Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3018/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Rijeke, Rijeka, Titov trg 3, OIB: 54382731928, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK-Osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi umješača protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn- 142/2024-6 od 19. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, a žalba umješača na strani tuženika se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-142/2024-6 od 19. rujna 2024.:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i u dijelu pod točkom III. izreke kojim je naloženo tužitelju isplatiti umješaču parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. rujna 2024. do isplate,
b) preinačava u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke na način da se nalaže tužitelju u roku 15 dana isplatiti umješaču daljnji iznos od 447,21 eura na ime troška postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. rujna 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotne poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi umješaču iznos od 181,79 eura na ime troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika potraživao isplatu naknade štete u iznosu do 8.831,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. veljače 2022. do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.207,41 eura, dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U točki III. izreke naloženo je tužitelju isplatiti umješaču parnični trošak u iznosu do 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. rujna 2024. do isplate, dok je za više zatraženo odbijen zahtjev umješača kao neosnovan.
2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju.
3. Žali se umješač na strani tuženika pobijajući rješenje sadržano pod točkom III. izreke presude u dijelu u kojem je umješač odbijen za zatraženi parnični trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda uz dosudu troška žalbe.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba umješača na strani tuženika osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale zbog pada tužitelja u ulici Korzo, u Rijeci 20. studenoga 2021.
7. U dosadašnjem tijeku postupka, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2774/2023-2 od 8. svibnja 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-154/2022-48 od 29. kolovoza 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i u tome dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši kako tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).
9. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
10. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
11. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu odluke o trošku postupka.
12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da se štetni događaj dogodio u Rijeci, po sredini šetališta Korzo, na način da je tužitelj pao dok je šetao sa suprugom;
- da prema očevidu suda na licu mjesta i priloženim fotografijama, mjesto pada predstavlja rubni dio betonske ploče uzdignut cca 2 mm gotovo po čitavoj dužini;
- da je tužitelj u iskazu naveo da je zapeo o površinu lijevom nogom i pao na lijevi bok, a na nogama je imao nove cipele;
- da je svjedokinja IČ, supruga tužitelja, potvrdila da je on zapeo lijevom nogom i pao na Korzu;
- da je svjedokinja RČ koja je radila u obližnjem kiosku, navela da je vidjela tužitelja na podu, a da nije vidjela pad ni na koju ploču je pao;
- da predmetni uzdignuti rub ploče na Korzu kojim svakodnevno prolaze pješaci, ne predstavlja opasnu stvar jer ne postoji povećana opasnost da će pješak zapeti o taj uzdignuti dio i pasti te se ozlijediti, a stanje površine omogućava prohodnost;
- da uzrok pada nije bilo uzdignuće od cca 2 mm, već isključivo nepažnja tužitelja.
13. Prvostupanjski sud smatra kako se radi o neznatnom dijelu uzdignuća koji ne može uzrokovati pad pa da osoba prosječne pažnje ne bi mogla biti dovedena u opasnost prolazeći tim dijelom po suhom vremenu. Nadalje, da je notorno da pješačka zona ne može biti skroz ravna, a kraj optimalnog stanja ulice Korzo kao javne površine te posebno dijela gdje se dogodio pad tužitelja da se ne može uzeti kao dokazano da tuženik nije održavao predmetnu površinu. S druge strane, da je tužitelj, zasigurno više puta prolazio Korzom pa da je s obzirom na dob trebao uložiti pojačanu pažnju prilikom hoda po javnoj površini.
14. Za naprijed rečena činjenična utvrđenja i pravna stajališta prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima ista nije doveo u sumnju.
15. Izvedene dokaze prvostupanjski sud ocijenio je prema svom uvjerenju i logično obrazložio svoje zaključke o dokazanosti odnosno nedokazanosti pojedinih odlučnih činjenica. U utvrđenju relevantnih okolnosti ispravno je cijenio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, sve u kontekstu isprava pregledanih u postupku.
16. S druge strane tužitelj ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima i na temelju takve ocjene izvedene zaključke, nego toj ocjeni suprotstavlja subjektivnu ocjenu, koja nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka.
17. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO-a, onaj koji drugome prouzroči štetu, dužan je istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
18. U konkretnom slučaju mjesto na kojem se dogodio štetni događaj predstavlja gradsko šetalište te se radi o javnoj površini pa bi u primjeni vezano uz održavanje takve površine bio Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18, 110/18 i 32/20) prema kojem je tuženik u obvezi održavati takvu površinu.
19. Iako jedinica lokalne samouprave ima obvezu održavanja javnih površina u stanju pogodnom za uporabu građana, ta obveza ne znači apsolutnu odgovornost za svaki pad ili nezgodu. Protivno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju nije dokazano postojanje protupravnog propusta tuženika, niti da je uzrok pada bila neravnina na pločniku, već je utvrđeno da je isključivi uzrok događaja bio nedostatak pažnje tužitelja.
20. Tužitelj u žalbi smatra kako je sud neopravdano zanemario njegovu životnu dob, fizičko stanje i druge specifične okolnosti te da je tuženik objektivno odgovoran za nastanak štete sukladno članku 1063. i 1045. ZOO.
21. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako nije dokazano postojanje protupravnog postupanja tuženika niti uzročne veze između stanja javne površine i nastanka štete. Ovo stoga što iz izvedenih dokaza proizlazi da je neravnina ploče na Korzu bila minimalna, uobičajena i lako uočljiva te nije predstavljala opasnu stvar u smislu članka 1063. ZOO-a, niti takvo stanje prelazi uobičajeni rizik svakodnevnog hodanja javnom površinom.
22. Prvostupanjski sud osnovano je zaključio da se ne radi o okolnosti koja bi mogla stvoriti povećanu opasnost, već da je do pada došlo isključivo zbog nedostatka pažnje samog tužitelja. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je sud prilikom ocjene njegove pažnje bio dužan uzeti u obzir dob i fizičko stanje, za navesti je kako se pažnja koja se zahtijeva od pješaka pri kretanju javnom površinom mjeri objektivnim kriterijem prosječno pažljivog čovjeka, pa sama starija životna dob i smanjene fizičke sposobnosti ne znače da osoba ne treba biti oprezna pri kretanju.
23. Kako tužitelj nije dokazao odgovornost tuženika za štetni događaj i štetu nastalu uslijed pada na javnoj površini, već je utvrdio da je isključiva nepažnja tužitelja bila uzrok štetnog događaja, to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
24. Odluku o troškovima tuženika prvostupanjski sud je donio pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023).
25. Međutim, osnovano umješač na strani tuženika ističe u žalbi kako mu pored dosuđenog troška, pripada i trošak žalbe protiv prvostupanjske presude. Naime, odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
26. Stoga je valjalo umješaču na strani tuženika, koji je u cijelosti uspio u sporu, dosuditi kao potreban i daljnji trošak za sastav žalbe od 13. rujna 2023. na prvostupanjsku presudu u kojoj je tuženik uspio, u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. točka 1. Tarife) uvećano za PDV u iznosu od 62,50 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 134,71 eura, dakle ukupno iznos od 447,21 eura.
27. Slijedom iznijetoga, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.
28. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. ZPP-a jer sa žalbom nije uspio.
29. Umješaču je valjalo dosuditi trošak za sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura te pristojbe žalbe 25,54 eura, ukupno 181,79 eura sukladno članku 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a jer je sa žalbom uspio.
U Splitu 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
