REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-894/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice UH, OIB: OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice NH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], svih iz [adresa], svih zastupanih po punomoćniku Dejanu Trniniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. -III. tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 540/2022-2 od 27. rujna 2023., kojim su djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3227/18-36 od 28. ožujka 2022., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija I.-III. tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-540/2022-2 od 27. rujna 2023. u dijelu pod toč. I.a i I.b izreke, te sudi:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3227/18-36 od 28. ožujka 2022. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 597,25 EUR/ 4.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2021. do isplate, te naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.154,79 EUR/ 16.235,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2022. do isplate.
II. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu naknaditi I. tužiteljici UH, II. tužiteljici NH i III. tužitelju LH trošak revizijskog postupka u iznosu od 187,50 EUR, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti pravnom predniku I. -III. tužitelja, sada pok. VH, iznos od 46.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 42.500,00 kn od 4. prosinca 2018. do isplate i na iznos od 4.000,00 kn tekućim od 28. ožujka 2022. do isplate, te naknaditi trošak postupka u iznosu od 16.235,30 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2022. do isplate (toč. I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 3.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2018. do isplate, kao i zahtjev radi isplate zatezne kamate na iznos od 4.000,00 kn za razdoblje od 4. prosinca 2018. do 27. ožujka 2022. (toč. II. izreke), dok je rješenjem suda prvog stupnja dopuštena preinaka tužbe od 28. srpnja 2021.
2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja žalba tuženika je djelomično odbijena i djelomično usvojena, te je presuda suda prvog stupnja ukinuta u pod toč. I. izreke presude kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 597,25 EUR/4.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 4. prosinca 2018. do isplate (toč. I.a izreke), potom preinačena u dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka, na način da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.113,32 EUR/ 15.922,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2022. do isplate (toč. I.b izreke), te potvrđena u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 5.574,36 EUR/ 42.000,00 kn na ime imovinske i neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.043,47 EUR/ 38.000,00 kn od 4. prosinca 2018. i na iznos od 530,89 EUR/ 4.000,00 kn tekućim od 28. ožujka 2022. do isplate (toč. I.c izreke), potom je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3227/18-36 od 28. ožujka 2022. na način da se ne dopušta preinaka tužbe od 28. srpnja 2021. (toč. II. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. III. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3366/2024-2 od 9. listopada 2024. I. -III. tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnih pitanja:
„1. Je li dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenoga zahtjeva za novčanu naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti nakon zaključenja prethodnog postupka, koji je zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a preinaka je učinjena sukladno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i od 15. lipnja 2020. nakon održane druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. te nakon medicinskog vještačenja, koje je provedeno nakon održane sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.?
2. Jesu li Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. godine i od 15. lipnja 2020., koji su doneseni nakon zaključenja prethodnog postupka, nova činjenica i nova okolnost temeljem koje bi tužitelj, koji tu novu činjenicu i novu okolnost nije bez svoje krivnje mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i čl. 191. te čl. 299. ZPP-a, imao pravo preinačiti tužbu povećanjem tužbenoga zahtjeva?
3. Je li nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske specijalnosti nova činjenica i nova okolnost nakon podnošenja tužbe, temeljem koje bi tužitelj, nakon zaključenja prethodnog postupka, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i čl. 191. te čl. 299. ZPP, imao pravo preinačiti tužbu povećanjem tužbenoga zahtjeva?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, I.-III. tužitelji su na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnijeli reviziju protiv presude i rješenja suda drugog stupnja, uz prijedlog preinačiti pobijane odluke drugostupanjskog suda, podredno ukinuti iste odluke suda drugog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, a s obzirom da je I. -III. tužiteljima revizija dopuštena samo u odnosu na drugostupanjsku presudu, ovaj sud ispitao je istu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnih pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno je li dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenoga zahtjeva za novčanu naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti nakon zaključenja prethodnog postupka koja je učinjena sukladno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i od 15. lipnja 2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji), te predstavljaju li Orijentacijski kriteriji i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske specijalnosti novu činjenicu i novu okolnost na temelju koje bi tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka imao pravo preinačiti tužbu.
9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale kao posljedica štetnog događaja od 5. prosinca 2017., kada je pravni prednik I. -III. tužitelja stradao zbog oštećenja na nogostupu [adresa] u blizini [adresa] u [adresa]. Pravni prednik tužitelja je u tužbi potraživao isplatu iznosa od ukupno 61.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete i naknade za trajnu tuđu pomoć (rentu) u mjesečnom iznosu od 1.200,00 kn, potom je podneskom od 7. siječnja 2020. odredio tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od ukupno 42.000,00 kn, dok je podneskom od 28. srpnja 2021. preinačio tužbu potražujući isplatu iznosa od 50.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete i iznosa od 5.000,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
10. Drugostupanjski sud je ocijenio kako nije bilo opravdanja za povećanje tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka pozivanjem na Orijentacijske kriterije, te da nije ostvaren uvjet propisan čl. 190. st. 2. ZPP za dopuštanje preinake tužbe.
11. U odnosu na prvo i drugo postavljeno revizijsko pitanje, valja istaknuti kako je u odluci ovog suda broj Rev-687/2024-2 od 28. svibnja 2024., koja je donesena u činjenično i pravno podudarnom predmetu, izneseno pravno shvaćanje da donošenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. predstavlja opravdan razlog zbog kojeg je tužitelj mogao preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP, te je na postavljeno pravno pitanje odgovoreno:
„Tužitelj može preinačiti tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima VSRH nakon zaključenja prethodnog postupka primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku“.
12. Iz navedenog proizlazi da je shvaćanje drugostupanjskog suda glede izmjene Orijentacijskih kriterija kao nove okolnosti u smislu čl. 190. st. 2. ZPP uslijed koje tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka nepodudarno s citiranim shvaćanjem ovog suda, koje je također izraženo i u odlukama ovog suda broj Rev-304/2023-2 od 18. lipnja 2024., Rev-389/2023 od 17. listopada 2023., te Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024.
13. U odnosu na treće postavljeno revizijsko pitanje, valja napomenuti kako je u odluci ovog suda broj Rev-555/2024-2 od 12. lipnja 2024. izraženo shvaćanje prema kojem nalaz vještaka koji se temelji na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji tužba predstavlja opravdan razlog za preinaku tužbe ukoliko se preinačenim zahtjevom ostvaruje pravo tužitelja na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje.
14. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, na treće postavljeno pitanje valja odgovoriti kako nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske specijalnosti u okolnostima konkretnog slučaja predstavljaju novu činjenicu i novu okolnost na temelju koje je tužitelj imao pravo preinačiti tužbu povećanjem tužbenoga zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP.
15. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo preinačiti presudu suda drugog stupnja u dijelu pod toč. I.a i I.b izreke, te odlučiti kao u toč. I. izreke.
16. U odnosu na troškove revizijskog postupka, primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, I. -III. tužiteljima je valjalo dosuditi trošak sastavljanja prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 10. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), što zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 187,50 EUR, te odlučiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
