Poslovni broj: UsI-2678/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić i zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja Grada Drniša, Trg kralja Tomislava 1, Drniš, OIB: 38309740312, zastupan po opunomoćeniku Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, Ulica grada Vukovara 78. Zagreb, OIB: 19370100881, dana 17. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/-310-01/24-03/180, Urbroj:526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/-310-01/24-03/180, Urbroj:526-06-2- 24-1 od 18. rujna 2024. određeno je da se eksploatacijsko polje boksita "Kalun" odobreno rješenjem Sekretarijata za industriju broj:19-2627/2-1960 od 14. prosinca 1960- i rješenjem Republičkog sekretarijata za privredu broj: UP/I-07-658/1969 od 20. svibnja 1968., briše iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva, knjiga I, list 22. (točka 1. rješenja) Točkom 2. rješenja određeno je da je sva odgovornost i teret daljnjih radnji kao i sva šteta koja bi mogla nastati bilo komu u svezi s prostorom eksploatacijskog polja boksita "Kalun" na Gradu Drnišu.
2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi podnesenoj Upravnom sudu u Zagrebu, a koji sud se oglasio mjesno nenadležnim te tužbu ustupio ovom sudu rješenjem UsI- 4450/2024 od 4. studenog 2024., u bitnome navodi kako je tužitelj odluku o sanaciji neaktivnih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina donio dana 8. listopada 2024., na sjednici Gradskog vijeća, kojom je odlukom utvrdilo da je obveznik sanacije nadležno Ministarstvo gospodarstva. Tužitelja se pobijanim rješenjem tereti da nije u zakonom predviđenom instruktivnom roku od 12 mjeseci, donio odluku, kojom bi utvrdio da je Ministarstvo gospodarstva ono koje je nadležno za sanaciju eksploatacijskih polja, te da je upravo na tom Ministarstvu gospodarstva teret cjelokupne štete koja bi mogla nastati bilo komu u svezi s prostorom eksploatacijskog polja. Gradsko vijeće Grada Drniša nije tijelo nadređeno Ministarstvu gospodarstva, niti može donijeti odluku kojom će obvezati nadležno Ministarstvo na sanaciju određenog eksploatacijskog polja, a upravo je takva odluka bila zahtijevana od strane Ministarstva gospodarstva prema Gradu Drnišu, i koju je odluku Gradsko vijeće Grada Drniša donijelo 8. listopada 2024. Takva odluka je protuustavna i protuzakonita.. Za pravilno rješavanje ove upravne stvari od odlučne je važnosti tumačenje odredbi Zakona o rudarstvu kao i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući se radi o nekretninama na području Grada Drniša. Zakon o rudarstvu, temeljem kojega je doneseno pobijano rješenje i temeljem kojeg je tužitelju neosnovano nametnuta obveza sanacije predmetnog eksploatacijskog polja, je zakon koje svoje tumačenje i primjenu izvodi upravo iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim su određeni zakonski okviri unutar kojih se pojedini vlasnik nekretnine ili prava na nekretnini ima pridržavati. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje u osnovi i to da svaki vlasnik nekretnine ima prava i dužnosti na određenoj nekretnini, te ima pravo nekretninu iskorištavati i ubirati njene plodove po načinu i svrsi za koju je nekretnina predviđena. U niti jednom dijelu taj zakon ne određuje obvezu nevlasnika na aktivno činjenje ukoliko sa određenom nekretninom nema doticaja. Prema Zakonu o rudarstvu čl. 4. st. 2. rudno blago je vlasništvo Republike Hrvatske, kao i eksploatacijska polja, jer su isti prostori i sirovine od osobitog značenja i važnosti za Republiku Hrvatsku i kao takvi su zamišljeni da bi osigurali Republici Hrvatskoj prinose i imovinsku korist, ali i odgovornost za svaki štetni događaj ili postupanje na tom prostoru. Odgovornost za takav oblik štetne radnje ili postupanja prilikom sanacije bi morao biti na Republici Hrvatskoj kao vlasniku i ovlašteniku prava na korištenje. Umjesto takvog tumačenja, Republika Hrvatska, dosadašnji eksploatator rudnog bogatstva, nameće jedinici lokalne samouprave “kaznu“ kroz milijunski teret sanacije tih polja. Republika Hrvatska kao vlasnik rudnog blaga ima prava raspolagati svojom imovinom na način kako to odredi vlastitim uredbama i posebnim zakonima, međutim nesporno je jedino to, da je država ta koja ubire plodove svojega prava vlasništva, putem koncesijskih odobrenja koje izdaje sukladno posebnim zakonima i da je ona ta koja je obavezna sanirati posljedicu svoje upotrebe, a ne jedinica lokalne samouprave. Tužitelj je odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirova na području Grada Drniša donio dana 8. listopada 2024. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je obavijestilo i pozvalo na postupanje Šibensko-kninsku županiju i Grad Drniš dopisom Klasa: 310-01/23-03/214, Urbroj: 517-06-2-1-23-16. od 23. kolovoza 2023., glede neaktivnog eksploatacijskog polja boksita. Predmetnim je dopisom ukazalo na odredbe čl. 22. st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023. te kojim je određeno da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno u roku od 12 mjeseci donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina. Radi se o instruktivnom roku od 12 mjeseci kojim su tijela jedinice lokalne samouprave trebala donijeti odluku o sanaciji. Grad Drniš je dana 8. listopada 2024. na sjednici Gradskog vijeća, donio odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina kojim je postupio sukladno odredbama čl. 22. st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, te je kao takva odluka, zakonita i važeća. Predmetna je odluka donesena na valjan i zakonit način, sukladno propisanoj proceduri i uputi nadležnog ministarstva, budući propisani rok za donošenje takve odluke nije bio prekluzivni, već je bio instruktivni i usmjeren na aktivaciju tijela lokalne samouprave. Postavlja se pitanje svrhovitosti odluke tuženika temeljene na odredbi čl. 22. st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023. Vlasnik rudnog bogatstva snosi ogromne financijske benefite eksploatacije rudnog bogatstva na području jedinice lokalne samouprave, a trošak sanacije predmetnih eksploatacijskih polja snosi jedinica lokane samouprave koja nije imala prihode od ranije naveden eksploatacije. Pobijanim rješenjem je povrijeđeno načelo razmjernosti zaštite prava jedinice lokalne samouprave od neograničene upotrebe zakonodavnih i provedbenih ovlasti državnih i drugih javnopravnih tijela. Nadležno ministarstvo je pobijanom odlukom imalo namjeru zaštiti Republiku Hrvatsku koja je ostvarivala ekonomske prihode od eksploatacije i koja ima ogromna financijska sredstava za sanaciju, dok je istovremeno pobijanom odlukom opteretilo tijelo jedinice lokalne samouprave do te mjere da joj je ugroženo redovno funkcioniranje važno za lokalnu zajednicu. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže tužbu tužitelja odbiti kao neosnovanu obzirom na činjenicu da je rješenje tuženika doneseno u zakonito provedenom postupku primjenom relevantnih odredbi Zakona o rudarstvu, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.)
4. S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 98. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024) odlučeno spor riješiti bez rasprave.
5. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovoga spora jest ocjena zakonitosti rješenja kojim je određeno da se eksploatacijsko polje boksita "Kalun" odobreno rješenjem Sekretarijata za industriju broj:19-2627/2-1960 od 14. prosinca 1960- i rješenjem Republičkog sekretarijata za privredu broj: UP/I-07-658/1969 od 20. svibnja 1968., briše iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva, knjiga I, list 22. (točka 1. rješenja) Točkom 2. rješenja određeno je da je sva odgovornost i teret daljnjih radnji kao i sva šteta koja bi mogla nastati bilo komu u svezi s prostorom eksploatacijskog polja boksita "Kalun" na Gradu Drnišu.
8. Odredbom članka 14. stavka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.) određeno je da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina te je dostaviti ministarstvu nadležnom za rudarstvo i jedinici područne (regionalne) samouprave.
8.1. Odredbom članka 14. stavka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno je da ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donese odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina uz eksploataciju mineralnih sirovina, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su planirati ta neaktivna eksploatacijska polja mineralnih sirovina u svojim prostornim planovima.
8.2. Odredbom članka 14. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno je da ako jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave ne postupe prema odredbama iz stavaka 4. i 5. ovoga članka, ministarstvo nadležno za rudarstvo dužno je iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina brisati neaktivna eksploatacijska polja mineralnih sirovina, a sva odgovornost i teret daljnjih radnji, kao i sva šteta koja bi mogla nastati bilo komu u svezi s tim prostorima na jedinici je lokalne samouprave.
8.3. Odredbom članka 14. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno je da u slučaju iz stavka 6. ovoga članka ministarstvo nadležno za rudarstvo donosi rješenje o brisanju eksploatacijskog polja mineralnih sirovina iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina.
8.4. Odredbom članka 22. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno je da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina iz članka 102. stavka 4. koji je izmijenjen člankom 14. ovoga Zakona.
9. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.) stupio je na snagu 29. srpnja 2023. godine.
10. Među strankama ovog spora nije bilo sporno da tužitelj, na čijem se području nalazi neaktivno eksploatacijsko polje boksita "Kalun", nije u zakonskom roku donio odluku o sanaciji neaktivnog eksploatacijskog polja (već je istu donio 8. listopada 2024,). Također nije bilo sporno da je tuženik više puta upozoravao tužitelja na potrebu donošenja navedene odluke. Obzirom na navedeno, te uzimajući u obzir prethodno citiranu odredbu čl. 14. st .6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, to je po ocjeni ovog suda tuženik pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina da su istu dužne donijeti najkasnije do 29. srpnja 2024. godine i dostaviti je ministarstvu nadležnom za rudarstvo i jedinici područne (regionalne) samouprave, međutim usprkos tome tužitelj nije postupio na takav način, odnosno nije donio odluku koju je bio dužan donijeti.
11. Nadalje, a u odnosu na navode tužitelja o tome da se zakonskim odredbama koje su bile temelj za donošenje osporenog rješenja, nameće financijska obveza a da je korist od eksploatacije mineralnih sirovina u konkretnom slučaju imala isključivo Republika Hrvatska kao vlasnik rudnih bogatstava, valja reći da je odredbom članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno da za sanaciju neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina novčana sredstva za provedbu tehničke sanacije osigurava ministarstvo nadležno za rudarstvo, što pak nedvojbeno znači da je Grad Drniš, (nakon što je imao neprijepornu zakonsku obvezu i nakon što je od njega to dva puta zatražio tuženik), donio odluku o sanaciji neaktivnog eksploatacijskog polja boksita "Kalun", novčana sredstva za provedbu sanacije predmetnog polja osiguralo bi Ministarstvo gospodarstva. Osim toga, valja reći kako je u konkretnom slučaju riječ o eksploatacijskim poljima mineralnih sirovina koja nemaju ovlaštenika, dakle o neaktivnim eksploatacijskim poljima, koja su uglavnom odobravana 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća za vrijeme trajanja bivše države.
12. U odnosu na navode tužitelja u kojima se ističe da je Gradsko vijeće Grada Drniša donijelo traženu odluku 8. listopada 2024., za koju tužitelj navodi da je protuustavna, kao i da odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.) na kojoj je utemeljeno osporeno rješenje tuženika nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, za istaknuti je kako su takvi navodi u cijelosti bespredmetni, to stoga što predmet ovog spora nije ocjena zakonitosti odluke koju je naknadno donijelo Gradsko vijeće Grada Drniša, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 18. rujna 2024., pri čemu se posebno navodi da ovaj sud nije nadležan ocjenjivati suglasnost pojedine zakonske odredbe sa Ustavom Republike Hrvatske. Ustavni sud Republike Hrvatske u čijoj je isključivoj nadležnosti ocjenjivati suglasnost zakona sa Ustavom, do dana donošenja ove presude nije ukinuo niti jednu odredbu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.), pa tako niti onu na kojoj je utemeljeno osporeno rješenje tuženika.
13. Što se pak tiče spornog pitanja o tome da li je rok u kojem je nadležno tijelo tužitelja bilo dužno donijeti odluku instruktivne ili prekluzivne naravi, valja reći kako prethodno citiranom odredbom članka 22. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu jasno određeno da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina iz članka 102. stavka 4. koji je izmijenjen člankom 14. ovoga Zakona. Kako tužitelj u navedenom roku nije donio navedenu odluku, to je tuženik bio u obvezi donijeti temeljem odredbe čl. 14 st. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu donijeti osporeno rješenje. Stoga činjenica da je Gradsko vijeće Grada Drniša naknadno donijelo odluku koju je propustilo donijeti u zakonom određenom roku, nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
14. Slijedom navedenog, kako sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci ove presude.
15. Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadu troška spora valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja
U Splitu 17. rujna 2025.
SUTKINJA
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
DNA:
1. opunomoćeniku tužitelja,
2. tuženiku,
3. u spis.