1              Poslovni broj: Gž Ovr-606/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-606/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. B. A., OIB: ..., Austrija, zastupan po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z. protiv I. ovršenika I. V., OIB: ..., G., II. ovršenika M. V., OIB: ..., G. i III. ovršenice V. V., OIB: ..., G., svi zastupani po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi I.,II. i III. ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj 27 Ovr-128/2023-2 od 17. travnja 2023., dana 30. kolovoza 2023.,

 

r i j e š i o j e

 

Uvažava se žalba I.,II. i III. ovršenika, ukida rješenje o Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj 27 Ovr-128/2023-2 od 17. travnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem sud je u točki I. izreke odredio predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-216/2022.-2. 10. svibnja 2022. na temelju ovršne javnobilježničke isprave Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, solemniziran po javnoj bilježnici D. B. dana 9. prosinca 2021. pod poslovnim brojem OV-13720/21., radi naplate novčane tražbine iz Ugovora o kreditu i pripadajućih mu aneksa (sastavni dio Sporazuma o osiguranju) u iznosu od EUR 294.846,44 EUR po srednjem tečaju HNB-a za EUR na dan plaćanja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, k.o. C., zk.ul. 2340,k.č.br. 1410/3, KUĆA, DVORIŠTE, ukupno 221 čhv; 2. Suvlasnički dio: 1/3; 3. Suvlasnički dio: 1/3; 4. Suvlasnički dio: 1/3, i to zabilježbom ovrhe na, utvrđivanjem vrijednosti predmetne nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. U točki II. izreke prvostupanjski sud je troškove ovrhovoditelja odmjerio u iznosu od 5.861,37 EUR.

 

2. Protiv tog rješenja žale se I., II. i III. ovršenici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 dalje: OZ) i zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ., uz prijedlog da sud donese zaključak kojim će ovršenike uputiti da pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

3. Na žalbu je odgovoreno, u kojem odgovoru je predloženo da sud pobijano rješenje održi na snazi.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ovršenici u žalbi ističu kako je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, solemniziran po javnoj bilježnici D. B. dana 9. prosinca 2021. pod poslovnim brojem OV-13720/21, u cijelosti ništetan, kao i da tražbina osigurana predmetnom ovršnom ispravom, a koju ovrhovoditelj pokušava naplatiti u ovom postupku, više ne postoji.

 

6. Ovrhovoditelj je 22. ožujka 2022. podnio prijedlog za ovrhu kojeg temelji na ovršnim javnobilježničkim ispravama, Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, solemniziran po javnoj bilježnici D. B. dana 9. prosinca 2021. pod poslovnim brojem OV-13720/21., radi naplate novčane tražbine iz Ugovora o kreditu i pripadajućih mu aneksa (sastavni dio Sporazuma o osiguranju), u iznosu od 294.846,44 EUR po srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i drugoj dokumentaciji priloženoj uz taj prijedlog, na temelju čega je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi 27 Ovr-128/2023-2 od 17. travnja 2023.

 

7. Takvo određenje prvostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilno.

 

8. Odredbom članka 22. OZ je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 23. OZ ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

 

9. U konkretnom slučaju, ovršnu ispravu predstavljaju Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, koji je solemnizirala javna bilježnica D. B. dana 9. prosinca 2021. godine pod poslovnim brojem OV-13720/21, dok visinu potraživanja ovrhovoditelj dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojnom ispravom.

 

10. Dakle, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemniziranih privatnih isprava, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i njegovim aneksima, Ugovora o kreditu, između ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, u kunskoj protuvrijednosti EUR.

 

11. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

12. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

 

13. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

 

14. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

 

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

 

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

 

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

 

15. U skladu s zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takva ugovor već prileži spisu predmeta), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

 

16. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

 

17. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, što bi se moglo razumjeti iz sadržaja predmetnog ugovora koji u ovom slučaju predstavlja ovršnu ispravu, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po prigovoru ovršenika i po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, kao što je slučaj u ovom postupku, ovršni sud može preinačiti rješenje o ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, time da će u ovom slučaju prvostupanjski sud imati u vidu kako je, kako proizlazi iz sadržaja spisa predmeta, između stranaka već u tijeku parnični postupak u kojem je predmet odlučivanja pravna valjanost odnosno ništetnost odredaba Ugovora o kreditu, temeljem kojeg je određena ovrha.

 

18. Međutim, već sada se ukazuje prvostupanjskom sudu, cijeneći i prihvaćajući gore navedena pravna shvaćanja, da je isti, za slučaj sumnje da se radi o nepoštenim odredbama Ugovora koji predstavljaju ovršne isprave, dužan ovrhu odgoditi do okončanja postupka u kojem će se ispitati sadrži li ovršna isprava kao potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, čak i po službenoj dužnosti.

 

19. Vezano za žalbene navode ovršenika kojima navode ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju predmetne ovršne isprave jer je ista u cijelosti ništetna, a isto tako tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena više ne egzistira, za odgovoriti je da navedeni žalbeni razlozi predstavljanju žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. OZ, radi čega se prvostupanjski sud upućuje na postupanje u smislu odredbe čl. 52. OZ, odnosno da uputi ovršenike na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

20. Iz iznesenih razloga, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

21. U nastavku postupka prvostupanjski sud će imati u vidu primjedbe i upute iz ovog rješenja.

 

U Splitu, 30. kolovoza 2023.