Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-438/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Andrijani Žugaj Jambrek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Marković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠH radi kaznenog djela iz članka 113. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11.,144/12., 56/15., i 61/15. – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, broj K-DO-891/15 od 14. studenog 2016., nakon održane rasprave zaključene dana 12. rujna 2025., u prisutnosti zastupnice optužbe Marije Bukovac, općinske državne odvjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, okrivljenika ŠH, branitelja okrivljenika Vladimira Terešaka, odvjetnika iz [adresa] i punomoćnika oštećenika Saše Bačića, odvjetnika iz Kutine, na ročištu za objavu presude 17. rujna 2025., u odsutnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i MH, djevojački M, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, završio srednju školu, šumarski tehničar, umirovljenik, s mirovinom od oko 700,00 eura, vlasnik obiteljske kuće koja je lošem stanju zbog potresa, označena crvenom naljepnicom, vlasnik zemljišta u Martinskoj Vesi na kojem je sačinjena nadstrešnica, vlasnik automobila Nissan Pick up 2012. godište, oženjen, otac troje djece, čin natporučnika, odlikovan Spomenicom domovinskog rata, medaljama Bljesak, Oluja, Maslenica i iznimni pothvati, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

I. što je:

dana 20. prosinca 2015., oko 14,15 sati, prilikom organiziranog lova na ranjene divlje svinje, kojeg je kao lovnik vodio u šumi u državnom lovištu III/1 "Belčićev gaj", općina Martinska Ves, u trenutku kada se kroz gustu i teško prohodnu vegetaciju, zajedno sa lovcem FH užurbano kretao u smjeru gdje se nalazilo krdo svinja, u rukama držeći otkočenu i sa streljivom u cijevi lovačku pušku marke IŽ 12-27EM-1C, tzv. bokerica, tvorničkog broja [serijski broj oružja], kalibra 12, vlasništvo AH, okrenutu u vis, iako je znao da je kretanje s oružjem na takav način opasno i olako držeći da neće doći do nekontroliranog opaljenja iz puške, pa kada je FH koji se kretao u neposrednoj blizini okrivljenika došao ispred okrivljenika i s njegove lijeve strane te izgubio ravnotežu i spotaknuo se, i prilikom pada svojom desnom rukom se uhvatio za cijev i remen okrivljenikove puške, došlo je do opaljenja streljiva i pogotka FH u njegov stražnji desni potiljni dio glave, pri čemu je FH zadobio strijelnu ozljedu glave od koje je preminuo prije dolaska hitne pomoći,

dakle, prouzročio smrt drugoga iz nehaja,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - prouzročenjem smrti iz nehaja

–opisano i kažnjivo po članku 113. KZ/11.

II. Na temelju članka 113. KZ/11 okrivljenik ŠH se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

11 (JEDANAEST) MJESECI

III. Na temelju članka 55. stavak 1. i stavak 2. KZ/11 naprijed izrečena kazna zatvora okrivljenom ŠH zamjenjuje se

RADOM ZA OPĆE DOBRO

tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

IV. Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11 ako se okrivljenik ŠH u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju koje ga je pozvalo ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

V. Na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11 ako okrivljenik ŠH svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako okrivljenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok koji je odredilo za izvršenje rada za opće dobro.

VI. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, oštećenici AH, OH i EH se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućuju u parnicu.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08 okrivljenik ŠH je dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 7.585,05 eura (sedamtisućapetstoosamdesetpeteuraipetcenti), koji se odnosi na troškove vještačena u iznosu od 2.485,05 eura (dvijetisućečetristoosamdestpeteuraipetcenti), paušalnu svotu za rad suda u iznosu od 300,00 eura (tristoeura), te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika u iznosu od 4.800,00 eura (četiritisućeosamstoeura), sve u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je dana 18. studenoga 2016. optužnicu broj K-DO-891/2015 od 14. studenog 2015., protiv okrivljenika ŠH, zbog kaznenog djela protiv života i tijela- prouzročenjem smrti iz nehaja – opisano i kažnjivo po članku 113. KZ/11, koja optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Sisku broj: Kov-317/16 od 21. prosinca 2016. Optužnica je činjenično izmijenjena na raspravi dana 12. rujna 2025.

2. Oštećenici AH, OH i EH postavili su imovinskopravne zahtjeve podneskom od 6. svibnja 2021., kod kojih su ostali i na raspravi.

3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljenik ŠH izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom, te je sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08 ispitan na završetku dokaznog postupka.

4. U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi uvidom u materijalnu dokumentaciju i to dokumentacijski list hitnog slučaja Zavoda za hitnu medicinu SMŽ na ime FH od 20.12.2015. (list 20), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Službe kriminalističke policije broj 1253099 od 20.12.2015. na ime AH (list 21), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Službe kriminalističke policije broj 1134639 od 20.12.2015. na ime ŠH (list 22), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Službe kriminalističke policije broj 882792 od 20.12.2015. (list 23), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Službe kriminalističke policije broj 882835 od 20.12.2015. (list 24), zapisnik o očevidu Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 21. prosinca 2015. (list 40-42), zapisnik o obdukciji Opće bolnice dr. Ivo Pedišić u [adresa] od 21. prosinca 2015. (list 43-45), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja PU sisačko-moslavačke, Službe kriminalističke policije broj K-70/15 od 21.12.2015. (list 54-55), obradu i ažuriranje daktiloskopskog materijala Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" broj 511-01- 111/2-8272/15 od 03.01.2016. (list 92), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" – kombinirano sudskomedicinsko i balističko vještačenje broj 511-01-110-115/1-1463/16 od 31. ožujka 2016. (list 98-116), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. Milana Arvay, dipl. ing. šumarstva od 03.10.2016. (list 128-140), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za oružje i balistiku PH (stranica 257-260 spisa); pročitani su iskazi - vještaka Davora Mayera i Vedrana Nuića dani na raspravi 18. svibnja 2021. (stranica 188-194) i dani na raspravi 05. studenoga 2024. (stranica 315-318 spisa), iskaz svjedoka oštećenika AH dan na raspravi 04. lipnja 2024. (stranica 305-310 spisa), iskaz vještaka IH dan na raspravi 07. srpnja 2021. (stranica 202-204 spisa), iskaz svjedoka ZH dan na raspravi 21. rujna 2021. (stranica 208- 210 spisa), kao i iskaz svjedoka ZH kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku 24. veljače 2016. (list 75-76 spisa); dopunski je ispitan vještak IH (stranica 360-362 spisa), ispitan je u svojstvu svjedoka PH; razgledana je fotodokumentacija očevida Službe kriminalističke policije broj UO- 272/15 od 03.01.2016., fotodokumentacija Službe kriminalističke policije broj K-70/15 od 22.01.2016., fotodokumentacija vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" broj 511-01-110-115/1-1463/16, te je razgledan situacijski plan broj K-70/15 (list 90 spisa).

Okrivljenik je iskazivao, te je pročitan njegov iskaz koji je dao na raspravi kod ovog suda 02. studenoga 2021., uz zapisnik o reproduciranom sadržaju njegovog iskaza kojega je dao prilikom prvog ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku dana 22. prosinca 2015.

Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije (stranica 374-375 spisa) i izvod iz prekršajne evidencije (stranica 372-373 spisa) oba od 12. rujna 2025.

5. Okrivljeni ŠH je na raspravi kod ovog suda 02. studenoga 2021. iskazao prvenstveno da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dao kada je bio ispitan u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku. Izrazio je svoje duboko žaljenje za ovaj događaj koji se desio prema obitelji AH. Pokojnog FH volio je kao svoga sina, koji se također zove FH. Sa istim je provodio puno vremena, vozio ga u lov i zapravo se preko njega zbližio s njegovim roditeljima. Izrazio je duboku bol za događaj u kojemu je pokojni FH smrtno stradao. Osvrćući se na vještačke nalaze, naveo je da je, s obzirom na njegovo dugogodišnje iskustvo kao lovac, više puta bio prisutan kada je znalo doći do slučajnog opaljenja iz puške, a puška se držala u ruci, te da je u svim takvim događajima došlo do ozljeđivanja ruke, odnosno prstiju gdje se ta puška nalazila. Ne slaže se da navodom vještaka koji se pozvao na zakonske propise da se u lovu puška uvijek nosi zakočena sve do trenutka dok se ne ispune uvjeti za pucanje iz puške, s obzirom da postoje okolnosti kada je prema uvjetima lova naprosto potrebno da lovac bude promptno spreman reagirati na opasnost kao što je iznenadni izlazak divlje svinje, kada se radi o uvjetima da se ne vidi niti metar ispred lovca, pa u slučaju iznenadnog naleta divlje svinje može doći do ozljeđivanja i smrtnog stradavanja lovca, kada posve sigurno lovac ne može sam sebe zaštiti pucanjem i odstrelom na takav iznenadni napad za slučaj da mu je puška zakočena. Kritične zgode nosio je pušku AH, koji mu je prvo dao dvije patrone, to je bilo u trenutku kada je AH nožem ispuštao krv ranjenoj divljoj svinji, koje patrone je ispucao u smjeru divljih svinja, koje su se tada udaljile od njih, ali su se počele vraćati. Tada je okrivljenik pitao AH ima li još patrona te mu je isti dao još dvije patrone, okrivljenik se pomaknuo za 2-3 koraka u naprijed i ispalio jednu patronu, te se nastavio kretati dalje prema tim ranjenim svinjama, prilikom čega je prošao pored pokojnog FH koji je u tom trenutku punio svoju pušku. Vidio je da isti nije u mogućnosti pucati prema ranjenim životinjama, pa je okrivljenik krećući se naprijed kroz gustiš stao između ranjenih divljih svinja i pokojnog oštećenika FH. Inkriminirane zgode se pucalo jer se ranjena životinja vraćala u njihovom pravcu, a oko nje se stvaralo krdo drugih životinja. Navedena situacija predstavljala je opasnost za sve njih koji su se u tom trenutku nalazili u lovu. Ne zna točno u kojem trenutku je pokojni oštećeni ostao iza njega pri čemu je okrivljenik rekao pokojnim FH da ne ulazi za njim u taj gustiš gdje su se nalazile divlje svinje. U trenutku stradavanja pokojnog FH postojala je neposredna opasnost od stradavanja pokojnog FH i okrivljenika, i to cijelo vrijeme jer se grmlje cijelo vrijeme drmalo od krda divljih svinja. U trenutku opaljenja držao je pušku, sa dvije ruke ispred sebe, FH se kretao za njim u istom smjeru i već se bio počeo hvatati za tu pušku, a u kojem trenutku je došlo do opaljenja, okrivljenik se ne mogao izjasniti, jer nije bio niti svjestan da je došlo do opaljenja iz njegove puške. Puške su izmještene, sa mjesta događaja ponio ih je otac pokojnog FH, AH. Kako su nosili ozlijeđenog FH, gusto raslinje i blato otežavalo im je kretanje, AH je na jedno stablo prislonio puške koje je nosio, a dalje su nastavili nositi FH van iz šume. Okrivljenik nije sudjelovao očevidu, što mu je žao jer je mogao pokazati odstrijeljene svinje, gdje je izvršio pucanje u zemlju te je vjerojatno tu ležala i ranjena životinja, odnosno vjerojatno odstrijeljena divlja svinja od prethodne večeri, jer se inače svinje ne bi zadržavale na inkriminiranom mjestu. Inkriminirane zgode, AH je rekao da bi trebalo otići po tu ranjenu životinju koja je dan ranije ostala u šumi. Te zgode nije se radilo o nikakvom organiziranom lovu jer su krenuli po ranjene divlje svinje od prethodnog dana.

Prilikom prvog ispitivanja dana 22. prosinca 2015. okrivljenik je prvenstveno istaknuo da se radi o nesretnom slučaju. Dan ranije, 19. prosinca 2015. sudjelovali su u organiziranom lovu u kojem su svi lovci u trenutku kada je istrčalo krdo svinja, među kojima je bilo divljih i pitomih svinja, pucali, te su dvije svinje odstrijeljene, ali je više svinja bilo ranjeno. Dvije svinje koje su odstrijeljene trebali su odvesti iz šume, te su iste izvezli van. Čuli su kako psi napadaju ostale ranjene svinje te je on kao lovnik naredio da se to sve ostavi, jer je padala noć i odlučio je da će doći sutra. Ostavili su svinje kod lovačke nadstrešnice te su se dogovorili da sljedeći dan dođe tko je želio komad odstrijeljene svinje. Sljedeći dan, dakle 20. prosinca 2015., došli su okrivljenik, FH i AH, okrivljenikova supruga ZH i lovac BH, da ogule odstrijeljene životinje od dana ranije. Dogovorili su se da će otići vidjeti što se dešavalo na mjestu lova jer su tamo ostala i dva psa, te su otišli na inkriminirano mjesto. Bila je loša vidljivost, bila je magla, te su vidjeli krdo svinja koje su krenule prema njima. AH pucao je prema tim svinjama, pucao je i FH te je jedno svinjče bilo napucano, odnosno čak više njih. Po pravilima lova te se svinje moraju odstrijeliti. Pucao je FH prema tim svinjama te je krenuo prema tim ranjenim životinjama, među kojima su krenule i krmače koje tada podivljaju i postaju agresivne. Istaknuo je da ne stoji tvrdnja da je pušku držao u ruci prema naprijed i u slučaju ispaljenja imao bi ozljedu prsta, dok on ozljedu nikakvu nije imao. Osjetio je pucanj, ali ne da bi on pucao. Kako je došlo do opaljenja puške ne zna, dozvoljava mogućnost i da je puška zapela za granu i da je došlo do opaljenja. Sigurno nije držao prst na okidaču. U prvom trenu nije ni znao iz koje je puške došlo do opaljenja, otvorio je svoju pušku, i vidio da je patrona ispaljena. FH je pao, pali su zajedno. Stavio je svoju kapu i prsluk radi imobilizacije FH. Predložio je AH da ga iznesu van i AH je zvao hitnu. Iznijeli su FH van iz šume te su puške ostavili jer ih više nisu mogli nositi obzirom su i pali noseći FH, a sve vezano za raslinje kuda su se kretali, zbog čega je AH puške prislonio na neko stablo 20-ak metara od mjesta gdje se zbio inkriminirani događaj. FH su iznijeli van, došla je hitna i odvezla FH. Cijelo vrijeme tog lova nije imao namjeru izvršiti nikakav odstrel nego štititi FH, a na što ga je upućivao i otac pokojnoga, AH, koji mu je više puta rekao da pazi na FH. Na pitanje zastupnika optužbe iskazao je da on kao lovnik organizira lov. Vidljivosti je bila loša, bila je magla, ali se moglo kretati po šumi. Na pitanje da li su ranjene svinje od dana ranije predstavljale po njih opasnu situaciju, odgovorio je potvrdno. Iskazao je da se FH kretao. Na pitanje da li je mogao zaustavili taj lov, odgovorio je da nije bilo potrebe jer im nije prijetila smrtna opasnost. U odnosu na iskustvo pokojnog FH kao lovca, iskazao da je do inkriminirane zgode pokojni oštećenik bio lovac dvije godine, da je bio jako odgovoran, da je bio brižan, da ga je okrivljenik kao lovnik educirao o lovu kao i druge lovce, ali da je FH povuklo da odstrijeli dan ranije ranjenu svinju. U odnosu na inkriminirano mjesto gdje se dogodio ovaj slučaju naveo je: "cijelo vrijeme mi smo u lovu, lov traje, idemo odstrijeliti te ranjene svinje od dana ranije", "po lovačkim pravilima lov traje, puške su otkočene jer je lov u tijeku…" Naveo je da ne zna u kojem trenutku je došlo do opaljenja. Puške su bile usmjerene u vis, obje i okrivljenikova i Tomislavova. U trenutku kada se FH hvatao za pušku, obojica su stajala, te su u trenutku kada se FH hvatao za pušku obojica izgubila ravnotežu. Ne zna kada je došlo do opaljenja i kako, možda je puška zakačila neku granu. Naveo je da je kretanje bilo takvo da je stalno govorio FH da bude iza njega. Izrijekom je tvrdio da nije pucao i da je do opaljenja došlo slučajno, misli da je to bilo tada kada se FH uhvatio za pušku. Glede odnosa sa obitelji FH izjavio je da su kućni prijatelji, a o intenzitetu prijateljstva da su se "svakodnevno družili."

Na pitanje branitelja da li su se u trenutku opaljenja puške kretali ili su stajali, okrivljenik je iskazao da su se kretali, pojasnio je da je FH prolazio pored njega, cijelo vrijeme su se kretali, okrivljenik je u jednom trenutku stao zbog prepreke i tada ga je FH pretekao. Nije bio ni svjestan kada ga je FH prestigao dok FH nije stao na trulu oblicu, granu, i tada je postao svjestan da je FH kraj njega. Kada je FH stao na tu oblicu koja je trula, počeo je padati. U tom trenutku okrivljenik je stajao jer je došao do prepreke i nije se mogao kretati naprijed. FH je prestigao okrivljenika jer su mu uvjeti dozvoljavali da se kreće naprijed i u tom trenutku stao je na oblicu. Kada je FH prišao okrivljeniku, prišao mu je s desne strane. U trenutku kada je okrivljenik vidio da se FH hvata, vikao mu "ne" i da ga ne prelazi. Na pitanje branitelja za što se oštećenik hvatao u trenutku kada je padao, okrivljenik je odgovorio da se hvatao za bilo što, da je to instinktivna refleksna reakcija, te da bi se i sam okrivljenik da je padao hvatao za bilo što. U trenutku kada se oštećenik hvatao za pušku, okrivljenik je nosio pušku obješenu o lijevo rame. Niti u jednom trenutku nije mogao očekivati da bi ga FH prestigao. Otac pokojnog oštećenika AH bio je 20 metara iza njih jer je klao odstrijeljeno svinjče. Okrivljenik je pušku držao za rukohvat, nije držao prst na okidaču, ne bi se mogao tako kretati jer bi i ranije došlo do opaljenja. Ustrajao je sa tvrdnjom da je do opaljenja došlo iz razloga jer je puška zapela za te grane ili iz nekog drugog razloga. Zasigurno nije držao prst na okidaču i osjetio bi da je prst držao na okidaču, a to bi se i vidjelo jer bi bila vidljiva ozljeda na prstu, prst bi ga bolio, a moguće može doći i do loma prsta. AH, dao je patrone bijele boje, svakako se radilo o patronama koje su imale jako punjenje. Okrivljenik je lovac preko 30 godina, preko 20 godina je lovnik u raznim udrugama u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, nikada se nije dogodio niti najmanji incident, 12 godina je bio zapovjednik u policiji te se ni tada nikada nije dogodio nikakav incident u njegovoj karijeri. Ustrajao je sa tvrdnjom da se radi o nesretnom slučaju, koji se zbio usred spleta nesretnih okolnosti.

Okrivljenik je također iskazao da si neće cijeli život oprostiti zbog navedenog događaja. Sa obitelji AH okrivljenik i njegova obitelj bili su kućni prijatelji, pokojnog FH osobito je volio, volio ga je kao svog sina. Tijekom iznošenja o svom emotivnom stanju u odnosu na nesretni događaj, okrivljenik je prilikom prvog ispitivanja plakao. Naveo je da se FH bio izjasnio da je jedino s njim siguran u lovu. Na pitanja branitelja okrivljenik je iskazao da je AH, otac pokojnog FH, bio 20 metara iza njih te da je mogao čuti okrivljenikovu naredbu "ne" i vidjeti situaciju gdje su se nalazili okrivljenik i FH. Misli čak da je AH rekao FH "dovrši ga…dovrši ga", misleći pri tome da odstrijeli ranjenu životinju. Pozvan da se očituje o različitosti u iskazima u odnosu na opasnu situaciju i prekid lova, zašto okrivljenik nije prekinuo lov, odnosno kada je prvi puta bio ispitan, okrivljenik je iskazao da im nije prijetila opasnost, dapače nije im prijetila smrtna opasnost, a što je suprotno iskazu na raspravi, okrivljenik je naveo da je odgovor kojeg je dao prilikom prvog ispitivanja bio u svezi sa okolnošću da je bio u velikom stresu zbog okolnosti događaja koji se odigrao, a i da je postavljeno pitanje razumio u datom trenutku u odnosu na odlučivanje o lovu vezano za vremenske uvjete u kojima su se u tom trenutku nalazili.

Na upit punomoćnika oštećenika okrivljenik je iskazao da je sastavljanje zapisnika redovan slijed po obavljenom lovu te je u odnosu na dan ranije zapisnik i sastavljen, dok u odnosu na inkriminirani dan izostaje zapisnik, jer je okrivljenik bio priveden i kod sebe nije imao nikakvu dokumentaciju. Lov završava kada svi lovcu izađu i dođu do postavljenih lovaca na terenu, te je tako završio i lov 19. prosinca 2015. kada su svi lovci izašli te su se svi lovci postrojili te je okrivljenik rekao da je lov završen. Na raspravi održanoj 12. rujna 2025 okrivljenik je naveo kako želi dopuniti svoj iskaz. Izjavio je kako još jednom želi izraziti najdublju sućut obitelji pokojnog VH. Nadalje je naveo da mu je jako žao što se ovo dogodilo, te da je pokojnog FH volio kao svog rođenog sina i da je sa njime provodio čak i više vremena nego sa svojim sinom. Istaknuo je kako sa ovom situacijom živi više od 10 godina, te dodao da ljudi imaju svoje mišljenje o cjelokupnoj situaciji i negativni stav prema njemu, naročito otkako je donesena nepravomoćna presuda koja je potom ukinuta. Smatra da ovaj postupak treba na neki način razriješiti i okončati. Jako mu je teško živjeti sa ovim. Sada je u još težoj životnoj situaciji jer je preuzeo brigu o mlt. unuku koji je bio smješten u dom, a sada mu je on skrbnik. Ponovo je istaknuo da smatra da je ovdje riječ o nesretnom slučaju i da nije kriv, nije mogao utjecati na konkretnu situaciju jer su okolnosti bile nemoguće i situacija je bila nepredvidiva. Dodao je da je bio i sudionik u Domovinskom ratu te da je lovnik 40 godina.

Prilikom iznošenja obrane okrivljenik je bio u vidno potresenom stanju.

6. Iz dokumentacijskog lista Zavoda za hitnu medicinu od 20. 12. 2015. i zapisnika o obdukciji utvrđeno je da je FH smrtno stradao 20.12.2015. uslijed hica iz vatrenog oružja kojim je zadobio strijelnu ranu glave, uslijed koje je nastupila trenutna smrt.

7. Iz zapisnika o prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 20. 12. 2021. utvrđeno je da je predmetnog dana izvršeno alkotestiranje AH i UH, kojom prilikom je utvrđena koncentracija alkohola od 0,0g/kg kod oba ispitanika.

8. Dana 21.prosinca 2015. proveden je očevid na licu mjesta te je izvršen kriminalističko- tehnički pregled mjesta događaja, označeni, fotografirani i izuzeti tragovi.

9. U svom nalazu i mišljenju o provedenom kombiniranom sudskomedicniskom i balističkom vještačenju vještak doc.dr.sc. Davor Mayer, dr. medicine, stalni sudski vještak za sudsku medicinu i glavni vještak za balistička mehanoskopska i traseološka vještačenja Vedran Nuić, dipl. ing, naveli su da je oštećeni, sada pokojni FH, preminuo nasilnom smrću uslijed strijelne rane glave, koja je obdukcijom utvrđena na stražnjem dijelu glave, te predstavlja osobito tešku tjelesnu ozljedu koja je bila takvog opsega i svojstava da je dovela do smrtnog ishoda. Ozljeda je nastala djelovanjem projektila sačmenog snopa ispaljenog iz ručnog vatrenog oružja, smjer djelovanja sačmenog snopa pružao se zdesna ulijevo od straga prema sprijeda i odozdo prema gore, usta cijevi oružja u trenutku opaljenja bila su okrenuta prema stražnjem desnom dijelu glave oštećenika. Ozljeda je kod oštećenika mogla nastati u stojećem ali i u nekom drugom položaju tijela u kojem bi se stražnji dio glave nalazio na putanji sačmenog snopa. Nije moguće točno se odrediti o točnom položaju oštećenika i počinitelja u trenutku opaljenja, zbog velike prostorne pokretljivosti glave. Uz pretpostavku da se oštećenik nalazio u uspravnom-stojećem položaju uz anatomski položaj glave u odnosu na trup, počinitelj se u tom trenutku nalazio njemu straga i zdesna. Strijelna ozljeda na stražnjem dijelu glave oštećenika mogla je nastati djelovanjem sačmenog snopa ispaljenog patronskog streljiva s krupnom sačmom kakvim je bila punjena i sporna ispaljena patrona, ispaljenim iz blizine od cca 30-40 cm iz lovačke puške, a što je prikazano i probnim pucanjem pri dobivanu kontrolnih uzoraka mapa sa tragovima pucanja. Prema vanjskom izgledu kože i kosti moglo bi se zaključiti da je projektil iz vatrenog oružja djelovao od desna prema lijevo i nešto prema gore.

10. Vještak za lovstvo mr. sc. Milan Aravay, dipl. ing šumarstva, u svom nalazu i mišljenju naveo je da je 19. 12. 2015. organiziran i izvršen skupni lov sa lovnikom, a 20. 12. 2015., da je organiziran lov za dva lovca i lovnika. Prema okolnostima kojima je vještak raspolagao, vještak je naveo kako se lov, s obzirom na način kretanja sudionika (u ovom nepoznatom načinu lova kao jednog propisanog i organiziranog načina) nije vodio poštivajući sigurnost svih sudionika u lovu. Lov 20. 12. 2015., bio je nastavak lova od prethodnog dana pretragom lovišta, radi pronalaska ranjenih divljih svinja. Mogući način lova u organiziranom lovu bio bi lov privozom kolima, lov šuljanjem, ili lov potraživanjem, te činjenica da su lovci otišli potražiti izranjavanje divlje svinje upućuje na organizaciju od strane lovnika, ali neispravno i bez pasa krvosljednika kako to nalažu pravila lovstva. Nadalje je utvrdio kako sudionici lova nisu pravilno upotrebljavali i držali lovačko oružje jer je okrivljenik držao otkočenu pušku u rukama, što je nepropisno držanje puške i nepropisno otkočena puška, a koja se uvijek mora nositi da su cijevi okrenute prema gore (u vis) ili eventualno u zemlju i puška se otkoči neposredno pred pucanje. Prema mišljenju vještaka, lovačko oružje nije korišteno na način da se ne ugrožava sigurnost sudionika u lovu. Vještak je mišljenja kako je okrivljenik kao lovac a posebno kao lovnik počinio povrede i propuste u vezi lova i to slijedeće: nepravilno organizirana potraga za ranjenim divljim svinjama, nepravilno rukovođenje potragom za ranjenim divljim svinjama, nepropisno držanje puške, nepropisno otkočena puška, te su sve povrede i propusti okrivljenika kao lovca a posebno kao lovnika u uzročnoj vezi s nastupjelom posljedicom smrtnog stradavanja FH . Da bi se izbjegla nesreća lov se trebao voditi tako da se izvrše opće obaveze lovnika prema sudionicima lova pa tako identifikacija i popis lovaca, ispravnost oružja i streljiva, ispravnost legitimiteta psa krvosljednika, provjera alkoholiziranosti sudionika, pojasniti opisani prostor lova, način lova, postupak kod korištenja oružja i streljiva, slušanje njegovih zapovijedi, pucanje na pronađenu ranjenu divljač, postupak s odstrijeljenom divljači, trenutak završetka lova i nastavak posebnih radnji, korištenje psa (pasa) krvosljednika i pravilno rukovođenje cijelim tijekom potrage od strane lovnika koji svojim uputama određuje početak, način, postupke, završetak i postupak s odstrijeljenom divljači, izdavanjem zapovijedi sudionicima o zabrani pucanja na divljač koja nije ranjena i ne pokazuje znakove ranjavanja, zabranom pucanja na divlje svinje u krdu.

11. Ispitani na raspravi 18. svibnja 2021, vještaci doc. dr. sc. Davor Mayer, dr. medicine, spec. sudske medicine i Vedran Nuić, dipl. ing, stalni sudski vještak za balistiku i mehnaskopiju, ostali su kod pisanog nalaza i mišljenja te su odgovarajući na pitanja stranaka i suda pojasnili da je balističkim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da je sporna patrona ispaljena iz donje cijevi predmetne lovačke puške sa kratkim cijevima iz omota 2., te da je kombiniranim balističkim i sudsko medicinskim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da su ozljede oštećenika nastale krupnom sačmom ispaljene iz lovačkog oružja sa glatkom cijevi kalibra 12, a koje odgovaraju spornoj ispaljenoj patroni iz omota 5. U odnosu na mogućnost da je smrtonosna ozlijeda nanijeta iz neke druge puške istog kalibra, u slučaju zamjene oružja a obzirom se očevid obavljao dan kasnije od inkriminiranog događaja, vještak Nuić se izjasnio da to nije pitanje njegova rada, a glede mogućnosti stradavanja oštećenika da je došlo ispaljenjem streljiva iz neke druge puške glatke cijevi istog kalibra, vještak Vedran Nuić dozvoljava takvu mogućnost ali pod istim uvjetima vezano za punjenje lovačke patrone krupnom sačmom, kao i utvrđene udaljenosti pucanja, kao i kuta nastale ulazne ozljede. Vezano za ispaljivanje krupne sačme iz lovačkog oružja, moguće je reći da na sačmi ne ostaju tragovi kao kod oružja sa užjebljenom cijevi gdje na zrnima streljiva ostaju tragovi užljebljenja cijevi oružja, a koji omogućavaju identifikaciju oružja iz kojeg je to zrno ispaljeno. Kod lovačkog oružja sa glatkom cijevi na osnovu te teorije nije moguće utvrditi koja je sačma ispaljena iz kojeg oružja.

Vještak Vedran Nuić, dip ling. naveo je da je u spornom trenutku opaljenja pri čemu su usta cijevi bila okrenuta prema stražnjem desnom dijelu glave oštećnika, predmetna lovačka puška bila u otkočenom stanju.

Objašnjavajući utvrđenje da "zbog velike prostorne pokretljivosti glave, nije moguće točno se odrediti o međusobnom položaju oštećenika i počinitelja u trenutku opaljenja", zašto isto nije moguće vještak Doc. dr. sc. Mayer iskazao je da zaključak o orijentaciji odnosno usmjerenosti ustiju cijevi ovisi o položaju koji je glava u tom trenutku zauzimala pa se tako uvijek polazi od anatomskog položaja u kojem je lice usmjereno prema naprijed, no u slučaju zakretanja glave u stranu ili pretklona ili pak zabacivanja glave unatrag ili pak kombinacije ovih otklona u odnosu na početni anatomski položaj se mijenja i prostorni položaj oružja u odnosu na glavu i zbog tog razloga nije moguće jednoznačno govoriti o tome položaju, a vještak Vedran Nuić dipl. Ing se suglasio s tim navodima, te dodao da i položaj oružja se može mijenjati u odnosu na nastali strijelni kanal, kao i položaje tijela oštećenika i okrivljenika u prostoru vezano za savladavanje prepreka te kao i položaje njihovog tijela.

Doc. dr. sc. Davor Mayer naveo je da je dinamika predmetnog događaja kako je postavljena optužnim aktom, a to je da su obojica sudionika neposredno uoči događaja bili u uspravnom položaju i da su se kretali s time da je pokojni FH bio lijevo od okrivljenika pa da je u jednom trenutku isti u padu desnom rukom došao u kontakt s cijevi oružja držanog u ruci okrivljenika te da je uslijedilo u tom trenutku opaljenje, u skladu s utvrđenjima vještaka. Mjesto ulazno strijelne rane zatiljno desno, kao i smjer strijelnog kanala jednako kao i ocijenjena udaljenost ustiju cijevi od glave oštećenika, u skladu su s prikazanima međusobnim položajem. Vještak dozvoljava da je oštećenik i neznatno bio ispred okrivljenika, njemu se lijeve strane. Vještak Vedran Nuić, dipl. ing. se izjasnio da ne može doći do nekontroliranog opaljenja iz puške, već se mora dovesti sila okidanja na otponac, odnosno okidač puške, a položaj kočnice mora biti otkočen.

Glede mogućnosti da se u konkretnom slučaju radilo o "nesretnom slučaju samoranjavanja opštećenika", odnosno da je "došlo do ranjavanja oštećenika isključivo zbog radnji koje je poduzeo oštećenik, odnosno iz razloga što je izgubivši ravnotežu i padajući svojim rukama se uhvatio za cijev i remen puške, a moguće i za okidač te je došlo do opaljenja i pogotka oštećenja u njegov stražnji desni potiljni dio glave", vještak Vedran Nuić, dipl. ing. u odnosu na ovakvu mogućnost odvijanja događaja, nije mogao odgovoriti. Vještak Doc. dr. sc. Davor Mayer naveo je kako sa sudsko medicinskog gledišta takvu dinamiku može isključiti.

U odnosu na mogućnost da je došlo do opaljenja iz puške uslijed djelovanja sile na okidač provlačenjem okidača kroz granje, a vezano za činjenični opis optužbe da su se sudionici događaja kretali kroz gustu i teško prohodnu vegetaciju vještak Vedran Nuić, dipl. ing.navodi da predmetna puška vrši ispaljivanje na način dovođenja sile okidanja na okidač koja iznosi 2,5 do 3,5 kilograma a to znači da se na okidač može djelovati pritiskom prsta, odnosno bilo kojeg drugog predmeta ukoliko se ovo oružje povlači prema naprijed. Glede mogućnosti da bi prst okrivljenika bio ozlijeđen u odnosu na povlačenje okidača oba vještaka navedenu mogućnost isključuju.

12. Ispitani na raspravi 5. studenoga 2024. vještaci Vedran Nuić i Davor Mayer suglasno su u cijelosti ostali kod pisanog nalaza i mišljenja koji su dali u ovom predmetu kao i kod svojih iskaza koje su dali na raspravi pred ovim sudom 18. svibnja 2021. Na pitanja stranaka i suda vještak Nuić iskazao je da je udaljenost pucanja u predmetnom događaju iznosila cca 30-40 cm, a kut da je bio usmjeren 25-30 stupnjeva. Ti podatci su dobiveni kontrolnim probnim pucanjem iz predmetnog oružja sa istom vrstom streljiva to jest na osnovu uzorka kontrolnih mapa dobiven je gotovo isti uzorak kao i na spornom mehaničkom oštećenju nastalom ulazom sačmenog snopa. Nadalje je iskazao da je u konkretnom slučaju da bi se otkočila predmetna puška, s obzirom da je riječ o puški koja ima kliznu kočnicu potreban pomak palcem klizne kočnice prema dolje da bi se otkočila s time da je uvjet da puška mora biti napunjena a nakon toga povlačenjem okidača dolazi do ispaljivanja. Vrijeme koje je potrebno da bi se puška otkočila pomakom palca je vrlo kratko, niti jedna sekunda. Tragovi tzv. GSR (tragovi pucanja) čestica nastaju kod osoba koje vrše ispaljivanje iz vatrenog oružja, stoje u blizini osobe koja vrši ispaljivanje, kao i dodiruju predmete koji su kontaminirani tragovima pucanja. Sam raspored i broj dokazanih GSR čestica ne znači da li je ta osoba pucala, stajala u blizini osobe koja je vršila ispaljivanje ili je dodirivala predmete koji su kontaminirani tragovima pucanja. Do okidanja puške o kakvoj je riječ u predmetnom slučaju može doći ukoliko je ona otkočena zapinjanjem o granu pod određenim uvjetima i to na način da je grana dovoljno čvrsta, da bude u prostoru između zaštitnika okidača i okidača te da se puškom povlači u smjeru povlačenja okidača da bi se izvršilo opaljenje, a sila koja je potrebna je oko 2,5 do 3,5 kilograma. Takve su situacije rijetke i teško zamislive ali je moguće da se dese jer da je sama puška teška nekoliko kg pa je moguće da dođe do zapinjanja grane i do opaljenja kada govori o sili koja je potrebna da bi došlo do opaljenja, a to se odnosi na silu kojom je potrebno pritisnuti okidač da bi se izvršilo opaljenje. Nije mogao odgovoriti na pitanje da li je moguće da dođe do ozljede prsta i u kojim situacijama opaljenjem puške prstom na okidaču. Na upit može li doći do ozljede prsta prilikom povlačenja okidača vještak Mayer iskazao je da tu mogućnost ne može posve isključiti u slučaju da bi prst nekom neuobičajenom radnjom odnosno pokretom djelomično zapeo između vrška okidača i zaštite okidača, ali da tu mogućnost vidi kao krajnje nevjerojatnu. Nadalje je iskazao da samo provođenje djelomične rekonstrukcije na mjestu događaja ne bi bilo svrsishodno a vezano za činjenicu da je mjesto događaja s obzirom na protek vremena vjerojatno uvelike izmijenjen u smislu promjene terena vezano za raslinje, drveće biljke i drugo. Ponovio je kako s obzirom na znatnu pokretljivost glave nije moguće utvrditi točan položaj oštećenika i okrivljenika, a dopušta mogućnost da je do pucnja došlo povlačenjem okidača od strane okrivljenika, oštećenika ili na način da je došlo do zapinjanja za granu drveta. Potom se ispravio te naveo da nije moguće da bi do opaljenja puške došlo da bi sam oštećeni pritisnuo okidač prilikom pada, koju mogućnost su isključili i na prethodnoj raspravi, iskazao je kako je riječ o njegovom lapsusu. Vještak Mayer pridružio se navodima vještaka Nuića u odnosu na ne svrsishodnosti rekonstrukcije, kao i u odnosu na ostale navode vještaka, s time da je posebno napomenuo da je na prethodnoj raspravi isključio mogućnost da bi sam oštećeni pritisnuo okidač prilikom pada. Vještak Nuić nadalje je iskazao da je vrijeme potrebno za zakočiti pušku vrlo kratko, niti jednu sekundu, da se radi o pomaku palca prema gore. Vještak Nuić pojasnio je da je navodio kako je i oštećeni mogao povući okidač u hipotetskoj situaciji, međutim da je u predmetnom događaju udaljenost pucanja odnosno usta cijevi puške od glave oštećenika bila udaljenja cca 30-40 cm te u odnosnu na navedenu udaljenost ruka oštećenika nije mogla dohvatiti okidač te na taj način izvršiti ispaljivanje spornog hitca. Naveo je i da su oni kao vještaci utvrdili ono što su mogli iz dokumentacije koja prileži spisu te da se djelomičnom rekonstrukcijom ne bi moglo utvrditi da li je okidač povukla grana, ili je pritisnut od strane okrivljenika te da bi se to moglo tvrditi jedino ukoliko bi postojala snimka nadzorne kamere. Vještak Mayer pridružio se navodima vještaka Nuića uz napomenu da su na raspravi 2021. već raspravili i proradili položaje i varijante. Na pitanje ukoliko okrivljenik pušku nije držao na ramenu i ako je držao prst na okidaču, te je puka okinula, da li je moglo doći do ozljede prsta odnosno da li bi došlo do ozljede prsta, vještaci su iskazali da je moguće da dođe do ozljede a isto tako je moguće da ne dođe do ozljede. Zaključno, vještak Mayer iskazao je da se zbog pokretljivosti glave o kojoj je već ranije iskazao provođenjem djelomične rekonstrukcije na licu mjesta ne bi mogao utvrditi točan položaj u kojem su se nalazi li okrivljenik i pokojnog FH samo na temelju materijalnih dokaza već da je pitanje poklanjanja vjere iskazu okrivljenika, te dodao da je s obzirom na pokretljivost glave taj položaj mogao biti malo različit, odnosno svakako je okrivljenik bio straga i desno od oštećenika, a s time da je to moglo biti više straga ili više desno, ovisno o položaju glave. Položaj okrivljenika i oštećenika vještak Mayer je odredio najpreciznije što je mogao, a preciznije od toga može odrediti niti bi se preciznije od toga moglo odrediti rekonstrukcijom. Vještak Nuić dodao je da bi jedno što bi na rekonstrukciji mogli reći da li je opis situacije koji bi pokazao ili opisao okrivljenik na licu mjesta moguć odnosno sukladan materijalnim dokazima, tragovima i utvrđenim ozljedama.

13. Ispitan na raspravi 7. srpnja 2021., vještak mr. sc.IH., u cijelosti je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je pojasnio da se puška treba otkočiti neposredno pred opaljenje, i da u tom trenutku lovac bi trebao biti spreman za pucanje na odabranu metu, a pušku otkočiti držeći je u ruci na jedan od stavova koji mu je najpraktičniji i prije nego li što će povući obarač, otkočiti pušku, a prije opisanih radnji lovac metu prije opaljenja treba nanišaniti. Glede pravila o međusobnoj udaljenosti lovaca tijekom lova, pojasnio je da postoje različite vrste lova, postoje zajednički lovovi gdje ima više sudionika, postoje pojedinačni lovovi koji se provede šuljanjem, a lovnik je osoba koja u svakom slučaju mora ovisno o situaciji u lovištu, broju ljudi, konfiguraciji terena i stanišnim uvjetima lovišta, odrediti međusobnu udaljenost. Vještak je i sam lovac i ima položen lovački ispit ali više nije aktivan, a glede izrade vještva isti je napravio u skladu naloga u 6 točaka te je pročitao iskaz okrivljenika u kojem je navedeno da je stanje i na mjestu događaja bilo prema njegovom opisu kao što je navedeno, no, naveo je kako to za zaključak vještaka nije bilo od važnosti, jer je ponašanje sudionika propisano upravo kako je naveo u svom vještačenju, bez obzira na stanišne uvjete obraslosti grmljem i slično, tim više što je jedan od sudionika u tom postupku bio i lovnik, koji je prije svega trebao ustanoviti sve parametre udaljenosti sudionika lova. Na upit kako bi se okrivljenik zaštitio od napada krda divljih svinja da je puška bila zakočena, kako bi mogao reagirati da otkloni sebi neposrednu opasnost, da je puška bila zakočena, s obzirom da iz spisa proizlazi da je krdo svinja napadalo sudionike lova, vještak je iskazao da je upitno kako krdo svinja nakon tragičnog događaja nije nastavilo sa napadom na prisutne lovce, te da na takvo pitanje vještak ne može dati odgovor. Vještak je pojasnio svoj zaključak da je okrivljenik kritične zgode na inkriminiranom mjestu bio sa nepropisno otkočenom puškom, da je izbor bio u tom trenutku ili snalažljivost okrivljenika da li je i zašto je puška bila otkočena.

14. Na raspravi dana 16. svibnja 2025. vještak mr. sc.IH je iskazao kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja koji je dao u ovom predmetu kao i iskaza koji je dao na raspravi 07. srpnja 2021. Dodao je da što se tiče konfiguracije tla, da se radi o području ravnice te se ne radi o brdovitom terenu. U svom nalazu i mišljenju naveo je da puška treba biti zakočena te da se otkoči neposredno pred pucanje s time da pod time podrazumijeva da je to kada se utvrdi meta i lovac zauzme stav za pucanje. Do tada puška treba biti zakočena, bilo da je na ramenu ili rukama. Ovo pravilo je izveo iz knjige Osnove lovstva, kako je to i naveo u svom nalazu i mišljenju, sa strane 270 te knjige, a koja predstavlja priručnik za polaganje lovačkog ispita i ispita za lovočuvara. Nigdje nije navedeno da bi puška u bilo kojoj drugoj situaciji mogla biti otkočena osim nakon što lovac utvrdi metu i zauzme stav za pucanje, koji može biti ležeći, klečeći ili drugi. U literaturi koju je koristio niti u ikojoj drugoj literaturi koju je pročitao nije primijetio da bi bile opisane situacije u kojima bi lovac smio imati otkočenu pušku. Također se konzultirao sa drugim lovcima koji su iskusni da li postoje situacije kada bi divljač napala lovca, a da je riječ o divljači koja bi se mogla naći na području Republike Hrvatske, koji su mu rekli da takve situacije ne poznaju. Naglasio je da je lovu trebao prisutan pas krvoslijednik i to školovani, te da je lovnik taj koji je trebao organizirati lov u svim elementima.

Na pitanje zastupnice optužbe postoje li hipotetske situacije da lovac ide prema gustišu te da se u tom gustišu nalaze divlje svinje koje su spremne napasti i koja bi situacija opravdavala otkočenje puške iskazao je da ne može na takva hipotetska pitanja odgovarati, a iz vlastitog iskustva i iskustva starijih lovaca nije ni od koga dobio potvrdan odgovor da bi divlje svinje napadale lovca u lovu. Nadalje je iskazao kako ne može odgovoriti na pitanje da li postoje situacije u kojima bi lovac smatrao da je u opasnosti i da bi opravdavale otkočenje puške. Na pitanje ukoliko bi lovac smatrao da takva opasnost postoji, u kojem položaju bi puška trebala biti tada, iskazao je da bi puška tada trebala biti usmjerena prema meti koja je po mišljenju lovca spremna napasti

Na pitanje punomoćnika oštećenika iskazao je da je po njegovom mišljenju pas krvoslijednik trebao biti prisutan jer se išlo u lov ranjene divljači od prethodnog dana, a koji pas bi tu tom slučaju da je bio prisutan bez problema trebao pronaći ranjenu divljač koja je navodno ranjena prethodnog dana, jer je školovani krvoslijednik po tragovima krvi i drugim tragovima.

Na pitanje branitelja okrivljenika iskazao je da je nalaz i mišljenje iz 2016. godine izradio po nalogu ODO u Sisku. U svom nalazu i mišljenju se držao pitanja navedenih u nalogu kao i potpitanja, te je na temelju toga napravio svoj nalaz i mišljenje kako mu je to i naložilo Općinsko državno odvjetništvo.

Na pitanje koju je dokumentaciju koristio za izradu svog nalaza i mišljenja i zašto je koristio dokumentaciju u vidu Osnove lovstva i zbirku pitanja za polaganje ispita, s obzirom da nije riječ o propisima koje bi donio zakonodavac, vještak je iskazao da je koristio stručnu literaturu i da je u svom nalazu i mišljenju naveo koju je stručnu literaturu koristio. Dodao je da su obje navedene literature pod brojem 4 i 85 navedene u njegovom nalazu i mišljenju uređene od strane Hrvatskog lovačkog saveza koja je krovna organizacija Hrvatskog lovstva sa članstvom od oko 6000 ljudi, temeljem koje dokumentacije se dobivaju potvrde o stečenom znanju iz navedene dokumentacije i koja jedino dopušta sudjelovanje u lovištima koja su na prostoru RH

Nadalje je iskazao da je čuo za NH, ali da ne može reći da je čuo za njegovu knjigu niti da je čitao njegovu knjigu "Lovstvo", da ju je vjerojatno imao u ruci kada je polagao ispit iz lovstva ali sada se više ne sjeća.

Na pitanje koji to propis propisuje propisno otkočivanje puške s obzirom da je na str. 11 točka 5 navedeno nepropisno držanje puške, nepropisno otkočena puška, iskazao je da je već naveo da se vezano za otkočivanje puške pozvao na knjigu

Osnove lovstva i priručnik

Na pitanje okrivljenika iskazao je da on nije čuo za slučajeve da bi divlje svinje napale ili ozlijedile lovca, dodao je da je on konzultirao lovce koji su stariji i iskusniji od njega, npr. DH, koji su mu rekli da nisu čuli za takve situacije, a on osobno ne može tvrditi da se to nije dogodilo, već samo da to nije čuo da se to dogodilo.

15. PH, inače stalni sudski vještak za oružje i balistiku, izradio je nalaz i mišljenje za konkretan predmete, po zahtjevu branitelja okrivljenika. U svom je pisanom nalazu i mišljenju naveo da lovnu problematiku definira Zakon o lovstvu i njegovi podzakonski akti (pravilnici). Od svih zakonskih akata, uvjete i način lova definira samo Pravilnik o uvjetima i načinu lova, nošenju lovačkog oružja, obrascu i načinu izdavanja lovačke iskaznice, dopuštenju za lov i evidenciji o obavljenom lovu (Narodne novine 70/2010; dalje u tekstu: Pravilnik). U predmetnom Pravilniku, u članku 12 je navedeno: Dugačko vatreno oružje, bez obzira na to radi li se o pojedinačnom ili skupnom lovu, uvijek se mora nositi tako da su cijevi okrenute u vis, a kratko vatreno oružje u navlaci. Dakle, time se određuje način na koji se nosi dugo vatreno oružje u lovu, a ne govori se da li može biti napunjeno, da li treba biti napeto, da li treba biti zakočeno. Istaknuo je da su lovni stručnjaci ove nedorečenosti iz pravilnika zamijetili te da u javnim istupima pismeno ili usmeno još predlažu da se cijevi osim okrenute uvis mogu nositi i usmjerene rema tlu, da se napeta puška nosi zakočena i otkoči neposredno prije hica (priručnik Osnove lovstva, Zagreb, grupa autora 2012., str. 270 i 275). Nadalje je naveo da je lovište Belčićev gaj kao područje lova teško prohodan, branjevinom i drugom šikarom obrastao tereni, da su to inače idealni uvjeti za zadržavanje divljih svinja, da u takvim lovovima nažalost dolazi do lakšeg ili težeg ranjavanja divljih svinja koje se onda zavuku u gustiš i ne izlaze na čistinu, te da je bila pravilna odluka nekih lovaca da slijedeći dan odu „počistiti teren“. Nadalje je naveo da je opće poznato da su ranjene divlje svinje a posebice krmače koje imaju mlade, vrlo agresivne životinje, te da u lovu na divlje svinje lovac mora biti vrlo oprezan, mora sigurno gađati jer ranjena i razjarena divlja svinja, naročito krmača koja ima mlade, može biti vrlo pogibeljna, a napad je tim pogibeljniji ako se svinje nalaze u gušćaku, u kojem je lovcu otežano baratanje puškom i eventualno skok ustranu, ako svinja napadne. U odnosu na pitanje zašto je okrivljenik imao otkočenu pušku iskazao je da u pravnoj regulativi to nije određeno, a da se u običajnoj preporučuje. Nadalje je, u odnosu na pitanja ima li u cijeloj situaciji nečega što bi okrivljeniku išlo u prilog, naveo slijedeće: da je okrivljenik znao da ulazi u opasno područje lovišta gdje se u svakom trenu mogao očekivati opasan napad razjarene divlje svinje; da je zbog toga morao biti vrlo oprezan i spreman da u svakom trenu opali metak prema divljoj svinji; ako bi se držao Pravilnika s cijevima podignutim u zrak (i zakočenom puškom) ne i stigao brzo reagirati; s cijevima usmjerenim prema tlu i s otkočenom puškom mogao je brzo reagirati, otkočenje puške traži izvjesno vrijeme pogotovo što je okrivljenik koristio tuđu (nepoznatu) pušku; ing. NH u svojoj knjizi piše: „u potrazi za ranjenom divljom svinjom mora lovac pušku nositi u ruci a ne na ramenu i mora biti u svakom času spreman na pucanje jer teško ranjena divlja svinja radi napada svog progonitelja“; u jednom času oštećenik se našao vrlo brzo okrivljenika i pitanje je da li je to okrivljenik želio jer nije bilo za to nikakvog razloga; puška je mogla opaliti samo povlačenjem za okidač, a sada nije moguće utvrditi tko je povukao za okidač – okrivljenik, oštećenik ili je okidač zapeo za neku granu. U konačnici, naveo je kako smatra da je do ovog nesretnog slučaja došlo zbog spleta nesretnih okolnosti, da se okrivljenik može pravdati što je imao otkočenu pušku jer je očekivao iz gustiša mogući iznenadni napad divlje svinje, a da je ponašanje oštećenika teško opravdati zato što se nepotrebno približio okrivljeniku (udaljenost pucanja 30-40 cm, odnosno 20-30 cm), pogotovo što je i sam bio naoružan lovačkim karabinom.

16. Ispitan u svojstvu svjedoka svjedok, kao stručnjak u području lovstva, PH iskazao je da zna kako se treba ponašati u lovu i to iz razloga jer je 1978. položio stručni ispit iz područja lovstva, te je sudski vještak za oružje i balistiku i piše knjige na tu temu. Lovio je na svim područjima pa i u drugim državama, čak i na Novom Zelandu, a i sada je lovac. Dakle, bavi se lovom od 1978. godine od kada je položio ispit. Općenita pravila su da se u lovu treba sa oružjem vrlo pažljivo ponašati, a to znači da onaj tko barata sa oružjem mora pristupati pažljivo i mora znati rukovati sa oružjem. Baratanje sa oružjem uči se kroz polaganje lovačkog ispita. Različito se postupa u različitim vrstama lova, odnosno u lovu na različitu vrstu divljači kao i u različitim lovištima i različitim lovnim terenima. Naime, postoje pregledni i teže pregledni lovni tereni, pa ovisno o tome iziskuju različito postupanje. O tome ovisi i kako treba držati pušku. Propisano je samo kako treba nositi pušku, ali ne i kako ju treba držati. Pravni propis je Pravilnik o načinu lova, koji je podzakonski akt Zakona o lovu, i govori samo kako nositi pušku u lovu. Međutim, kako baratati puškom nije propisano. Kako baratati puškom je, zapravo, nažalost, običajno regulirano odnosno uređeno. U načelu, puška tijekom lova mora biti zakočena, a puška se otkoči, odnosno oslobodi za pucanje neposredno prije pucanja. To je općenito pravilo za sigurnost u lovu. Međutim, postoje nekakvi iznimni slučajevi a ti iznimni slučajevi su onda ako postoji neposredna opasnost za lovca od napada divljači. U Republici Hrvatskoj takva divljač jest divlja svinja i medvjed. Opće je poznata stvar da bilo koja divljač može ugroziti lovca najčešće iz dva razloga, prvi razlog su ženke divljih svinja koje imaju mlade, a drugi razlog ako je divljač konkretno ranjena, pa u takvom slučaju može napasti čovjeka, odnosno lovca. Ako se očekuje napad ranjene divlje svinje u nepreglednom ili teško prohodnom terenu onda lovci moraju biti maksimalno oprezni i u tim situacijama lovci mogu imati otkočene puške jer u svakom času postoji mogućnost iznenadnog napada životinje. Ovo nije nigdje propisano već se radi o običajnim pravilima. Takve otkočene puške u takvim situacijama se nose sa cijevima umjerenim ili prema tlu ili nešto iznad tla, ali nikako sa cijevima usmjerenim u vis. Naime, nema smisla da su cijevi usmjerene u vis jer to iziskuje vremena da se reagira dok se cijev skine sa ramena i usmjeri. Sve se divlje svinje jednako ponašaju jer pripadaju istoj vrsti divljači i naravno da mogu napasti lovca, odrasle ranjene svinje kao i krmača koja vodi mlade. Neće svaka ranjena svinja napasti čovjeka, ali to se to događa u praksi. Ako je jedna svinja ili više njih ranjeno, one mog napasti ili ne kako sam objasnio, a u takvim situacijama ostale svinje pobjegnu. Ne napadaju sve ranjene svinje, obično to rade muški veprovi. Križana svinja, nastala križanjem između divljači i domaće svinje, obično nema tako izraženu agresivnost kao autohtona divlja svinja. U konkretnom predmetu radio je nalaz i mišljenje te je upoznat sa predmetom. Na pitanja branitelja okrivljenika iskazao je da je počeo raditi u Ministarstvu unutarnjih poslova te je tamo položio stručni ispit za vještaka za oružje i balistiku, 1992. godine ga je Županijski sud u Zagrebu imenovao za sudskog vještaka a što je i danas te je mnogo puta vještačio kao stalni sudski vještak u sličnim predmetima, pa i na ovom sudu. U Centru za kriminalistička MUP-a RH bio je zaposlen od 1973 do 1991. Sa predmetom ove optužbe je upoznat, te je vještačenje napravio u ovom predmetu na traženje odvjetnika Vladimira Terešaka. Misli da je odlučujući čimbenik u ovom konkretnom slučaju izgled terena, dakle prema stanju spisa koji je pročitao teren je bio iznimno nepregledan, obrastao gustišem, grmljem i travom i onim svime što sprječava dobar pogled odnosno vidljivost terena. Takvi tereni su inače u lovištima jako dobri za obitavanje divljih svinja koje se tamo skrivaju u tim gustišima, prema stanju spisa i fotografijama u elaboratu. Također, prema stanju spisa na tom nepreglednom terenu, gustiš terenu, se lovilo prethodnih dana. Kada se lovi divljač u nepreglednom terenu onda postoji mogućnost da je neka divljač, što je uobičajeno u lovu, ostala ranjena. Ranjena divljač se obično skrije u nekakav gustiš, to je prirodna reakcija divljači, "zalegne" u gustišu. Pravilna je odluka lovaca da sljedeći dan odu i "počiste" taj teren od eventualno zaostale ranjene divljači. Obzirom da lovci nisu mogli znati da li tamo ima ili nema divljači oni su se morali krajnje oprezno kretati kroz taj gustiš. U toj opreznoj kretnji u potrazi za divljači lovci su iznimno mogli imati otkočene puške. Upozorio je da to nije nigdje pravno pokriveno, odnosno napisano, da su mogli imati otkočene puške, nego je to običajno pravo. U članku 12. Pravilnika je navedeno: "dugačko vatreno oružje bez obzira radi li se o pojedinačnom ili skupnom lovu uvijek mora nositi tako da su cijevi okrenute u vis". Prema njegovom mišljenju taj pravilnik nisu pisali stručnjaci iz područja lova. Misli da je u tom pravilniku trebalo biti izrekom propisano kada se puška nosi otkočena ili zakočena, te bismo tada imali konkretna pravila. Nadalje je iskazao da zbirka pitanja za polaganje lovačkog ispita nije verificirana literatura. Na stranici 3. točka 3. svog mišljenja citirao je inženjera NH kao "oca hrvatskog lovstva", radi objektivnosti, iako je to i sam znao. Inženjer NH na strani 616. svoje knjige piše " U potrazi za ranjenom divljom svinjom mora lovac puku nositi u ruci a ne na ramenu i mora biti u svakom času spreman na pucanje jer teško ranjena divlja svinja rado napada svog progonitelja."

Nadalje na pitanje, s obzirom da je proučio spisa, kako je moglo doći do opaljenja sporne puške u konkretnom slučaju, iskazao je da je u prethodnom balističkom vještačenju koje je proveo vještak Nuić utvrđeno da je predmetna puška bila u tehnički potpuno ispravnom stanju. Dakle, u konkretnom slučaju puška je mogla opaliti samo ako je bila otkočena i ako je netko povukao za okidač mehanizma za opaljivanje. Moguće je da je ta puška opalila ukoliko je došlo do zapinjanja neke od grana, to se u praksi događalo.

Na pitanje da li je moguće da je oštećenik u konkretnoj situaciji koja se okrivljeniku stavlja na teret sam povukao okidač puške, iskazao je da postoje tri mogućnosti, prva je da je prema stanju spisa konstatiran nepregledni i teško prohodni teren. Ovakav teren zapisa može uzrokovati zaplitanje i pad čovjeka koji se kroz taj teren kreće. Drugo, prethodnim balističkim vještačenjem je nedvojbeno utvrđeno da je oštećenik u času ranjavanja bio blizu okrivljenika i da je udaljenost između vrha cijevi puške i tijela oštećenika bila oko 30 cm. Nadalje, kako je u ranije opisano situaciji postojala mogućnost napada ranjene divlje svinje na lovca iznimno se dozvoljava da oružje u takvim situacijama bude otkočeno. Do opaljenja u takovoj situaciji i u situaciji kada se oštećenik zapliće i pada u blizini okrivljenika logično je da se u takvim slučajevima osoba koja se zapliće i pada prima za nekakav čvrsti predmet (osobu) u blizini. Dakle, puška je mogla opaliti u toj situaciji na više načina, jedan način je da je okrivljenik imajući prst u blizini okidača sam nenamjerno izvršio opaljenje. Druga je mogućnost da je u situaciji pada odnosno primanja ošećenika za okrivljenika oštećenik mogao svojom rukom odnosno prstom povući za okidač puške i puška je tada opalila. U slučajevima kada bi prase cvililo, krmača bi se vratila jer je to majčinski osjećaj, jer bi čula da prasci cvile i tako dozivaju majku

Ako bi slučajno opalila puška ne bi ostao nikakav trag ili hematom ukoliko bi bila riječ o muškoj odrasloj osobi koja je iskusni lovac, ostao bi možda manji hematom ako je riječ o nježnijoj ženskoj osobi.

Na pitanje zastupnice optužbe što je neposredna opasnost od napada divljači iskazao je da je to mogućnost da u konkretnom slučaju divlja svinja može zagristi lovca za nogu i teško ga ozlijediti, bilo je slučajeva da je vepar sa kljovama zapeo čovjeku za venu i da je on iskrvario. Za lovca ta neposredna opasnost koja bi opravdavala držanje puške otkočenom nastupa kada razjarena, ranjena divljač napada na osobu, ta osoba ne može ocijeniti koliko on može biti ozlijeđen te se automatski brani. Prema stanju spisa, u konkretnom slučaju radilo se o nepreglednom terenu i gustišu i lovac u nije mogao predvidjeti gdje će se pojaviti divlja svinja, ne zna da li ju je lovac mogao vidjeti jer je bila nepregledna, odnosno smanjena vidljivost. Prirodna reakcija divljači je da kada je ranjena nađe najskrovitije mjesto i tamo se primiri da se krv zgusne i prestane krvarenje, te njezina prirodna reakcija može biti da kada netko dođe kraj nje da se trgne i da se prepadne pa su to situacije u kojima može postojati opasnost. Čak ne mora značiti da će divljač u tom trenutku napasti lovca ali lovac se prepadne jer ne zna kako će divljač reagirati. To je ta situacija gdje postoji opasnost da bi divlje svinje mogle napasti, u takvim situacijama će prije napasti nego pobjeći. Taj zaključak u vezi što je neposredna opasnost i opravdanje za otkočenje puške, odnosno nošenje puške u otkočenom stanju zaključio je jer je to uobičajeno ponašanje u lovu prema njegovom mišljenju i iskustvu. Knjiga inženjera NH je po njemu verificirana literatura za pravila lovstva jer njegova knjiga služi kao udžbenik lovstva studentima na Šumarskom fakultetu, smjer lovstva, a inženjer NH je utemeljio katedru lovstva na Šumarkom fakultetu, pa iz tog razloga smatra da je ta knjiga verificirana literatura. Dodaje da su iz njegove knjige izvučeni najvažniji dijelovi prilagođeni za polaganje ispita za lovce koji traje 120 sati, izvučene su osnove kako bi se steklo osnovno znanje. Biti spreman za pucanje kao što je to navedeno i kao što je on to citirao u knjizi ing. NH, znači da puška treba biti napeta sa metkom u cijevi, a u iznimnim slučajevima da može biti otkočena, a taj izniman slučaj je običajno pravo koje se ne navodi u knjizi ing. NH niti u drugim priručnicima. Na preglednim terenima puška ne treba biti otkočena. Da bi puška od stanja zakočenosti došla u stanje otkočenosti potreban je dio sekunde, a da bi se izvršilo opaljenje postoji razlika jer u slučajevima kada je puška zakočena jer se moraju obaviti dvije radnje, prvo se mora otkočiti puška, a zatim povući okidač, a za što je potrebna sekunda. Za otkočiti odnosno zakočiti pušku je potrebna voljna radnja jer se pušku ne može nehotično otkočiti, a povući okidač se može i nehotično. Na pitanje ukoliko je za otkočivanje i opaljenje puške potrebna sekunda zašto je po njegovom mišljenju opravdano držati pušku otkočeno u situacijama u kojima postoji opasnost u lovu na divlje svinje iskazao je da je to stvar procjene osobe, da se osoba osjeća sigurnije ukoliko je puška otkočena i treba samo pucati. Na pitanje koje mjere trebaju imati lovci u ovakvim situacijama sa otkočenom puškom radi sigurnosti kako bi se zaštititi od slučajnog opaljenja i ozljeđivanja iskazao je da samo imati zakočenu pušku i paziti da drugi lovac ili neka druga osoba nije u blizini. Riječ je o iznimno nepreglednom terenu koji sprječava dobar pogled, temeljem zapisnika o očevidu. U konkretnom slučaju u dokumentaciji koja mu je dostavljena nije našao podatak da bi došlo do napada divljih svinja na lovca, dodao je da se napad eventualno očekivao jer je dan ranije bio lov. Od trenutka ulaska u lovište, ako se odmah uđe u nepregledni teren smanjene vidljivosti gdje se očekuje mogući napad divljih svinja lovac može odmah otkočiti pušku. U takvoj situaciji gdje je više lovaca koji imaju otkočene puške lovac mora biti krajnje oprezan i biti siguran da se u njegovoj blizini ne nalaze druge osobe. Druge osobe bi trebale biti lijevo ili desno od lovca sa otkočenom puškom i to najmanje u praksi 50 metara lijevo ili desno od takve osobe, iako to nigdje nije propisano, ali takav zaključak izvodi iz prakse. Na pitanje kako se u praksi zaštititi od situacije da puška slučajno opali zapinjanjem u granu iskazao je da ako bi se to u praksi dogodilo, da je lovac krajnje neodgovoran i krajnje neoprezan u takvoj situaciji zato što je svjestan i mora biti svjestan da je to opasnost i da postoji mogućnost nekontroliranog opaljenja. U spisu je našao opis odnosno pretpostavku od ranijeg vještaka da je oštećenik bio sa lijeve strane blizu okrivljenika na blizini od oko 30 cm. Istaknuo je da je to vrlo lako utvrditi, a na temelju nađenih tragova pucanja je utvrđena ta udaljenost pucanja. On nije u dokumentaciji koja mu je dostavljena našao podatak da je oštećenik povukao za okidač, za to nema materijalnih tragova. U situaciji otkočene puške niti u kojem slučaju se oštećenik nije smio naći pored okrivljenika. Svjedok ne može reći zašto se on tu našao, da li ga je netko zvao ili se on prišuljao. Sigurna udaljenost na kojoj se oštećenik trebao nalaziti u ovakvom skupnom lovu je na udaljenosti od 50 metara međusobnog razmaka lovaca, a dapače nije smio biti niti iza niti ispred lovca sa otkočenom puškom jer se u toj situaciji puca na divljač ispred ili iza sebe i lovci trebaju ići u jednoj liniji paralelno koliko je god moguće. Prema njegovom iskustvu je moguće da svatko priđe lovcu ispred njega, ali pitanje je da li će lovac ispred njega čuti da mu netko prilazi je individualno. Običajno pravilo koje lovci moraju znati je da u lovu na divlje svinje koji je opasan sam po sebi, lovci moraju biti označeni odnosno vidljivi i imati sebi reflektirajući prsluk, l moraju znati gdje se koji lovac nalazi. U situaciji ako nema prsluka treba biti neka optička vidljivost, a ako nema optičke vidljivosti da lovci trebaju znati gdje su dovikivanjem, postoji i osoba koja treba kontrolirati situaciju i odvijanje i provođenje lova i ona se zove lovnik. U situaciji u kojoj prema njegovu mišljenju puška smije biti otkočena odnosno postoji neposredna opasnost da lovac tada treba držati pušku usmjerenu prema naprijed, prema tlu pod kutom oko 30 stupnjeva jer su divlje svinje u prosjeku visoke oko 60 cm.

17. Svjedok oštećeni AH iskazao je kako su 20. prosinca 2015., on i njegov sin, pokojni FH, došli iz Kutine u Martinsku Ves po prethodnom dogovoru sa ŠH, da bi pomogli u čišćenju divljači iz lova iz prethodnog dana. Nakon što su to učinili dogovorili su se da odu u predio lovišta gdje su bili prethodnog dana, a gdje je ostalo ranjene divljači. Ondje su otišli sa terenskim vozilom kojim je upravljao okrivljenik, te je svjedok imao lovačku pušku sa dvije cijevi, njegov sin je imao karabin, a okrivljenik tada nije imao kod sebe oružje, odnosno on ga nije vidio. Kada su došli na Odransko polje u rubni dio šume gdje su prethodnog dana imali organizirani lov, uočili su nekoliko divljih svinja manjih i jednu krmaču. Nije na raspravi mogao reći da li su one bile ranjene, međutim okrivljenik je rekao kako bi trebalo izvršiti njihov odstrel. Uočili su ih sa lijeve strane u odnosu na smjer dolaska vozila do vozača vozila kojim su došli. Kako u tom trenutku ŠH nije imao kod sebe pušku, svjedok mu je dao svoju pušku i patrone, izašli su svi van iz vozila te je okrivljenik tada 2-3-4 puta pucao na te divlje svinje, a misli da FH tada nije pucao. Svinje su pobjegle u šumu već nakon prvog ili drugog pucnja, a oni su krenuli za njima u šumu i uočili da se nalaze na nekoj čistini, odnosno u predjelu gdje je bilo manje raslinja. Tada su na njih pucali i ŠH i FH. Koliko se sjeća dvije svinje su bile odstrijeljene, ne zna da li je još koja bila ranjena, te je on ostao kod jedne od njih. Okrivljenik i FH su se udaljili za drugim svinjama koje su dalje pobjegle u šumu nakon te pucnjave. U jednom trenutku čuo je pucanj i okrivljenikovo zapomaganje " VH, VH". U trenutku kada je začuo pucanj, nalazio se kod te dvije odstrijeljene svinje te je bio na udaljenosti oko tridesetak metara od ŠH i FH. Vizualno ih nije vidio, ali je čuo okrivljenika kako viče " VH, VH". U tom trenutku niti prije tog pucnja nije ništa čuo niti je čuo ikakvo glasanje životinja. Otrčao je prema njima, te vidio da se oni nalaze na području gdje se ulazilo u gusto raslinje. FH je ležao preko nekog granja u tom gustom raslinju. Kada je došao do njega vidio je da više ne daje znakove života. ŠH je u tom trenutku zapomagao. Svjedok ne zna kako su oni išli jedan pored drugoga, ili jedan ispred drugoga, međutim u tom trenutku ŠH mu je rekao da se u jednom trenutku FH našao ispred njega, da se spotaknuo i da je uhvatio za cijev puške ili za vrh cijevi puške, da je u padu u toj inerciji povukao cijev puške i da je tom trenutku puška opalila. Svjedok je u tom trenutku bio svjestan da njegovom FH nema više pomoći, međutim ŠH je govorio da ga nose, oboje su bili u jako teškom stanju, u stanju bunila, te su odlučili nositi FH do automobila. On je u tom stanju uzeo te puške, koje je nosio desetak – petnaest metara te ih je ondje ostavio.

Na pitanje zastupnice optužbe iskazao je da je okrivljenika poznavao prije ovog događaja nešto više od godinu dana, a upoznali su se preko zajedničkih prijatelja. Kako je ŠH bio lovnik i upravljao lovištem Ankara odlazili su zajedno u lov, jer je i on lovac, a u međuvremenu je i njegov FH položio lovački ispit, te je i on krenuo sa njima u lov. Pokojni FH i ŠH imali su jako dobar odnos, zajedno su pravili neke čeke, te je FH i odstrelio i svog prvog srnjaka sa ŠH. Puška koju je predmetnog događaja dao ŠH bila je puška sa glatkim cijevima, sa dvije cijevi, kalibra broja 12 i sa jednim okidačem. Okrivljeniku nije dao nikakve upute kako rukovati sa tom puškom jer je riječ o klasičnoj lovačkoj puški te da svaki lovac zna kako rukovati sa tom puškom. Sigurnosni aspekti lova sa takvom puškom su da puška mora biti tehnički ispravna, da mora biti zakočena, da ne smije biti okrenuta prema drugoj osobi odnosno čovjeku, te da prst ne smije biti na okidaču sve do trenutka opaljenja u smjeru divljači. Od ovih aspekata može se odstupiti u slučajevima čiste situacije za odstrel ili opasnosti koja neposredno mora prijetiti, s time da napominje da se u konkretnoj situaciji radilo o svinjama koje su bili mješanci domaćih i divljih svinja, krmača je bila crna, a svinje su bile neke šarene ,a neke tamne, 40-50 kilograma. Te svinje su pobjegle sa mjesta gdje su se nalazile nakon pucnjeva, osim ove dvije koje je spomenuo u svom iskazu da su bile ostavljene, dakle ostale su se razbježale, te smatra da su ŠH i FH otišli za njima prvenstveno kako bi provjerili da li je još koja životinja ranjena. Međutim, on nije primijetio da bi se čule životinje ili da bi nešto lomile, da bi hodale. Nakon što je on ostao kod dvije odstreljene svinje, FH i ŠH otišli su dalje ubrzanim hodom, čak trčećim. Od trenutka kada su krenuli tim trčećim hodom do trenutka kada je čuo Nenadovo zapomaganje prošlo je deset sekundi. U trenutku kada je došao do FH i ŠH njegova puška bila je odložena ili bačena negdje sa desne strane u tom granju, desno od tijela pokojnog FH, a Tomislavova puška je bila uz njega, odnosno ispred njega jer je granje na koje je pao se spustilo, no nije se mogao točno više sjetiti s obzirom da je prvo uzeo FH u naručje. Kod svakog punjenja i zatvaranja puška se sama zakoči, odnosno ako se otkoči i izvrši opaljenje iz jedne cijevi ostane otkočena dok ju se ne zakoči, te se puška zakoči na način da treba prstom vratiti kočnicu u zadnji položaj koji se nalazi na kundaku, odnosno na glavi puške. Okrivljenik mu je pokazao na koji način je prije opaljenja držao pušku.

Svjedok oštećeni pokazao je na raspravi da je okrivljenik držao pušku sa obje ruke, sa cijevi okrenutom prema gore a ne u smjeru FH, a nadalje dodaje da mu je to okrivljenik pokazao tamo na licu mjesta u par riječi, i da mu je pokazao, dodao je da su kasnije on i okrivljenik razgovarali da je moguće da je FH krajičkom oka vidio neke grane i da se htio za njih uhvatiti ali to su bile njihove pretpostavke. Nadalje je iskazao da mu je okrivljenik rekao da su se kretali na način da su on i FH bili jedan uz drugoga, da je FH u jednom trenutku krenuo ispred njega i da je u tom trenutku došlo do tog spoticanja i opaljenja puške.

Na pitanje punomoćnika oštećenika iskazao je da su znali na koju vrstu svinja pucaju, s obzirom da su na tu vrstu svinja pucali u većini slučajeva kada su išli u lov. Riječ je o svinjama koje nisu bile označene markicama te ih se definira kao divljač koju je potrebno odstrijeliti. Neki ljudi puštaju svoje svinje u taj predio Odranskog polja da se ondje hrane, te se onda te svinje razmnožavaju između sebe i sa divljim svinjama i tako ondje bude takvih miješanih svinja koje narušavaju genetiku divlje svinje i nanose štetu lovozakupniku. Tlo na mjestu gdje je zatekao pokojnog FH bilo je ravno a na tlu se nalazilo šipražje, granje, te ne zna da li je možda sa strane bio kakav manji jarak ali nije bio nikakav veći jarak, dodao je da je to već bilo žbunje, i to živo zeleno. Sada više ne bi prepoznao točno mjesto gdje je zatekao FH jer se zbog proteka vremena isto vjerojatno u potpunosti promijenilo a uvažavajući činjenicu da je riječ o šumi.

Na pitanja branitelja iskazao je da pod ispuštanjem krvi misli na postupak koji je uobičajen kod odstrela divljači, da se ispusti krv kako meso ne bi bilo krvavo nakon odstrela. Dodao je da je svinja kojoj je on ispuštao krv bila odstreljena, dakle nije davala znakove života

18. Svjedokinja ZH, supruga okrivljenika iskazala je da kritične zgode nije bila na kritičnom mjestu, ostala je u automobilu. Taj dan se nije radilo o organiziranom lovu, već se na inicijativu AH išlo pogledati da li je ostala neka odstrijeljena divljač od dana ranije. Nije bila ni namjera ići u lov, jer su ona i njen suprug imali dogovor sa prijateljima naći se za advent u Zagrebu. Sjedila je u automobila kada se čula pucnjava, čulo se dosta pucnjeva i nedugo nakon toga vratili su se do automobila njezin suprug i AH, vratili su se s automobilom u kojem se nalazio i pokojni FH te su išli prema hitnoj koja je bila na putu. Desetak minuta nakon ovoga vratili su se njen suprug, AH i dva policijska službenika. Sjeća se da je AH govorio njenom suprugu "nemoj se kriviti, nisi ti kriv." Nakon što su došla ta dva policijska službenika i ŠH, oni su išli na to mjesto događaja i ona sa njima, ali nije išla do krajnjeg mjesta gdje se događaj zbio. Osim što su sa automobilom FH vozili da mu se pruži liječnička pomoć, oni su sa mjesta događaja nosili i puške na Predragovu inicijativu, da bi ih na koncu odložili negdje na pola puta jer ih više nisu mogli nositi. Da je FH preminuo saznala je ili kad su bili u policijskoj postaji ili dok su se vozili prema tamo. Svakako ovo je nesretni slučaj. Svjedokinja je ispitana 24. veljače 2016. u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku. U iskazu kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku svjedokinja je glede okolnosti kako je došlo do ozljeđivanja oštećenog FH navodila da njena saznanja potječu od onoga što joj je ispričao okrivljenik. Rekao joj je da je pokojni FH prolazio pored njega, okliznuo se na neku oblicu, izgubio ravnotežu i pri padu uhvatio se za cijev puške pri čemu je pušku povukao za sobom te je došlo do opaljenja. U trenutku kada je puška opalila FH je još uvijek držao remen okrivljenikove puške, okrivljenik je pušku koju je držao pokušao povući prema sebi i to je učinio refleksno, kako cijev ne bi bila usmjerena prema FH. U prvom trenutku njen suprug nije ni znao da je opalila njegova puška. Prije nego je došlo do opaljenja puške okrivljenik je rekao FH da ne ide za njim. Također, ŠH joj je rekao da je pucao iz Predragove puške koju mu je AH dao. Glede različitosti u iskazima svjedokinja je iskazala da nije uočila da je iskaz sa rasprave drugačiji u odnosu na iskaz kojeg je dala kada je ispitana u Općinskom državnom odvjetništvu, osim što je iskaz sa rasprave sažetiji, i ostaje kod iskaza sa rasprave.

19. Analizirajući sve izvedene dokaze, svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, a u kontekstu izvedenih dokaza iskaz okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik postupao na način i pod uvjetima kako ga se predmetnom optužnicom tereti, zbog čega je ovaj sud okrivljenika oglasio krivim i osudio po zakonu.

20. Nesporno je da je inkriminirane zgode u šumi “Belčićev gaj” smrtno stradao FH uslijed zadobivene strijelne rane zatiljno glave. Nesporno je da su sudionici događaja, okrivljenik, pokojni FH i svjedok AH na navednom mjestu bili kao lovci, pri čemu je okrivljenik bio i lovnik, a u vezi potrage za ranjenim divljim svinjama koje su odstrijeljene prethodni dan. Nesporno je da je ozljeda pokojnog oštećenog nanesena iz puške vlasništvo njegovog oca AH, koju je u tom trenutku koristio okrivljenik. Nesporno je da AH događaj nije vidio nego je čuo pucanj i zapomaganje okrivljenika “ VH, F. Nesporno je da je ZH inkriminirane zgode bila u osobnom automobile i nije vidjela inkriminirani događaj. Nesporno je da je okrivljenik kao lovnik organizirao lov dan ranije, 19.prosinca 2015., kada su odstrijelili neke životinje dok su neke ostale ranjene u šumi, i da su 20.prosinca 2015. išli po te ranjene životinje. Nesporno je da je okrivljenik inkriminirane zgode nosio otkočenu pušku i sa streljivom u cijevi, te da su se okrivljenik i oštećenik kretali u pravcu ranjenih divljih svinja kroz gusto raslinje.

21. Nadalje, iako okolnost kako su se okrivljenik i pokojni FH u trenutku i neposredno prije inkriminiranog događaja kretali, odnosno u kakvom su bili međusobnom položaju sud ne nalazi spornom s obzirom na obranu okrivljenika, valja reći kako je taj položaj sud utvrdio analizirajući obranu samog okrivljenika, nalaz i mišljenje vještaka i iskaz svjedoka AH, te ZH. Naime, sam okrivljenik navodi da su se kretali na način da je okrivljenik u jednom trenutku prošao pored pokojnog FH, koji je u tom trenutku punio svoju pušku te je okrivljenik vidio da isti nije u mogućnosti pucati prema ranjenim životinjama, pa je, krećući se naprijed kroz gustiš, okrivljenik stao između ranjenih divljih svinja i pokojnog FH. FH je potom bio iza njega, cijelo vrijeme su se kretali, okrivljenik je u jednom trenutku stao zbog prepreke, tada ga je FH pretekao. FH je stao na trulu oblicu, granu i tada počeo padati. U tom trenutku okrivljenik je stajao jer je došao do prepreke i nije se mogao kretati naprijed, FH ga je prestigao jer su mu uvjeti dozvoljavali da se kreće naprijed i u tom trenutku stao je na oblicu. U trenutku opaljenja okrivljenik je držao pušku sa dvije ruke ispred sebe, oštećenik se kretao za njim u istom smjeru i već se bio počeo hvatati za tu pušku, a u kojem trenutku je došlo do opaljenja, okrivljenik se nije mogao izjasniti, jer nije bio niti svjestan da je došlo do opaljenja iz njegove puške. Dakle, iz iskaza samog okrivljenika razvidno je da je da je u jednom trenutku pokojni FH došao ispred njega, i da je u tom trenutku izgubio ravnotežu, počeo padati i prilikom pada uhvatio se za pušku. I svjedok A potvrđuje takav način kretanja okrivljenika i oštećenika, jer navodi da mu je tako ispričao okrivljenik neposredno nakon događaja, a također i svjedok ZH u svom iskazu danom pred Općinskim državnim odvjetništvom. Tada je ista navela da kako joj je okrivljenik rekao da je pokojni FH prolazio pored njega, okliznuo se na neku oblicu, izgubio ravnotežu i pri padu uhvatio se za cijev puške pri čemu je pušku povukao za sobom te je došlo do opaljenja. U trenutku kada je puška opalila FH je još uvijek držao remen okrivljenikove puške. Svjedok AH iskazao je da ne zna kako su okrivljenik i pokojni FH išli, jedan pored drugoga, ili jedan ispred drugoga, međutim u tom trenutku ŠH mu je rekao da se u jednom trenutku FH našao ispred njega, da se spotaknuo i da je uhvatio za cijev puške ili za vrh cijevi. Osim toga, navedeno je potkrijepljeno i nalazom i mišljenjem vještaka. Naime, vještaci Vedran Nuić i Davor Mayer naveli su kako je ozljeda nastala djelovanjem projektila sačmenog snopa ispaljenog iz ručnog vatrenog oružja, smjer djelovanja sačmenog snopa pružao se zdesna ulijevo od straga prema sprijeda i odozdo prema gore, usta cijevi oružja u trenutku opaljenja bila su okrenuta prema stražnjem desnom dijelu glave oštećenika. Ozljeda je kod oštećenika mogla nastati u stojećem ali i u nekom drugom položaju tijela u kojem bi se stražnji dio glave nalazio na putanji sačmenog snopa. Nije moguće točno se odrediti o točnom položaju oštećenika i počinitelja u trenutku opaljenja, zbog velike prostorne pokretljivosti glave. Uz pretpostavku da se oštećenik nalazio u uspravnom-stojećem položaju uz anatomski položaj glave u odnosu na trup, počinitelj se u tom trenutku nalazio njemu straga i zdesna. Vještak Davor Mayer naveo je da je dinamika predočena optužnicom, da su okrivljenik i pokojni FH neposredno uoči događaja bili u uspravnom položaju i da su se kretali, s time da je FH bio lijevo od optuženika pa da je u jednom trenutku FH u padu desnom rukom došao u kontakt s cijevi oružja držanog u ruci optuženika te da je uslijedilo u tom trenutku opaljenje, u skladu s utvrđenjima vještaka. Mjesto ulazno strijelne rane zatiljno desno, kao i smjer strijelnog kanala jednako kao i ocijenjena udaljenost ustiju cijevi od glave oštećenika, u skladu su s prikazanima međusobnim položajem, s time da vještak dozvoljava da je FH bio i neznatno ispred okrivljenika, njemu se lijeve strane. U konačnici, vještak Mayer je iskazao kako je s obzirom na pokretljivost glave položaj okrivljenika i pokojnog FH mogao biti malo različit, ali svako je okrivljenik bio straga i desno od pokojnog FH, s time da je to moglo biti više straga ili više desno ovisno o položaju glave. Položaj je određen najpreciznije što je mogao, preciznije od toga ne bi se moglo odrediti niti rekonstrukcijom.

22. Nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka Vedrana Nuića i Davora Mayera sud cijeni objektivnima, stručnima, kvalitetnom obrazloženima, te danim u skladu s pravilima znanosti i vještine, te ih stoga u potpunosti prihvaća. Nadalje, u odnosu na način kretanja okrivljenika i pokojnog FH, iskazi svjedoka AH, ZH i samog okrivljenika, suglasni su, stoga ih sud u tom dijelu prihvaća i cijeni istinitima.

23. Sporno je da li je okrivljenik nosio pušku po pravilima lova, budući da isti tvrdi da je puška bila otkočena ali s razlogom, jer im je prijetila opasnost i to smrtna opasnost od napada krda ranjenih divljih svinja, kada je opravdano pušku nositi otkočenu kako bi od sebe i drugih lovaca otklonio neposrednu opasnost kao što je napad ranjenih divljih životinja, i da u takvoj situaciji imati zakočenu pušku, nije prihvatljivo niti opravdano jer se za slučaj napada divljih ranjenih svinja, niti on niti bilo tko u njegovom okruženju ne bi mogli obraniti od takve opasnosti. Osporava i da bi on povukao prst na okidaču. Sporno je i da li se u konkretnom slučaju radilo o divljim svinjama ili manje agresivnim miješanim svinjama. Sporno je i da li se u konkretnom slučaju trebalo primijeniti pravila o organiziranom lovu.

24. Prije svega valja reći da je iz nalaza i mišljenja vještaka Vedrana Nuića, utvrđeno je da ne može doći do nekontroliranog opaljenja iz predmetne puške, koja je bila ispravna, već se mora dovesti sila okidanja na otponac, odnosno okidač puške, a položaj kočnice mora biti otkočen. U spornom trenutku opaljenja pri čemu su usta cijevi bila okrenuta prema stražnjem desnom dijelu glave oštećnika, predmetna lovačka puška bila u otkočenom stanju, koja okolnost niti nije sporna. Iz mišljenja vještaka Davora Mayera utvrđeno je da se sa sudsko medicinsko gledišta se može isključiti da se u konkretnom slučaju radilo o "nesretnom slučaju samoranjavanja oštećenika", odnosno da je "došlo do ranjavanja oštećenika isključivo zbog radnji koje je poduzeo oštećenik, odnosno iz razloga što je izgubivši ravnotežu i padajući svojim rukama se uhvatio za cijev i remen puške, a moguće i za okidač te je došlo do opaljenja i pogotka oštećenja u njegov stražnji desni potiljni dio glave". Naime, vještak je pojasnio da je u hipotetskoj situaciji i sam oštećeni mogao povući okidač, ali da je u predmetnom događaju udaljenost pucanja odnosno usta cijevi puške od glave oštećenika bila 30- 40 cm te u odnosu na tu udaljenost ruka oštećenika nije mogla dohvatiti okidač i na taj način izvršiti ispaljivanje spornog hitca. Prema mišljenju vještaka Vedrana Nuića, u odnosu na mogućnost da je došlo do opaljenja iz puške uslijed djelovanja sile na okidač provlačenjem okidača kroz granje, predmetna puška vrši ispaljivanje na način dovođenja sile okidanja na okidač koja iznosi 2,5 do 3,5 kilograma a to znači da se na okidač može djelovati pritiskom prsta, odnosno bilo kojeg drugog predmeta ukoliko se ovo oružje povlači prema naprijed. Do okidanja puške o kakvoj je riječ u predmetnom slučaju može doći ukoliko je ona otkočena zapinjanjem o granu pod određenim uvjetima i to na način da je grana dovoljno čvrsta, da bude u prostoru između zaštitnika okidača i okidača te da se puškom povlači u smjeru povlačenja okidača da bi se izvršilo opaljenje, a sila koja je potrebna je oko 2,5 do 3,5 kilograma. Takve su situacije rijetke i teško zamislive ali je moguće da se dese jer je sama puška teška nekoliko kg pa je moguće da dođe do zapinjanja grane i do opaljenja. Na pitanje da li je moguće da dođe do ozljede prsta ako okrivljenik nije držao pušku na ramenu i da je držao prst na okidaču te da je puška okinula, vještaci Nuići i Mayer odgovorili su da je moguće da do ozlijede dođe, ali i da ne dođe do ozlijede. Ovdje valja reći da je svjedok PH iskazao kako u tom slučaju ne bi ostao nikakav trag ili hematom ukoliko bi bilo riječ o muškoj odrasloj osobi koja je iskusni lovac, da bi možda ostao manji hematom da je riječ o nježnijoj ženskoj osobi.

25. U konačnici, spornu okolnost da li je okrivljenik postupao u skladu s pravilima lova glede okolnosti da se kroz šumu kretao sa otkočenom puškom i sa streljivom u cijevi, sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Milana Aravaya, dipl. Ing šumarstva, kao i na temelju iskaza svjedoka PH. Tako vještak IH ističe kako je okrivljenik nepropisno nosio pušku, držeći ju u rukama umjesto da ju je imao obješenu o rame, nadalje puška je bila otkočena, a tako se nikako nije smio kretati osobito kada se u njegovoj neposrednoj blizini nalazio i drugi lovac, ovdje pokojni FH. Prema njegovu mišljenju, puška treba biti zakočena te da se otkoči neposredno pred pucanje s time da pod time podrazumijeva da je to kada se utvrdi meta i lovac zauzme stav za pucanje. Do tada puška treba biti zakočena, bilo da je na ramenu ili rukama. Smatra da ne postoji nikakva druga situacija u kojoj bi puška mogla biti otkočena.

I svjedok PH u svom iskazu ističe da u situaciji gdje je više lovaca koji imaju otkočene puške lovac mora biti krajnje oprezan i biti siguran da se u njegovoj blizini ne nalaze druge osobe. Naveo je da puška tijekom lova mora biti zakočena, a da se otkoči neposredno prije pucanja. Situacija u kojoj prema njegovu mišljenju puška smije biti otkočena je ukoliko postoji neposredna opasnost za lovca od napada divljači., ako se očekuje napada divljači u nepreglednom ili teško prohodnom teretnu. U takvim situacijama treba držati pušku usmjerenu prema tlu, ili pod kutom oko 30 stupnjeva jer su divlje svinje u prosjeku visoke oko 60 cm, a nikako sa cijevima usmjerenim u vis, u kojem položaju je optuženik upravo nosio predmetnu otkočenu pušku. Druge osobe bi trebale biti lijevo ili desno od lovca sa otkočenom puškom i to najmanje u praksi 50 metara lijevo ili desno od takve osobe, koji zaključak izvodi iz prakse. U situaciji otkočene puške niti u kojem slučaju se oštećenik nije smio naći pored okrivljenika. Sigurna udaljenost na kojoj se oštećenik trebao nalaziti u ovakvom skupnom lovu je na udaljenosti od 50 metara međusobnog razmaka lovaca, a dapače nije smio biti niti iza niti ispred lovca sa otkočenom puškom jer se u toj situaciji puca na divljač ispred ili iza sebe i lovci trebaju ići u jednoj liniji paralelno koliko je god moguće. Nadalje, i vještak IH i svjedok PH naveli su da niti jednim propisom nije propisano da li oružje u lovu treba biti zakočeno ili ne. Međutim, obojica se pozivaju se na stručnu literaturu, odnosno priručnik „Osnove lovstva“, koja knjiga predstavlja priručnik za polaganje lovačkog ispita i ispita za lovočuvara, a u kojoj se navodi da se napeta puška nosi zakočena i otkoči prije hitca.

26. Dakle, iz opisanih iskaza svjedoka PH i vještaka Milana Arwy, za zaključiti je kako su isti suglasni da lovac ne smije imati otkočenu pušku niti u situaciji da se nalazi u neposrednoj opasanosti od napada divljih svibnja, ukoliko se u njegovoj blizini, na udaljenosti manje od 50 metara nalazi drugi lovac. Dakle, u konkretnom slučaju okrivljenik nije smio imati otkočenu pušku, niti u slučaju da se doista radilo o situaciji koja je predstavljala opasnost od neposrednog napada divljih svinja, s obzirom da je iz iskaza okrivljenika nedvojbeno utvrđeno da je isti znao da se pokojni FH konstantno nalazio u njegovoj neposrednoj blizini, a ne na udaljenosti od 50 metara, a naročito okrivljenik nije smio imati otkočenu pušku s cijevima usmjerenim u vis, kako ju je okrivljenik držao. Pri tome valja istaknuti kako je ovaj sud stava da u konkretnom slučaju, iako obrana u završnom govoru ističe kako se nije radilo o lovu već o pronalaženju ranjene divljači, treba primijeniti pravila lova o kojima su govorili vještak IH i svjedok PH, tim više jer je i sam okrivljenik evidentno smatrao da se radi o lovu kada je u svom iskazu rekao: „cijelo vrijeme mi smo u lovu, lov traje, puške su otkočene jer je lov u tijeku…“.

27. Kako se, dakle, iskaz vještaka IH u dijelovima bitnome za odluku u ovom postupku, podudara sa iskazom svjedoka PH, koji je ispitan po prijedlogu obrane kao svjedok ekspert, sud im poklanja vjeru kao objektivnima i stručnima i prihvaća njihove iskaze, s time da razliku u njihovim stavovima, kada vještak IH ističe da puška treba biti zakočena te da se otkoči jedino neposredno pred pucanje, a svjedok PH da puška smije biti otkočena ako postoji neposredna opasnost, ali da u toj situaciji u blizini lovca ne smiju biti druge osobe, već da udaljenost između lovaca mora biti najmanje 50 m lijevo ili desno, te da lovac treba držati pušku usmjerenu prema naprijed, prema tlu pod kutom oko 30 stupnjeva u tom slučaju jer su divlje svinje u prosjeku visoke oko 60 cm, sud ne smatra različitostima u njihovim tvrdnjama koje bi bile od utjecaja na odluku u ovom predmetu.

28. S obzirom na naprijed navedeno, sud je odbio prijedloge obrane za provođenjem novog vještačenja i za provođenjem suočavanja vještaka IH i svjedoka PH, kao prijedloge usmjerene na odugovlačenje postupka, temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

29. Temeljem tako opisanih rezultata provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da okrivljenik u konkretnom slučaju nije smio imati otkočenu pušku sa streljivom u cijevi, osobito okrenutu u vis, jer je okrivljenik znao da se pokojni FH nalazi u njegovoj neposrednoj blizini. Sud je stava da je time okrivljenik postupao protivno pravilima lova, kojih su se dužni pridržavati svi lovci. Naime, u nedostatku propisa, glede postupanja na okolnost treba li puška biti zakočena ili ne, valja primijeniti literaturu "Osnove lovstva", čiji su autori osobe stručne u području lova, i na koju se pozvali vještak IH i svjedok O, i koja se koristi za polaganje lovačkog ispita, kao i pravila uobičajenog ponašanja u praksi lovaca na koju se također pozivaju i IH i PH, pa je za zaključiti da su se svi lovci dužni ponašati u skladu s time određenim pravilima. To naročito, ukoliko se uzme u obzir i utvrđenje kako vještaka Nuića, tako i svjedoka PH da je da bi puška od stanja zakočenosti došla u stanje otkočenosti potrebno manje od sekunde. Sud je utvrdio i da je upravo navedena okolnost u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastupjelom posljedicom, odnosno da je uslijed okolnosti što je okrivljenik imao otkočenu pušku u cijevi, došli do smrtnog stradavanja pokojnog FH. Okrivljenik je, iako je znao da se pokojni FH nalazi u njegovoj neposrednoj blizini i, kao lovnik i dugogodišnji lovac, znao je da je kretanje na takav način opasno i bio svjestan da može doći do nekontroliranog opaljenja puške, ali je olako držao da do toga neće doći. Pri tome okolnost da li je do opaljenja puške došlo zbog povlačenja grane ili neke druge okolnosti, a ne prsta okrivljenika, uvažavajući utvrđenje vještaka koji su isključili mogućnost da je došlo do samoranjavanja pokojnog FH, ne oslobađa okrivljenika odgovornosti. Također, s obzirom na ranije opisani zaključak koji se izvodi iz nalazi i mišljenja vještaka IH i iskaza svjedoka PH, za odluku u ovom predmetu nije od utjecaja okolnost da li je u konkretnom slučaju bilo riječ o divljim svinjama koje su napadale okrivljenika, oštećenika i AH ili se radilo o manje agresivnoj, križanoj vrsti svinja.

30. Dakle, slijedom svih naprijed navedenih utvrđenih okolnosti, utvrđenih temeljem svih izvedenih dokaza, a naročito, temeljem zapisnika o obdukciji, dokumentacijskog lista hitnog slučaja, nalaza i mišljenja vještaka Davora Mayer I Vedrana Nujić i njihovih iskaza, vještaka IH i njegovog iskaza, nalaza i mišljenja PH i njegovog iskaza, iskaza AH i ZH, kao i cijeneći obranu samog okrivljenika u vezi s provedenim dokazima, sud je nedvojbenog utvrdio da je okrivljenik postupio na način kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu optužnice, odnosno da je dana 20. prosinca 2015., oko 14,15 sati, prilikom organiziranog lova na ranjene divlje svinje, kojeg je kao lovnik vodio u šumi u državnom lovištu III/1 "Belčićev gaj", općina Martinska Ves, u trenutku kada se kroz gustu i teško prohodnu vegetaciju, zajedno sa lovcem FH užurbano kretao u smjeru gdje se nalazilo krdo svinja, u rukama držeći otkočenu i sa streljivom u cijevi lovačku pušku marke IŽ 12-27EM-1C, tzv. bokerica, tvorničkog broja [serijski broj oružja], kalibra 12, vlasništvo AH, okrenutu u vis, iako je znao da je kretanje s oružjem na takav način opasno i olako držeći da neće doći do nekontroliranog opaljenja iz puške, pa kada je FH koji se kretao u neposrednoj blizini okrivljenika došao ispred okrivljenika i s njegove lijeve strane te izgubio ravnotežu i spotaknuo se, i prilikom pada svojom desnom rukom se uhvatio za cijev i remen okrivljenikove puške, došlo je do opaljenja streljiva i pogotka FH u njegov stražnji desni potiljni dio glave, pri čemu je FH zadobio strijelnu ozljedu glave od koje je preminuo prije dolaska hitne pomoći.

31. U opisanom postupanju okrivljenika postoje kako objektivni, tako i subjektivni elementi bića kaznenog djela iz članka 113. KZ/11. Okrivljenik je počinio kazneno djelo svjesnim nehajem, a što znači da je bio svjestan da postupanjem na opisani način može počiniti kazneno djelo, ali je lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi. Svjesnim nehajem postupa onaj počinitelj kada je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti. Dakle, za svjesni nehaj se od počinitelja traži postojanje svijesti o djelu, uključujući i svijest o mogućnosti da njegovom radnjom bude prouzrokovana zabranjena posljedica, neovisno o tome što počinitelj niti hoće niti pristaje na nastupanje te posljedice. Kod nehaja ne postoji niti htjenje niti pristajanje na posljedicu pa treba istaći da je ovaj sud u cijelosti prihvatilo optužni akt kako je koncipiran od strane tužitelja, a što znači da je okrivljenik lakomisleno smatrao da do teške posljedice neće doći, a kako je do teške posljedice tj. do smrti pokojnog FH došlo, u ponašanju okrivljenika ostvarila su se sva bitna obilježja djela iz članka 113. KZ/11. Sud je utvrdio da je okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje.

32. Stoga je ovaj sud okrivljenika oglasio krivim i osudio po zakonu.

33. Prilikom odmjeravanja vrste i težine kaznene sankcije sud je cijenio okolnosti koje utječu na odabir iste, pa je tako sud kao olakotne okolnosti okrivljeniku cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, kako prije predmetnog događaja tako i nakon njega, sve do dana donošenja ove presude, činjenicu da je isti izrazio žaljenje zbog nastalog događaja, koje sud cijeni potpuno iskrenim, te njegovo korektno držanje pred sudom. Također sud okrivljeniku poklanja vjeru kada navodi da se svakodnevno budi i nosi sa cijelom situacijom, te je stoga sud uvjerenja da okrivljenika i samog teško pogađaju posljedice ovog djela, naročito uzimajući u obzir da su on, pokojni FH i obitelj oštećenika bili u prijateljskim odnosima, a koju okolnost je sud i sam utvrdio na raspravi. Olakotnom je cijenjena i okolnost da je pokušao pomoći pokojnom FH jer ga je pokušao iznijeti do hitne pomoći. Olakotnom je cijenjena i okolnost da je okrivljenik obiteljski čovjek te da brine o svom mlt. unuku. Posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

Imajući u vidu naprijed iznesene olakotne i otegotne okolnosti, sagledavajući sve okolnosti samog događaja, te ličnost okrivljenika, okrivljenik je na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci s time da je na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Prema stajalištu suda takvom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, odnosno, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

34. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 sud je oštećenike u cijelosti uputio na put posebne parnice budući da nije imao pouzdanu osnovu za presuđenje postavljenih imovinsko pravnih zahtjeva, niti djelomično.

35. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08 okrivljenik ŠH je dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 7.585,05 eura (sedamtisućapetstoosamdesetpeteuraipetcenti), koji se odnosi na troškove vještačena u iznosu od 2.485,05 eura (dvijetisućečetristoosamdestpeteuraipetcenti), paušalnu svotu za rad suda u iznosu od 300,00 eura (tristoeura), te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika u iznosu od 4.800,00 eura (četiritisućeosamstoeura), sve u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude.

36. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Sisku, 17. rujna 2025

Sutkinja

Andrijana Žugaj Jambrek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. ODO Sisak na broj K-DO-891/15

2. Okrivljenik ŠH

3. Branitelj okrivljenika Vladimir Terešak, odvjetnik iz Zagreba

4. Punomoćnik oštećnika, Saša Bačić, odvjetnik iz Kutine