REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-869/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Sabioni, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko - upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-237/2020-2 od 9. prosinca 2020., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-69/2017 od 4. studenoga 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-69/2017 od 13. studenoga 2019., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-237/2020-2 od 9. prosinca 2020. i presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-69/2017 od 4. studenoga 2019. u dijelu točke 2. Izreke drugostupanjske odluke kojom je potvrđena točka II. izreke prvostupanjske odluke i tuženici naloženo naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 75.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, u odnosu na dio točke 3. izreke drugostupanjske odluke i točke II. Izreke prvostupanjske odluke kojima je odlučeno o zateznim kamatama na dosuđeni iznos od 75.000,00 kn, kao i odnosu na odluke o troškovima parničnog postupka(točka 4. izreke drugostupanjske i točka IV. Izreke prvostupanjske odluke) i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna je tužitelju OG iz [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti s osnova nakade štete zbog neosnovanog lišenja slobode iznos od 10.500,00 kuna zajedno sa pripadajućem zateznom kamatnom tekućom od dana donošenja presude 4. studenog 2019. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna u skladu sa odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate od dana 16. travnja 1998. godine do isplate na dosuđeni iznos od 10.500,00 kn odbija kao neosnovan.

II. Tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna je tužitelju OG iz [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti s osnove pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 170.000,00 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 4. studenog 2019. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u skladu sa odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate od dana 08. travnja 2017. godine na dosuđeni iznos od 170.000,00 kn do isplate odbija kao neosnovan.

III. Tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna je tužitelju OG iz [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti s osnove pretrpljene imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 298.821,16 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 4. studenog 2019. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. u skladu sa odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate koje teku od 01. siječnja 1999. godine na dosuđeni iznos od 297.821,16 kuna do isplate odbija kao neosnovan.

IV. Tuženik je dužan tužitelju nakaditi troškove parničkog postupka u iznosu od 72.437,50 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 4.studenog 2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna u skladu sa odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku od 15 dana, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 14.937,50 kn kao neosnovan.“

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem je odlučeno:

„1. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku rješenja od 13. studenog 2019. poslovni broj Pn- 69/2017.

2. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženice Republike Hrvatske te se potvrđuje presuda od 4. studenog 2019. Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-69/2017, ispravljena rješenjem od 13. studenog 2019., u točki I. i točki III. te djelomično u točki II. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi neimovinsku štetu u iznosu od 75.000,00 kuna, dok se u preostalom dijelu u toj točki preinačuje prvostupanjska presuda tako da se tužbeni zahtjev za preostali iznos od 95.000,00 kuna odbija kao neosnovan.

3. Djelomično se uvažava žalba tužitelja OG i djelomično preinačuje prvostupanjska presuda u točki I. i II. izreke tako da zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske štete teku od 10. travnja 2017. pa do isplate, te u točki III. na iznos dosuđene imovinske štete od 1. siječnja 1999. pa do isplate.

4. Preinačuje se djelomično odluka o trošku sadržana u točki IV. prvostupanjske presude tako da je tuženica dužna nadoknaditi tužitelju parnični trošak umjesto u iznosu od 72.437,50 kn u iznosu od 61.647,50 kuna, s dosuđenom zateznom kamatom, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.“

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1470/2021-2 od 8. rujna 2021. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke zbog pravnog pitanja:

„Je li odredbe članaka 494. - 503. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11, 143/12) koje reguliraju postupak za naknadu štete i ostvarenja drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba predstavljaju lex specialis?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, odnosno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. Tužitelj je u odgovoru predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed dugotrajnog vođenja kaznenog postupka.

8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Kio-42/98 od 28. ožujka 1998. određeno provođenje istrage protiv tužitelja zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio dva kaznena djela protiv službene dužnosti,

- da je gore navedenim rješenjem određen i pritvor tužitelju,

- da je tužitelj bio lišen slobode od 26. ožujka 1998. do 15. travnja 1998.,

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj K- 37/04 od 18. ožujka 2009. tužitelj kao drugooptuženi oslobođen optužbe za prvo kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. st. 4. u svezi stavka 3. i 1. Kaznenog zakona, dok je za drugo kazneno djelo optužba odbijena,

- da se protiv tužitelja 16 godina vodio kazneni postupak, nakon čega je oslobođen od optužbe za jedno kazneno djelo, odnosno optužba je odbijena za drugo kazneno djelo.

9.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi naložili su tuženici isplatiti tužitelju naknadu štete s osnova neosnovanog lišenja slobode u iznosu od 10.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 298.821,16 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tuženici je naloženo naknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka.

9.2. Prvostupanjski sud naložio je tuženici isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 170.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama s obrazloženjem da je „U ovom konkretnom slučaju šteta tužitelju nastala zbog dugotrajnosti vođenja kaznenog postupka, a što bi značilo da je vođenje postupaka protivno osnovnom načelu ZKP koji je propisao da okrivljenik ima pravo da u najkraćem roku da bude izveden pred sud te oslobođen optužbe ili osuđen u skladu sa zakonom što ovdje nije bilo, već je postupak trajao 16 godina, a tužitelj za to vrijeme trpio povredu prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode, povredu prava časti i ugleda, tjelesnog i duševnog zdravlja, obiteljskog i privatnog život, te slobodu rada i privređivanja“

9.3. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na visinu dosuđenog iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja te je naložio tuženici isplatiti iznos od 75.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. U odnosu na taj vid štete drugostupanjski sud je naveo da naknada štete zbog povrede prava osobnosti nije obuhvaćena institutom naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode koju je tužitelj ostvario na temelju instituta naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode s obzirom na to da je zaštićeno dobro u tom dijelu bila povreda prava na slobodu, „dok zahtjev za naknadu neimovinske štete nakon puštanja na slobodu tužitelj temelji na činjenici da je nakon provedenog kaznenog postupka koji je nerazumno dugo trajao pravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio teška kaznena djela zbog kojih je pritvoren i javno difamiran, dakle, ne radi se o vrijednostima i zaštićenim pravima koja su jednoznačna jer tužitelj traži naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode, a u objektivno kumuliranom petitu štiti šira prava - na dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje, privatnost, obiteljsku situaciju tužitelja i narušen profesionalni ugled nakon pritvora.“. U tom smislu drugostupanjski sud je naveo da „država odgovara i za nepravilan rad pravosudnih tijela, a nerazumno trajanje kaznenog postupka u svim njegovim fazama (istrage, optuženja i suđenja) je nepravilan rad jer okrivljenik ima zakonsko (čl. 10. ZKP-a) i ustavno pravo (čl. 25. st. 2. Ustava) da u najkraćem roku bude izveden pred sud i u zakonskom roku bude oslobođen ili osuđen, a navedeno trajanje kaznenog postupka je nepravilan rad za koji odštetno odgovara država i pored prava na zaštitu od suđenja u nerazumnom roku po odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 126/19)“, a da pored toga tuženica na temelju odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 59/01, 199/03, 79/07 i 150/11) odgovara za štetu koja se građanima, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Tuženica u reviziji u bitnom navodi da za postojanje njezine odštetne odgovornosti „nije dovoljno da sud kao u ovom slučaju paušalno utvrdi kako je kazneni postupak bio dugotrajan nego je bilo potrebno utvrditi protupravnost, postupanje sukladno zakonu uz volju da se drugome nanese šteta i uzročnu vezu, te provjeriti da li je sam tužitelj možebitno odgovoran za dugotrajnost tog postupka.“, te da utvrđenje drugostupanjskog suda o nepravilnom radu pravosudnih tijela „nije potkrijepljeno niti jednim dokazom, niti utvrđenom činjenicom, te je u potpunosti paušalno.“.

13.1. Odredbom čl. 494. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, dalje: ZKP) propisano je da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. Prema odredbi čl. 498 ZKP pravo na naknadu štete pripada i osobi 1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena, 2) koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a oslobođena od kazne, 3) koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili je zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne i 4) koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.

13.2. Gore navedene odredbe ZKP reguliraju pitanje naknade štete u odnosu na osobe koje su bile neopravdano osuđene ili neosnovano uhićene/pritvorene te one u navedenom dijelu predstavljaju lex specialis, što je ujedno i odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija. Međutim, u ovome predmetu tužitelj je pored navedenih vidova štete zatražio i naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a do koje je po njegovim činjeničnim navodima došlo zbog dugotrajnog vođenja kaznenog postupka uslijed nepravilnog rada državnog pravosudnog tijela. Pravno shvaćanje da je navedene oblike štete potrebno razlikovati izrazio je i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-121/2023-2 od 15. svibnja 2024. kada je na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija, a koje je glasilo „Da li neutemeljeno uhićena ili pritvorena osoba u smislu odredbe čl. 14. Zakona o kaznenom postupku ima pravo na sve oblike naknade imovinske i neimovinske štete propisane Zakonom o obveznim odnosima, odnosno da li toj osobi pored prava na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na slobodu, pripada i pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti kao što su pravo na čast, ugled i dostojanstvo, pravo na osobni i obiteljski život te pravo na naknadu štete zbog narušenog psihičkog zdravlja“, odgovorio da „toj osobi pripada pravo na naknadu štete zbog povrede svakog pojedinog prava osobnosti, ovisno o tome koje od svojih prava osobnosti štiti (pravo na život, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pravo na ugled, pravo na čast, pravo na dostojanstvo, pravo na privatnost osobnog obiteljskog života, pravo na slobodu i dr.).“, tj. da ta osoba ima „pravo na pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti na čast i ugled, radi informacija objavljenim u medijima, (ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke) i pored prava na naknadu štete radi povrede prava osobnosti na slobodu (pored iznosa dosuđenog za svaki dan neosnovanog pritvaranja).“ Na tom tragu je i odluka ovoga suda u predmetu poslovni broj Rev 189/20198-2 od 26. travnja 2022.

13.3. Međutim, osnovano tuženica u reviziji navodi da je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da sama dugotrajnost vođenja kaznenog postupka znači ujedno i to da je rad pravosudnih tijela bio nepravilan te da samim time postoji odgovornost tuženice. Tvrdnje tužitelja kojima osporava pravilnost vođenja kaznenog postupka zbog njegove dugotrajnosti mogu dovesti do odgovornosti tuženice samo ako se dokaže nepravilan ili nezakonit rad konkretnog državnog odvjetnika ili suca. Nezakonit rad bi se očitovao u postupanju koje je suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje da se primjeni zakon, drugi propis ili opći akt, dok bi se nepravilan rad očitovao kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2314/06 od 21. veljače 2007.).

14. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali u čemu bi se sastojala štetna radnja državnog odvjetnika te eventualno suda odnosno njihov nezakonit ili nepravilan rad koji bi bio u vezi s dugotrajnošću vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP bilo potrebno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke rješenja). Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti vodeći računa o izraženom shvaćanju ovoga revizijskog suda.

15. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek