REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-482/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP –PLIN d.o.o. iz Osijeka, Ulica Cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika MĆ iz [adresa] (ranije Zagreba, Osječka ulica 72), OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Ferenca, odvjetnika i tuženika osobno, dana 17. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba posl. br. sudskog predmeta: Ovrv-107280/2022, posl.br. javnobilježničkog predmeta: UPP/OS-Ovrv-1607/2022 od dana 29.11.2022. i usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP –PLIN d.o.o. iz Osijeka, Ulica Cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366 iznos od 7,42 EUR, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba posl. br. sudskog predmeta: Ovrv-107280/2022, posl.br. javnobilježničkog predmeta: UPP/OS-Ovrv-1607/2022 od dana 29.11.2022. i utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 305,83 EUR.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba posl. br. sudskog predmeta: Ovrv-107280/2022, posl.br. javnobilježničkog predmeta: UPP/OS-Ovrv-1607/2022 od dana 29.11.2022. i odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u koje se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 66,36 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 163,16 EUR, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 11.10.2022., a koji se sada smatra tužbom, navodi da tuženik nije podmirio dospjelo potraživanje, te da radi naplate tražbine tužitelja iz vjerodostojne isprave (izvadak iz poslovnih knjiga br. 2260002466) i troškova ovršnog postupka tužitelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 2.360,18 HRK / 313,25 EUR, i to iznos od 27,68 HRK / 3,67 EUR, iznos od 38,00 HRK / 5,04 EUR, iznos od 28,26 HRK / 3,75 EUR, iznos od 28,59 HRK / 3,79 EUR, iznos od 158,68 HRK / 21,06 EUR, iznos od 297,24 HRK / 39,45 EUR, iznos od 239,05 HRK / 31,73 EUR, iznos od 475,41 HRK / 63,10 EUR, iznos od 604,24 HRK / 80,20 EUR, iznos od 56,09 HRK / 7,44 EUR, iznos od 350,40 HRK / 46,51 EUR i iznos od 56,54 HRK / 7,50 EUR u roku od 8 dana od dostave rješenja o ovrsi, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 500 HRK / 66,36 EUR u roku od 8 dana od dostave rješenja o ovrsi.

2. Na prijedlog tužitelja, javni bilježnik Marina Dabelić iz Zagreba donijela je dana 29.11.2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Sudskog predmeta: Ovrv-107280/2022, posl.br. javnobilježničkog predmeta: UPP/OS-Ovrv- 1607/2022 kojim je naloženo tuženiku platiti tražbinu tužitelju na način kako je to tužitelj zatražio u ovršnom prijedlogu, zajedno s troškovima ovršnog postupka.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, od dana 17.01.2023. (datum na omotu) tuženik navodi da računi za potrošnju plina za domaćinstvo (a koji se navode u rješenju za ovrhu) nisu tuženiku pravovremeno i redovito dostavljani na adresu [adresa]. Uvidom u svoju evidenciju primljenih računa za potrošeni plin za domaćinstvo tuženik je utvrdio da je zadnji račun koji je primio od HEP Plin d.o.o. bio račun broj: 364000041621 na iznos od 27.68 kuna, te je isti plaćen online uplatom preko mog bankovnog računa 29.10.2022. Nakon toga nikakav račun za potrošnju plina za domaćinstvo nije mu dostavljen. Kao potrošač ima pravo da mu se dostavi opomena o neplaćenim računima. Nikakvu opomenu nije primio. U jednom trenutku je primijetio da računi za plin ne dolaze redovito, ali je zaključio da će vjerojatno stići sa polugodišnjim ili godišnjim obračunom. Također, napominje da su svi ostali računi koji mu dolaze za naplatu, a vezani su za kućanstvo (struja, vodovodne usluge, komunalije..) uvijek podmirivani pravovremeno. Nikad nije pokrenuta nikakva ovrha za neplaćanje računa na adresi [adresa]. U zadnjih 50 godina, ustvari nikad. Vjerojatno je moguće provjeriti ove njegove navode u sudskoj evidenciji. Indikativno je da je prvi neplaćeni račun za razdoblje 30.06.2023.

— 30.07.2021. , a već mu je u 10. mjesecu 2021. trebala stići opomena, koja nije stigla nikada. Prije pobijanog rješenja o ovrsi primio je prijedlog za ovrhu. Odmah po primitku uplatio je iznos od 2.300,00 kuna na račun HEP-Plin d.o.o. Kopiju uplatnice dostavlja u prilogu prigovora. Nakon toga je poslanim e-mailom (poslan 20.12.2022.) zatražio od HEP-Plin d.o.o. da mu račune ubuduće dostavljaju isključivo putem e-maila. U povratnom e-mailu koji je dobio od HEF-Plin d.o.o. potvrđuju da su suglasni sa tim.

4. Zaključno, tuženik navodi da nakon što mu računi za potrošnju plina nisu redovno dostavljani, nakon što mu nije dostavljena ni opomena za neplaćene račune, dostavlja mu se prvi prijedlog za ovrhu (na koji je reagirao i uplatio iznos od 2.300.00 kuna, te zatražio dostavu računa putem e-maila) i pokreće se ovrha. Ističe još da HEP- Plin d.o.o. ima i njegov broj mobitela (naveo ga je u ugovoru potpisanom 2020. sa HEP-Plin d.o.o.). Vjerojatno će stav tužitelja biti da oni ne kontaktiraju potrošače telefonski, a pitanje tuženika je zašto ne kontaktirati u ovakvoj situaciji ako žele jednostavno rješenje. Tuženik nije siguran, ali misli da HEP- Plin d.o.o. posjeduje i njegovu e-mail adresu već 2 godine. Tuženik i ovim putem od HEP-Plin d.o.o. traži da mu na email dostave iznos nepodmirenih računa, te ističe da će isti biti plaćeni u najkraćem roku. Zbog gore navedenih razloga (nedostava računa, nedostava opomene o neplaćenim računima, izbjegavanje kontaktiranja tuženika kao potrošača na druge načine, npr. telefon,) troškove ovrhe u iznosu od 66,36 EUR tuženik nema namjeru platiti. Smatra da su ovakvim postupanjem od strane HEP-Plin d.o.o. njegova prava kao kupca (potrošača) narušena, te tražim tužiteljevo odustajanje od postupka ovrhe.

5. Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je dana 27.03.2023. donio rješenje posl.br. Povrv-482/2023-2 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. U nastavku postupka, u podnesku od 04.04.2023., tužitelj, a očitujući se na odgovor na tužbu, navodi da tuženik u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi kako mu računi nisu pravovremeno i redovito dostavljani, a niti je dobio opomenu za dug. Nadalje ističe kako je po primitku rješenja o ovrsi platio iznos od 2.300,00 kn. Tužitelj dostavlja utužene račune kojima dokazuje osnovu i visinu svog potraživanja. U odnosu na navode tuženika da nije primio predmetne račune tužitelj se očituje kako slijedi. Iz kojeg razloga tuženik nije primio račune to tužitelj ne zna niti isto može znati. Tužitelj ističe kako je predmetne račune odaslao tuženiku na njegovu adresu. Također, valja navesti da su se svi sudionici obveznog odnosa prilikom ispunjavanja svojih obveza dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, sukladno čl. 4. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je kao korisnik usluge, za koju nije sporno da je isporučena, trebao voditi evidenciju plaćenih računa pa u slučaju da u uobičajenom roku nije primio predmetne račune trebao se obratiti isporučitelju usluge, ovdje tužitelju, radi provjere jesu li računi izdani i postoji li dospjelo i nepodmireno potraživanje. Tužitelj navodi i kako obveza slanja opomene nije propisana niti jednim pozitivnim zakonskim propisom. Nadalje, tužitelj ističe kako je nesporno je da je tuženik uplatom od dana 21.02.2023., nakon donošenja rješenja o ovrsi, platio veći dio glavnice, odnosno preostao je dug po računu za 05/2022 u iznosu od 3,75 EUR / 28,27 kn, te dug po računu za 06/2022 u iznosu od 3,67 EUR / 27,68 kn. Dakle, ostala je neplaćena glavnica u iznosu od 7,42 EUR / 55,91 kn. Preostali iznos duga nije podmiren. Slijedom navedenog tužitelj djelomično povlači svoj tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice od 305,83 EUR / 2.304,28 kn. Tužitelj i nadalje ostaje kod potraživanja preostalog iznosa glavnice od 7,42 EUR / 55,91 kn, nastalog ovršnog troška u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te potražuje parnični trošak u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn (PDV uključen) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR / 100,00 kn.

7. Na pripremnom ročištu od 27.02.2025. tuženik je istaknuo da je njegov osnovni prigovor taj što mu utuženi računi nikada nisu dostavljeni. Ističe da je unazad dvije, tri godine prije ovih utuženih računa sve račune uredno plaćao. Tuženik dodaje da je način dostave računa bio putem kurirske službe studentskog servisa, a ne putem pošte. Tuženik ističe da je uobičajeno da mu se putem pošte pošalje opomena u slučaju neplaćanja računa, a to u ovom slučaju nije učinjeno. Tuženik dodaje da je po primitku ovrhe u ovom predmetu tražio od tužitelja dostavu računa putem e-maila te mu je tužitelj sljedeći račun poslao e-mailom, a tuženik ga je odmah platio. Tri ili pet dana nakon toga tužitelj mu je uputio novi, umanjeni račun, a provjerom kod tužitelja, tuženik je saznao da je njegovom uplatom ranijeg računa tužitelj zatvorio troškove ovršnog postupka, dok je namjera tuženika bila samo platiti račun, ali ne i ovršne troškove. Tuženik je predao u spis e-mail tužitelja koji je o tome obaviješten, te predložio isti koristiti kao dokaz u ovom postupku. Tuženik upire na predanu e-mail komunikaciju s tužiteljem iz koje je vidljivo da je tužitelj njegovom uplatom zatvorio trošak ovršnog postupka.

8. Tužitelj na pripremnom ročištu od 27.02.2025., a očitujući se na gornje navode tuženika, ponavlja da je predmetne račune slao tuženiku na njegovu adresu, a iz kojeg razloga ih tuženik nije zaprimio, to tužitelj ne može znati. Navodi da obveza slanja opomene nije propisana zakonom niti drugim propisom. Na okolnost navoda da je tuženik plaćao ranije račune, tužitelj ističe da isto nije predmet ovog postupka. Tužitelj osporava da su uplatom tuženika podmireni troškovi ovršnog postupka i protivi se korištenju dokumentacije koju je tuženik danas dostavio, jer se radi o sporu male vrijednosti.

9. Kako je tužitelj u podnesku od 04.04.2023. djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 305,83 EUR, odnosno 2.304,28 kn (primjenom fiksnog tečaja od 7,53450 kn za 1,00 EUR), te kako se tuženik ovom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva nije protivio, to je sud primjenom odredbe čl. 193. st. 2. i čl. 451. st. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučio kao u izreci ove presude u točci II u odnosu na ovaj dio zahtjeva tužitelja.

10. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 10.10.2022. (list 11 spisa), potvrdu o prebivalištu tuženika (list 14, 23 i 26 spisa), potvrdu o plaćanju koju je dostavio tuženik (list 29 spisa), račune (list 39 - 62 spisa) i u e-mail komunikaciju između stranaka (list 95 - 96 spisa).

11. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev (postavljen u podnesku tužitelja od 04.04.2023.) osnovan.

12. Potraživanje tužitelja u ovom predmetu odnosi se na dva neplaćena računa za opskrbu plinom u kućanstvu tuženika na adresi [adresa], i to po računu za svibanj 2022. u iznosu od 3,75 EUR / 28,27 kn i za lipanj 2022. u iznosu od 3,67 EUR / 27,68 kn, odnosno tužitelj od tuženik potražuje iznos od 7,42 EUR / 55,91 kn (primjenom fiksnog tečaja od 7,53450 kn za 1,00 EUR). Tuženik ne osporava da je u utuženom razdoblju bio u ugovornom odnosu s tužiteljem (kao kupac iz kategorije kućanstvo), ne osporava da mu je tužitelj isporučio plin u količini navedenoj na utuženim računima, ali ističe da mu tužitelj prije pokretanja ovog sudskog postupka nije ispostavio utužene račune, a jer da jest, iste bi zasigurno platio.

13. Kako među strankama nije sporno da je tuženik, kao kupac iz kategorije kućanstvo za mjerno mjesto u [adresa] u utuženom razdoblju (svibanj i lipanj 2022.) bio u ugovornom odnosu s tužiteljem, kao opskrbljivačem plinom, temeljem ugovora o opskrbi plinom koji je opisan u čl. 3. st. 2. toč. 64. i čl. 67. st. 1. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" broj 18/18 i 23/20), to sud primjenom odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a na ove okolnosti nije provodio dokaze i isto ne će posebno obrazlagati.

14. Nadalje, sud ističe da među kako među strankama nije sporno niti da je tužitelj tijekom svibnja i lipnja 2022. isporučio plin za kućanstvo tuženika upravo u količini navedenoj na utuženim računima, pa sud primjenom odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a niti na ove okolnosti nije provodio dokaze i isto ne će posebno obrazlagati.

15. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 10.10.2022. (list 11 spisa), potvrdu o prebivalištu tuženika (list 14, 23 i 26 spisa), potvrdu o plaćanju koju je dostavio tuženik (list 29 spisa) i u račune (list 39 - 62 spisa) sud je utvrdio da je:

- tužitelj za isporučeni plin za kućanstvo tuženika, za mjerno mjesto u [adresa] ispostavio tuženiku račune za svibanj 2022. u iznosu od 38,00 kn s dospijećem 30.06.2022. i za lipanj 2022. u iznosu od 27,68 kn s dospijećem 29.07.2022. (list 59 – 62 spisa), kao i račune za lipanj 2021. i za razdoblje od kolovoza 2021. do travnja 2022., s tim da spisu ne prileži dokaz da li je i ako da na koji način i kada tužitelj ove račune uputio tuženiku, kao niti da li je, i ako da kada tuženik ove račune primio,

- da je tužitelj u svojoj poslovnoj evidenciji sa stanjem na dan 10.10.2022. (list 11 spisa) zabilježio da mu tuženik duguje za neplaćene račune za lipanj 2021. i za razdoblje od kolovoza 2021. do lipnja 2022. ukupan iznos od 2.360,18 kn, od čega za neplaćene račune za svibanj 2022. iznos od 38,00 kn s dospijećem 30.06.2022. i za lipanj 2022. iznos od 27,68 kn s dospijećem 29.07.2022.,

-da je tuženik nakon pokretanja ovog sudskog postupka (dana 11.10.2022.), u kojem tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.360,18 kn na ime neplaćenih računa za lipanj 2021. i za razdoblje od kolovoza 2021. do lipnja 2022. i nakon donošenja rješenja o ovrsi (dana 29.11.2022.) uplatio tužitelju dana 19.12.2022. iznos od 2.300,00 kn (uplatnica tuženika na listu 29 spisa), s tim da je tuženik u opisu plaćanja naveo ''plaćanje isporučenog plina za kućanstvo''.

16. Uvidom u e-mail komunikaciju između stranaka (list 95 - 96 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj e-mail porukom od 06.03.2023., a odgovarajući na upit tuženika od 17.02.2023., obavijestio tuženika da je tužitelj uplatom tuženika u iznosu od 2.300,00 kn zatvorio račune za period od studenog 2020. do travnja 2021., a za koje je pokrenut ovršni postupak, kao i trošak javnog bilježnika nastao pokretanjem ovršnog postupka.

17. Neosnovano tuženik tvrdi da iz e-mail komunikacije između stranaka (list 95 - 96 spisa) proizlazi da je tužitelj uplatom tuženika od 2.300,00 kn zatvorio trošak ovršnog postupka u ovom predmetu, a stoga jer se u e-mail poruci tužitelja od 06.03.2023. navodi da je tom uplatom zatvoreno ranije potraživanje tuženika (od studenog 2020. do travnja 2021.), dok je predmet ovog postupka inicijalno bilo potraživanje za lipanj 2021. i za razdoblje od kolovoza 2021. do lipnja 2022., a sada potraživanje za svibanj i lipanj 2022., pa se navod tužitelja iz te poruke o tome da je tom uplatom zatvoren i trošak javnog bilježnika nastao pokretanjem ovršnog postupka odnosi na to ranije potraživanje tuženika.

18. Tužitelj u podnesku od 04.04.2023. navodi da je tuženik uplatom od u iznosu od 2.300,00 kn, koju je tužitelj evidentirao s danom 21.02.2023., platio veći dio glavnice u ovom predmetu - u iznosu od 305,83 EUR / 2.304,28 kn (a u kojem dijelu je tužitelj povukao tužbeni zahtjev), a da su ostali nepodmireni računi za svibanj 2022. u iznosu od 3,75 EUR / 28,27 kn, te za lipanj 2022. u iznosu od 3,67 EUR / 27,68 kn, odnosno ukupno ostala je neplaćena glavnica u iznosu od 7,42 EUR / 55,91 kn.

19. Uspoređujući izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 10.10.2022. (list 11 spisa), potvrdu o plaćanju koju je dostavio tuženik (list 29 spisa), račune (list 39 - 62 spisa) i e-mail komunikaciju između stranaka (list 95 - 96 spisa) sud je utvrdio da je tuženik uplatom dana 19.12.2022. u iznosu od 2.300,00 kn podmirio glavnicu neplaćenih računa za isporučeni plin za lipanj 2021. i za razdoblje od kolovoza 2021. do travnja 2022., a ovom uplatom nije podmirio račune za svibanj 2022. u iznosu od 38,00 kn s dospijećem 30.06.2022. i za lipanj 2022. u iznosu od 27,68 kn s dospijećem 29.07.2022. Sud ističe da tuženik niti ovu činjenicu (da tuženik uplatom od 2.300,00 kn nije tužitelju podmirio račune za svibanj i lipanj 2022.) posebno ne osporava, već tuženik tvrdi da nije u obvezi platiti tužitelju utuženo potraživanje, jer mu tužitelj prije pokretanja ovog sudskog postupka nije ispostavio utužene račune.

20. Stoga, a kako je tužitelj tijekom svibnja i lipnja 2022. isporučio plin za kućanstvo tuženika upravo u količini navedenoj na utuženim računima za svibanj 2022. u iznosu od 38,00 kn s dospijećem 30.06.2022. i za lipanj 2022. u iznosu od 27,68 kn s dospijećem 29.07.2022. (ovo među strankama i nije sporno), kako tuženik tužitelju račune za svibanj i lipanj 2022. (u ukupnom iznosu od 65,68 kn) nije platio, te kako tužitelj od tuženika s naslova neplaćenih računa za svibanj i lipanj 2022. potražuje isplatu iznosa od 7,42 EUR, odnosno 55,91 kn (primjenom fiksnog tečaja od 7,53450 kn za 1,00 EUR), to je sud utvrdio da je tuženik temeljem odredbi čl. 9. i čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 3. st. 2. toč. 64. i čl. 67. st. 1. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" broj 18/18 i 23/20) i temeljem čl. 2. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos od 7,42 EUR, te je stoga i temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a sud odlučio kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužitelja.

21. Sud napominje da tužitelj niti u ovršnom prijedlogu, a niti u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (u podnesku od 04.04.2023.) ne traži od tuženika isplatu zateznih kamata tekućih na glavnicu potraživanja.

22. Neosnovano tuženik smatra da nije u obvezi platiti tužitelju utuženo potraživanje, jer da mu tužitelj prije pokretanja ovog sudskog postupka nije ispostavio utužene račune. Prije svega, tuženik ovu činjenicu – da od tužitelja rije pokretanja ovog spora nije primio utužene račune - ničim ne dokazuje, a tužitelj istu činjenicu osporava, pa sud primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a ovaj navod tuženika ne prihvaća kao istinit. Nadalje, sukladno odredbi čl. 4. ZOO-a svaki je sudionik obveznog odnosa dužan postupati u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, što bi u konkretnom slučaju značilo da se tuženik, kraj činjenice da mu je tužitelj nesporno isporučio plin u utuženom razdoblju tijekom svibnja i lipnja 2022. (a što mu kao krajnjem korisniku usluge opskrbe plinom nije moglo ostati nepoznato) i znajući da tužitelju nije duže vremensko razdoblje platio za isporučeni plin (za lipanj 2021. i u razdoblju od kolovoza 2021. do lipnja 2022.), morao informirati kod tužitelja o postojanju i visini obveze na plaćanje za isporučeni plin, pri čemu je obveza tuženika na plaćanje tužitelju dospjela po isteku svakog mjeseca isporuke plina, a kako to propisuju odredba čl. 17. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom (''Narodne novine' broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21, 103/22 i 68/23), a ne po primitku računa, kako to pogrešno smatra tuženik. Osim toga, odredbom čl. 16. st. 10. Općih uvjeta opskrbe plinom (''Narodne novine' broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21, 103/22 i 68/23) propisano je da ukoliko krajnji kupac koji koristi opskrbu u obvezi javne usluge (u ovom slučaju tuženik) ne zaprimi račun za isporučeni plin i o tome obavijesti opskrbljivača plinom (u ovom slučaju tužitelja), opskrbljivač plinom mu je dužan bez odlaganja i bez naknade izdati presliku računa, pa je tuženik i pozivanjem na ovu odredbu mogao od tužitelja tražiti da mu ispostavi račune za isporučeni plin koje navodno nije primio.

23. Što se tiče nastalog troška ovršnog postupka koji je priznat tužitelju u rješenju o ovrsi, sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te imajući u vidu Zaključke sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova posl.br. Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017.g., a osobito Zaključak 3.1. koji glasi: ''Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.'' i stoga ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III glede ovog dijela zahtjeva tužitelja.

24. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu (jer je uspio s konačno postavljeni tužbenim zahtjevom u cijelosti, a tuženik mu je tijekom ovog postupka isplatio veći dio inicijalno utuženog iznosa glavnice potraživanja, nakon čega je tužitelj za taj iznos povukao dio tužbenog zahtjeva). Tužitelju je kao potreban priznat i dosuđen trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,89 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR, te trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Trošak zastupanja tužitelja koji je tužitelju priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška jednokratne naknade za cijeli postupak (Tbr. 7/9) od po 50 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, iznosi 100,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR, to ukupno iznosi 125,00 EUR. Uz trošak javnobilježničke nagrade i sudske pristojbe, ukupan parnični trošak dosuđen tužitelju iznosi 163,16 EUR, te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci IV u odnosu na naknadu parničnog troška tužitelju.

U Zagrebu, dana 17. rujna 2025. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 istovjetna primjeraka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti, ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

DNA:

1. Pun. tužitelja – uz rješenje – nalog tužitelju za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku