Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Km-2/2024-53

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru, u vijeću za mladež, sastavljenom od sutkinje za mladež Maje Sikora, kao predsjednice vijeća za mladež te sudaca porotnika za mladež Jadranke Matuš i Vojislava Kranželića, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Matee Cebović, u kaznenom predmetu prema 1. maloljetnom ND, zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 36. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., dalje u tekstu: Kazneni zakon) i kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona te prema 2. maloljetnom OD, zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 36. st. 2. Kaznenog zakona, u povodu prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj Kom-DO-2/2024-1 od 30. kolovoza 2024., izmijenjenog 23. svibnja 2025., nakon usmene rasprave, na kojoj je javnost bila isključena, održane i zaključene 17. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika za mladež u [adresa] TD, 1. maloljetnika osobno, VD kao zakonskog zastupnika i oca 1. maloljetnika, izabranog branitelja 1. maloljetnika odvjetnika Željka Palatinuša, 2. maloljetnika osobno, UD kao zakonskog zastupnika i oca 2. maloljetnika, branitelja 2. maloljetnika po službenoj dužnosti odvjetnice Melite Babić i opunomoćenika oštećenika u zamjeni odvjetnika Siniše Prodanovića, istog dana je objavio te

r i j e š i o  j e

I. Na temelju čl. 88. st. 3. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ br. 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. – dalje u tekstu: Zakona o sudovima za mladež)

prema: 1. maloljetnom ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu VD i PD, rođene N, rođenom **.**.2008. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u Učeničkom domu u Virovitici, [adresa], učeniku Gimnazije „Petra Preradovića“ u Virovitici i Glazbene škole „Jan Vlašimsky“ u Virovitici, državljaninu Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, neoženjenom, bez djece, bez prihoda, bez imovine, drugi kazneni postupak se ne vodi, i z r i č e s e

ODGOJNA MJERA POJAČANE BRIGE I NADZORA iz čl. 11. Zakona o sudovima za mladež,

pri čemu sud naknadno odlučuje o trajanju ove mjere, s tim što trajanje mjere ne može biti kraće od šest mjeseci ni dulje od dvije godine.

II. Na temelju čl. 10. st. 2. toč. 11. Zakona o sudovima za mladež 1. maloljetnom ND izriče se posebna obveza da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.

III. Na temelju čl. 10. st. 2. toč. 11. Zakona o sudovima za mladež 2. maloljetnom OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu UD i NDR, rođenom **.**.2009. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], učeniku Gimnazije „Petra Preradovića“ u Virovitici i Glazbene škole „Jan Vlašimsky“ u Virovitici, državljaninu Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, neoženjenom, bez djece, bez prihoda, bez imovine, drugi kazneni postupak se ne vodi, izriče se posebna obveza da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.

IV. Na temelju čl. 10. st. 5. i 6. Zakona o sudovima za mladež izrečena posebna obveza može trajati najdulje do jedne godine, a sud može izrečenu obvezu naknadno izmijeniti ili obustaviti.

V. Na temelju čl. 10. st. 9. i st. 10. Zakona o sudovima za mladež Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Slatina prati ispunjenje obveza 1. maloljetnog ND i 2. maloljetnog OD, pri čemu se maloljetnici upozoravaju da zbog skrivljenog neispunjenja obveza mogu biti upućeni u disciplinski centar.

VI. Na temelju čl. 89. st. 1. Zakona o sudovima za mladež troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračuna.

Obrazloženje

1.Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podnijelo je kod ovog suda prijedlog broj Kom-DO-2/2024-1 od 30. kolovoza 2024., prema 1. maloljetnom ND, zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 36. st. 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona te prema 2. maloljetnom OD, zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 36. st. 2. Kaznenog zakona. Prijedlog je izmijenjen pisanim podneskom broj: Kom-DO-2/2024-10 od 23. svibnja 2025. (str.445-446).

2. U prijedlogu se navodi da su 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD zajedno: pod točkom 1. prijedloga, dana 11. ožujka 2024. između 19,30 i 19,50 sati u [adresa], u [adresa], u spavaonici broj 9 Učeničkog doma, zajedno i dogovorno 2. maloljetni OD, uhvatio oko struka žrtvu dijete MD i snažno ga rukama držao oko struka da se ne izmiče i da ne pobjegne, za koje vrijeme je 1. maloljetni ND skinuo sa žrtve djeteta MD traper hlače do gležnjeva te unatoč pokušajima djeteta MD da se izmakne od stiska 2. maloljetnog OD, bez pristanka žrtve djeteta Damjana Krupe 1. maloljetni ND svoj prst snažno ugurao u analni otvor žrtve djeteta MD probivši gaće koje je dijete žrtva MD imalo obučeno na sebi, dakle, kao supočinitelji uporabom sile s drugom osobom bez njezina pristanka izvršili sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju te 1. maloljetni ĐD sam: pod točkom 2. prijedloga, u razdoblju od 15. prosinca 2023. do 19. ožujka 2024. u [adresa], u prostorijama Učeničkog doma, svjestan i pristajući da time nepovoljno utječe na pravilan psihosocijalni razvoj i zdravlje učenika žrtve djeteta MD, koji s njim boravi u Učeničkom domu u istoj spavaonici broj 9, učestalo verbalno vrijeđao žrtvu dijete MD govoreći mu pogrdne riječi „gmazonjo, gmazofil, dopuštenko, kosovar, razvaljeni, razmaženko i slično“ te ga fizički zlostavljao na način da je prethodno polizavši svoj prst isti stavljao u uho žrtvi djetetu MD, prolazeći pored njega s dva prsta snažno mu stiskao bradavice na prsima te u vrijeme kada je dijete žrtva MD koristio prijenosno računalo i punio mobitel isključivao dovod električne energije u te uređaje na produžnom kablu, što je sve kod djeteta žrtve MD izazvalo osjećaj poniženja, nemoći, uznemirenosti, neugode i straha, dakle, zlostavio dijete i na drugi način povrijedio djetetova prava, pa da su time djelom opisanim u točki 1. navedenog prijedloga, maloljetnici počinili kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje, opisano u članku 153. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 36. stavak 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 153. stavak 2. Kaznenog zakona te da je djelom opisanim u točki 2. prijedloga, 1. maloljetni ND počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, kazneno djelo povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo u članku 177. stavak 2. Kaznenog zakona. Kod tako podnesenog prijedloga državno odvjetništvo je ostalo do zaključenja rasprave 17. rujna 2025. (str.556-557).

3. U svom očitovanju o kaznenim djelima, 1. maloljetni ND ne smatra se krivim za kaznena djela za koja se tereti te se i 2. maloljetni OD ne smatra krivim za kazneno djelo.

4. Tijekom dokaznog postupka reproducirana je snimka video nadzora nadzorne kamere u Učeničkom domu u Virovitici te su provedeni dokazi čitanjem zapisnika i reproduciranjem snimke ispitivanja svjedoka žrtve djeteta MD (list 86 -91 i 200-204), čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedokinje ODR (list 82- 85), iskaza svjedoka i to svjedoka ID (list 92-93), svjedoka DD (list 154-155), svjedoka CD (list 156-157), svjedoka ED (158-159), svjedoka HD (list 160-161), svjedokinje FD (list 162- 164), svjedokinje ZD (list 165-169), svjedokinje LD (list 170- 173), zatim, čitanjem obrasca opisa događaja od 19. ožujka 2024. (list 12 -15, 100), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 21. ožujka 2024. (list 16), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 25528 od 21. ožujka 2024. (list 17 -18), pripreme rada u Učeničkom domu Virovitica od 16. siječnja 2024. do 22. ožujka 2024. (list 101-112), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta – DVD medija video nadzora Učeničkog doma Virovitica za dan 11. ožujka 2024. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 25529, izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina za 1. maloljetnog ND (list 208-220), izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina za dijete žrtvu MD (list 221 - 223), izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina za 2. maloljetnog OD (list 233-236), izvješća stručne suradnice s prijedlogom primjerene maloljetničke sankcije za 1. maloljetnog ND i 2. maloljetnog OD (list 238-244), nalaza i mišljenja kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja po vještacima Prof. dr. sc. Vlatki Boričević-Maršanić i Prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander (list 256-271), iskaza svjedokinje TDR, svjedoka GD, iskaza roditelja maloljetnika kao svjedoka i to za 1. maloljetnika, majke PD i oca VD te za 2. maloljetnika, majke NDR i oca UD, zatim, čitanjem iskaza predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina svjedokinje ČD, dokumentacije Učeničkog doma Virovitica i Glazbene škole Virovitica, nalaza i mišljenja vještaka Prof. prim. dr. sc. Katarine Dodig-Ćurković i Prof. dr. Daniele Šincek, a razgledane su i fotografije obrane predane u spis 1. srpnja 2025. i pročitani su podaci kaznene evidencije i prekršajne evidencije te podaci o vođenju drugih postupaka. Na kraju dokaznog postupka, sukladno traženju maloljetnika, provedeno je ispitivanje 1. maloljetnog ND i 2. maloljetnog OD.

5. Nije bilo sporno da su 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD te oštećeni žrtva dijete MD učenici Gimnazije Petra Preradovića Virovitica i Glazbene škole „ KD“ u [adresa] te da su u školskoj godini 2023./2024. pa tako i u razdoblju od 15. prosinca 2023. do 19. ožujka 2024. bili zajedno smješteni u spavaonici broj 9 u Učeničkom domu u Virovitici, u [adresa]. Nije bilo sporno da je 1. maloljetni ND rođen **.**.2008. i da je u navedenom razdoblju bio osoba koja je navršila četrnaest godina života, a nije navršila osamnaest godina života te je bio maloljetnik u smislu čl. 2. Zakona o sudovima za mladež. Nije bilo sporno da je 2. maloljetni OD rođen **.**.2009. i da je na dan 11. ožujka 2024. bio osoba koja je navršila četrnaest godina života, a nije navršila osamnaest godina života te je bio maloljetnik u smislu čl. 2. Zakona o sudovima za mladež. Nije bilo sporno da je oštećeni MD rođen **.**.2008. te je u razdoblju od 15. prosinca 2023. do 19. ožujka 2024. bio dijete, s navršenih petnaest godina života, odnosno, osoba koja nije navršila osamnaest godina života, u smislu čl. 87. st. 7. Kaznenog zakona.

6. Sporno je bilo jesu li 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD postupali na štetu oštećenog MD, na način opisan u prijedlogu državnog odvjetnika te jesu li počinjena kaznena djela i postoje li okolnosti koje opravdavaju primjenu odgojnih mjera.

7. U svojoj obrani 1. maloljetni ND, ispitan kod policije, sukladno odredbi članka 208.a Zakona o kaznenom postupku, pred sucem za mladež Županijskog suda u Bjelovaru i pred državnim odvjetnikom za mladež, iznoseći svoju obranu u cijelosti je porekao počinjenje inkriminiranih mu kaznenih djela, navodeći da je učenik prvog razreda Gimnazije, smješten u Učeničkom domu Virovitica te je sobu broj 9 dijelio sa učenicima ŠD, JD i OD. Sva četvorica pohađaju i glazbenu školu pa imaju iste interese. Pred policijskim istražiteljem isti je rekao da su u početku cimeri i on imali nesuglasice s oštećenim MD jer isti nije izvršavao svoje obaveze, nije vodio redovnu higijenu i soba im je bila zbog njega neuredna, a pred sucem za mladež iskazivao je da je u početku sve bilo u redu i njihovi odnosi su bili u redu, ali da se kasnije oštećeni MD previše opustio te ga počeo vrijeđati. O tome su sva trojica razgovarala sa oštećenim MD, ali se na to nije obazirao i dalje je bio neuredan. Osim toga on se odnosio prema njima s visoka, a to je njega posebno smetalo, jer oštećeni MD smatra da su svi drugi nebitni i manje inteligentni nego što je on, pa mu je govorio da se on nema pravo njemu obraća ti i da mu ništa ne znači, a nazivao ga je jajoglavim, punoglavcem, propalim abortusom, neželjenim djetetom i slično, na što mu je ponekad znao reći dopuštenko i razmaženko. Nikada nije stavljao svoj prst u usta pa oštećenom MD u uho i nikada ga nije štipao za bradavice. U prosincu 2023. točno je da mu je isključio dovod električne energije na produžnom kablu, tako da on nije mogao koristiti laptop, a to zato što on nije htio pisati aranžman za učenike glazbene skupine doma, nego je igrao igrice, što je učinio više puta. Odgajateljica je rekla da oštećenog MD potiče da napravi aranžman, jer on ne zna slušati i također mu je rekla da isti pati od socijalno emocionalnog razvoja pa na njegove uvrede nije reagirao. 11. ožujka 2024. je došao u sobu oko 19,00 sati sam ili sa 2. maloljetnim OD, ne sjeća se točno i u sobi je bio oštećeni MD koji je radio na laptopu. Presvukao se i otišao na večeru, a zatim oko 20,45 sati u učionicu za učenje, gdje je bio do 22,45 sati. Tu večer nije bio u fizičkom kontaktu sa oštećenim MD, kao niti 2. maloljetni OD. Kod oštećenog MD mu je najviše smetala neurednost i njegovo gledište s visoka na sve druge osobe, ali drugih razmirica nisu imali. Misli da ga oštećeni MD lažno tereti kako bi mu se osvetio jer je upravo on oštećenom MD najviše prigovarao za njegovo ponašanje.

8. Iznoseći svoju obranu, 2. maloljetni OD, ispitan pred državnim odvjetništvom, porekao je da bi počinio kazneno djelo te je potvrdio obranu 1. maloljetnog ND, navodeći da se 11. ožujka 2024. nije dogodilo to za što ga se tereti. Pojasnio je da je on u dobrim odnosima sa svima i da je jedino ranije bilo problema između SD i MD, s kojima je odgajateljica LD rješavala probleme. Oštećeni MD je drugačiji od ostalih na način da ne razumije šalu, ne shvaća svijet i slično, ali njega to nije smetalo, dok za SD ne zna. Oštećeni MD je znao njega nazivati pogrdnim imenima, ali tako se svi vršnjaci nazivaju. Čuo je jednom da je SD njemu rekao razmaženko, na što se oštećeni MD žalio odgajateljici. Dana 11. ožujka 2024. bio je kao i svaki drugi. Nije nikada podmetnuo nogu oštećenom MD, niti je isti pao na krevet pa da bi ga on držao. Nije vidio da bi SD gurnuo prst u anus oštećenom MD, a da bi tada on držao oštećenog MD. To se nije dogodilo i ne zna zašto je oštećeni MD tako nešto ispričao. Oni su i dalje ostali u Učeničkom domu boraviti u istoj sobi i normalno razgovaraju o svemu osim o spornom događaju.

9. U svom iskazu oštećeni kao svjedok žrtva dijete MD (str.124, 258), iskazao je da tijekom školske godine boravi u Učeničkom domu u Virovitici, gdje je smješten u sobi zajedno sa JD, OD i ND. Ne slaže se dobro jedino sa 1. maloljetnim ND, koji ga vrijeđa i omalovažava govoreći mu razmaženko, dopuštenko, kosovar, razvaljeni, gmazofil, gmazonjo i tome slično i to svaki dan ponešto od toga, a osim uvreda, štipao ga je za bradavice otprilike jednom tjedno, više puta je namjerno gasio i palio kabel za struju kada on radi na laptopu te je u par situacija polizao svoj prst i stavio ga u njegovo uho. Znali su se svađati oko prozora tako da bi on zatvarao prozor jer je imao upalu uha pa mu je smetao propuh, a 1. maloljetni ND bi stalno otvarao prozor. Pojasnio je da se radi o maloj spavaonici u kojoj se nalazi dva kreveta na kat, dakle četiri kreveta, a odmah do nje je toalet. Dana 11. ožujka 2024. navečer ležao je sam u sobi u Učeničkom domu kada su došli 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD, koji su stajali kod svojih ormara i kada se on ustao s kreveta da nešto uzme iz ormara, 2. maloljetni OD ga je gurnuo uz krevet i držao da ne može otići pa je potrbuške pao na krevet tako da mu je stražnjica bila okrenuta prema njima i prema vratima te ga je držao rukama oko struka da ne može otići, a 1. maloljetni ND mu je prišao, povukao hlače traperice dolje i stavio mu prst u anus kroz gaće, pri čemu su se gaće poderale, a 1. maloljetni ND se tada odmaknuo i smijao se. Njega je to boljelo te se uspio nekako osloboditi i pobjeći u WC i tamo je ostao oko pola sata da se smiri. To sve se događalo poslije večere, koja traje do pola 8. O navedenom događaju ispričao je prijatelju CD, na satu harmonije, u srednjoj glazbenoj školi. Rekao mu je što mu se desilo, odnosno, da mu je 1. maloljetni ND gurnuo prst u „šupak“, što je čuo profesor harmonije, ali čuo je samo riječ "šupak" pa ga je opomenuo. Nikome više o tome nije pričao, ali su njegovi roditel ji saznali o događaju od mame AD, jer je CD njoj to ispričao. Dana 15. ožujka 2024. u četvrtak, prije nego li je išao na natjecanje u Pulu zvala ga je mama i tada su 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD počeli urlikati, tako da ju nije čuo što govori pa je izašao na hodnik, a oni su izašli za njim i pratili ga po hodniku i to nije prvi put da su se tako ponašali. Kada mu je 1. maloljetni ND stavljao prst u uho i štipao ga za bradavice, to su vidjeli ED i OD, ali nisu ništa poduzimali niti su ikome o tome govorili.

10. Oštećeni je sačinio skicu mjesta događaja u sobi broj 9 od 11. ožujka 2024. (str.39), na kojoj je prikazan njegov položaj u kojem se nalazio u vrijeme događaja, na krevetu, pored ormara, a nasuprot vrata sobe te položaj maloljetnika prije samog događaja. Iz iskaza oštećenog kao svjedoka proizlazi postupanje 1. maloljetnog ND i 2. maloljetnog OD na način kako je to opisano u izmijenjenom prijedlogu državnog odvjetnika.

11. Reproducirana je snimka video nadzora nadzorne kamere za dan 11. ožujka 2024. i analiza snimke nadzorne kamere, postavljene ispred sobe broj 9, Učeničkog doma u Virovitici, za inkriminirano vrijeme, pokazuje da u vrijeme kako to opisuje oštećeni žrtva dijete MD, nakon večere u učeničkom domu, kada se isti nalazi sam u sobi, u 19:28:25 sati u sobu 9 ulazi 1. maloljetni ND, a iza njega ulazi 2. maloljetni OD te se vrata zatvaraju u 19:29:04 sati, nakon čega nakratko 2. malo ljetni OD u 19:30:14 sati izlazi iz sobe i vraća se odmah potom u sobu, kada se vrata zatvaraju te su od tog trenutka sva trojica sama u sobi sve do 19:35:25 sati, kada se vrata otvaraju i zatvaraju kao da netko pokušava izaći, a netko drugi zatvara vrata te odmah potom u 19:35:40 sati iz sobe izlazi oštećeni žrtva dijete MD, obučen u traperice. U 19:36:45 oštećeni se vraća u sobu, uzima ručnik i odlazi u kupaonicu, a za njim izlaze 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD, pri čemu se 1. maloljetni ND smije. Oštećeni MD se vraća u sobu i s ručnikom i odjevnim predmetom ponovno izlazi iz sobe te se ponovo vraća u sobu u 19:45:11 sati, prethodno navirujući u sobu, kao da provjerava ima li koga u sobi. Zatim 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD u 19:49:40 ulaze u sobu i zatvaraju vrata, a odmah potom u 19:50:25 oštećeni MD izlazi iz sobe sa računalom, obučen u pidžamu ili trenirku, a za njim odmah izlazi 2. maloljetni OD, gleda za oštećenim MD i obraća mu se i odmah se vraća u sobu. U 20:33:41 oštećeni MD dolazi do sobe sa JD, ali ne ulazi u sobu, u koju ulazi ED, već oštećeni MD odlazi od sobe, a odmah po ulasku ED u sobu, iz iste izlazi 2. maloljetni OD i osvrće se po hodniku kao da nekoga traži, a to potom čine i ED i 1. maloljetni ND te razgovaraju na hodniku, pri čemu se 1. maloljetni ND obraća ED te potom zajedno ulaze u sobu.

11.1. Analiza snimke nadzorne kamere, odnosno, kretanja i postupaka 1. maloljetnog ND, 2. maloljetnog OD i oštećenog žrtve djeteta MD, osobito u razdoblju od 19,30 sati do 19,50 sati, potvrđuje opisano kretanje i ponašanje žrtve djeteta MD, kao i oba maloljetnika, o čemu iskazuje oštećeni kao svjedok MD pa tako na snimci video nadzora prikazano ponašanje, kretanje i držanje, te vrijeme i mjesto postupanja, kao i reakcije svih njih, pa i ED, koji nije bio u sobi u vrijeme predmetnog događaja 11. ožujka 2025., uklapaju se u iskaz oštećenog žrtve djeteta ispitanog kao svjedoka MD, o vremenu i mjestu te načinu postupanja oba maloljetnika prema njemu u sobi broj 9, što potvrđuje oštećenikov opis događaja od 11. ožujka 2024., u vremenu od 19,30 sati do 19,50 sati, iz kojeg proizlazi da su u navedenom vremenu njih trojica bili u sobi i da je 2. maloljetni OD neposredno nakon ulaska u sobu, oštećenog rukama uhvatio oko struka i snažno držao rukama oko struka, za koje vrijeme mu je 1. maloljetni ND skinuo traper hlače do gležnjeva te mu ugurao prst u analni otvor, nakon čega je oštećeni dijete žrtva MD, nakon što se uspio osloboditi od stiska 2. maloljetnog OD, izišao iz sobe u kupaonicu da se smiri. Da se nešto ekscesno dogodilo proizlazi iz daljnjeg načina postupanja 1. maloljetnog ND i 2. maloljetnog OD, jer se nakon odlaska oštećenog MD u kupaonicu, 1. maloljetni ND izlazeći iz sobe smije, dok 2. maloljetni OD u dva navrata izlazi iz sobe, očito tražeći oštećenog MD.

12. Svjedokinja VDR, majka oštećenog žrtve MD (str.116 - 119), ispitana kod državnog odvjetnika 4. travnja 2024., iskazala je da je oštećeni MD od rujna 2023. učenik drugog razreda Gimnazije u Virovitici i drugog razreda Glazbene škole u Virovitici te je bio smješten u Učeničkom domu u Virovitici, u sobi sa učenicima 1. maloljetnim ND, 2. maloljetnim OD i JD i prema saznanju od samog oštećenog i odgajateljice ZD, nije bilo problema vezanih za međusobne odnose sa učenicima smještenima u sobi. Nakon događaja od 11. ožujka 2024., u vezi glazbenog kampa koji se održavao u Koprivnici u prosincu 2023. i koji kamp oštećeni nije morao plaćati jer je dobio nagradu u nagradnoj igri na Facebooku, od oštećenog je majka saznala, da je 1. maloljetni ND rekao oštećenom da je to namještaljka te da on jednim pozivom može osporiti tu odluku da on ide u kamp besplatno i od tada počinju problemi s njim, jer je oštećeni MD smatrao da je 1. maloljetni ND ljubomoran na tu njegovu nagradu. Nakon održavanja kampa, dana 16. ožujka 2024. oštećeni je trebao ići u Pulu na natjecanje i u telefonskom razgovoru oštećeni je majci rekao da ga 1. maloljetni SD provocira, no nije htio reći o čemu se radi, već tek sutradan oštećeni je na njezino nagovaranje majke, putem telefona rekao da mu 1. maloljetni ND govori ružne riječi „gmazonjo, razmaženko, gmazofil, dopuštenko, kosovar, razvaljeni“, nakon čega je majka oštećenog razgovarala sa FD, majkom AD. Dana 18. ožujka 2024. porukama putem Viber aplikacije oštećeni je majci napisao da mu 1. maloljetni ND isključuje produžni kabel za dovod struje u laptop i mobitel, zbog čega ne može koristiti laptop te da mu je loša situacija, da on „više ne može tako…bože daj mi snage…bar da izdržim još ovu večer, valjda ću izdržati“ te da je pobjegao iz sobe na pola sata da se smiri. Dana 19. ožujka 2024., majka oštećenog je od FD, koja ju je nazvala nakon razgovora sa svojim sinom CD, čula da oštećenog MD maltretiraju i zlostavljaju i da se oštećeni MD požalio RD u glazbenoj školi gdje su imali nastavu, da ga je 2. maloljetni OD gurnuo, da je to bilo kod ormara te da je oštećeni pao kroz otvor na krevet potrbuške i da mu je u tom trenutku 1. maloljetni ND skinuo traperice i gurnuo mu prst u „šupak“, tako da su mu pukle gaće. Oštećeni je navedeno ispričao RD pa kako je profesor GD čuo riječ „šupak“ kada je oštećeni to izgovorio, profesor je upozorio oštećenog, jer je izgovorio prostu riječ, nakon čega je oštećeni izašao iz učionice. Majka oštećenog je saznanjem bila šokirana te je o istom obavijestila odgajateljicu ZD, razrednika u Glazbenoj školi i u Gimnaziji. U razgovoru sa svojim suprugom prisjetili su se da su 17. ožujka 2024., nakon dolaska oštećenog sa natjecanja iz Pule, prilikom pranja rublja, zamijetili jedne njegove gaće poderane. Dana 19. ožujka 2024. roditelji su oštećenom MD rekli da sve znaju što se dogodilo, no oštećeni o tome nije htio govoriti. Majka oštećenog podnijela je ubrzo 21. ožujka 2024. kaznenu prijavu na zapisnik kod policije (str.28-29). Nadalje, u iskazu majka oštećenog iskazuje da nakon saznanja o događaju 11. ožujka 2024., oštećeni joj se požalio da ga je SD znao maltretirati tako što ga je štipao za bradavice, znao je gurnuti prst u usta, a zatim u njegovo uho te mu isključivao dovod struje na produžnom kabelu kada je punio računalo i mobitel, oštećeni se jednom požalio da mu je nestala papuča i da mu je netko sakrio papuču te su nakon dužeg traženja u spavaonici našli papuču između koša za smeće i zida, a da je u jednom navratu pronašao papuču punu vode i iskorištenog wc papira. Od oštećenog su privremeno oduzete jedne muške gaće bokserice s poderanim stražnjim dijelom (str.38).

12.1. Iz iskaza svjedoka ODR, majke oštećenog, proizlazi utvrđenim postupanje maloljetnika kako je opisao i sam oštećeni, što potvrđuje istinitost iskaza oštećenog djeteta MD, s tim što je u odnosu na događaj od 11. ožujka 2024. majka oštećenog iskazala samo o svojim posrednim saznanjima, da su i 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD sudjelovali u spornom događaju, na način da je 2. maloljetni OD gurnuo oštećenog, da je to bilo kod ormara, tako da je oštećeni pao kroz otvor na krevet potrbuške i da mu je u tom trenutku 1. maloljetni ND skinuo traperice i gurnuo mu prst u analni otvor, pri čemu su mu pukle gaće. Isto tako, iz iskaza majke oštećenog proizlazi da je bilo zlostavljanja i maltretiranja oštećenog, pri čemu je 1. maloljetni ND govorio oštećenom MD ružne riječi „gmazonjo, razmaženko, gmazofil, dopuštenko, kosovar, razvaljeni“ te je oštećenog štipao za bradavice, znao je gurnuti prst u usta, a zatim u njegovo uho te mu isključivao dovod struje na produžnom kabelu kada je oštećeni punio računalo i mobitel, o čemu joj se sam oštećeni povjerio, a majka je od druge osobe doznala da oštećenog maltretiraju i zlostavljaju.

13. Svjedok ID (str.130-132), iskazao je da pohađa Gimnaziju Virovitica i Glazbenu školu u Virovitici te poznaje 1. maloljetnog ND i oštećenog MD, no nije mu poznato da bi njihovi odnosi bili poremećeni, već je u jednom navratu na nastavnom satu harmonije oštećeni govorio da ga je 1. maloljetni zezao u domu i svi su se smijali te je profesor GD rekao oštećenom da to što govori nije primjereno za učionicu, a kasnije je od prijatelja saznao da se oštećeni žalio da mu je u domu u spavaonici 1. maloljetni ND nategnuo gaće i da su gaće pukle.

14. Svjedok DD (str.196-198) iskazao je kako je maloljetnike i oštećenog upoznao u Glazbenoj školi u Virovitici i poznato mu je da je krajem mjeseca ožujka 2024. na satu harmonije oštećeni nešto rekao, na što su se svi počeli smijati, a profesor GD je opomenuo oštećenog.

14.1. Iz iskaza svjedoka ID i DD proizlazi da se na nastavnom satu harmonije oštećeni očito požalio na ponašanje drugog učenika, tako da su se svi smijali, a profesor GD je opomenuo oštećenog.

15. Svjedok CD (str.199-201) iskazao je da poznaje oštećenog MD, koji mu se požalio na ponašanje cimera u sobi u domu prema njemu i da bi se želio prebaciti, a na satu harmonije u ožujku 2024. oštećeni mu je rekao da su mu ovi iz sobe toliko jako gurnuli prst u „šupak“ da su mu rasparali gaće, na što su se učenici sa strane počeli smijati jer su to vjerojatno čuli, a reagirao je i profesor GD, pitajući oštećenog što to govori.

15.1. Iz iskaza svjedoka AD proizlazi da je bilo neprimjerenog ponašanja prema oštećenom MD od strane drugih učenika te da se oštećeni drugim učenicima požalio na događaj u kojem mu je gurnut prst u analni otvor.

16. Svjedok ED (str.202-204) iskazao je da pohađa srednju glazbenu školu u [adresa] i smješten je u učeničkom domu u sobi broj 9, zajedno s maloljetnicima i oštećenim, a čuo je da su se 1. maloljetni ND i oštećeni MD svađali i da je bilo verbalno zlostavljanje oštećenog u smislu vrijeđanja. Kada bi otvorili prozor da se prozrači soba, oštećeni bi se žalio da mu je hladno i zatvara prozor, provocira ih, jer ne sluša kada mu imaju nešto reći, ujutro je glasan, lupa ormarima i njih to smeta.

16.1. Iz iskaza svjedoka ED proizlazi da je bilo verbalnog zlostavljanja u smislu vrijeđanja oštećenog MD od strane 1. maloljetnog ND, pri čemu odnosi u predmetnoj sobi u učeničkom domu očito nisu bili dobri i oštećenikovo ponašanje smetalo je ostale učenike smještene u sobi učeničkog doma.

17. Svjedok HD (str.205-207), iskazao je da pohađa 2. razred Glazbene škole u Virovitici, zajedno sa oštećenim MD te se njemu oštećeni nije žalio na cimere u Učeničkom domu, a poslije je čuo da su isti oštećenog MD u sobi stalno zafrkavali, pikali, škakljali, uzimali mu mobitel, a čuo je i za nezgodu koja se desila sa „prstom u guzici“, što je sam oštećeni izjavio na nastavi, na satu harmonije, a i njemu je rekao da mu je 1. maloljetni ND gurnuo prst u „guzicu“.

17.1. Iz iskaza svjedoka HD proizlazi da je bilo neprimjerenog ponašanja prema oštećenom MD od strane drugih učenika te da se oštećeni drugim učenicima požalio na događaj u kojem mu je gurnut prst u analni otvor.

17.2. Prethodno navedeni svjedoci, maloljetni učenici iste škole koju pohađaju i maloljetnici i oštećenik, ispitani su u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda, sukladno odredbama čl. 292. Zakona o kaznenom postupku te iste sud nije ponovno pozivao radi ispitivanja neposredno na raspravi, već je sud pročitao njihove ranije iskaze, što je sukladno odredbama čl. 431. Zakona o kaznenom postupku. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane 1. maloljetnog ND da se ponovno poziva kao svjedok ED, jer se tim iskazom ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice, uzimajući u obzir da je dokazno ročište provedeno 12. travnja 2024., uz sudjelovanje branitelja oba maloljetnika (str.202-204), pri čemu su isti imali pravo postavljati pitanja svjedoku i koristili su to svoje pravo.

18. Svjedokinja TDR (str.398-399), odgajateljica u Učeničkom domu u Virovitici, iskazala je kako je dobila saznanje da nisu dobri odnosi u Učeničkom domu, u sobi u kojoj su boravili 1. maloljetni ND, 2. maloljetni OD i oštećeni MD te je od odgajateljice ZD doznala i da su maloljetnici nešto napravili oštećenom, a kada je isti dan na razgovor došao oštećenikov otac vidno uznemiren i sa sobom donio oštećenikove gaće, na kojima je bila rupa, koju je otkrila oštećenikova majka kada je trebala prati rublje, tada se od oštećenikovog oca saznalo da je 2. maloljetni OD držao oštećenog MD, za koje vrijeme je 1. maloljetni ND stavio oštećenom MD prst „u guzicu“. U svezi tog događaja, svjedokinja odgajateljica TDR nije razgovarala sa oštećenim, već sa maloljetnicima, a tek nakon razgovora s maloljetnicima, od odgajateljice ZD saznala je za što se maloljetnici terete, pri čemu su sutradan u Učenički dom u Virovitici došli roditelji maloljetnika na razgovor, u kojem su sudjelovale odgajateljice LD, ZD i TDR te su roditelji maloljetnika upoznati sa saznanjima dobivenim od oca oštećenog. Prema svjedokinji TDR, kada se dogodi određena situacija, učenici u Učeničkom domu u Virovitici ispunjavaju obrasce pa je tako učinjeno i u konkretnom slučaju. Što se tiče oštećenog MD, isti je u prvom razredu srednje Glazbene škole u Virovitici bio smješten u Učeničkom domu u Virovitici, u sobi sa drugim učenicima koji su tražili da više ne budu u sobi sa oštećenim MD, jer se noću dosta okreće u krevetu i bučan je i u tom smislu ne pazi na mir i na druge učenike, dok je u drugom razredu oštećeni MD u sobi Učeničkog doma u Virovitici bio smješten sa učenicima JD, 1. maloljetnim ND i 2. maloljetnim OD, no odgajatelji nisu upozoravali maloljetnike na ponašanje oštećenog u smislu da je oštećeni specifičan, već je rečeno da se oni svi međusobno poznaju od prije zbog pohađanja Glazbene škole i da imaju neke zajedničke interese, pri čemu se oštećeni obraćao odgajateljici ZD da se učenici u sobi ne mogu međusobno dogovoriti oko nek ih stvari, što se odnosi na suživot u sobi, u smislu dogovora oko čišćenja sobe, otvaranja prozora i slično. Nakon događaja za koje se terete maloljetnici, učenike su razmjestili po sobama.

18.1. Prema podacima u spisu proizlazi da je stručna suradnica u Učeničkom domu u Virovitici TDR obavila 19. ožujka 2024. razgovor s učenicima iz sobe broj 9, 1. maloljetnim ND, 2. maloljetnim OD i JD, a povod je bio žaljenje učenika oštećenog MD na ometanje njegovih određenih radnji te su 20. ožujka 2024. obavljeni razgovori s roditeljima učenika i postupalo se po Protokolu u slučaju nasilja između učenika (str. 144-145, 147-148, 152). Također je TDR ispunila obrazac opisa događaja 20. ožujka 2024. (str.140), prema kojem ju je odgajateljica ZD **.**.2024. obavijestila o telefonskom razgovoru s majkom učenika oštećenog MD, nakon što je oštećeni priznao majci da su učenici iz sobe njemu poderali gaće, gurajući mu prst u anus, a istog dana je otac oštećenog došao jako uznemiren i drhteći pokazao gaće te ponovno ispričao događaj od ponedjeljka 11. ožujka 2024. u večernjim satima.

18.2. Iz iskaza svjedokinje TDR proizlazi kako ima samo posredna saznanja o događaju 11. ožujka 2024., o kojem je iskazao oštećeni i u kojem je 2. maloljetni OD držao oštećenog MD, za koje vrijeme je 1. maloljetni ND stavio oštećenom MD prst u njegov analni otvor.

19. Svjedok GD (str.400-401) iskazao je da je nastavnik maloljetnika i oštećenog, no nema saznanja da bi između njih dolazilo do sukoba i da bi se nešto dogodilo na štetu oštećenog niti se oštećeni ponašao i izražavao neprimjereno, zbog čega bi morao opominjati oštećenog, već je samo čuo riječ „šupak“ kada je nastavni sat završio, a on je bio na izlasku iz razreda pa kao i inače kada čuje neprimjerenu riječ, reagirao je kada je učenik CD rekao tu riječ, opomenuvši ga da ne želi čuti tu riječ.

19.1. Iz iskaza svjedoka GD proizlazi da se očito oštećeni požalio drugim učenicima o događaju od 11. ožujka 2024., o kojem je iskazivao oštećeni i u kojem događaju mu je 1. maloljetni ND gurnuo prst u analni otvor.

20. Svjedokinja FD (str.208-210), iskazala je da poznaje maloljetnike i oštećenog kao svoje bivše učenike u Glazbenoj školi u Virovitici, kojima je predavala solfeggio te je od svog sina AD, koji poznaje oštećenog i s kojim je prethodne školske godine oštećeni bio smješten u Učeničkom domu u Virovitici, doznala da je u ožujku 2024. oštećeni na satu harmonije pred razredom rekao da su mu „mamlazi, ili dečki, gurnuli prst u šupak i poderali mu gaće“, o čemu je izvijestila majku oštećenog.

20.1. Iz iskaza svjedokinje FD proizlazi da se očito oštećeni požalio drugom učeniku, njezinom sinu RD, o događaju od 11. ožujka 2024., o kojem je iskazivao sam oštećeni i u kojem mu je 1. maloljetni ND gurnuo prst u analni otvor.

21. Svjedokinja ZD (str.211-215), odgajateljica u Učeničkom domu u Virovitici, zadužena za odgoj i nadzor oštećenog MD, iskazala je da se do ožujka 2024. oštećeni nije žalio da bi imao problema s maloljetnima SD i OD, koji su s njim bili smješteni u sobi, već ju je 15. ožujka 2024. nazvala majka oštećenog VDR i rekla joj da joj je oštećeni rekao da ga 1. maloljetni ND naziva pogrdnim imenima, a nekada i 2. maloljetni OD, na inicijativu 1. maloljetnog ND, da bi joj 19. ožujka 2024. majka oštećenog proslijedila i poruku putem Viber aplikacije, koju je majci poslao oštećeni, u kojoj se žali na ponašanje maloljetnika. Nakon toga telefonski ju je nazvala majka oštećenog VDR i navela da ima novih saznanja i to da je 11. ožujka 2024. 2. maloljetni OD držao oštećenog MD, a 1. maloljetni ND mu poderao bokserice i gurnuo prst u analni otvor, nakon čega su učenici koji se dovode u vezu sa događajem ispunili obrasce opisa događaja. Što se tiče oštećenog, ranije je bilo pritužbi da je neuredan, djetinjast, a razlog tome je što je oštećeni vrlo inteligentno dijete, a koju inteligenciju ne prati emocionalna inteligencija i razvoj pa je njegovo ponašanje djetinje i to nije u skladu sa ponašanjem njegovih vršnjaka, gdje često dolazi do nerazumijevanja. Prije događaja maloljetnici se nisu žalili na ponašanje oštećenog. Odgajateljica ZD je o svojim saznanjima i postupanju u razdoblju od 15. ožujka 2024. do 20. ožujka 2024. sačinila službenu zabilješku (str.146, 149 -151), kao i o zaprimljenoj obavijesti majke oštećenog 15. ožujka 2024., o neprihvatljivom ponašanju učenika 1. maloljetnog ND prema učeniku MD, prema kojoj 1. maloljetni ND verbalno vrijeđa oštećenog MD, nazivajući ga pogrdnim imenima „gmazofil, razmaženko“, nakon čega je odgajateljica ZD **.**.2024. obavila razgovor sa učenikom 1. maloljetnim ND te **.**.2024. sa roditeljima učenika ND i OD. Odgajateljica ZD ispunila je obrazac opisa događaja prema obavijestima dobivenim od majke oštećenog (str.32), da je 2. maloljetni držao oštećenog dok je 1. maloljetni ND potrgao oštećenom bokserice i gurnuo mu prst u analni otvor. Navedeni obrazac opisa događaja (str.32-35) ispunili su odgajateljica ZD, ali i maloljetnici i oštećenik.

21.1. Iz iskaza svjedokinje ZD proizlazi da ista kao odgajateljica, u okviru svog posla odgoja i nadzora oštećenog MD, ima posredna saznanja o postupanju maloljetnika, o čemu je iskazivao oštećeni i to da je 1. maloljetni ND poderao oštećenom gaće i gurnuo prst u analni otvor, kao i da se 1. maloljetni SD ND neprimjereno ponašao prema oštećenom u smislu verbalnog vrijeđanja.

22. Svjedokinja LD (str.216-219), odgajateljica u Učeničkom domu u Virovitici, zadužena za odgoj i nadzor učenika, 1. maloljetnog ND, 2. maloljetnog OD i ED, iskazala je da je oštećeni MD prošle školske godine bio smješten u sobi s učenicima CD, ŽD i ĆD i kako isti učenici više nisu htjeli biti smješteni s oštećenim zbog njegovog djetinjastog ponašanja, ove školske godine je oštećeni MD smješten u sobu s maloljetnicima ND i OD te JD, a pri adaptaciji boravka u učeničkom domu učenicima za koje je zadužena, objasnila je da je oštećeni MD socijalno i emocionalno nerazvijen i da ima djetinjasto ponašanje, što bi im moglo zasmetati, ali je od njih tražila toleranciju i razumijevanje za takvo njegovo ponašanje, što su oni prihvatili te od strane tih učenika nije bilo konkretnih pritužbi na ponašanje oštećenog, već bi joj općenito govorili o oštećenom da je uvredljiv, da mu sve smeta, da ispušta neobične zvukove, da ako mu se kaže istina da ga to lako vrijeđa, da zna igrati igrice kada treba nešto raditi za školu, a i oštećeni se znao potužiti na ponašanje ostalih učenika u sobi, u smislu da su mu sakrili papuče, da mu stalno otvaraju prozor, a njemu to smeta, jer se boji propuha da će mu oštetiti sluh. U vezi događaja od 11. ožujka 2024., od odgajateljice ZD doznala je da je 2. maloljetni OD držao oštećenog MD, za koje vrijeme mu je 1. maloljetni ND gurnuo prst u analni otvor, a nakon tog saznanja postupalo se po protokolu za postupanja u situacijama vršnjačkog nasilja te su ispunjeni obrasci opisa događaja.

22.1. Iz iskaza svjedokinje LD proizlazi da o postupanju maloljetnika prema oštećenom ima posredna saznanja, tako što je od odgajateljice ZD doznala o događaju o kojem je iskazao oštećeni i to da je 2. maloljetni OD držao oštećenog MD, za koje vrijeme mu je 1. maloljetni ND gurnuo prst u analni otvor.

23. Obrazac Priprema rada u Učeničkom domu Virovitica (str.141-143) ispunila je odgajateljica LD u dane 16. siječnja 2024., 6. veljače 2024., 18. ožujka 2024. Tako iz navedenih zapažanja o odnosima u sobi broj 9 od 16. siječnja 2024. proizlazi da je 10. siječnja 2024. u knjizi dežurstva evidentirano kako učenici J.V., ovdje 1. maloljetni i I.M., ovdje 2. maloljetni i učenik T.P., ispuštaju zvukove i ne daju spavati učeniku D.K., ovdje oštećenom, na što se požalio dežurnoj odgajateljici. Dana 16. siječnja 2024. isti učenik požalio se svojoj odgajateljici da mu nema papuča te sumnja da su mu ih sakrili cimeri. U razgovoru sa njegovim cimerima isti navode da to nisu učinili, ali priznaju da su malo zezali D.K. ispuštajući zvukove. Iz "Pripreme rada u učeničkom domu od 6. veljače 2024." proizlazi da se D.K., ovdje oštećeni, uznemirio i prišao odgajateljici LD, navodeći da je učenik J.V., ovdje 1. maloljetni, povisio ton na njega zbog prozora, što je sam i potvrdio, navodeći da je on otvorio prozor, a D.K. ga zatvorio, nakon čega je on ponovno otvorio prozor, a D.K. zatvorio pa je iz tog razloga povisio ton na njega. Iz "Pripreme rada u učeničkom domu od 18. ožujka 2024." proizlazi da je 15. ožujka 2024. odgajateljica ZD prenijela razgovor majke učenika D.K., ovdje oštećenog i zamolila razgovor sa učenicima, pri čemu učenici J.V., T.P. i I.M. niječu maltretiranje ili zafrkavanje učenika D.K . i uglavnom šute, a J.V., ovdje 1. maloljetni, zna reći da je možda slučajno nešto napravio. Iz navedenog proizlazi da su se učenici, ovdje maloljetnici ND i OD, u više navrata, za vrijeme smještaja u učeničkom domu, neprimjereno ponašali prema drugom učeniku, ovdje oštećenom, tako da je isti u više navrata tražio pomoć i zaštitu odgajateljice učeničkog doma, iako je već na početku smještaja odgajateljica LD objasnila učenicima s kojima je oštećeni trebao biti smješten u toj školskoj godini, da je oštećeni MD socijalno i emocionalno nerazvijen i da ima djetinjasto ponašanje, što bi im moglo zasmetati, ali je od njih tražila toleranciju i razumijevanje za takvo njegovo ponašanje, što je očito izostalo.

24. Iz službene zabilješke o obavljenom razgovoru sa učenicima sobe 9 od strane stručne suradnice Ivane T. Štetić dana 19. ožujka 2024., proizlazi da su za vrijeme razgovora učenici 2. maloljetni OD i ED imali spuštene glave i frkali su prstima te su se ponašali kao da će 1. maloljetni ND govoriti umjesto njih. Nadalje, iz obrasca opisa događaja sačinjenog u Učeničkom domu Virovitica dana 19. ožujka 2024. proizlazi da je oštećeni dijete MD opisao da se 11. ožujka 2024., u ponedjeljak navečer u sobi 9, gdje su osim njega, bili maloljetnici ND i OD, dogodio "incident" na način da ga je 2. maloljetni OD držao, a 1. maloljetni ND mu je gurnuo gaće u stražnjicu, tako da su mu se gaće poderale i onda mu je gurnuo prst u stražnjicu. Iz prethodno navedene dokumentacije proizlazi da su odgajateljice Učeničkog doma u Virovitici na temelju navoda oštećenog MD upoznate sa neprimjerenim ponašanjem maloljetnika u smislu nasilja učenika vršnjaka nad drugim učenikom, ovdje oštećenim, pri čemu odgajateljice nemaju neposrednih saznanja o takvom ponašanju maloljetnika, već samo posredna saznanja, kada je oštećeni opisao postupanje maloljetnika, a koje je kasnije opisao i u svom iskazu kao svjedok.

25. Provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećenog žrtve djeteta MD (str.378) te je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Prof. dr. sc. Vlatke Boričević-Maršanić, dr. med., specijalista psihijatra, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i Prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander, kliničkog psihologa i psihoterapeuta, utvrđeno da je oštećeni MD ranjiv, projektivan, visoko inteligentan mladić, koji se prikazuje pasivnom, povodljivom osobom, s potrebom za redom i strukturom, moguće u svrhu regulacije anksioznosti i fobija, a razina psihološke traumatizacije nije na dijagnostičkoj razini, no nalaze se znakovi psihološke traumatizacije sadržajno vezano za sporne događaje, a ukupno gledano, doima se emocionalno regresivnijim. Vrlo je visoka sumnja da je kod oštećenog prisutan poremećaj iz spektra autizma-Aspergerov sindrom, obzirom na početak rano u djetinjstvu te pervazivnost teškoća u socijalnoj interakciji i komunikaciji, kognitivnu i ponašajnu rigidnost, visoku usmjerenost na specifične interese, teškoće prilagodbe na nove razvojne životne okolnosti i situacije, pri čemu vezano za sporne događaje oštećeni aktualno manifestira blaže stresne reakcije, no nisu zadovoljeni kriteriji za Posttraumatski stresni poremećaj. Prema vještakinjama, oštećeni ima kognitivni i moralni kapacitet za davanje vjerodostojnog iskaza i s psihologijsko-psihijatrijskog aspekta ne nalazi se psihopatoloških elemenata koji bi isključivali sposobnost oštećenog za davanje vjerodostojnog iskaza i u iskazu oštećenog ne uočava se osvetnička intonacija ili strast za terećenjem maloljetnika. Vještakinje preporučuju nastavak psihoterapije oštećenog s ciljem prorade traumatskih iskustava, usvajanja adekvatnijih socijalnih vještina, prepoznavanja emocija kod sebe i drugih te generalno, a s obzirom na aktualno psihičko stanje, ne preporuča se ponavljati ispitivanja oštećenog o spornim događajima radi izbjegavanja retraumatizacije koja može uzrokovati dublju psihičku dekompenzaciju.

26. Vještakinje su svoj pisani nalaz i mišljenje obrazložile i dopunile usmeno i neposredno na raspravi kod suda (str.377-380). Vještakinje su vještačenje provele na temelju uvida u spis te na temelju psihologijske i psihijatrijske obrade oštećenog i forenzičkog psihijatrijsko-psihologijskog intervjua sa oštećenim MD, uzimajući u obzir i iskaze oštećenog kao svjedoka kod suca istrage ovog suda od 4. travnja 2024. i 2. svibnja 2024., pri čemu su vještakinje utvrdile da oštećeni u iskazima vrlo jasno razdvaja događaje na isti način kao što ih razdvaja i tijekom vještačenja pa je tako iskazivao da mu je 1. maloljetni ND stiskao bradavice, da je polizao prst i stavljao njemu u uho, da je uključivao i isključivao produžni kabel te da mu je stavio prst u anus, dok ga je 2. maloljetni OD uhvatio oko struka, a 1. maloljetni ND mu spustio traperice. Tijekom vještačenja oštećeni je rekao da je stajao, a da je poslije pao na krevet, dok je u iskazu od 4. travnja 2024. rekao da je pao i da je stražnjica bila prema maloljetnicima, a prema vještakinji prof.dr.sc. Gordani Buljan Flander u traumi djeca vrlo često pamte centralni detalji , dok se periferni detalji zbog različitih utjecaja, ali i utjecaja traume, mogu mijenjati, no o centralnim detaljima tko ga je držao, tko mu je skinuo hlače i gurnuo prst u anus oštećeni govori istovjetno, što znači da je njegov doživljaj autentičan i iskaz ima vanjsku konzistentnost, jer na isti i sličan način opisuje događaje na sudu i tijekom vještačenja, a oštećeni kao žrtva se sjeća važnih aspekata traume, dok za žrtvu ono što je manje važno može se drukčije pohraniti u sjećanja, pri čemu se u memoriju bilježe detalji koji su u tom trenutku izrazito traumatski, a protekom vremena ti detalji u principu ostaju isti, a na periferne detalje mogu djelovati iskustva nakon traume, protek vremena i emocionalno stanje djeteta. Sam oštećeni prilikom vještačenja naveo je da se ne sjeća točno kako se pokušavao izmaknuti i koliko je duboko bilo, a priznavanje nesjećanja je jedan od glavnih kriterija za autentičnost i konzistentnost iskaza. Prema vještacima oštećeni daje jasan opis najtraumatičnijeg događaja, daje detalje i jasno je da mu je od tog događaja velika nelagoda, što potvrđuje i test simptoma traume tijekom ekspertize, u kojem testu oštećeni anksioznost i elemente stresa jasno veže uz ovaj događaj, brine se u vezi događaja, sjeća se zastrašujućih stvari koje veže uz događaj, sjeća se loših stvari koje su se dogodile. Prema vještakinjama dva iskaza oštećenog kao svjedoka na sudu i iskaz dat prilikom vještačenja su konzistentna u centralnim aspektima događaja, a je li oštećeni stajao ili je ležao, periferan je detalj jer oštećeni uvijek kaže da je najprije stajao, a poslije toga pao na krevet, pri čemu je trauma mogla utjecati na to da oštećeni ne zapamti točno je li mu 1. maloljetni ND gurao prst u anus dok je stajao ili ležao. Prisutnost poremećaja iz spektra autizma i trenutno mentalno stanje oštećenog ne bi isključili kapacitet oštećenog za davanje vjerodostojnog iskaza, pri čemu vještakinje ističu da u konkretnoj situaciji, oštećeni iako ne pokazuje facijalnu ekspresiju, odnosno, izrazom lica svoju nelagodu, on ju verbalno izražava te kod osoba sa poremećajem iz spektra autizma, koje su žrtve seksualnog nasilja, isto nije kontraindicirano autentičnom iskazivanju, pri čemu su emocionalne reakcije oštećenog u skladu s onim što je opisivao vezano uz seksualno zlostavljanje.

27. Obrana maloljetnika je prigovorila nalazu i mišljenju vještakinja koje su vještačile oštećenog, navodeći da u pisanom nalazu i mišljenju vještakinje nisu imale na uvidu iskaz oštećenog od 4. travnja 2024. i nisu isti spomenule u pisanom nalazu i mišljenju, no vještakinja prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander obrazložila je, uz sve prethodno navedeno, da su navedeni iskaz oštećenog od 4. travnja 2024. imali na uvidu pri vještačenju jer se nalazi u spisu, no nije posebno apostrofiran, jer je isti ili vrlo sličan drugom iskazu oštećenog, a na raspravi je i reproducirana snimka ispitivanja oštećenog i od 4. travnja 2024. i od 2. svibnja 2024., tako da nalaz i mišljenje vještaka ne bi bio drukčiji i da je iskaz od 4. travnja 2024. posebno apostrofiran. Sud prihvaća ovakvo obrazloženje vještakinje te je stoga neosnovan prigovor obrane na provedeno vještačenje. Vještakinje nisu vještačenjem utvrđivale postojanje potrebe oštećenog da bude u centru pažnje u razredu, jer isto kao osobina oštećenog nije odlučno po s tavu suda, budući se za vrijeme boravka oštećenog u školi, u razredu, na nastavnom satu i prije ili poslije nastavnog sata, nisu odvijale inkriminirane radnje koje su navedene u prijedlogu državnog odvjetnika kojim su opisane radnje za koje se maloljetnici terete, već su se sve radnje odvijale u prostorijama Učeničkog doma u Virovitici.

28. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinja koje su provele vještačenje oštećenog kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke te je sud isto pročitao uz suglasnost stranaka. Iz nalaza i mišljenja vještaka koji su izvršili kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećenog žrtve djeteta MD proizlazi da je dijete žrtva MD osoba koja ima kognitivni i moralni kapacitet za davanje vjerodostojnog iskaza te se u iskazivanju djeteta žrtve MD ne uočava osvetnička intonacija ili strast za terećenjem maloljetnika, ne uočava se ni sklonost preuveličavanju, kao niti konfabulaciji niti se doima da je pod utjecajem obmana. Navedene zaključke vještaci pojašnjavaju iznoseći da dijete žrtva MD iznosi iste kontekstualne detalje o događajima te njegov iskaz ima konzistentnost i logičku strukturu, a opisivani događaji su uklopljeni u kontekst jer iznosi detalje događaja, opisuje interakciju među sudionicima, što sve upućuje na autentičnost doživljaja o kojima iskazuje. Stoga vještaci zaključuju da oštećeni dijete žrtva MD ima kapacitet vjerodostojno svjedočiti i autentično iskazivati o proživljenim iskustvima. Imajući navedeno u vidu te mišljenje vještaka da dijete žrtva MD vezano za sporne događaje aktualno manifestira blaže stresne reakcije vezane uz proživljena iskustva sa maloljetnicima u spornom razdoblju, zbog čega se može postaviti dijagnoza F43.9, odnosno, neodređena reakcija na težak stres i postojanje psihološke traumatiziranosti, uz sve navedene i analizirane dokaze, sud nema razloga ne vjerovati iskazu žrtve djeteta MD kada opisuje inkriminirane događaje.

29. Prema Izvješću o osobnim i obiteljskim prilikama oštećenog mlljt. MD od 7. svibnja 2024. (str.283-284), proizlazi da je izvješće sačinjeno na temelju uvida u dokumentaciju i na temelju razgovora sa djetetom MD i njegovim roditeljima, pri čemu proizlazi da oštećeni MD nije evidentiran kao počinitelj kaznenog djela, prekršaja ili drugih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja niti su prema istome primjenjivane odgojne mjere, a obitelj nije evidentirana u sustavu socijalne skrbi niti su prema obitelji postupali u smislu primjene obiteljsko-pravne ili kaznenopravne zaštite djeteta. Iz izvješća proizlazi da teškoće u odnosu oštećenog i 1. maloljetnog ND počinju u prosincu 2023., kada je oštećeni osvojio nagradu, besplatnu kotizaciju za odlazak na kampiranje, pri čemu je 1. maloljetni ND navodio da je igra namještena u njegovu korist i tada je postao na oštećenog ljubomoran te je oštećenom upućivao neprimjerene riječi, dakle, oštećenog je verbalno vrijeđao pogrdnim riječima, o čemu je oštećeni iskazivao u svom iskazu, a i štipao ga je za bradavice, a majci se oštećeni nije žalio jer ga je bilo sram, dok je odgajateljica, kojoj se požalio na određena neprimjerena ponašanja 1. maloljetnog ND , uputila oštećenog da istog izbjegava, što nije rezultiralo pozitivnim promjenama u ponašanju 1. maloljetnog prema oštećenom. Iz izvješća proizlazi da se 1. maloljetni ND verbalnim i fizičkim nasiljem neprimjereno i krajnje neprihvatljivo ponašao prema maloljetnom djetetu oštećenom MD, o čemu je sam oštećenik iskazivao na sudu. Za ovaj kazneni postupak bilo je neodlučno pribavljati podatke o osobnim i obiteljskim prilikama oštećenog za razdoblje nakon dostavljanja navedenog izvješća, s obzirom na podatke pribavljene do kraja dokaznog postupka, jer se sukladno čl. 83.a Zakona o sudovima za mladež utvrđuje jesu li tijekom trajanja postupka nastupile značajnije promjene u podacima potrebnima za ocjenu psihofizičke razvijenosti maloljetnika i podaci o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika, a ne i oštećenika, tako da je sud odbio prijedlog obrane 1. maloljetnika i takve podatke nije ponovno tražio .

30. Tijekom dokaznog postupka provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje maloljetnika po stalnom sudskom vještaku za dječju i adolescentnu psihijatriju Prof. prim. dr. sc. Katarini Dodig-Ćurković, dr. med., specijalistu psihijatru, uže specijalizacije dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije te stalnom sudskom vještaku za psihologiju, Prof. dr. sc. Danieli Šincek. Prema vještakinji specijalistu psihijatru utvrđeno je da kod 1. maloljetnog ND nema znakova teže duševne bolesti, poremećaja ovisnosti ili poremećaja ličnosti i isti je ubrojiv i raspravno sposoban, ali iz predmetnog ispitivanja vještakinja zaključuje da su kod ovog maloljetnika prisutne određene razvojne crte ličnosti u smislu mješovitog poremećaja ličnosti (opsesivne misli, narcistički stav o sebi, ideje veličine, emotivna hladnoća, bešćutan stav u odnosu na žrtvu i općenito sam događaj, nepoštivanje autoriteta, stvaranje vlastitih pravila i inzistiranje na vlastitim pravilima bez obzira na druge). S obzirom na dob maloljetnika koji je u srednjoj fazi adolescencije (15-17 godina života), nije još moguće sa sigurnošću utvrditi konačni razvoj jasno definiranog poremećaja ličnosti, ali upravo iz svega navedenog, vještakinja je mišljenja da kod 1. maloljetnog ND postoji opasnost od ponavljanja djela i da u nekoj novoj situaciji u skladu sa svojim crtama ličnosti neće moći prepoznati rizičnost svog ponašanja i posljedicu istoga pa je istome potrebno izreći odgojnu mjeru za koju se procjeni da će na najbolji mogući način umanjiti prisutne izazove u njegovom ponašanju. Prema vještakinji specijalistu psihijatru utvrđeno je da je 1. maloljetni ND pri ispitivanju vještaka uglavnom usmjeren na sebe i svoje potrebe i na to kako se on osjeća i šira zajednica u kojoj živi i gdje su „svi na njegovoj strani“, izuzetno je emocionalno hladan, distanciran kada se govori o njegovom odnosu sa žrtvom ovog događaja, sklon je sebi pridavati važnost na način da mora biti po pravilima, voli i inzistira da sve bude uredno i po pravilima i pri vještačenju opaža se njegova potreba da se postavlja i iznad vještaka, svjesno i ciljano izbjegava davati odgovore na većinu pitanja, a u odnosu na njega žrtva je potpuno beznačajna, nebitna, čak i „kriva za ovo sve“, što je prema vještacima jasna odlika većine zlostavljača drugih osoba. Kod 1. maloljetnika su također uočene opsesivne crte ličnosti, inzistiranje na urednosti, njegovim pravilima, a uočljiva je i zabrinjavajuća spoznaja koliko odgovornost prebacuje na oštećenog na način da je oštećeni MD na njega bio ljubomoran jer je on MD bio neki oblik ugroze u sviranju, misleći da je oštećenom bio prepreka oko nekih stvari, jer su obojica išli na teoretski smjer i oštećeni MD je sigurno mislio da samo on treba ići na to jer je to teži smjer, pojačani su satovi klavira, teorije.

31. Prema nalazu i mišljenju vještakinje psihologa Prof. dr. sc. Danieli Šincek, u odnosu na 1. maloljetnog ND utvrđeno je da je maloljetnik intelektualno iznadprosječan, urednog vizualno-motoričkog integrativnog funkcioniranja, bez pokazatelja poteškoće pamćenja koje bi mogle imati organsko porijeklo, on djeluje u nastupu kao odrasli član obitelji unatoč svom maloljetničkom statusu, motiviran je predstaviti se u pozitivnom svjetlu kao samopouzdanog mladića koji smireno reagira u stresnim situacijama, optimističnog, skladnih međuljudskih odnosa, sklonog opraštanju i s dobrom samokontrolom, emocionalno toplog i empatičnog te skromnog, s jako dobrim strategijama suočavanja sa stresom, no ipak podaci intervjua i dokumentacije ukazuju da se slabo savladava u stresnim situacijama, osobito kad se izaziva njegova prenaglašena potreba za time da se sve radi na način koji on smatra pravilnim. Samopouzdanje mu je vjerojatno krhko jer njegovo objašnjenje Damjanove motivacije za prijavu nema prejaku logičku osnovu, oštećeni je stariji od njega i prije bi 1. maloljetnik bio time motiviran, a i činjenicom, da su popustili u urednosti i time izgubili mogućnost nagrade u vidu ljetovanja ili zimovanja, što je dovelo do dodatne negativne usmjerenosti na oštećenika, a tome su svakako pridonijeli i neprimjereni postupci nastavnice i odgajateljice, pri čemu ih 1. maloljetnik „nudi“ kao suodgovorne za njegovo ponašanje. Nadalje pri projektivnoj tehnici pri vještačenju, 1. maloljetni se pokazuje labilnim, emocionalno hladnim, slabe samokontrole, zbog čega može grubo reagirati pa i biti agresivan u postizanju ciljeva te fluktuirajuće ambicije, nije tjeskoban, a svoje odnose doživljava harmoničnim, a povremeno se stječe dojam da je na sebe preuzeo ulogu odgajatelja oštećenog MD, što u skladu s njegovim osobinama, prvenstveno potencijalom za grubo postupanje je lako moglo dovesti do nečeg što on doživljava kažnjavanjem ili nastoji prikazati kao šalu.

32. Prema vještakinji specijalistu psihijatru Prof. prim. dr. sc. Katarini Dodig -Ćurković, utvrđeno je da su kod 2. maloljetnog OD, adolescenta u srednjoj fazi adolescencije (između 15 i 17 godina života), učenika srednje škole, urednih intelektualnih i kognitivnih kapaciteta da može samostalno sudjelovati u vještačenju, već uočene određene razvojne crte ličnosti u smislu potisnute agresivnosti, izostanka stvarne empatije i općenito suosjećanja za žrtvu i sam događaj u kojemu se nalazi, uz emocionalnu labilnost i regresivnost, sklonost povodljivom ponašanju, a što može u budućnosti u sličnoj situaciji ponovno dovesti do ponavljanja djela odnosno, obrasca identičnog ponašanja pa mu je potrebno izreći odgojnu mjeru za koju se procjeni da će na najbolji mogući način umanjiti prisutne izazove u ponašanju 2. maloljetnog OD, za kojeg je utvrđeno i da je ubrojiv i raspravno sposoban. Pri vještačenju je utvrđeno da 2. maloljetnik uglavnom ističe da se ne sjeća događaja, sklon je izbjegavanju davanja odgovora na direktne upite vještaka, do razine da kada smatra da ne želi odgovoriti, postaje čak i neugodan i pomalo hostilnog držanja, međutim, isto tako se opaža da mu je ova situacija vrlo stresna i teško se nosi s istom, ali inzist ira na tome da se ne sjeća događaja koji su bili u domu ili da se ništa nije ni desilo, doima se emocionalno osjetljiviji i čak i emocionalno nezreliji adolescent, koji je sklon nezrelim mehanizmima obrane u suočavanju sa situacijama koje su za njega teške ili izazovne, na način da ili potiskuje emocije ili potiskuje događaj, odnosno, poriče ga ili negira.

33. Prema nalazu i mišljenju vještakinje psihologa Prof. dr. sc. Danieli Šincek, u odnosu na 2. maloljetnog OD utvrđeno je da je maloljetnik prosječne inteligencije, urednog vizualno-motoričkog integrativnog funkcioniranja, bez pokazatelja poteškoće pamćenja koje bi mogle imati organsko porijeklo, pritom se 2. maloljetnik opisuje kao mladić siguran u sebe, zadovoljan, manje ambiciozan, u stresnim situacijama negira doživljeni stres, što može dovesti do psihosomatskih reakcija, a više nego vršnjaci se u takvim situacijama oslanja na vršnjačku podršku zbog čega može biti povodljiviji, zadovoljan je sobom, nema se potrebe mijenjati, što može biti odraz želje da u ovoj situaciji pokaže da je „s njim sve u redu“, ali i nedostatne samokritičnosti, emocionalno je topao, negira agresivne tendencije, iako se u projektivnoj tehnici nalaze indikatori za moguće grubo reagiranje i za poteškoće u socijalnim odnosima. Zaključno u odnosu na oba maloljetnika, vještakinja psiholog zaključuje da su kod obojice razv ijene, za adolescente uobičajene tendencije za egocentrično promatranje situacije, uz nešto naglašeniju mogućnost grubog reagiranja, osobito u situacijama kad sebe doživljavaju kao stranu koja je povrijeđena, što je naglašenije kod 1. maloljetnog ND, dok je 2. maloljetni OD nešto povodljiviji i pod utjecajem 1. maloljetnika, a budući se radi o adolescentima, iste crte ličnosti, slabija mogućnost samokontrole pa i kod 1. maloljetnika, osjećaj nadmoći, mogli su dovesti do ovog postupka , izostalo je preuzimanje odgovornosti za ponašanje, nema suosjećanja za oštećenog za kojeg su ih već ranije upozoravali da mu je socijalna komunikacija izazovna, pri čemu se 1. maloljetnik postavlja u ulogu onoga koji će ga odgajati, a zapravo obojica maloljetnika smatraju da je sve ovo odgovornost oštećenika i žale sebe te pri tome imaju podršku bližnjih. U pogledu opasnosti od počinjenja novih kaznenih djela, imajući u vidu nekritičnost, prebacivanje odgovornosti na oštećenog, nespremnost da sami preuzmu i dio odgovornosti okolinu koja ih podržava u tome do te mjere da podržavaju da i dalje budu cimeri, vještakinja psiholog smatra da se može očekivati da bi u sličnim okolnostima ponovili djelo te je nužno izricanje odgovarajućih odgojnih mjera, kako bi se pojačanim odgojnim djelovanjem potaklo zrelije promišljanje i postupanje te empatičnost i uvažavanje, osobito kada se uzme u obzir da 1. maloljetnik i sada ima funkcije koje uključuju odgojno djelovanje (vođenje zbora), a i rado bi se ostvario u visokom obrazovanju. Vještakinje su svoj pisani nalaz i mišljenje obrazložile na raspravi održanoj 1. srpnja 2025. (str.513-518).

34. Obrana 1. maloljetnika je prigovorila nalazu i mišljenju vještakinja te se o tome očitovala i pisanim putem (str.537-539), u smislu da su vještakinje zauzele stav o krivnji, da su htjele „ishoditi“ priznanje maloljetnika, negodujući i kritizirajući odlučno otklanjanje odgovornosti maloljetnika, da vještakinja Šincek polemizira sa životnim okolnostima maloljetnika, s moralom, stavovima i svjetonazorom obitelji 1. maloljetnika, iznoseći „zapažanje“ kako se s jedne strane cijela obitelj prikazuje moralnom i skladnom, unatoč tome što je „otac radio u kockarnici, majka deset godina bila na rodiljnom dopustu, a sestra se rano udala i postala majka“, što je u suprotnosti sa socijalnom anamnezom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, da vještakinje polemiziraju s činjenicom da maloljetnici imaju podršku obitelji i okoline i da im svi vjeruju da nisu počinili to za što ih se tereti, a maloljetnici se žele prikazati u što boljem svjetlu, vještakinje ističu izostanak empatije prema žrtvi kod oba maloljetnika, što nisu konkretizirale, već navode kako su crte ličnosti postupci i ponašanja koji ukazuju na nedostatak empatije, što obrana smatra apsurdnima, a upitno je zašto bi maloljetnici trebali osjećati empatiju prema osobi koja ih neistinito tereti za kazneno djelo pa se predlaže novo vještačenje po drugim vještacima.

35. Obrana 2. maloljetnika je prigovorila nalazu i mišljenju vještakinja te se o tome očitovala pisanim putem (str.549-550), smatrajući da su vještakinje zauzele stav o odgovornosti maloljetnika, između ostalog pitajući 2. maloljetnika je li mu žao MD , smatrajući da oštećeni govori istinu, a vještakinje izvode zaključak kako crte ličnosti, postupci i ponašanja maloljetnika ukazuju na nedostatak empatije, da se vještačenje temelji na činjenici da se sporni događaj odvio upravo na način kako ga opisuje oštećeni, da su zaključci iz nalaza i mišljenja vještakinja u suprotnosti sa podacima socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina. Po stavu obrane 2. maloljetnika, vještakinje su zauzele stav o odgovornosti maloljetnika, prekoračile zadatak vještačenja i preuzele ulogu suda pa se predlaže novo vještačenje po drugim vještacima.

36. Očitujući se na primjedbe obrane oba maloljetnika i naknadno dostavljene podatke socijalne anamneze, vještakinje su u cijelosti ostale kod nalaza i mišljenja (str.553 - 555). Sud prihvaća nalaz i mišljenje navedenih vještakinja kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, jer su vještakinje vještačenje provele na temelju uvida u sudski spis i na temelju psihijatrijske obrade 1. maloljetnika i 2. maloljetnika, obrade od strane vještaka psihologa prema psihologijskom pregledu (intervju, opažanje i psihologijsko testiranje), provedenom dana 30. svibnja 2025., u vremenu od 10,00 sati do 14,50 sati za 2. maloljetnog OD i u vremenu od 15,10 sati do 18,25 sati za 1. maloljetnog ND te sintezom svih prikupljenih relevantnih podataka radi davanja zaključnog nalaza i mišljenja. Prema stavu vještakinja, a što i ovaj sud prihvaća, zadatak vještakinja nije bio utvrditi sposobnost maloljetnika za vjerodostojno iskazivanje niti njihovu kaznenu odgovornost, već utvrditi postojanje kakve duševne smetnje te ubrojivost, preporučiti sudu na koji način se eventualno nepovoljni i rizični obrasci ponašanja mogu u doglednoj budućnosti korigirati pa da bi se došlo do navedenih zaključaka, bilo je bitno kroz vještačenje uočiti i određene psihološke, emocionalne i ostale reakcije maloljetnika i u svezi događaja za što se maloljetnici terete, pri čemu vještakinje nisu ulazile u bit je li se događaj dogodio ili nije, već su vještakinje procjenjivale psihološko funkcioniranje oba maloljetnika. Vještakinje ne pretpostavljaju da se dogodilo to za što se maloljetnici terete, pri čemu sami maloljetnici navode da je bio ponedjeljak, kao i svaki drugi dan i da se ne mogu ničega specifičnog sjećati, no što se tiče spremnosti maloljetnika za kritički osvrt na ponašanje koje je predmet postupka, sami maloljetnici govore o situacijama kada se 1. maloljetnik pogrdnim riječima obraćao oštećenom i otvarao prozor iako se oštećeni žalio na propuh, s obzirom na probleme s uhom koje je imao, a u odnosu na ta ponašanja maloljetnici ne pokazuju spremnost na preuzimanje odgovornosti, već isključivo prebacuju odgovornost za iste na neprilagođenost oštećenog MD. Vezano za trajanje vještačenja, vještakinje su utvrdile da se od osoba adolescentne dobi očekuje prepoznavanje ozbiljnosti situacije, što nije bio slučaj kod maloljetnika, kod kojih se uočava govor s visine i nepoštivanje primjerenosti situacije, a prilikom vještačenja koje je trajalo pet sati, dužina trajanja vještačenja ukazuje na vrlo iscrpno i detaljno ocjenjivanje verbalnog i neverbalnog ponašanja maloljetnika, pri čemu se poštivalo i pravilo da maloljetnici mogu uzeti pauzu prilikom vještačenja. Nadalje, uobičajeno je u određenim postupcima pa tako i u kaznenim postupcima, da se osobe prikazuju u socijalno poželjnom svjetlu, a osobine i ponašanja maloljetnika vještakinje opisuju i procjenjuju mogu li takva ponašanja imati poželjne ili nepoželjne posljedice za osobe koje se procjenjuju i njihovu okolinu pa tako nisu maloljetnike vrednovale i procjenjivale kao dobre ili loše, već su utvrđivale njihov aktualni način funkcioniranja, pri čemu vještakinje nisu iznosile vrijednosne sudove. Isto se odnosi posebno na vještakinju Danielu Šincek, u svezi navoda na strani 15. pisanog nalaza i mišljenja (str.500), gdje navodi da se obitelj prezentira kao obitelj koja prati normativno uobičajeno funkcioniranje u skladu s tradicionalnim moralom, no detalji rada oca 1. maloljetnika u kao voditelja kasina, majke koja je gotovo cijelo desetljeće koristila mogućnost da bude na rodiljnom i roditeljskom dopustu i sestre koja se rano udala i postala majka, ukazuju na moguće diskrepance u takvom funkcioniranju, jer je dio moralnog razvoja i moralnog funkcioniranja dio općeg funkcioniranja pojedinca, pri čemu se obitelj 1. maloljetnika prikazuje na jedan način, dok su neovisno o socijalnoj anamnezi, upravo od samog 1. maloljetnika dobiveni podaci koji su nešto drugačiji od načina na koji se obitelj prikazuje. Što se tiče odsustva empatije, vještakinje su isto zaključile na temelju sveobuhvatne procjene maloljetnika, načina funkcioniranja u raznim metodama, primjenom dijagnostičkih metoda i testova, analizirajući verbalno i neverbalno ponašanje maloljetnika, a ne samo na temelju odnosa prema žrtvi i događaju. S obzirom na navedeno, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinja u cijelosti, jer su vještakinje u potpunosti postupile po nalogu suda kojim je određeno psihijatrijsko - psihologijsko vještačenje oba maloljetnika, pri čemu je utvrđeno i da sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom kod oba maloljetnika nisu bile umanjene ni u kojem stupnju, odnosno, da su u vrijeme kaznenog djela maloljetnici bili u potpunosti ubrojivi, sud je odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi, što se odnosi i na prijedlog obrane za provođenje novog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja maloljetnika s drugim vještacima, koji prijedlog sud smatra nevažnim, a primjedbe i prigovore obrane na provedeno vještačenje u potpunosti neosnovanima i neodlučnima, jer su provedenim vještačenjem utvrđene odlučne činjenice, dok se novim vještačenjem ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice.

37. Tijekom dokaznog postupka ispitani su roditelji oba maloljetnika, no isti nemaju neposrednih saznanja o događajima za koje se terete maloljetnici. Svjedokinja PD, majka 1. maloljetnog ND (str.402-403), iskazala je kako nema neposrednih saznanja o događajima i kaznenim djelima za koja se tereti 1. maloljetni ND, već su kao roditelji maloljetnika bili na razgovoru u školi sa odgajateljicama LD, ZD i TDR. Nakon obavijesti o događaju, 1. maloljetni ND premješten je u Učeničkom domu u Virovitici u drugu sobu.

38. Svjedok VD, otac 1. maloljetnog ND (str.403-404), iskazao je kako nema neposrednih saznanja o događajima i kaznenim djelima za koje se tereti 1. maloljetni ND niti mu je poznato što se događalo u razdoblju od 15. prosinca 2023. do 19. ožujka 2024., no od početka smještaja u učeničkom domu, dom su zvali jednom tjedno te nitko nije spominjao da bi bilo problema između 1. maloljetnog ND i oštećenog MD, već je odgajateljica TDR prije razgovora s roditeljima, u kojem je rekla za što se maloljetnici terete, obavila razgovor sa maloljetnicima bez roditelja, zauzevši stranu oštećenog MD i tražila od 1. maloljetnog ND da prizna što je napravio i da to i napiše, no ne zna na koji točno način je opisao predmetni događaj, ali bi proizlazilo da je 2. maloljetni OD držao oštećenog MD, a da je za to vrijeme 1. maloljetni ND oštećenom stavio prst u anus. Nadalje, prilikom upisa u Učenički dom u Virovitici psihologinja TDR ih je pitala imaju li nešto protiv da sa 1. maloljetnim ND u sobi bude smješten oštećeni MD te su oni tako pristali na takav smještaj, ne znajući da je bilo problema s ponašanjem oštećenog i da su učenici koji su ranije bili smješteni s oštećenim, tražili da više ne budu zajedno smješteni, jer je bilo određenih problema. Isto tako, svjedok otac 1. maloljetnika ima saznanja od samog 1. maloljetnika da za vrijeme boravka u učeničkom domu oštećeni nije čistio za sobom sobu, da je dugo gledao u mobitel i laptop, da nije dopuštao da se otvori prozor jer je njemu hladno i propuh, da su svi u sobi morali čistiti za oštećenim, dok se na ponašanje 1. maloljetnog ND nikada nitko nije žalio i može se reći da ga uvažavaju i vole.

39. Svjedokinja NDR, majka 2. maloljetnog OD (str.405-406), iskazala je da nema neposrednih saznanja o događaju za koji se tereti 2. maloljetni OD, a pri smještaju maloljetnika u učeničkom domu, zvala je jednom mjesečno te je odgajateljica LD govorila uvijek sve najbolje i sve je bilo dobro do 19. ožujka 2024., kada ih je odgajateljica LD pozvala na razgovor jer je nastao problem i bili su šokirani saznanjem da mjesecima postoji problem između 1. maloljetnog ND i oštećenog MD te su roditelji oba maloljetnika u razgovoru saznali da se 11. ožujka 2024. nešto odigralo između maloljetnika i oštećenog te je roditeljima prezentirano da je 1. maloljetni ND gurnuo prst u stražnjicu oštećenom MD, a da je 2. maloljetni OD u tome svemu sudjelovao tako što je pomagao. Svjedokinja majka 2. maloljetnika ima saznanja od samog 2. maloljetnika da je za vrijeme smještaja u sobi u učenikom domu bilo određenih trzavica jer oštećeni nije dopuštao da se otvara prozor u sobi, a u jednom navratu 1. maloljetni ND rekao je oštećenom MD da je razmažen, od koje riječi je oštećeni pao u takav trans da se počeo gušiti u toj mjeri da je morala i hitna pomoć intervenirati, a osim toga svi ostali u sobi trebali su pomagati oštećenom pri presvlačenju kreveta, oštećeni je noću puštao krikove, puhao nos i prljave maramice bacao na pod koje su drugi morali skupljati, dok sa 2. maloljetnim OD nikada nije bilo problema, što se tiče odgoja i obrazovanja niti je bilo pritužbi na njegovo ponašanje.

40. Svjedok UD, otac 2. maloljetnog OD (str.434 -435), iskazao je da nema neposrednih saznanja o događaju za koji se tereti 2. maloljetni OD te do 15. travnja 2024. nije bilo problema sa smještajem i školovanjem 2. maloljetnog OD, od kojeg su roditelji doznali da je za vrijeme smještaja u domu bilo određenih problema jer oštećeni nije izvršavao svoje obveze, u smislu spremanja i čišćenja sobe 9.

40.1. Iz iskaza ispitanih roditelja maloljetnika proizlazi kako isti nemaju neposrednih saznanja o kaznenim djelima, dok posredna saznanja o boravku maloljetnika i oštećenog u učeničkom domu imaju od svoje djece, ovdje maloljetnika, pri čemu nastale probleme u međusobnim vršnjačkim odnosima vide u ponašanju oštećenog.

41. Kada se uzmu u obzir svi provedeni dokazi, prvenstveno iskaz samog oštećenog kao svjedoka MD te dokazi dovedu u međusobnu vezu i to iskaz oštećenog kao svjedoka MD od 4. travnja 2024. i od 2. svibnja 2024., sa iskazom ispitanih svjedoka prethodno navedenih učenika, koji potvrđuju da se u školi oštećeni MD požalio o događaju 11. ožujka 2024., kada mu je 1. maloljetni ND gurnuo prst u njegov analni otvor, zatim, sa iskazom svjedokinje FD, koja je od svog sina AD, prijatelja oštećenog MD, saznala o maltretiranju i zlostavljanju oštećenog, zatim, sa iskazom svjedokinje majke oštećenog VDR, kojoj se oštećeni povjerio i požalio na ponašanje 1. maloljetnog prema njemu, opisujući što mu je sve 1. maloljetnik govorio i radio i koja je prilikom pranja rublja našla oštećenikove gaće poderane, koje su i privremeno oduzete od oštećenog, zatim, kada se iskaz oštećenog MD dovede u vezu sa analiziranom snimkom nadzora hodn ika u učeničkom domu, nadzornom kamerom za dan 11. ožujka 2024., prema kojoj je vidljivo mjesto i vrijeme događaja, kretanje, ponašanje i postupanje oba maloljetnika i oštećenog na hodniku, pri ulasku i izlasku iz sobe broj 9, dakle, prije i poslije samog događaja u sobi, zatim, kada se iskaz oštećenog dovede u vezu s provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem oštećenog, kojim je utvrđeno da je oštećeni ranjivo dijete i da su kod istog, između ostalog, utvrđeni psihološka traumatiziranost oštećenog vezana upravo za predmetne događaje, sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza oštećenog, ne uočavanje sklonosti konfabulaciji i strasti za terećenjem maloljetnika, ali i činjenice utvrđene provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem oba maloljetnika, u smislu prethodno navedenih i utvrđenih razvojnih crta ličnosti maloljetnika, iako je njihova ličnost još uvijek u formiranju, pri čemu kod oba maloljetnika postoji opasnost od ponovnog činjenja kaznenog djela, zatim, kada se uzme u obzir dokumentacija škole o službenom postupanju odgajatelja povodom prijave o vršnjačkom nasilju, o čemu iskazuju i odgajateljice djelatnice učeničkog doma kao svjedoci te dokumentacija Hrvatskog zavoda socijalne skrbi o osobnim i obiteljskim prilikama oštećenog, prema kojoj prema oštećeniku nije bilo postupanja u kaznenopravnom i obiteljsko -pravnom smislu, nisu mu izricane pedagoške mjere, kao niti odgojne mjere, iz svega navedenog, može se zaključiti da su maloljetnici ND i OD **.**.2024. postupali na način opisan u izmijenjenom prijedlogu državnog odvjetnika (str.445).

41.1. Nije sporno da je oštećeni MD ispitan u svojstvu svjedoka u dva navrata, 4. travnja 2024. i 2. svibnja 2024. te je opisao postupanje maloljetnika i prilikom ispunjavanja obrasca u vezi vršnjačkog nasilja te iako nije u svim detaljima kao svjedok oba puta iskazivao potpuno identično, sud smatra da je oštećeni iskazivao o bitnim okolnostima gotovo identično, pri čemu sud polazi od činjeničnog opisa kaznenih djela navedenog u prijedlogu državnog odvjetnika od 30. kolovoza 2024., uz izmjene u podnesku od 23. svibnja 2025. te polazeći od istoga, po stavu suda, iskazom oštećenog kao svjedoka utvrđene su sve odlučne činjenice o okolnostima događaja i postupanja za koja se terete maloljetnici, na način kako je to opisano u činjeničnom opisu kaznenih djela, u točki 1. i točki 2. prijedloga državnog odvjetnika, tako da je neodlučno je li 2. maloljetni gurnuo i držao oštećenog u stojećem ili ležećem položaju te je li 1. maloljetni skinuo hlače oštećenom u stojećem ili ležećem položaju. Sud prihvaća kao dokazano, polazeći od činjeničnog opisa kaznenog djela pod točkom 1. prijedloga, da je 2. maloljetni uhvatio oštećenog rukama oko struka i snažno držao, a za to vrijeme 1. maloljetni oštećenom skinuo hlače i gurnuo prst u anus oštećenom. S obzirom na činjenice utvrđene provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem oštećenog, prema kojem su moguća odstupanja u iskazu, između ostalog, zbog postojanja traumatiziranosti oštećenog, kako je već ranije obrazloženo po vještacima, što sud prihvaća, oštećeni u bitnome o odlučnim činjenicama u oba iskaza iskazuje gotovo identično, tako da sud smatra iskaz oštećenika vjerodostojnim. Sam oštećeni iskazao je da su kritične zgode maloljetnici bili jači od njega i očito je 2. maloljetni tako snažno držao oštećenog rukama oko struka, da se oštećeni unatoč pokušajima nije uspio osloboditi i izmaknuti od stiska 2. maloljetnika, za koje vrijeme mu je 1. maloljetnik skinuo hlače i ugurao prst u analni otvor oštećenog, pri čemu se oštećeni povjerio prijatelju RD, koji je majci FD ispričao, što ona potvrđuje u iskazu, da je oštećenom tako snažno gurnut prst u anus da su mu se poderale gaće. Ne umanjuje vjerodostojnost iskaza oštećenog ni činjenica što o trajanju događaja iz točke 1. prijedloga oštećeni navodi da je trajao više minuta nego što je prema snimci video nadzora vidljivo trajanje boravka obojice maloljetnika i oštećenika u sobi, počev od 19,30 sati pa do njihovog izlaska iz sobe, jer što se vremena događaja tiče, oštećeni jasno iskazuje da se ovaj događaj odvijao nakon večere u učeničkom domu, koja traje do 19,30 sati i jasno je da oštećenik iskazuje o svom subjektivnom dojmu da je događa j i duže trajao.

41.2. Sud ne prihvaća obranu maloljetnika koji poriču događaj od 11. ožujka 2024. te osporavaju počinjenje kaznenog djela na štetu oštećenog, jer je takva obrana u suprotnosti s iskazom oštećenog i dokazima koji podupiru iskaz oštećenog.

42. S obzirom na sve navedeno, sud smatra dokazanim da su 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD, postupali na način kako je opisano pod točkom 1. prijedloga i to dana 11. ožujka 2024. između 19,30 i 19,50 sati u [adresa], u [adresa], u spavaonici broj 9 Učeničkog doma te da su maloljetnici postupali zajedno i dogovorno, tako što je 2. maloljetni OD, uhvatio oko struka žrtvu dijete MD i snažno ga rukama držao oko struka da se ne izmiče i da ne pobjegne, za koje vrijeme je 1. maloljetni ND skinuo sa žrtve djeteta MD traper hlače do gležnjeva te unatoč pokušajima djeteta MD da se izmakne od stiska 2. maloljetnog OD i bez pristanka žrtve djeteta MD, 1. maloljetni ND svoj prst snažno ugurao u analni otvor žrtve djeteta MD, probivši gaće koje je dijete žrtva MD imalo obučeno na sebi. Sud navedeno smatra dokazanim na temelju iskaza oštećenog MD, koji je opisao događaj od 11. ožujka 2024. i koji iskaz podupiru dokazi opisani pod točkom 41. obrazloženja ovog rješenja. Kako se prvenstveno iz iskaza oštećenog može zaključiti, neposredno prije inkriminiranog događaja od 11. ožujka 2024., 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD zajedno su ušli u sobu te su zajedno i dogovorno poduzeli objektivne radnje kaznenog djela silovanja oštećenog, tako što je 2. maloljetni OD uhvatio oštećenog oko struka i držao rukama oko struka, za koje vrijeme mu je 1. maloljetni ND skinuo do gležnja traper hlače i gurnuo oštećenom prst u analni otvor i nesumnjivo su 1. maloljetni i 2. maloljetni, svaki svojim poduzetim objektivnim radnjama bitno doprinijeli da se počini inkriminirano kazneno djelo te se bez objektivnih radnji i 1. maloljetnog i 2. maloljetnog ne bi moglo počiniti predmetno kazneno djelo na ovakav način, slijedom čega su obojica maloljetnika nedvojbeno postupali na štetu oštećenog i počinili kazneno djelo silovanja na štetu žrtve djeteta MD, odnosno, postupali su zajednički i dogovorno kao supočinitelji kaznenog djela. Budući je 2. maloljetni OD uhvatio oko struka i snažno rukama držao oko struka dijete žrtvu MD da se ne izmiče i ne pobjegne, a za vrijeme kada je 1. maloljetni ND skidao dijete žrtvu i gurnuo mu prst u analni otvor, 2. maloljetni je snažno rukama držao dijete žrtvu MD, upravo kako se oštećeni ne bi izmicao i kako ne bi pobjegao, nesumnjivo je radi izvršenja ovog kaznenog djela silovanja primijenjena i sila kako bi se slomio otpor žrtve, odnosno, upravo kako se oštećeni ne bi izmaknuo i pobjegao, bez koje primijene sile ne bi moglo doći do guranja prsta u analni otvor oštećenog i ostvarenja kaznenog djela, za koje se terete 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD. Guranje prsta u analni otvor oštećenog ne predstavlja spolni odnošaj, već sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, pri kojoj spolnoj radnji je dio tijela jedne osobe, prst 1. maloljetnog, prodro u tjelesni otvor druge osobe i to analni otvor oštećenog muškog djeteta, čime se prema stavu suda, zasigurno zadire u sferu spolnosti i intime oštećenog djeteta te zasigurno narušava spolni integritet i postupa protiv spolne slobode oštećenog djeteta. Na ovakvo postupanje 1. maloljetnog i 2. maloljetnog oštećeni zasigurno nije pristao, nije za to dao nikakvog povoda niti je ičime pridonio takvom postupanju maloljetnika te dakle, nije bio pristanka oštećenog za ovakvu spolnu radnju maloljetnika na štetu oštećenog i protiv spolne slobode oštećenog, pri čemu je prema oštećenom primijenjena i sila, upravo radi svladavanja otpora oštećenog, tako da uz primijenjenu silu maloljetnika, oštećeni nikako nije uspio pružiti otpor postupanju maloljetnika, već se tek nakon izvršene radnje guranja prsta 1. maloljetnika u analni otvor oštećenog, kada se 1. maloljetnik odmaknuo od oštećenog, oštećeni uspio osloboditi od stiska 2. maloljetnika i odmah izašao iz sobe.

42.1. U odnosu na subjektivni stav maloljetnika prema kaznenom djelu, sud zaključuje da su oba maloljetnika bila svjesna svog postupanja i htjeli su tako postupati, pri čemu su postupali zajedno i dogovorno, prethodno se o postupanju prema oštećenom dogovorivši još prije ulaska u sobu, neposredno prije poduzetih radnji, tako da nakon ulaska u sobu nisu međusobno razgovarali niti su dali naslutiti oštećeniku što će se dalje odvijati niti je oštećeni iz ponašanja maloljetnika ikako mogao zaključiti što mu slijedi. Oba maloljetnika su bila svjesna da oštećeni sigurno ne pristaje na ovakvo postupanje maloljetnika te da sa oštećenim vrše radnju koja predstavlja spolnu radnju i to sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, poduzetu protiv spolne slobode oštećenog i da pritom prema oštećenom primjenjuju silu, time što 2. maloljetnik snažno drži rukama oko struka oštećenog, upravo kako se oštećeni ne bi izmicao i pobjegao, dok mu je 1. maloljetnik za to vrijeme skinuo do gležnja traper hlače i svoj prst snažno ugurao u analni otvor oštećenog te su oba maloljetnika i htjela tako postupati, kao supočinitelji kaznenog djela, jer su svaki od njih svojim radnjama bitno doprinijeli počinjenju ovog kaznenog djela, upravo s ciljem postupanja protiv spolne slobode oštećenog djeteta. O izgledu predmetne učeničke sobe u učeničkom domu postoje fotografije priložene od strane obrane 1. maloljetnika (str.520-522) te kada se fotografije dovedu u vezu s iskazom oštećenog, neprihvatljiva je obrana maloljetnika kada osporavaju kazneno djelo i tvrde da u tom prostoru nije moguće izvršiti radnje koje opisuje oštećeni, a za koje se terete maloljetnici. Vodeći računa o činjeničnom opisu kaznenog djela iz prijedloga državnog odvjetnika i polazeći od istog, sud smatra da je kazneno djelo počinjeno tako kako je u prijedlogu i opisano, pri čemu su maloljetnici kazneno djelo počinili s izravnom namjerom, jer je upravo sam oštećeni opisao kako je kazneno djelo počinjeno, a sud nema razloga ne vjerovati oštećenom, pri čemu su i vještaci koji su vještačili oštećenog utvrdili između ostalog, da kod oštećenog nisu uočili postojanje želje za terećenjem maloljetnika.

43. Pobude 1. maloljetnika i 2. maloljetnika za inkriminirano postupanje na štetu oštećenog sud nalazi u činjenici što je upravo 1. maloljetni ND inzistirao da sve bude po pravilima te je htio da i oštećeni slijedi njegova pravila ponašanja, pri čemu je sam sebi dao ulogu odgajatelja oštećenog, a oštećeni to očito nije prihvaćao, što su zaključili vještaci psihijatar i psiholog koji su vještačili maloljetnika, a 2. maloljetnik, koji je bio povodljiv i pod utjecajem 1. maloljetnika, prihvaćao je takav stav 1. maloljetnika i slijedio postupanja 1. maloljetnika, ne protiveći se ni na koji način njegovom postupanju prema oštećenom, već ga je naprotiv podržavao, što su zaključili vještaci psihijatar i psiholog koji su vještačili maloljetnika, te su obojica maloljetnika smatrala oštećenika osobom koja u biti narušava red i mir u predmetnoj sobi broj 9 u Učeničkom domu u Virovitici. Nesporno je utvrđeno da se oštećeni slabo prilagodio načinu života u učeničkom domu za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja, no maloljetnici nisu službeno prijavljivali oštećenog za kršenje pravila ponašanja i reda u učeničkom domu niti su oštećenikova neprilagođenost uvjetima života u učeničkom domu, socijalna i emocionalna nezrelost oštećenika i njegovo djetinjasto ponašanje, bili opravdanje maloljetnicima za ovakvo neprimjereno postupanje na štetu oštećenog, već su se 1. maloljetni i 2. maloljetni upravo zbog takvog ponašanja oštećenog, htjeli osvetiti oštećenom MD i poniziti ga. Pri postupanju na opisani način oba maloljetnika su bila ubrojiva, odnosno, sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom nisu bile umanjene ni u kojem stupnju. S obzirom na navedeno, sud zaključuje kako su u ponašanju 1. maloljetnog ND i 2. maloljetnog OD ostvarena sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv spolne slobode, kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 36. stavak 2. Kaznenog zakona, jer su kao supočinitelji uporabom sile s drugom osobom bez njezina pristanka izvršili sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju.

44. Isto tako, u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. prijedloga, iz iskaza oštećenog žrtve djeteta MD, proizlazi opisano ponašanje 1. maloljetnog ND prema njemu u razdoblju od 15. prosinca 2023. do 19. ožujka 2024., a koje ponašanje je oštećeni opisao dana 19. ožujka 2024., kada popunjava obrazac u učeničkom domu, tako i dana 4. travnja 2024., kada je prvi puta ispitivan pred sucem istrage Županijskog suda u Bjelovaru te dana 2. svibnja 2024., kada je ponovno ispitivan pred sucem istrage ovog suda, a istovjetno opisuje ponašanja 1. maloljetnog ND prema njemu i u intervjuu sa vještacima psihologom i psihijatrom, kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja kombiniranog psihologijskog psihijatrijskog vještačenja oštećenog. Stoga nema razloga ne vjerovati žrtvi djetetu MD kada opisuje postupanje 1. maloljetnika i iz čijeg iskaza proizlazi da je 1. maloljetni ND postupao na način opisan u točki 2. prijedloga državnog odvjetnika, koja opisana ponašanja nisu jednokratna, već ponavljajuća i učestala, kroz razdoblje duže od tri mjeseca i prema stavu suda, zasigurno prelaze granice uobičajenog i primjerenog vršnjačkog ponašanja u smislu šale te predstavljaju maltretiranje, vrijeđanje i ponižavanje oštećenog, a u ukupnosti i zlostavljanje djeteta te grubu povredu oštećenikovih prava, koji je maloljetno i ranjivo dijete. Iskaz oštećenog podupire iskaz majke oštećenog VDR, kojoj se oštećeni sin povjerio i požalio što mu govori i radi 1. maloljetni za vrijeme boravka u učeničkom domu, pri čemu iskaz oštećenog podupire i provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećenog, kojim je utvrđena psihološka traumatiziranost oštećenog, koji je ranjivo dijete, zatim, dokumentacija učeničkog doma o službenom postupanju odgajateljica povodom obraćanja oštećenog tijekom 2024. odgajateljici i kasnije povodom počinjenog vršnjačkog nasilja, kada se za isto saznalo, nakon događaja od 11. ožujka 2024., ali i činjenica što 1. maloljetni ne osporava da je oštećenom rekao da je razmažen i „dopuštenko“. Tako proizlazi dokazanim da je 1. maloljetni ND učestalo verbalno vrijeđao oštećenog žrtvu dijete MD, govoreći mu pogrdne riječi „gmazonjo, gmazofil, dopuštenko, kosovar, razvaljeni, razmaženko“ i slično te da ga je i fizički zlostavljao na način da je prethodno polizavši svoj prst isti stavljao u uho žrtvi djetetu MD i prolazeći pored njega s dva prsta snažno mu stiskao bradavice na prsima te je grubo povrijedio i njegova prava, jer je u vrijeme kada je dijete žrtva MD koristio prijenosno računalo i punio računalo i mobitel, isključivao dovod električne energije u te uređaje na produžnom kabelu. Postupanje 1. maloljetnog prema oštećenom u razdoblju od 15. prosinca 2023. do 19. ožujka 2024., kada se sve doznalo, kako proizlazi iz iskaza oštećenog kao svjedoka, kod oštećenog je itekako izazvalo osjećaj poniženja, nemoći, uznemirenosti, neugode i straha pa je dakle postupanje 1. maloljetnika kod oštećenog koji je ranjivo dijete, izazvao psihološku traumatiziranost i u tom smislu po stavu suda, nepovoljno je utjecalo na pravilan psihofizički razvoj i zdravlje oštećenog djeteta, jer je oštećeni i nakon ovakvog postupanja 1. maloljetnika i dalje osjećao neugodu pri susretu s 1. maloljetnikom, tako da je nastojao izbjeći kontakt s njim, s obzirom da i dalje obojica pohađaju Gimnaziju Virovitica i Glazbenu školu Virovitica i smješteni su u istom Učeničkom domu Virovitica, a osjećao je i poniženje, jer zbog srama roditeljima mjesecima uopće nije govorio što mu se događa za vrijeme školovanja, već su roditelji slučajno našli njegove poderane gaće i tek u ožujku 2024. oštećeni je opisao da ne zna kako će sve izdržati i da je stanje u odnosima u sobi loše, dok su 2. maloljetni OD i ED, koji su bili smješteni u istoj sobi, znali kako 1. maloljetni postupa prema oštećenom, no ništa nisu poduzimali niti su mu se suprotstavili niti su o tome ikome govorili, što je svakako za oštećenog izazvalo osjećaj nemoći, a može se zaključiti da je oštećeni bio i uznemiren i u strahu, jer uopće nije znao što će se dalje još događati za vrijeme njegovog smještaja i boravka u učeničkom domu i očito nije vidio izlaz iz takve situacije, jer ga je već ranije odgajateljica, kojoj se povjerio i obratio za pomoć, upućivala da ne reagira na ponašanje 1. maloljetnog, što uopće nije rezultiralo pozitivnim pomakom u odnosima 1. maloljetnog prema oštećenom.

45. S obzirom na navedeno, sud smatra dokazanim i da je 1. maloljetni ND postupao na način opisan pod 2. prijedloga državnog odvjetnika, u razdoblju od 15. prosinca 2023. do 19. ožujka 2024. u [adresa], u prostorijama Učeničkog doma, gdje je bio smješten i boravio u istoj spavaonici broj 9 s oštećenim djetetom MD, tako što je učestalo verbalno vrijeđao žrtvu dijete MD, govoreći mu pogrdne riječi „gmazonjo, gmazofil, dopuštenko, kosovar, razvaljeni, razmaženko i slično“ te ga fizički zlostavljao na način da je prethodno polizavši svoj prst isti stavljao u uho žrtvi djetetu MD i prolazeći pored njega s dva prsta snažno mu stiskao bradavice na prsima te je osim navedenog zlostavljanja, grubo povrijedio oštećenikova prava, jer je u vrijeme kada je dijete žrtva MD koristio prijenosno računalo i punio mobitel isključivao dovod električne energije u te uređaje na produžnom kabelu, što je sve kod djeteta žrtve MD izazvalo osjećaj poniženja, nemoći, uznemirenosti, neugode i straha, čime je objektivno poduzetim radnjama verbalnog vrijeđanja pogrdnim riječima i poduzetim radnjama fizičkog zlostavljanja oštećenika u odnosu na njegov tjelesni integritet, zlostavio oštećenika, a isključivanjem dovoda električne energije u uređaje oštećenog koje uređaje je isti koristio u svom školovanju, grubo povrijedio oštećenikova prava i time dakle, zlostavio dijete i na drugi način grubo povrijedio djetetova prava te je djelom opisanim u točki 2. prijedloga, 1. maloljetni ND počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo u članku 177. stavak 2. Kaznenog zakona.

45.1. U odnosu na subjektivan stav 1. maloljetnog ND prema kaznenom djelu, prema stavu suda, 1. maloljetnik je postupao s neizravnom namjerom, jer je bio svjestan svog postupanja i pristao je tako postupati, odnosno, bio je svjestan da svojim objektivno poduzetim, prethodno opisanim radnjama, prethodno opisanim izgovorenim pogrdnim riječima verbalno vrijeđa oštećenog, ali i da ga prethodno opisanim fizičkim kontaktom fizički zlostavlja te isključivanjem električne energije za uređaje oštećenog grubo povrjeđuje njegova prava i pristajući da time nepovoljno utječe na pravilan psihosocijalni razvoj i zdravlje učenika žrtve djeteta MD, a koje postupanje nije bilo jednokratno, već učestalo, kroz razdoblje duže od tri mjeseca i time svakako prelazi granice primjerenog, uobičajenog i prihvatljivog ponašanja među vršnjacima učenicima te predstavlja zlostavljanje i grubu povredu oštećenog djeteta i njegovih prava kao djeteta te je 1. maloljetnik i pristao tako postupati. Nadalje, 1. maloljetni ND itekako je bio svjestan svog postupanja, budući mu je u razgovoru sa odgajateljima pojašnjeno koje ponašanje nije prihvatljivo i prelazi granice uobičajene šale i predstavlja maltretiranje druge osobe, a da je 1. maloljetni ND bio itekako svjestan svojih postupaka i posljedica do kojih može dovesti takvo njegovo ponašanje prema djetetu žrtvi MD, ali je na to pristao, proizlazi i iz podataka socijalne anamneze za 1. maloljetnog ND, prema kojoj se radi o mladiću iznadprosječnih kognitivnih sposobnosti, koji svojim mišljenjem i postupcima utječe na svoje prijatelje, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka ZD, koja je navela da je 2. maloljetni OD, njegov vršnjak, prilikom razgovora o događaju od 11. ožujka 2024., poričući navedeno djelo, rekao da se 1. i 2. maloljetni samo šale sa žrtvom djetetom ŠD, ali da to nekada zna biti i ozbiljno. Unatoč tom saznanju, 1. maloljetni ND se i nadalje nastavio jednako ponašati prema djetetu žrtvi MD, postupajući s ciljem zlostavljanja i grube povrede oštećenikovih prava. S obzirom na sve navedeno, sud ne prihvaća obranu maloljetnika ND, koji poriče počinjenje radnji ovog kaznenog djela, jer je takva obrana u suprotnosti sa iskazom oštećenog kao svjedoka i sa dokazima koji podupiru iskaz oštećenog MD. Obrana 1. maloljetnog se prihvaća jedino u dijelu kada isti potvrđuje da je oštećenom rekao riječi da je „dopuštenko, razmaženko“ te da mu je isključio dovod električne struje u laptop, a u tom dijelu i 2. maloljetnik potvrđuje obranu 1. maloljetnog.

46. Pobude zbog kojih je 1. maloljetnik postupao na opisani način i počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona je po stavu suda činjenica što problemi počinju od prosinca 2023., kada je oštećeni osvojio nagradu - besplatan smještaj prilikom kampiranja, od kada kreće ljubomora 1. maloljetnika prema oštećenom, kako je utvrđeno iskazom majke oštećenog. Upravo je 1. maloljetni ND inzistirao da sve bude po pravilima te je htio da i oštećeni slijedi njegova pravila ponašanja, pri čemu je sam sebi dao ulogu odgajatelja oštećenog, a oštećeni to očito nije prihvaćao, no oštećenikova neprilagođenost uvjetima života u učeničkom domu, socijalna i emocionalna nezrelost oštećenika i njegovo djetinjasto ponašanje, nipošto nije bilo opravdanje maloljetniku ND za ovakvo postupanje u smislu fizičkog i verbalnog nasilja i zlostavljanja na štetu oštećenog, koje postupanje 1. maloljetnika je prešlo granicu primjerenog i uobičajenog ponašanja među vršnjacima i to prema učeniku s kojim dijeli sobu u učeničkom domu, za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja, prema maloljetnom djetetu u dobi od petnaest godina, za kojeg je znao da je socijalno i emocionalno nezreo i zbog djetinjastog ponašanja oštećenog, 1. maloljetni se istome htio osvetiti i poniziti ga. Pri postupanju na opisani način 1. maloljetni je bio ubrojiv, odnosno, sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom nisu bile umanjene ni u kojem stupnju.

47. Prema Izvješću o osobnim i obiteljskim prilikama za 1. maloljetnog ND od 7. svibnja 2024. (str.279-281), utvrđeno je da je 1. maloljetnik drugo od šestero djece roditelja, majke PD i oca VD te obitelj stanuje u kući u vlasništvu djeda i bake 1. maloljetnika, koji stanuju s obitelji u zajedničkom kućanstvu te se obitelj uzdržava od prihoda ostvarenih radom oca VD, rodiljne naknade majke PD te doplatka za djecu. Nadalje, 1. maloljetnik je učenik 1. razreda srednje škole Petra Preradovića u [adresa]-smjer opća gimnazija i 1. razreda Glazbene škole Jan Vlašymski u [adresa]-smjer saksofon i teorijski smjer-solfeggio te je vrlo dobar do odličan učenik, nisu mu izricane pedagoške mjere, a nakon događaja zbog kojeg se tereti, 1. maloljetnik je prebačen i smješten u drugu sobu u učeničkom domu. Prema izvješću od 3. ožujka 2025. (str.428), do 2024. isti nije evidentiran zbog činjenja kaznenih djela, prekršaja i drugog društveno neprihvatljivog ponašanja i prema istom nisu primjenjivane odgojne mjere ni pedagoške mjere te obitelj nije korisnik prava iz sustava socijalne skrbi niti je u obitelji postupano obiteljski-pravno i kazneno-pravno. U vrijeme izrade izvješća 1. maloljetnik je bio učenik 2. razreda srednje škole Petra Preradovića u [adresa]-smjer opća gimnazija i 2. razreda Glazbene škole Jan Vlašymski u [adresa]-smjer saksofon, dok teorijski smjer-solfeggio, kojeg je ranije pohađao, više ne pohađa, radi okolnosti da se u istom smjeru nalazi i oštećeni MD. Do sada 1. maloljetniku nisu izricane pedagoške mjere, a prema izvješću srednje škole isti je darovit učenik te je pohađao dva programa na srednjoškolskoj razini, odnos prema učenju mu je savjestan i odgovoran, redovito ispunjava upute nastavnika i ravnatelja, redovito izvršava sve školske obveze, nastupa na koncertima, natjecanjima i ostalim glazbeno -kulturnim manifestacijama, u pogledu odgojno-obrazovnog procesa roditelji vode odgovarajuću skrb, ispunjavaju obveze te surađuju sa školom, tijekom tjedna boravi u Učeničkom domu u Virovitici, vikendom ide kući, ostvaruje stipendiju Požeške biskupije, zadovoljan je odabranim srednjoškolskim obrazovanjem i vršnjačkim odnosima u razrednom odjelu, kao i izvan školskog okruženja, a u slobodno vrijeme voli otići na kavu s prijateljima, vikende pretežito provodi u učenju te druženju s obitelji, primjerenog je ponašanja, kako u sklopu odgojno-obrazovne ustanove, učeničkog doma, tako i u sklopu obitelji. U odnosu na kaznena djela osporava fizičko ili seksualno zlostavljanje oštećenog, no znao je reći oštećenom da je „djetinjast“ i da je „dopuštenko“, negira da bi mu govorio „gmazonja, gmazofil, kosovar, razvaljeni“, a u prosincu 2023. isključio je oštećenom struju te prekinuo njegovo igranje igrica, budući isti nije pokazivao interes sudjelovati u pripremi i izvršavanju obveza za božićni koncert te oštećenog opisuje kao „razmaženu osobu“, „manipulatorom“, koji zahtjeva da sve bude po njegovoj volji, a u protivnom iskazuje burne reakcije pa smatra da je oštećeni MD „sve izmislio“, jer mu on nije dozvolio da s njim manipulira, kao što to uspijeva s drugima, pri čemu ima podršku obitelji i prijatelja. Prema Izvješću od 11. srpnja 2025. (str.533 -535) 1. maloljetni je završio 2. razred Glazbene škole u Virovitici sa vrlo dobrim uspjehom, a 2. razred srednje škole – smjer opće gimnazije s odličnim uspjehom. Roditelji su bili u redovitom kontaktu s odgajateljima učeničkog doma te nije bilo saznanja o eventualnom drugom neprimjerenom ponašanju maloljetnika niti je 1. maloljetnik imao interakciju sa oštećenim.

48. Prema socijalnoj anamnezi za 2. maloljetnog OD (str.296 -297, 373, 425-427, 544-546)), utvrđeno je da je isti prvo od dvoje djece, roditelja NDR i UD, da savjesno i odgovorno ispunjava školske obveze, nastupa na koncertima, natjecanjima i drugim glazbeno-kulturnim događanjima, ima vrlo dobre ocjene, zadovoljan je srednjoškolskim obrazovanjem, u slobodno vrijeme trenira nogomet, izlazi s prijateljima, igra igrice na mobitelu, odnose s vršnjacima opisuje skladnima, pri čemu se na ponašanje oštećenog nije žalio, povremeno je bio svjedokom nesuglasica 1. maloljetnog i oštećenog, no nije oštećenom pomogao, a naknadno je majka 2. maloljetnika zatražila premještaj 2. maloljetnika u drugu sobu u učeničkom domu. Prema podacima od 5. ožujka 2025. (str.424 -427) do 2024. isti nije evidentiran zbog činjenja kaznenih djela, prekršaja i drugog društveno neprihvatljivog ponašanja i prema istom nisu primjenjivane odgojne mjere ni pedagoške mjere te obitelj nije korisnik prava iz sustava socijalne skrbi niti je u obitelji postupano obiteljski- pravno i kazneno-pravno. U vrijeme izrade izvješća 2. maloljetnik je bio učenik 2. razreda srednje škole Petra Preradovića u [adresa]-smjer opća gimnazija i 2. razreda Glazbene škole Jan Vlašymski u [adresa]-smjer trombon, savjestan i odgovoran, redovito ispunjava upute nastavnika i ravnatelja, redovito izvršava sve školske obveze, nastupa na koncertima, natjecanjima i ostalim glazbeno-kulturnim manifestacijama, aktualno ima vrlo dobre ocjene, zadovoljan srednjoškolskim obrazovanjem, u slobodno vrijeme trenira nogomet, opisuje skladne odnose s obitelji i vršnjacima iz razrednog odjela, tijekom tjedna je smješten u Učeničkom domu u Virovitici, do prije par dana u sobi je bio smješten s oštećenim MD, a na majčino inzistiranje, prebačen je u drugu sobu, a što je bilo komplicirano jer nitko od učenika ne želi biti u sobi s oštećenim MD, koji se još nije prilagodio boravku u učeničkom domu te da će ga morati poticati na čišćenje i održavanje sobe, za vrijeme smještaja u zajedničkoj sobi nije imao poteškoća u odnosu sa oštećenim. Prema Izvješću od 10. srpnja 2025. (str.544-546) 2. maloljetni je završio 2. razred Glazbene škole u Virovitici i 2. razred srednje škole – smjer opće gimnazije s vrlo dobrim uspjehom te 2. maloljetni u odnosu s oštećenim MD nije imao teškoća te nije bilo saznanja o eventualnom drugom neprimjerenom ponašanju 2. maloljetnika.

49. Prema mišljenju psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina od 11. travnja 2024., stručne radnice BD, za 1. maloljetnog ND (tsr.271-272), utvrđeno je da 1. maloljetnik negira kaznena djela na štetu oštećenog MD, iako priznaje da je u prosincu 2023. isključio dovod struje zbog oštećenikovog zanemarivanja dužnosti vezano za organizaciju božićnog koncerta, zbog prekomjernog igranja igara videoigara, na koje obveze ga je verbalno pokušao uputiti zajedno sa drugim učenicima i odgajateljicama, na što se isti nije obazirao pa je 1. maloljetnik odlučio učiniti navedeno te potvrđuje da je oštećenom rekao da je djetinjast i da je „dopuštenko“, a negira da bi mu uputio pogrdne riječi, pri čemu oštećenog smatra razmaženim i manipulatorom koji zahtijeva da sve bude po njegovom, u protivnom slučaju reagira burno te kod 1. maloljetnika nisu prisutni simptomi traumatske simptomatologije i prema zaključku stručne radnice 1. maloljetnik je iznadprosječnih kognitivnih sposobnosti, ambivert, srdačan i društven, uz prisutnu dozu anksioznosti i zabrinutosti, oprezan i pažljiv, brine o tome što drugi ljudi misle i govore o njemu, moguća je deprimiranost i pesimizam uslijed aktualne situacije, nije agresivan, svadljiv niti impulzivan, a na primijenjenim upitnicima ostvaruje ekstremno povišene rezultate na skalama pristranosti/laganja, što ukazuje na mogućnost disimulacije, stoga sve navedeno treba uzeti s dozom opreza.

50. Prema podacima Učeničkog doma u Virovitici (str.421) pokrenut je postupak izricanja pedagoških mjera sprječavanja za učenike iz sobe broj 9, koji nije okončan u školskoj godini 2023./2024., iz razloga što se još vodi kazneni postupak te će se postupak izricanja pedagoških mjera sprječavanja pokrenuti sukladno odluci suda. Prema podacima Glazbene škole Jan Vlašimsky Virovitica (str.422), učenici navedene škole, 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD, nisu imali izrečenih pedagoških mjera.

51. Svjedokinja ČD(str.435), socijalna radnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina, iskazala je na raspravi od 7. ožujka 2025. u odnosu na osobne i obiteljske prilike za oba maloljetnika, da su prema izvješćima škola koje pohađaju i u kojima se obrazuju, maloljetnici redoviti i odlični učenici, uz primjereno vladanje, pri čemu nisu utvrđene nikakve poteškoće te nemaju izrečenih pedagoških mjera, a ukoliko se utvrdi da su maloljetnici počinili to za što ih se tereti, opravdano bi i primjereno bilo izreći odgojnu mjeru i to posebnu obvezu uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Voditelj Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Slatina je NĆ i ista nije poduzimala službene radnje prema maloljetnicima te nema saznanja o njihovim osobnim i obiteljskim prilikama. Izvršenim izvidima na terenu obavljeni su razgovori s roditeljima maloljetnika te je došlo do izmjena u osobnim i obiteljskim prilikama istih tako što maloljetnici više nisu u istoj sobi u Učeničkom domu u Virovitici u kojoj su bili smješteni s oštećenim, pri čemu je 1. maloljetni ND premješten odmah po saznanju za kazneno djelo, dok je 2. maloljetni OD premješten naknadno na traženje n jegove majke. Sud nije pozivao u svojstvu svjedoka NĆ, s obzirom da je o osobnim i obiteljskim prilikama i promijenjenim okolnostima maloljetnika, detaljno iskazivala svjedokinja ČD, pri čemu u spisu postoji i pisano izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina.

52. Prema izvješću stručne savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.300), u odnosu na 1. maloljetnog ND, utvrđeno je da do sada isti nije kazneno osuđivan i prekršajno kažnjavan, nije iskazivao neprimjerena ponašanja, živi u potpunoj obitelji urednih interpersonalnih odnosa, pohađa Gimnaziju i Glazbenu školu u Virovitici, postiže vrlo dobar uspjeh i uzornog je vladanja, nisu mu izricane pedagoške mjere, u slobodno vrijeme vježba sviranje saksofona i klavira, igra igrice, druži se s prijateljima i obitelji, u večernje izlaske ide rijetko, povremeno rekreativno igra nogomet, alkoholna pića konzumira u određenim prigodama, u umjerenim količinama, obitelji nisu izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite, a u odnosu na kaznena djela ne prihvaća odgovornosti i nekritičan je naspram svog neprimjerenog ponašanja. S obzirom na težinu i narav počinjenog djela, kao i način njegova izvršenja te pobude iz kojih je i okolnosti u kojima je djelo počinjeno, predlaže se pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz uključivanje u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade sukladno čl. 10. st. 2. toč. 11. Zakona o sudovima za mladež ili izricanje odgojne mjere pojačane brige i nadzora iz čl. 11. Zakona o sudovima za mladež.

53. Prema izvješću stručne savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.300), u odnosu na 2. maloljetnog OD, utvrđeno je da do sada isti nije kazneno osuđivan i prekršajno kažnjavan, nije iskazivao neprimjerena ponašanja, živi u potpunoj obitelji urednih interpersonalnih odnosa, pohađa Gimnaziju i Glazbenu školu u Virovitici, postiže vrlo dobar uspjeh, ispunjava sve školske obveze i uzornog je vladanja, nisu mu izricane pedagoške mjere, u slobodno vrijeme trenira nogomet i igra utakmice, ministrant je u Crkvi, subotom ide u večernje izlaske, ne konzumira alkohol, duhan i drogu i to ga ne zanima jer je sportaš, smatra se društvenim, planira upisati Glazbenu akademiju, odgovoran je, korektan, još uvijek u formiranju ličnosti, prema obitelji nisu izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite, ima izgrađen blizak odnos s roditeljima prema kojima je povjerljiv. Otvoren i neposredan u kontaktu, u odnosu na kazneno djelo ne prihvaća odgovornost i nekritičan je pa se predlaže u odnosu na 2. maloljetnika izricanje uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade sukladno čl. 10. st. 2. toč. 11. Zakona o sudovima za mladež.

54. S obzirom na podatke izvješća, kao i izmjenu prijedloga maloljetničke sankcije od strane državnog odvjetnika za mladež, sud smatra da nije bilo potrebe pozivati i ispitivati stručnu savjetnicu državnog odvjetnika o okolnostima navedenim u izvješću i o prijedlogu maloljetničke sankcije, s obzirom da je provedeno i psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje oba maloljetnika te pribavljeni podaci nadležnog tijela socijalne skrbi, pri čemu navedeni dokazi koji su pročitani, po stavu suda nisu u međusobnoj suprotnosti.

55. Svrha je odgojnih mjera da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće i stručne naobrazbe maloljetnog počinitelja kaznenog djela utječe na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, u smislu čl. 6. st. 1. Zakona o sudovima za mladež. Odgojnom mjerom pojačane brige i nadzora utječe se na maloljetnikov odgoj i razvoj kada treba poduzeti trajnije mjere uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć, a nije potrebno maloljetnikovo izdvajanje iz njegove životne sredine, u smislu čl. 7. st. 1. toč. 3. Zakona o sudovima za mladež, a pritom se u smislu čl. 11. st. 1. Zakona o sudovima za mladež pojačana briga i nadzor izriče kad sud ocijeni da odgoj i utjecaj roditelja na ponašanje i razvoj maloljetnikove ličnosti nije dovoljan za ostvarenje svrhe odgojnih mjera, već je potrebno poduzeti trajnije mjere odgoja uz brigu i nadzor nadležne službe. Posebne obveze iz čl. 10. Zakona o sudovima za mladež izriču se kada sud ocijeni da je primjerenim nalozima ili zabranama potrebno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje pa je tako moguće izreći posebnu obvezu uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, u smislu čl. 10. st. 2. toč. 11. Zakona o sudovima za mladež. Pri izboru odgojne mjere, sud će uzeti u obzir maloljetnikovu dob, njegovu psihofizičku razvijenost i osobine, težinu i narav počinjenog djela, pobude iz kojih je i okolnosti u kojima je djelo počinio ponašanje nakon počinjenog djela, a osobito je li ako je to mogao, pokušao spriječiti nastupanje štetne posljedice ili nastojao popraviti počinjenu štetu, odnos prema oštećeniku i žrtvi, osobne i obiteljske prilike, je li prije činio kaznena djela i je li mu već bila izrečena maloljetnička sankcija, sve okolnosti koje utječu na izbor takve odgojne mjere kojom će se najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera, u smislu čl. 8. Zakona o sudovima za mladež.

56. S obzirom na sve utvrđene okolnosti vezane za osobne i obiteljske prilike 1. maloljetnog te mišljenje stručne suradnice državnog odvjetništva, iskaz predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad ČD te mišljenje vještakinja koje su provele psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje maloljetnika, imajući u vidu težinu i narav počinjenog kaznenog djela silovanja i kaznenog djela povrede djetetovih prava, pobude iz kojih su navedena kaznena djela počinjena i okolnosti u kojima su počinjena, da prema 1. maloljetniku nisu izricane mjere iz nadležnosti Zavoda i prema obitelji 1. maloljetnika nisu poduzimane mjere obiteljsko-pravne zaštite, da do sada prema 1. maloljetniku nisu izricane ni pedagoške mjere, a 1. maloljetnik nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, uzornog je ponašanja i ispunjava sve školske obveze, ali da istovremeno i ne prihvaća odgovornost za počinjeno kazneno djelo silovanja i kazneno djelo povrede djetetovih prava i potpuno je nekritičan naspram svog postupanja na štetu oštećenog, opravdano je prema 1. maloljetnom ND, da se izrekne odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 11. Zakona o sudovima za mladež, kao i posebna obveza da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade te da će se navedenim odgojnim mjerama utjecati na 1. maloljetnog, sada u dobi od sedamnaest godina života, da ne čini nova kaznena djela te će se tako postići svrha izricanja odgojnih mjera.

57. S obzirom na sve utvrđene okolnosti vezane za osobne i obiteljske prilike 2. maloljetnog OD te mišljenje stručne suradnice državnog odvjetništva, imajući u vidu težinu i narav počinjenog kaznenog djela silovanja, pobude iz kojih je navedeno kazneno djela počinjeno i okolnosti u kojima je počinjeno, da prema 2. maloljetniku OD nisu izricane mjere iz nadležnosti Zavoda i prema obitelji 2. maloljetnika nisu poduzimane mjere obiteljsko-pravne zaštite, da do sada prema 2. maloljetniku nisu izricane ni pedagoške mjere, a 2. maloljetnik nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, uzornog je ponašanja i ispunjava sve školske obveze, ali istovremeno i ne prihvaća odgovornost za počinjeno kazneno djelo i nekritičan je naspram svog postupanja na štetu oštećenog, opravdano je, sukladno članku 10. stavku 2. točki 11. Zakona o sudovima za mladež prema 2. maloljetnom OD, da se izrekne odgojna mjera posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade te da će se navedenom odgojnom mjerom utjecati na 2. maloljetnog OD, sada u dobi od šesnaest godina života, da ne čini nova kaznena djela te će se tako postići svrha izricanja odgojnih mjera.

58. S obzirom na sve prethodno navedeno, odlučeno je kao u izreci te se 1. maloljetnom ND izriče odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 11. Zakona o sudovima za mladež, pri čemu sud naknadno odlučuje o trajanju ove mjere, s tim što trajanje mjere ne može biti kraće od šest mjeseci ni dulje od dvije godine. Na temelju čl. 10. st. 2. toč. 11. Zakona o sudovima za mladež 1. maloljetnom ND izriče se i posebna obveza da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Na temelju čl. 10. st. 2. toč. 11. Zakona o sudovima za mladež 2. maloljetnom OD, izriče se posebna obveza da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Na temelju čl. 10. st. 5. i 6. Zakona o sudovima za mladež izrečena posebna obveza može trajati najdulje do jedne godine, a sud može izrečenu obvezu naknadno izmijeniti ili obustaviti. Na temelju čl. 10. st. 9. i st. 10. Zakona o sudovima za mladež Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Slatina prati ispunjenje obveza 1. maloljetnog ND i 2. maloljetnog OD, pri čemu se maloljetnici upozoravaju da zbog skrivljenog neispunjenja obveza mogu biti upućeni u disciplinski centar.

59. Na temelju čl. 89. st. 1. Zakona o sudovima za mladež troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračuna. U ovom kaznenom postupku utvrđeno je da 1. maloljetni ND i 2. maloljetni OD nemaju vlastitih prihoda, kao niti imovine te za vrijeme svog obrazovanja nisu u mogućnosti stjecati prihode iz kojih bi mogli podmiriti nastale troškove kaznenog postupka. S obzirom na navedene osobne i imovinske prilike maloljetnika, kao i činjenicu da je svakome od njih izrečena odgojna mjera, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračuna.

Bjelovar, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.