REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-174/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ĆN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Petrci 5b, protiv tuženika Sigurnosno-obavještajne agencije (OIB: 94534817607), Zagreb, Savska 39/1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci (OIB: 03377753055), Erazma Barčića 5, Rijeka, radi odbacivanja prigovora, 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Sigurnosno- obavještajne agencije KLASA: 034-02/22-01/2, URBROJ: 539-017011/1768-25-143 od 31. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: 034-02/22-01/2, URBROJ: 539-017011/1768-25-143 od 31. siječnja 2025. odbačen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje ovdje tuženika. Prigovor je izjavljen pozivom na nepostupanje tuženika po zahtjevu tužitelja od 13. siječnja 2025., kojim zahtjevom tužitelj traži dostavu odgovora u svezi raspolaganja Sigurnosno-obavještajne agencije o saznanjima evidentiranima u osobnom očevidniku ovdje tužitelja, u vezi činjenja radnji kojima je tužitelj naštetio odnosno nije naštetio djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno- obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva.

2. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tuženik je na nesporno činjenično stanje primijenio pravno shvaćanje koje je suprotno od ustaljene upravnosudske prakse te se kao takvo ne može prihvatiti niti s jednog gledišta. Ističe da se u rješenju tuženika navodi, što je i nesporno, da je tužitelj podnio zahtjev 13. siječnja 2025., kojim je tražio dostavu podataka iz razdoblja u kojem je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, nakon čega je tužitelj 29. siječnja 2025. podnio prigovor jer tuženik nije ni na koji način postupio po zahtjevu tužitelja od 13. siječnja 2025. Navodi da je tuženik o prigovoru tužitelja odlučio pogrešnom primjenom članka 122. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) tvrdeći da je tuženik, umjesto da po prigovoru tužitelja postupi po članku 122. stavku 3. ZUP-a, u odnosu na taj prigovor primijenio članak 122. stavak 2. ZUP-a u vezi s člankom 101. stavkom 2. ZUP-a. Smatra da zbog takvog tuženikovog tumačenja odredbi ZUP-a odluka tuženika ima toliko nedostataka da se ne može ispitati. Stoga tužbenim zahtjevom predlaže poništenje tuženikove odluke, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova spora tužitelju. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (PDV uključen).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Dodatno navodi da je zahtjev podnesen 13. siječnja 2025., da je o tom zahtjevu tuženik bio dužan odlučiti u roku od 30 dana u skladu s člankom 101. stavkom 2. ZUP-a odnosno do 12. veljače 2025. Kako je odluka o zahtjevu tužitelja donesena 20. siječnja 2025., koju je tužitelj zaprimio 1. veljače 2025., to je tužiteljev prigovor podnesen 29. siječnja 2025., preuranjen. Nadalje osporava tvrdnju tužitelja da rješenje sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te s time u vezi navodi da tužitelj pogrešno tumači da se odredba članka 101. stavka 2. ZUP-a primjenjuje na njegov prigovor, jer se ta odredba primjenjuje na zahtjev od 13. siječnja 2025. godine. Ističe da je ovdje osporavano rješenje o prigovoru doneseno u roku od osam dana. Slijedom navedenog, predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

5. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 27. kolovoza 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi, a što nije ni sporno među strankama, da je tužitelj 13. siječnja 2025. podnio tuženiku zahtjev, kojim zahtjevom je tražio dostavu određenih podataka vezanih uz rad tužitelja kod tuženika u svojstvu njegovog poslodavca, evidentiranih u osobnom očevidniku tužitelja, te da je tužitelj 29. siječnja 2025. izjavio prigovor tuženiku jer o zahtjevu tužitelja od 13. siječnja 2025. nije odlučeno. Nadalje proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-02/22-01/2, URBROJ: 539-017011/1768-25-141 od 20. siječnja 2025. odbijen zahtjev tužitelja od 13. siječnja 2025., iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju tog rješenja, da je navedeno rješenje tuženika tužitelj zaprimio 1. veljače 2025. (iako je na dostavnici navedeno da je zaprimio 1. veljače 2024.), te da je osporavanim rješenjem tuženika odbačen prigovor tužitelja od 29. siječnja 2025. godine.

7. S obzirom na to da tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika od 31. siječnja 2025. kojim je odlučeno o prigovoru tužitelja izjavljenom 29. siječnja 2025., neosnovan je prijedlog tuženika za odbacivanje tužbe na temelju članka 46. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). Naime, pravo je tužitelja da o njegovom prigovoru bude odlučeno zakonito, pa ne može biti odbačena tužba podnesena radi ocjene zakonitosti rješenja kojim je odlučeno o prigovoru, neovisno o tome je li osporavanim rješenjem prigovor odbačen zakonito ili nezakonito.

8. Nadalje, sukladno članku 122. stavku 1. ZUP-a, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako tim Zakonom nije drukčije propisano.

9. Prema članku 122. stavku 2. ZUP-a odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor.

10. Sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a, čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.

11. Prema članku 101. stavku 1. ZUP-a, na koju odredbu se tuženik također pozvao, službena osoba dužna je u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

12. Prije svega valja navesti da je o prigovoru tužitelja izjavljenom 29. siječnja 2025. odlučeno pravilnom primjenom citiranog članka 122. ZUP-a, te da o tom prigovoru nije odlučeno primjenom članka 101. stavka 1. ZUP-a. Naime, tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja pozvao na citirani članak 101. stavak 1. ZUP-a, pritom se referirajući na zahtjev tužitelja od 13. siječnja 2025. u odnosu na koji je navedeni članak 101. stavak 1. ZUP-a primijenjen, a ne na prigovor tužitelja, kako to pogrešno smatra tužitelj. Također, o prigovoru tužitelja odlučeno je u roku od osam dana u skladu s člankom 122. stavkom 3. ZUP-a, slijedom čega su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi u tom dijelu.

13. Zatim, iz sadržaja podneska tužitelja od 13. siječnja 2025. proizlazi da je riječ o zahtjevu kojim tužitelj traži dostavu točno određenih podataka u vezi radnog odnosa tužitelja za razdoblje u kojem je tužitelj bio zaposlen kod prednika tuženika, pri čemu nije riječ o zahtjevu za izdavanje potvrde. Nijednom odredbom ZUP-a nije propisano da je, u kontekstu drugog oblika postupanja javnopravnog tijela, tuženik o tom zahtjevu bio dužan odlučiti u roku kraćem od 30 dana, niti za stajalište o takvoj dužnosti tuženika postoji drugo valjano pravno uporište.

14. Budući da u vrijeme izjavljivanja prigovora još nije protekao rok u kojem je tuženik bio dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja od 13. siječnja 2025., prigovor je osnovano odbačen kao preuranjen. Podredno, čak i da je tužiteljev prigovor trebalo odbiti, a ne odbaciti, to ne bi suštinski utjecalo na pravni položaj tužitelja, a time ni na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika. Naposljetku, osmodnevni rok propisan za odlučivanje o prigovoru nije primjenjiv u odnosu na odlučivanje o inicijalnom zahtjevu kojim se traži bilo postupanje (kao ovdje) bilo pokretanje upravnog postupka, pa zbog toga ovdje ne može biti riječi o odstupanju od ustaljene upravnosudske prakse, čemu tužitelj neosnovano prigovara. Ne postoji, naime, upravnosudska praksa prema kojoj bi rok za odlučivanje o prigovoru bio primjenjiv i na odlučivanje o drugim podnescima stranaka.

15. Nadalje, premda se tužitelj na raspravi pozvao na prigovor iz članka 156. ZUP-a, te iako tužitelj u tužbi ni do zaključenja rasprave izričito ne navodi da je predmetni zahtjev podnesen temeljem članka 155. ZUP-a, kojim je propisano obavješćivanje stranke o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava, Sud smatra potrebnim istaknuti kako u konkretnom slučaju nije riječ o postupanju javnopravnog tijela u vezi obavješćivanja o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava. To stoga jer je tužitelj predmetnim zahtjevom tražio dostavu točno određenih podataka kojima raspolaže tuženik, te s tim u vezi nije tražio obavješćivanje o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava. Zbog toga nije riječ ni o situaciji u kojoj bi tužitelju pravna zaštita bila osigurana kroz institut podnošenja prigovora na temelju članka 122., u vezi sa člankom 155. ZUP-a. Podredno, čak i da je riječ o zahtjevu iz članka 155. ZUP-a (a nije), o njemu je tuženik odlučio u propisanom roku.

16. Slijedom dosad navedenog, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

17. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu, to tužitelju, prema članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

U Rijeci 17. rujna 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Alenu Biliću, Viškovo, Petrci 5b

- Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, na broj:

Us-DO-8/2025