Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-113/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dolores Svitlanović, odvjetnici iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Draženu Lončaru, odvjetniku iz Zagreba, Mažuranićev trg 7, radi dostave isprava, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14/2023-28 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 14/2023-28 od 16. prosinca 2024. i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO (OIB:02535697732) (MBS: [matični broj subjekta]) (EUID: [europski jedinstveni broj subjekta].080002817) iz [adresa], u roku od petnaest dana položiti račune, očitovati se o svim poslovnim odnosima te dostaviti tužitelju ČĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kopiju svih isprava nastalih u odnosima tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO (OIB:02535697732) (MBS: [matični broj subjekta]) (EUID: [europski jedinstveni broj subjekta].080002817) iz Zagreba, Radnička cesta br.50, s jedne strane te pok. NĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], rođene **.**.1948.g. te preminule **.**.2022.g., s druge strane, i to za sve vrijeme za koje tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO (OIB:02535697732) (MBS: [matični broj subjekta]) (EUID: [europski jedinstveni broj subjekta].080002817) iz Zagreba, Radnička cesta br.50, posjeduje navedene podatke i isprave."
r i j e š i o j e
I. Ukida se rješenje o troškovima postupka iz st. II. i III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14/2023-28 od 16. prosinca 2024. i u tome se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 703,86 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana položiti račune, očitovati se o svim poslovnim odnosima te dostaviti tužitelju kopiju svih isprava nastalih u odnosima tuženika s jedne strane te pok. NĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], rođene **.**.1948. te preminule **.**.2022., s druge strane, i to za sve vrijeme za koje tuženik posjeduje navedene podatke i isprave (st. I. izreke), naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju troškove ovog postupka, u iznosu od 4.125,72 Eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (st. III. izreke).
2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). U žalbi tuženik ukazuje da se prvostupanjski sud nije očitovao o njegovom prigovoru da je tužbeni zahtjev neodređen, da tužitelj nije dokazao postojanje pravnog interesa za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl. 186.b. st. 1. ZPP, jer da pravni interes mora nužno biti konkretiziran, a ne temeljem isključivo na činjenici da je netko nasljednik, i to čak ne niti novčanih sredstava po računu koji bi pok. NĆ imala otvorenog kod tuženika, te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno čl. 156. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj, 159/13, 19/15, 10215, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22 i 145/24, dalje: ZKI), prema kojem se radi o bankovnoj tajni, a da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 157. st. 3. toč. 8. ZKI, kada banka nije dužna čuvati bankarsku tajnu.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 109. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tuženik u žalbi, jer je tužbeni zahtjev dovoljno određen i kao takav podoban za postupanje.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da položi račune, da se očituje o svi poslovnim odnosima te dostavi tužitelju kopiju svih isprava nastalih u odnosima tuženika s jedne strane i pok. NĆ s druge strane, i to za vrijeme za koje tuženik posjeduje navedene isprave. Po eventualnom kumuliranom tužbenom zahtjevu predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana položi račune o svim poslovnim odnosima te dostavi tužitelju kopiju svih isprava nastalih u odnosima tuženika s jedne stranke te pok. NĆ s druge strane, i to za svo vrijeme za koje tuženik posjeduje navedene podatke i isprave, a osobito: 1. očitovati se o svim poslovnim odnosima tuženika i NĆ, a osobito glede bankovnih računa koje je NĆ imala otvorene kod tuženika te dostaviti tužitelju preslike isprava nastalih u tim poslovnim odnosima, 2. očitovati se o ugovorima o kreditu/zajmu koje je NĆ eventualno sklapala s tuženikom i dostaviti kopije knjigovodstvenih kartica te ispise prometa i cjelokupnu dokumentaciju nastalu u vezi s tim ugovorima, te dostaviti ispis prometa po svim računima NĆ otvorenim kod tuženika, i to za svo vrijeme za koje tuženik vodi evidenciju o navedenom.
7. Prvostupanjski je sud usvojio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, tako da o eventualno kumuliranom zahtjevu nije bio dužan odlučivati.
8. Tužitelj prvotno postavljeni zahtjev iz čl. 186.b st. 1. ZPP zasniva na činjeničnim navodima da je pravomoćnim ostavinskim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-2676/2022 od 6. srpnja 2022. utvrđen jedinim nasljednikom NĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), rođene **.**.1948. te preminule **.**.2022., da je tijekom posljednjih mjeseci što osobno (na šalteru u tuženikovoj poslovnici), što putem punomoćnika - u više navrata pokušao od tuženika ishoditi: - očitovanje (i kopije odgovarajućih isprava) glede svih poslovnih odnosa tuženika i NĆ, a osobito glede bankovnih računa koje je NĆ imala otvorene kod tuženika te dostavu ispisa prometa po svim računima NĆ otvorenim kod tuženika, i to za sve vrijeme za koje tuženik vodi evidenciju o navedenom. Ističe da tuženik neosnovano odbija postupiti po navedenom tužiteljevom traženju te dostaviti tražena očitovanja (podatke) i isprave. Tuženik to čini pozivom na (evidentno proizvoljno) pravno shvaćanje kako tužitelj (kao - nesporni - nasljednik NĆ) ima pravo dobiti te podatke i isprave samo za razdoblje od trenutka preminuća NĆ nadalje, ali ne i za razdoblje koje je prethodilo preminuću NĆ. Usprkos ukazivanju tuženiku kako je riječ u cijelosti o proizvoljnoj i evidentno neodrživoj interpretaciji odredbi Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj, 4803, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN) te kako je takvo postupanje tuženika protivno odredbi čl. 129. st. 1. i 2. ZN tuženik ustraje kod takvog svog neispravnog shvaćanja. Slijedom iznijetog, a sukladno osobito odredbi čl. 186.b. st. 1. ZPP te sukladno činjenici kako su se pojedini vjerovnici NĆ javili u navedeni ostavinski predmet radi naplate dugova iste na teret ovdje tužitelja u vezi s poslovnim odnosima tih vjerovnika i NĆ glede novčanih sredstava NĆ otvorenih kod tuženika predlaže donošenje presude sadržaja citiranog kao u tužbenom zahtjevu.
9. Prvostupanjski je sud utvrdio da je iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O- 2676/2022-33 iza pok. NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vidljivo je da između ostalog njezinu ostavinsku imovinu sačinjavaju: pokretnine: - novčana sredstva na tekućem računu otvorenom kod Hrvatske poštanske banke broj 3291722417 sa stanjem na dan smrti **.**.2022. u iznosu od 13,55 kn, - novčana sredstva na računu posebnih namjena otvorenom kod Hrvatske poštanske banke broj 3506410574 sa stanjem na dan smrti **.**.2022. u iznosu od 4,74 kn, novčano potraživanje prema HZMO-u s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, zatim pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, odjel RKT, polje 135 B, razred kazeta, broj 48, upisan na ime ostaviteljice u cijelosti, te da je njezinim univerzalnim nasljednikom temeljem vlastoručne oporuke ostaviteljice od 20. studenoga 2020. godine proglašen ČĆ, da je tužitelj zatražio od tuženika očitovanje uz izdavanje odgovarajućih isprava glede svih poslovnih odnosa naslova i NĆ, a osobito glede bankovnih računa koje je NĆ imala otvorene kod tuženika te da dostavi ispis prometa po svim računima NĆ otvorenim kod tuženika i to za sve vrijeme za koje tuženik vodi evidenciju o navedenom, da je iz dopisa tuženika punomoćniku tužitelja vidljivo da prema evidencijama banke, pok. NĆ na dan smrti nije bila evidentirana kao klijent Privredne banke Zagreb d.d., a da se za dostavu ostalih podataka tuženik ogradio jer da podaci koji se odnose na razdoblje prije smrti ostaviteljice predstavljaju bankovnu tajnu te ih banka može dostaviti na temelju pisanog naloga ili zahtjeva nadležnog suda za potrebe vođenja imovinskopravnog postupka u smislu čl. 157. st. 3. toč. 8. Zakon o kreditnim institucijama ("Narodne novine", broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22, 145/24 – dalje: ZKI), da je iz dopisa HNB tuženiku od 12. listopada 2017. vidljivo njihovo mišljenje da bi davanje podataka nasljednicima o računima i prometu po svim računima ostavitelja (kako onih koji su obuhvaćeni rješenjem o nasljeđivanju tako i o računima/depozitima koji su zatvoreni prije smrti ostavitelja, te ako je ostavitelj za vrijeme života imao punomoćnika podatak da je ostavitelj po računu imao punomoćnika) za razdoblje prije smrti ostavitelja predstavljalo povredu bankovne tajne, te da su mišljenja da bi takvo postupanje kreditne institucije predstavljalo povredu zakonske obveze čuvanja bankovne tajne, s obzirom da ovi slučajevi nisu predviđeni u iznimkama navedenim u čl. 157. st. 3. ZKI, da je iz dopisa odvjetnika Luke Kipa vidljivo da se tužitelju obraća u zastupanju stranke VĆ, a radi pružanja posljednje mogućnosti dobrovoljnog odnosno izvansudskog podmirenja duga kojeg ima prema stranci, te da je iz preslike Izjave o zapljeni po pristanku dužnika od 16. srpnja 2020. ovjerene po javnom bilježniku Alenu Juroš vidljivo je da NĆ kao dužnik ovom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika daje suglasnost da se radi naplate tražbine TĆ u iznosu od 50.000,00 HRK zaplijeni njezina plaća odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj imao legitimni interes otkloniti od sebe nastanak štete u vidu troškova ovršnih postupaka koje bi vjerovnici eventualno pokrenuli protiv njega da nije dobrovoljno platio, da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je pravomoćnim ostavinskim rješenjem utvrđen nasljednikom - jedinim iza pok. NĆ te da kao nasljednik ima i obveze vezane uz svojstvo nasljednika te da podatke od tuženika traži u svojstvu ostaviteljičinog nasljednika i dok ne primi tražene podatke i isprave od tuženika tužitelj ne zna jesu li ispunjene pretpostavke isticanja vjerovnicima NĆ prigovora nepostojanja naslijeđene imovine u vrijednosti dostatnoj za odbijanje ispunjenja obveza NĆ prema tim vjerovnicima, da nasljednik trenutkom smrti ostavitelja stupa u cjelokupnu pravnu poziciju ostavitelja, što ovlašćuje nasljednika ishoditi od banke sva ona očitovanja koja bi od banke bio ovlašten ishoditi i sam ostavitelj, pa da stoga tužitelj ima pravo dobiti tražene podatke i isprave neovisno od postojanja i razmatranja pravnog interesa za ishođenje tih podataka i isprava, ali da tužitelj ima i pravni interes dobiti te podatke s obzirom na dugovanja koja je tužitelj eventualno stekao činjenicom nasljeđivanja NĆ, a koji vjerovnici terete tužitelja (kao nasljednika pok. NĆ), da su podaci o poslovnom odnosu tuženika i NĆ nužni za utvrđivanje činjenica od kojih ovisi uspjeh tužitelja u eventualnom nekom drugom sudskom postupku ili utvrđivanje istinitosti navoda eventualnih vjerovnika pok. ostaviteljice da im je ostala dužna, da je nedvojbeno postojanje legitimnog imovinskopravnog interesa za postavljanje zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b st. 1. ZPP, te da se obveza čuvanja bankovne tajne odnosi na treće osobe, a ne i na samog klijenta/nasljednika kad on traži određenu informaciju ili podatke koji se odnose na njegov poslovni odnos sa bankom.
11. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovog suda, sukladno čl. 186.b st. 1. ZPP, tužitelj je bio dužan dokazati da njegov pravni odnos sa tuženikom ima takav sadržaj koji obvezuje tuženika da postupi po predmetnom zahtjevu, a što nije dokazao, jer nije dokazao ni postojanje pravnog odnosa, a njegov status nasljednika pok. NĆ ne daje mu za pravo da stupi u njezinu pravnu poziciju kada bi i bilo dokazano da je bila klijent banke, a što nije. Naime, u čl. 186.b st. 1. ZPP izrijekom je propisano da se tužbom može od suda zatražiti da naloži tuženiku polaganje računa ili davanje pregleda neke imovine i obveza, samo ako je prema sadržaju pravnoga odnosa tuženik dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza.
12. Za razliku od odredbe čl. 186.b st. 1. ZPP, odredbe čl. 2. i 3. istog zakonskog članka ne propisuju kao jednu od nužnih pretpostavaka za podnošenje stupnjevite tužbe, to da je tuženik prema sadržaju pravnog odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza.
13. Pravo klijenta banke iz ugovora o tekućem ili kakvom drugom računu, upravo zbog tajnosti takvog poslovanja, kao i zaštite trećih osoba s kojima je poslovao, po svojim pravnim učincima, prema pravnom shvaćanju ovog suda, izjednačeno je sa osobnim pravom koje se ne prenosi na nasljednika, već se nasljeđuju samo novčana sredstva na računu. Uz to bankovni račun se otvara na ime određene osobe i isplate s tog računa smatraju se isplatom te osobe, te se nakon smrti vlasnika bankovnog računa nikako ne mogu smatrati isplatama njezinog nasljednika, što također govori u prilog tome da se radi o osobnom pravu koje se ne nasljeđuje. Upravo zbog toga nakon smrti klijenta banke, njegovi bankovni računi se zatvaraju, i njegovi nasljednici ne mogu poslovati kao vlasnici bankovnih računa ostavitelja, iz čega proizlazi da nasljednik ne stupa u pravnu poziciju ostavitelja u pravnim poslovima s bankom, slijedom čega se ne može smatrati ni klijentom banke, već je on za banku treća osoba, u odnosu na koju je banka dužna čuvati bankarsku tajnu. Predmet nasljeđivanja u slučaju smrti vlasnika bankovnog računa su novčana sredstva na tom računu, koja su postojala u vrijeme njegove smrti.
14. Ovdje treba ukazati i na pravno mišljenje Hrvatske narodne banke od 12. listopada 2017., prema kojem bi davanje podataka nasljednicima iz računa i prometu po svim računima ostavitelja (kako onih koji su obuhvaćeni rješenjem o nasljeđivanju tako i o računima/depozitima koji su zatvoreni prije smrti ostavitelja) za razdoblje prije smrti ostavitelja predstavljalo povredu bankarske tajne.
15. Dakle, osnovano se tuženik tijekom postupka i u žalbi poziva na institut bankovne tajne iz čl. 156. st. 1. ZKI, jer tužitelj nije danom smrti sada pok. NĆ ušao u njezinu pravnu poziciju klijenta banke, ako je takva pozicija ranije i postojala, jer u trenutku smrti ona nije bila klijent tuženika.
16. Tuženik bi bio dužan sukladno čl. 157. st. 1. i 3. alineja 8. ZKI, prekršiti obvezu čuvanja bankovne tajne tek ako bi priopćavanje povjerljivih podataka bilo potrebno za provedbu ovrhe ili stečaja nad imovinom klijenta, ostavinskog ili drugog imovinskopravnog postupka, a to bi pisano zatražio ili naložio nadležni sud ili javni bilježnik u obavljanju poslova koji su im povjereni na temelju zakona.
17. Slijedom izloženog, trebalo je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 156. st. 1. ZKI, na temelju ovlaštenja iz čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
18. Budući da je tužitelj postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, o kojem tek prvostupanjski sud treba odlučiti, o troškovima postupka, koji ovise o uspjehu stranaka u tom postupku, odlučiti će se u konačnoj odluci, tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP rješenjem ukinuti odluku o troškovima postupka iz st. II. i III. izreke presude i u tome dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
19. Za trošak sastava žalbe tuženiku bi temeljem Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) pripadalo 312,50 bodova ili 625,00 EUR, ali tuženik potražuje trošak od 312,50 EUR, koji mu je stoga priznat, na koji je iznos pribrojen iznos PDV od 25 %, što iznosi ukupno 390,63 EUR, na koji je iznos pribrojen trošak sudske pristojbe od 313,23 EUR, tako da ukupan trošak sastava žalbe tuženika iznosi 703,86 EUR.
U Velikoj Gorici 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Jasminka Pavković
