REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-868/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ZAGREBPARKING, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Jakovu Delipetaru, odvjetnik iz OD Leko & Partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, protiv tuženika UH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 509/2024 od 23. siječnja 2024. kojim se nalaže tuženiku UH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ZAGREBPARKING, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 iznos od 66,36 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.12.2022. pa do isplate, u roku od 8 dana te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ZAGREBPARKING, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga tužitelja od 4. siječnja 2024., javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-509/2024 od 23. siječnja 2024., kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja tužitelju namiriti tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima, određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima te je utvrđeno da nastali troškovi postupka iznose 25,00 EUR.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor 12. veljače 2024. u kojem isto pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i rokova zastare za povremene usluge. Tuženik navodi da je trošak nastao 05.10.2022., dok je o istome obaviješten opomenom pred ovrhu 19.10.2023. te račun nije primio u trenutku nastanka usluge, već nakon više od jedne godine poslije događaja. Tuženik navodi da, obzirom se radi povremenoj usluzi, rok zastare je godinu dana. Nadalje, navodi da se automobilom koristila gđa ŽH te prilaže Ugovor o korištenju i primopredajni zapisnik koji je dostavljen tužitelju. Također, iz zapisnika o preuzimanju vozila razvidno je kako je isti od tužitelja preuzela gđa ŽH. Tuženik je upitao tužitelja na osnovu čega je njezin automobil predan gđi ŽH te mu je odgovoreno na osnovi fotokopiji prometne dozvole. Tuženik navodi da nije korisnik usluge za koju ga se tereti jer je vozilo bilo parkirano na nečijem rezerviranom mjestu te je samim time korisnik usluge premještanja vozila onaj tko je zvao tužitelja da premjesti vozilo, odnosno tužitelj je trebao teretiti Hrvatski helsinški odbor jer ga je isti i zvao na intervenciju. Potraživanje za kojeg se tereti tuženika je nepostojeće te navedeni trošak može namiriti korisnik usluge ili korisnik vozila, a ne tužitelj kao vlasnik vozila. Tuženik navodi da se tužitelj poziva na čl. 84. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kojem se slučaj premještanja vozila s privatnog parkinga neke pravne ili fizičke osobe ne spominje.

3. Povodom prigovora tuženika, temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 155/23. - dalje OZ), rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj tijekom postupka ističe ukazuje na članak 86. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članak 9. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila. S obzirom da je tuženik evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila kao vlasnik i korisnik predmetnog vozila, to tužitelj ističe kako je u cijelosti osnovano potraživanje tužitelja. Vozilo je bilo parkirano na parkirališnom mjestu koje je rezervirano isključivo za vozila Hrvatskog helsinškog odbora i koje je kao takvo propisno obilježeno vertikalnom i horizontalnom signalizacijom, što potvrđuju i fotografije izrađene po ovlaštenoj osobi tužitelja u spornom trenutku. Sukladno Zaključku o visini troškova premještanja vozila, visina troškova premještanja vozila koju snosi vlasnik odnosno korisnik vozila, za premještanje osobnih automobila do 1500 kg mase praznog vozila iznosi 66,36 EUR. Obzirom na navode tuženika kako se radi o zastari potraživanja, tužitelj navodi kako je potraživanje utuženo u zakonskom roku. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu prigovor tuženika odbiti kao neosnovan i u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek, posl. br. Ovrv- 509/2024, od dana 23.01.2024.g., uz naknadu troška ovog postupka tužitelju.

5. Tuženik tijekom postupka ostaje pri osporavanju osnove i visine potraživanja, istaknutom prigovoru zastare te svim dosadašnjim navodima. Tuženik nastavno u bitnome dodaje da kao fizička osoba nema zakonsku obvezu prijavljivanja MUP-u osobe koja se koristi njegovim osobnim automobilom te da nigdje nije izrijekom propisano da korisnik mora biti evidentiran u podacima MUP-a. Tuženik dostavlja zapisnik o predaji kojeg je vlastoručno potpisala gđa ŽH te navodi da nije ni u kakvom stvarnom niti pravnom odnosu s tužiteljem te nema saznanja da među tužiteljem i tuženikom postoji bilo kakav stvarni ili pravni odnos iz kojeg bi za njega nastala kakva obveza. Također, tuženik osporava da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava jer da bi ista bila vjerodostojna, uz nju mora biti naveden i račun koji je odobren (prihvaćen) od osobe na koju glasi.

6. S obzirom na to da je predmetni postupak spor male vrijednosti, koji je pisani postupak, a niti jedna stranka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu zašto bi isto bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka te sud smatra da održavanje ročišta nije potrebno jer je pravno odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju priloženih isprava, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), to je sud izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 20040 od 4. siječnja 2024. (list 11 spisa), zapisnik broj 202217263 za preuzimanje vozila [registarska oznaka] (HR) od 5. listopada 2022. (list 23 spisa), račun broj: 8135/0007000012/2 (list 24 spisa), Ugovor o uporabi motornog vozila od 16. lipnja 2022. (list 25-29 spisa), primopredajni zapisnik od 16. lipnja 2022. (list 30 spisa), ispis elektroničkih poruka između parničnih stranaka (list 31-43 spisa), MUP podatci od 31. listopada 2024. (list 51 spisa), fotografije (list 58-59 spisa), nepotpisani zapisnik broj 202217263 za preuzimanje vozila [registarska oznaka] (HR) od 5. listopada 2022. (list 60 spisa), naredbu od 5. listopada 2022. (list 61 spisa), račun br. 8135/0007000012/2 od 31. listopada 2022. (list 66 spisa), opomenu pred ovrhu po neplaćenom računu 8135/0007000012/2 od 19. listopada 2023. (list 80 spisa), ispis elektroničkih poruka između parničnih stranaka (list 81-100 spisa).

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 66,36 EUR s osnove troškova premještaja vozila registarske oznake [registarska oznaka] dana 5. listopada 2022. na temelju naredbe od 5. listopada 2022. (list 61 spisa).

9. Među strankama je sporna vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara, dok nije sporno da je tuženik vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] te da je vozilo bilo parkirano na parkiralištu kojim se koristi, odnosno koji posjeduje HRVATSKI HELSINŠKI ODBOR.

10. Uvidom u naredbu od 5. listopada 2022. (list 61 spisa), zapisnik broj 202217263 za preuzimanje vozila [registarska oznaka] (HR) od 5. listopada 2022. (list 23 spisa) i fotografije (list 58-59 spisa), sud je utvrdio da je u Ulici Kneza Domagoja 16, u Zagrebu, naređeno premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] 5. listopada 2022. jer je vozilo bilo parkirano na rezerviranom parkiralištu, a koje temeljem Ugovora o zakupu ili Rješenja o rezervaciji koristi HRVATSKI HELSINŠKI ODBOR, sve na temelju članka 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/06). Dakle, u konkretnom slučaju radilo se o premještanju vozila koje je bilo na privatnom posjedu, a koja činjenica je nesporna.

10.1. Iz Zapisnika broj 202217263 za preuzimanje vozila [registarska oznaka] (HR) od 5. listopada 2022. (list 23 spisa) sud je utvrdio da je predmetno vozilo preuzela ŽH, iz [adresa].

10.2. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik predmetnog motornog vozila te je uvidom u MUP podatke od 31. listopada 2024. (list 51 spisa) razvidno da je tuženik upisan i kao vlasnik i kao korisnik predmetnog motornog vozila.

10.3. Ugovor o uporabi motornog vozila od 16. lipnja 2022. (list 25-29 spisa – dalje Ugovor) sklopljen je između tužitelja, kao vlasnika, i ŽH, iz [adresa], kao korisnika te je čl. 1. Ugovora ugovoreno da vlasnik daje, a korisnik prima motorno vozilo registarske oznake: ZG4311IM, odnosno predmetno motorno vozilo, a prema uvjetima iz Ugovora.

11. Sud u cijelosti prihvaća izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 20040 od 4. siječnja 2024. (list 11 spisa) kao vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ-a uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik nije ničime osporio. U tom smislu izvadak iz poslovnih knjiga sačinjen je sukladno čl. 31 st. 1. i 2. OZ-a te isti sadrži sve elemente koji se traže za vjerodostojnu ispravu, među ostalim i broj računa na koji se odnosi, a koji račun ne mora biti "odobren (prihvaćen)" od strane osobe na koju se odnosi, kako to neosnovano navodi tuženik.

12. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud utvrđuje da je isti također neosnovan jer nije protekao petogodišnji zastarni rok sukladno čl. 225. u svezi sa čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

13. Sukladno čl. 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22.

– dalje ZSPC) troškove premještanja ili pokušaja premještanja vozila u slučajevima iz čl. 84. ZSPC-a snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

14. Čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje ZV), a koji se navodi u naredbi od 5. listopada 2022. (list 61 spisa) kao temelj za premještanje predmetnog vozila, uređuje pravo na samopomoć u smislu da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st. 3. ZV-a i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

15. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor pasivne legitimacije u smislu da bi trošak premještanja predmetnog vozila trebao snositi HRVATSKI HELSINŠKI ODBOR, kao korisnik usluge tužitelja, a ne tuženik, kao vlasnik predmetnog vozila, osnovan je u cijelosti.

15.1. Naime, tužitelj nije dokazao da je tuženik postupio protivno odredbama čl. 84. ZSPC-a, budući da u odredbama predmetnog članka nije propisano da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na privatnom posjedu, slijedom čega u konkretnom slučaju nije bilo osnove započeti sa radnjom premještanja tuženikova vozila i tuženiku za tu radnju ispostaviti račun. Dakle, nije dokazano da je vozilo tuženika bilo parkirano suprotno bilo kojoj zabrani iz čl. 82. st. 1. toč. 1. do 12., čl. 83. st. 1. toč. 1. do 3. ili na mjestu iz čl. 84. st. 1. toč. 1. do 12. ZSPC-a, a zbog koje bi nalog za premještanje tuženikova vozila bio opravdan, već je predmetno vozilo zatečeno na privatnom posjedu, za što relevantne odredbe ZSPC-a ne propisuju sankciju u vidu premještanja vozila.

15.2. Dakle, izdavanje naredbe za premještanje vozila tuženika, kao i poduzimanje radnje započinjanja premještanja od strane tužitelja nije bilo opravdano u smislu relevantnih odredbi ZSPC-a.

15.3. U konkretnom slučaju, naredba tužitelja za premještanje vozila izdana je temeljem čl. 27. ZV-a (dopuštena samopomoć), a sve po nalogu treće osobe, na čijem je posjedu predmetno vozilo bilo parkirano, pa kako se prema mišljenju ovog suda ovdje radi o ugovornom odnosu između tužitelja i treće osobe, to se za započeto premještanje vozila tuženika ne može teretiti tuženik, već eventualno ta treća osoba (nalogodavac) po čijem nalogu je i započeto premještanje (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž-1272/2016 od 4. listopada 2016.).

16. Prema tome, kako tužitelju za nastali trošak započetog premještanja nije odgovoran tuženik, iz razloga što nalog nije bio utemeljen na odredbama ZSPC-a, to je sud u točci I. izreke presude ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika i odbio zahtjev tužitelja sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a jer u konkretnom slučaju ne postoji obveza tuženika iz čl. 86. st. 1. ZSPC-a.

16.1. Sud nije posebno obrazlagao preostale navode stranaka u odnosu na promašenu pasivnu legitimaciju u smislu sklopljenog Ugovora o uporabi motornog vozila od 16. lipnja 2022. (list 25-29 spisa) budući da pored gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na rješenje spora niti bi doveli do drugačije odluke u pogledu glavne stvari.

17. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

17.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. ZPP-a pa kako je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, to je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen, dok tuženik nije isti niti postavio, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Zagrebu 17. rujna 2025.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku