Poslovni broj: P-519/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu tog suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zaprešić d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti, Zaprešić, Zelengaj 15, oib: 96412232479, protiv tuženika JJ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zaprešića, radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 15. rujna 2025., zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja GJ i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Mladena Slovic, 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

1.Ukida se u cijelosti platni nalog ovoga suda broj: P-402/2025-3 od 7. svibnja 2025.

2.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 574,50 EUR/4.328,55 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine tražbine do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope koju određuje Hrvatska narodna banka, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, do 29. prosinca 2023. godine, a od 30. prosinca 2023. godine nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kako slijedi:

- na iznos od 306,01 EUR/2.305,63 HRK od 27.03.2014. do isplate,

- na iznos od 81,96 EUR/617,50 HRK od 28.04.2015. do isplate,

- na iznos od 67,36 EUR/507,50 HRK od 01.02.2016. do isplate,

- na iznos od 119,17 EUR/897,92 HRK od 24.05.2017. do isplate."

3.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka.

4.Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 213,27eur, u roku 15 dana.

Obra zloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga radi naplate tražbine koja se odnosi na neplaćene pružene usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada u iznosu od 574,50eur sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnoga postupka. Platnim nalogom ovoga suda broj: P-402/2025 od 7. svibnja 2025. sud je prihvatio sve zahtjeve tužbe i naložio tuženiku plaćanje utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Protiv platnog naloga je tuženik pravovremeno izjavio prigovor kojim ga pobija u cijelosti.

2.U svom prigovoru protiv platnog naloga tuženik je izjavio svoje protivljenje, osporavajući osnovanost i visinu duga, te prigovarajući zastari i pasivnoj legitimaciji i pomanjkanju pravnog interesa tužitelja za vođenje ovoga parničnog postupka.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u podatke o tijelu javne ovlasti, Odluku o komunalnim djelatnostima od 23. veljače 2006., Odluku o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Zaprešića od 9. prosinca 2013., uvjerenje o prebivalištu za tuženika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 27. ožujka 2014. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije broj: Ovrv-693/2014 od 27. ožujka 2014. i izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 28. travnja 2015. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije broj: Ovrv-1166/2015 od 28. travnja 2015. s izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 28. siječnja 2016. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije broj: Ovrv-282/2016 od 1. veljače 2016. s izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 23. svibnja 2017. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije broj: Ovrv-596/2017 od 24. svibnja 2017. s izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, tehničku karticu prodajnog mjesta, izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška], broj poduloška: 2323 KPU Zaprešić, izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te u Opće uvjete isporuke javne usluge sakupljanja, prijevoza i deponiranja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 9. lipnja 2014.

4.Provedene materijalne dokaze ovaj sud je cijenio brižljivo i savjesno, i to kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

5.U konkretnom slučaju nije sporna aktivna legitimacija tužitelja koja, osim toga, proizlazi iz popisa tijela javne vlasti, čl. 4. Odluke Grada [adresa] o komunalnim djelatnostima od 23. veljače 2006., čl. 1. Odluke Grada [adresa] o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Zaprešića od 9. prosinca 2013., čl. 31. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13, 73/17, 14/18 i 98/19) i čl. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15).

6.Pravni interes tužitelja za vođenje ove parnice ogleda se u činjenici da se ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne odnose na osobu tuženika, pa u situaciji kada tuženik izrijekom osporava novčanu tražbinu tužitelja, ovaj ima pravni interes za vođenje parnice i da se donese za njega povoljna presuda koja će predstavljati valjani ovršni naslov za naplatu utužene novčane tražbine od tuženika.

7.Uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 27. ožujka 2014. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije broj: Ovrv-693/2014 od 27. ožujka 2014. i izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 28. travnja 2015. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije broj: Ovrv-1166/2015 od 28. travnja 2015. s izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 28. siječnja 2016. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije broj: Ovrv-282/2016 od 1. veljače 2016. s izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 23. svibnja 2017. s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije broj: Ovrv-596/2017 od 24. svibnja 2017. s izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrđeno je da se sva navedena rješenja o ovrsi koja su postala pravomoćna i ovršna odnose na OJ iz [adresa], kao ovršenika i kao evidentiranog korisnika komunalne usluge održavanja čistoće i odlaganja komunalnog otpada, i to na potrošačkom mjestu u [adresa], na adresi [adresa]., te da je utuženo razdoblje od mjeseca svibnja 2013. pa do mjeseca svibnja 2017.

8.U konkretnom slučaju tužitelj tako tvrdi da je tuženik, kao suvlasnik stana na adresi predmetnog potrošačkog mjesta u utuženom periodu, pasivno legitimiran u ovoj parnici u smislu odredaba iz čl. 84. st. 2. u vezi s čl. 70. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu i čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, a što tuženik osporava.

9.U konkretnom slučaju je, dakle, sporno da li je tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici, odnosno da li tužitelj može prema njemu usmjeriti pravozaštitni zahtjev radi naplate novčane tražbine prema ovršnim ispravama koje su donesene u odnosu na drugu osobu, evidentiranog korisnika predmetne nekretnine u utuženom razdoblju.

10.Uvidom u povijesni prikaz izvatka iz knjige položenih ugovora za zkul. br. [broj ZK uloška], broj poduloška: 2323, knjiga Položenih ugovora [adresa] i u izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženik u utuženom periodu bio suvlasnik stana na adresi predmetnog potrošačkog mjesta u [adresa], u ½ dijela, što tuženik niti ne osporava.

11.Što se tiče odgovornosti tuženika za sporni dug u odnosu na suvlasništvo u ½ dijela predmetnog stana u utuženom periodu, mišljenje je ovog suda da je tuženik u smislu odredaba iz čl. 84. st. 2. u vezi s čl. 70. st. 1. ZV-a doista solidarno odgovoran s drugim suvlasnikom OJ za dug koji je nastao prema tužitelju s osnova komunalne usluge održavanja čistoće i sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada pružene u utuženom periodu za predmetno potrošačko mjesto, međutim, sama ta okolnost ne znači da se na tuženika kao drugog suvlasnika odnose ovršne isprave koje su donesene u postupcima u kojima tuženik nije sudjelovao, a na koje se tužitelj u ovoj parnici poziva, te da se na njega (tuženika) primjenjuje desetogodišnji zastarni rok za tražbine koje su utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

12.Sukladno potonjim odredbama ZV-a tuženik je, istina, pasivno legitimiran pred sudom kao obveznik plaćanja sporne naknade, jer je u utuženom periodu doista bio suvlasnik nekretnine na predmetnom potrošačkom mjestu, međutim, kako sporna naknada zastarijeva u jednogodišnjem zastarnom roku u smislu čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), a ne u smislu čl. 233. ZOO-a, a tuženik je zastari prigovorio, tužitelj je više ne može prisilnim putem naplatiti od tuženika, jer je ona već u zastari obzirom da je najkasnija mjesečna naknada dospjela još 15. svibnja 2017, a da je predmetna tužba podnesena sudu tek 25. travnja 2025.

13.Odgovornost tuženika za sporni dug, po mišljenju ovoga suda, ne postoji u smislu odredbe čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu, jer je u smislu te odredbe pasivno legitimiran evidentirani korisnik predmetne nekretnine OJ koju je baš zbog toga tužitelj i označio kao ovršenika u prethodno već citiranim ovršnim postupima koje je vodio radi prisilne naplate tog duga. Osim toga, dug tuženika je i po toj osnovi pao u zastaru u smislu odredbe iz čl. 232. st. 1. ZOO-a.

13a.S druge pak strane, postoji odgovornost tuženika za sporni dug u smislu odredbe iz čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, koja kumulativno propisuje odgovornost i vlasnika i korisnika nekretnine kada je vlasnik obvezu plaćanja cijene pružene javne usluge prenio na korisnika i o tomu obavijestio davatelja usluge, no i u tom slučaju je sporni dug pao u zastaru u smislu odredbe iz čl. 232. st. 1. ZOO- a.

14.U konkretnom slučaju nijednom odredbom zakona nije propisano jamstvo jednog suvlasnika za obveze drugog suvlasnika na povremena davanja za komunalne usluge u vezi s uporabom nekog posebnog dijela nekretnine, kako to misli tužitelj.

15.Valjalo je stoga, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao pod točkama

1. i 2. izreke presude.

16.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP- a, kao i na odredbama iz Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23).

17.Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, nema pravo na nadoknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, kao u točki 3. izreke presude.

18.Tuženiku je, s druge strane, priznat i dosuđen trošak sastava prigovora protiv platnog naloga u iznosu od 100,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 15. rujna 2025. u iznosu od 100,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), a što uz trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 13,27eur sveukupno iznosi 213,27eur, kao u točki 4. izreke presude, sukladno odredbama iz čl. 2. i čl. 155. ZPP-a.

19.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zaprešiću 17. rujna 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovomu sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 26,54eur,

2. Tuženiku, po pun.,