentna jer visinu kamatne stope veže za niz međusobno nepovezanih kriterija.

23. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO/05 propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je odredbom stavka 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

24. Tužitelj temeljem citirane odredbe ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.

25. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Srđana Kovačića obzirom da je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu, pa kako je provedenim vještačenjem u tvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku iznos od 2.380,55 eura, primjenom navedenog materijalnog prava obvezan je tuženik isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u točci IV. izreke presude od izvršenih uplata do isplate.

26. Slijedom navedenog, a obzirom na iskaz tužitelja u kojem navodi da je kredit iskoristio za kupnju motocikla i da prilikom ugovaranja kredita nije kao neuka stranka bio upozoren na posljedice sklapanja istoga, to proizlazi da tuženik nije sa tužiteljem pregovarao o spornim ugovornim odredbama koje se odnose na valutu CHF, i kamatnu stopu, niti da bi tužitelja upoznao sa mogućim rizicima promjene tečaja valute na njegovu štetu, čime zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, obzirom da se radi o odredbama koje nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

27. Standard „prosječnog potrošača odnosi se na utvrđivanje je li ugovorna odredba sastavljena na način koji bi bila jasna i razumljiva prosječnom potrošaču koji je uobičajeno informiran, pažljiv i razborit, dok zahtjev transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija na način da u odnosu na ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja prosječan potrošač može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen, već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

28. Tuženik je istakao prigovor zastare, koji prigovor nije osnovan, obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

29. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

30. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen je u cijelosti.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) time da je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 10. svibnja 2022.g., 15. rujna 2022.g., 10. listopada 2024.g. i 5.ožujka 2025.g. po 100 bodova, plus sastav jednog obrazloženog podneska 100 bodova, dakle ukupno 600 bodova, odnosno 1.200,00 eura, plus PDV 300 eura i trošak vještačenja 398,17 eura, pa parnični trošak tužitelja iznosi 1.898,17 eura.

U Sinju, dana 17. rujna 2025. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, Put Skalica 35

2. Hrvoje Arko odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 7