REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj PR-6352/2021-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija iz Zagreba, Borongajska cesta 83D, OIB: 99454315441, zastupan po punomoćniku Tomislavu Konforti, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 2. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija iz Zagreba, Borongajska cesta 83D, OIB: 99454315441 da tužitelju HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 719,56 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekuće na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi: na iznos od 49,47 EUR od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 49,47 EUR od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
na iznos od 49,47 EUR od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
na iznos od 49,47 EUR od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 49,47 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 49,47 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 59,44 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 61,15 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
na iznos od 59,78 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
na iznos od 59,43 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
na iznos od 59,43 EUR od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
na iznos od 70,00 EUR od dana 16. prosinca 2017. godine do isplate;
na iznos od 53,54 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.577,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da kao radnik tuženika kao poslodavca zahtjeva isplatu razlike u plaći temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV. – V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i, (b) prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos ove dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:1001. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Izmjene Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen u skladu sa sljedećim izvorima prava: - odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN br. 39/09, 124/09; nastavno: ZOPJS), temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te - odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/10) kojom je bila ugovorena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama; - odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 141/12) kojom je potvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama; Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su 27. studenog 2015., s početkom isplate od siječnja 2016., međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtjeva sudsku zaštitu u smislu čl. 204. st. 1. Zakona o radu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. DZS je objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS je dana 20. listopada 2016. objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. godine prema BDP-u za 2014. godinu. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP- a za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni s danom 4. prosinca 2015. Budući da je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći iznosi 10.343,47 kn za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., a sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Odredba članka IV. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, glasi kako slijedi: „Točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: - pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i - istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.“ Dana 2. lipnja 2016. sindikati javnih službi pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka. Vlada RH se oglušila na poziv sindikata javnih službi, te nije ispunila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka. Iz statističkih podataka koje je DZS sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu dostavljao sindikatima javnih službi proizlazi: - da mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn; - da prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj u 2015. iznosi 7.247,50 kn. Stoga, iz podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100 (6.225,44/7.247,50). Odredbom čl. VII.b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3 i 3.2.4 ove tužbe. Odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 iznosi 0.9768 odnosno 97,68%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. za 2.33% manji od pariteta iz 2008. Odredbom čl. IV. st. 2. Izmjena dodatka ugovoreno je: „U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Kao što je gore navedeno, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. Time je Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; nastavno: ZOO) propisano je: „Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen (…)“ Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene gore citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga, a s obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016., time je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade RH, odnosno državnog proračuna. Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu. Slijedom navedenog, a sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu i čl. 297. st. 4. ZOO-a, treba uzeti da je kvocijent tj. odnos pariteta utvrđen dana 4. lipnja 2016. u iznosu od 85,9:100/87,9:100 iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008. Primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove ove razlike u plaći iznosi 1.085,04 kn za period od srpnja 2016. do siječnja 2017., sve sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Odredba čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu glasi: „Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn. Ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove ove razlike u plaći iznosi 315,09 kn, sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. Isto povećanje osnovice uzeto je u obzir prilikom obračuna razlike u plaći za mjesec siječanj 2017. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziran u podnesku od 27.12.2024. traži da mu tuženik isplati iznos od 719,56 eura i parnični trošak sve s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, za vrijeme utuženog razdoblja tužiteljica je bila zaposlenica Sveučilišta u Zagrebu, a ne tuženika. To zato što je Fakultet hrvatskih studija do 7. siječnja 2020. bio podružnica Sveučilišta u Zagrebu, a nakon toga je, sukladno Odluci o osnivanju ustanove Sveučilišta u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija od 10. prosinca 2019. postao samostalna ustanova. S obzirom na status podružnice ustanove, prava i obveze za tuženika je tada stjecalo Sveučilište u Zagrebu, sve sukladno čl. 9. Zakona o ustanovama. Također, ističe kako tuženik nije pravni slijednik podružnice Hrvatskih studija, takvo što nije predviđeno Odlukom o osnivanju, a ne proizlazi ni iz sudskog registra u kojem bi takva činjenica bila zabilježena. Sukladno tome, tužiteljica jedino može tužiti Sveučilište u Zagrebu jer je ono tada stjecalo sva prava i obveze u ime svoje podružnice, a isto još uvijek postoji i djeluje tako da nema zapreka da ga tužiteljica pasivno legitimira. Naslovni sud je već odlučivao u istovjetnim predmetima i donio Rješenje posl. br. Pr-9310/2020 od 29. travnja 2022. i Presudu posl. br. Pr- 9311/2020, od 27. srpnja 2022. u kojima odbacuje tužbu/odbija tužbu zbog činjenice promašene pasivne legitimacije. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbaci tužbu zbog promašene pasivne legitimacije uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu, platne liste, obračun razlike plaće, Odluku Sveučilišta u Zagrebu broj/klasa:012-03/19-01/4 od 07.01.2020. o prestanku podružnice broj 001 Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji, Odluku Sveučilišta u Zagrebu od 10. prosinca 2019. o osnivanju ustanove Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studiji, izvadak iz sudskog registra, sudsku praksu, Izmjene i dopune Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Vjerodostojno tumačenje Izmjena i Dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, priopćenja za javnost DZS-a, službene podatke DZS-a, u elaborat makroekonomskog analitičara, Zaključke sa sastanaka, Arbitražnu odluku, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Pisani poziv sindikata javnih službi od 2.6.2016., vještačke nalaze i mišljenja iz istovrsnih sporova, te ostalu dokumentaciju dostavljenu u spis. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Na ročištu 2.9.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te predlažu zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje od prosinca 2015. do kraja prosinca 2016.
7. U ovom predmetu je sporno da li je tuženik pasivno legitimiran te da li se na tužitelje primjenjuje Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) te da li se slijedom toga plaća tužitelja obračunava s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn.
8. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što smatra da na njega nisu prešle obveze prema radnicima od strane prijašnjeg poslodavca tužitelja Sveučilišta u Zagrebu, podružnice Hrvatski studiji.
9. Iz Ugovora o radu od 22. srpnja 2014., kojeg su sklopili tužiteljica i Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji, proizlazi da je tužiteljica bila zaposlen na poslovima znanstveno-nastavnog zvanja docenta na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
10. Iz Odluke o prestanku podružnice broj 001 Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji od 7. siječnja 2020. proizlazi da je podružnica Hrvatski studiji ukinuta i prestala postojati 7. siječnja 2020. temeljem da su s danom 1. svibnja 2020. na Fakultet hrvatskih studija preneseni ugovori o radu zaposlenika koji su tada bili u radnom odnosu na Hrvatskim studijima.
11. Uvidom u Odluku Sveučilišta u Zagrebu broj/klasa:012-03/19-01/4 od 7. siječnja 2020. ovaj sud je utvrdio da je Sveučilište u Zagrebu donijelo Odluku o prestanku podružnice broj 001 Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji na temelju elaborata o provođenju statusne promjene Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija kao podružnice Sveučilišta u Zagrebu u status ustanove u sastavu Sveučilišta u Zagrebu pod nazivom Fakultet hrvatskih studija. Dakle podružnica Sveučilišta u Zagrebu koja se zvala Hrvatski studiji je ukinuta i prestajala je postojati 7. siječnja 2020.
12. Nadalje, uvidom u Odluku Sveučilišta u Zagrebu od 10. prosinca 2019. o osnivanju ustanove Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija, sud je utvrdio da je javna ustanova Sveučilište u Zagrebu provelo statusnu promjenu svoje podružnice Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji te osnovala pravnu osobu, javnu ustanovu u svojem sastavu pod nazivom Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija. U toč. VIII. navedene odluke navodi se da se za osnivanje i početak rada fakulteta, fakultetu daju na korištenje nekretnine na Sveučilišnom kampusu Borongaj koje su odlukama rektora Sveučilišta u Zagrebu dodijeljene Hrvatskim studijima i to zgrade: 62 (knjižnica, 11.XII. 2007.), 63 (dekanat i nastava, 21. XI. 2006. i 13. II. 2008), 67 (zgrada dvorane Zagreb, 18. XII. 2007. i 13. II. 2008.), 38 (bivša brijačnica, 11. X. 2016. i 23. X. 2017.) i 77 (zgrada novih programa, 31.I. 2019.) s pripadajućim okruženjem i dijelovi zgrada 61 ("otoci", 21.XI. 2006.) i 78 (31.I.2019.). Ovdje tuženiku se, istom odredbom, na korištenje daju i sve pokretnine Hrvatskih studija i novčana sredstva Hrvatskih studija na podračunu Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Nadalje, iz Odluke o osnivanju vidljivo je kako Sveučilište u Zagrebu prenosi određenu imovinsku cjelinu na novo osnovanu ustanovu, ovdje tuženika.
13. U čl.102 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 - dalje ZOO) navodi se da osoba na koju prijeđe na temelju ugovora neka imovinska cjelina (poduzeće i slično) pojedinca ili pravne osobe ili dio te cjeline odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njezin dio, pored dotadašnjeg imatelja i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive. Nema pravni učinak prema vjerovnicima odredba ugovora kojom bi isključivala ili ograničavala odgovornost koja je naprijed navedena. Bez obzira na tvrdnju tuženika da nije univerzalni pravni slijednik Sveučilišta u Zagrebu Hrvatski studiji, postoji odgovornost ovdje tuženika i tuženik je pasivno legitimiran za isplatu razlike plaće tužitelju jer je obveza tuženika puno niža od vrijednosti sveukupno prenesene imovine (nekretnina, pokretnina i novčanih sredstava). Tuženik nije tijekom postupka osporavao da bi njegova aktiva bila manja od vrijednosti predmeta spora.
14. Odlukom o Osnivanju tuženika od 10. prosinca 2019. došlo je do statusne promjene Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija kao podružnice Sveučilišta u Zagrebu u status ustanove u sastavu Sveučilišta u Zagrebu pod nazivom Fakultet hrvatskih studija čime je Sveučilište u Zagrebu kao javna ustanova osnovalo pravnu osobu, ustanovu, ovdje tuženika.
15. Odredbom čl. 69. st. 1. i 4. Zakona o ustanovama (Narodne novine broj 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019- dalje ZOU) propisano je da se ustanova može pripojiti drugoj ustanovi ili se dvije ili više ustanova mogu spojiti u jednu ustanovu ili se jedna ustanova može podijeliti na dvije ili više ustanova. Na statusne promjene koje su naprijed navedene primjenjuj se na odgovarajući način propisi o statusnim promjenama javnog trgovačkog društva. Nadalje čl. 550 a st. 6. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj: 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022- dalje ZTD) propisano je da nova društva odnosno društvo ili društva preuzimatelji su sveopći pravni sljedbenici društva koje se dijeli te za obveze društva koje se dijeli odgovaraju sukladno odredbama toga zakona, odnosno sveopći je pravni slijednik ustanove koja se dijeli, a to je Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. I iz toga proizlazi da je tuženik pravno odgovaran za isplatu razlike plaće tužiteljici s obzirom da je tuženik nositelj ne samo prava već i obveza koja su na njega prenesene s društva koje se podijelilo iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika.
16. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu, a takvo pravno stajalište je zauzeto i u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-526/2024 od 15. siječnja 2025. i Gž R-2913/2022 od 10. prosinca 2024.
17. Valja reći da tuženik predstavljao javnu službu u smislu čl. čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama.
18. Nadalje, sporno je u ovom postupku pravno pitanje - da li je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.
19. Za odlučivanja u ovom premetu mjerodavne su slijedeće odredbe materijalnog prava:
- dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.
- dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.
- dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama., a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017..
- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.
- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.
20. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, s tim da je u tom smislu bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12).
21. Stoga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, s tim da isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..
22. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je tromjesečni BDP u četvrtom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2% (što predstavlja jednostavnu matematičku operaciju.
23. Stoga je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.
24. Tako je tuženik, kao poslodavac, pasivno legitimiran, te je u obvezi isplatiti sporno potraživanje, pri čemu nije odlučno da li su tuženiku kao poslodavcu za predmetnu isplatu osigurana proračunska sredstva jer navedena okolnost ne utječe na individualno pravo koje tužitelj ima prema tuženiku temeljem Ugovora o radu. S druge strane upravo je tužitelj kao radnik tuženika aktivno legitimiran da zahtijeva razliku neisplaćene plaće.
25. Neosnovan je prigovor tuženika o nevaljanosti tj. ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome, i spomenute Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.. Naime, odlučno je to da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, te pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora, a koja stajališta su zauzeta u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revr-409/09, Revr-408/12 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/3535/2012. Tuženik prigovara da su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, dok navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jesu parafirane, ali nisu potpisane po jednom od potpisnika, i to Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. Međutim, tuženik nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja (što bi onda predstavljalo povredu tog postupka), to tim više što je navedeni sindikat parafirao Izmjene dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.
26. Valja reći da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, a koje stajalište je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Gž-13/02. U konkretnom slučaju, niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada Republike Hrvatske u zakonski predviđenom postupku ničim nije osporila niti osporavala valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici plaće u javnim službama pa je neosnovan spomenuti prigovor ništetnosti, istaknut u tom pravcu od strane tuženika u ovom postupku.
27. Suprotno prigovorima iznesenim u ovom postupku, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba čl. VII st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, dok je namjera ugovaratelja prema pravnom stajalištu ovog suda bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.
28. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.
29. Dakle, tuženik je tužitelju, sukladno svemu naprijed iznesenom, počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu čl. IV. Izmjena dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je uređen način usklađivanja pariteta, tj. da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podatka iz čl. III. Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću Republike Hrvatske u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., kao i odredbu čl. V. Izmjena i dopuna, kojom je određeno da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. II. i IV. tih Izmjena i dopuna, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u omjeru 95;100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%. Vlada Republike Hrvatske donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent s 1,25 na 1,2125.
30. Sve naprijed navedeno je u skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u presudi poslovni broj Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.
31. Radi utvrđivanja visine razlike neisplaćene plaće sukladno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama provedeno je financijsko vještačenje. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja sam da sveukupno potencijalno potraživanje tužiteljice s osnove razlike plaće zbog primjene uvećane osnovice, za razdoblje od 01.01.2016. do 31.01.2017. godine, iznosi ukupno 719,56 € (5.421,51 kn) bruto, a mjesečni iznosi specificirani su u tablici na stranici 8 nalaza.
32. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju visine tužbenog zahtjeva, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije u spisu, te niti stranke nisu imale primjedbi na isti (budući je tuženik od istih odustao), a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru (budući je tuženik od istih odustao te je izjavio da nije potrebno dopunsko očitovanje vještaka), već je tuženik izjavio da ne osporava nalaz i mišljenje vještaka, da nije sporan matematički izračun, ali osporava osnovu tužbenog zahtjeva.
33. Uzimajući dakle u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva kako je to utvrđeno financijskim vještačenjem, to je sud usvojio tužbeni zahtjev tako da je tužitelju valjalo dosuditi ukupni iznos od bruto 719,56 eura, odnosno pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.
34. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljima su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR), te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22, 155/23 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), kao u izreci presude.
35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj138//23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 – 75 bodova, ročište 6.2.2024., 24.9.2024., 13.5.2025. i 2.9.2025. po Tbr. 9/1 – po 75 bodova za svako, te podnesak od 27.3.2023. (očitovanje na odgovor na tužbu) i 27.12.2024. (Očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) po Tbr. 8/1 – po 75 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.050,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.312,50 eura. Tome valja dodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,00 eura koji je tužiteljici priznat u cijelosti budući je bio neophodan za vođenje parnice pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.577,50 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak podneska radi dvojnog iskazivanja budući isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 17. rujna 2025.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. spis
