Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-474/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Damir Hećimović i Leopoldina Špicer, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, protiv 1. tuženika IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tuženika ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 4. tuženika HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Žalcu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1-4. tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn- 150/2017-57 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba 1. tuženika IR, 2. tuženika LR, 3. tuženika ŽR i 4. tuženika HR kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-150/2017-57 od 27. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev 1. tuženika IR, 2. tuženika LR, 3. tuženika ŽR i 4. tuženika HR za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je 1-4. tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju štetu u iznosu 1.900,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos neimovinske štete od 1.750,00 eura od 4. srpnja 2017. do isplate te na iznos tuđe pomoći od 150,00 eura od 27. veljače 2025. do isplate (točka I. izreke) i naloženo je 1-4. tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju troškove postupka u iznosu 3.216,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate (točka II. izreke).
2. Prvo, drugo, treće i četvrto tuženici (dalje: tuženici) pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer je izreka presude kontradiktorna činjenicama i dokazima provedenim u postupku, a naročito činjenici da bi tuženici tužitelju nanijeli tjelesne ozljede te činjenici što je tužitelj izazvao tučnjavu. Predlažu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da im nadoknadi troškove postupka. Zahtijevaju troškove sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 518,97 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, razloge o svim prigovorima te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio, pa se presuda može ispitati.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koju je pretrpio u štetnom događaju od 6. svibnja 2017.
8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je došlo do tučnjave između tužitelja s jedne strane i tuženika s druge strane, da su tuženici odgovorni za nastanak štetnog događaja jer su udarali tužitelja dok se nalazio na tlu, da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede zbog kojih je prema nalazu mišljenju vještaka dr. Marcela Marcikića trpio bolove jakog intenziteta u trajanju 2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana i bolove slabog intenziteta u trajanju 5 tjedana, zatim da je trpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i strah slabog intenziteta u trajanju 30 dana te da mu je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju 15 dana po dva sata dnevno, pa je prvostupanjski sud zaključio da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja te mu je na temelju članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu 1.750,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 4. srpnja 2017. i na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio naknadu imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu 150,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 27. veljače 2025. do isplate.
10. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavljaju navode iz prvostupanjskog postupka i daju svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i izvedenih dokaza, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
11. U odnosu na žalbene navode tuženika da 1. tuženik IR nema nikakvih saznanja o štetnom događaju, niti je u istome sudjelovao i da je 4. tuženik HR iskazao da nije udario tužitelja te da je tužitelj izazvao tučnjavu, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud saslušao tužitelja, 1. tuženika IR, 4. tuženika HR i veći broj svjedoka, da je te iskaze ocijenio svakog zasebno i sve zajedeno, te na temelju toga utvrdio odlučne činjenice da su 1-4. tuženici udarali tužitelja pri čemu je prvostupanjski sud obrazložio zašto i u kojem dijelu pojedine iskaze prihvaća, a koje iskaze i zašto ne prihvaća. Takvo obrazloženje i ocjena dokaza nisu dovedeni u sumnju navodima žalbe kojima tuženici parcijalno ocjenjuju iskaz svjedoka VR uz navod da je on u dobrim odnosima s tužiteljem te upućuju da bi kao istinit trebao prihvatiti iskaz 1. tuženika da nije sudjelovao u štetnom događaju i iskaz 4. tuženika da nije udario tužitelja zanemarujući pri tome ostale izvedene dokaze i što je tim dokazima prvostupanjski sud utvrdio.
12. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi na konkretan štetni događaj trebalo primijeniti članak 1081. ZOO-a koji propisuje da organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično.
13. Pravilno je prvostupanjski zaključio da su ovakvi navodi tuženika neosnovani jer da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje izvanrednih okolnosti kao što je gibanje masa, opći nered i sl., već prema provedenim dokazima proizlazi da je došlo do tučnjave u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede od sudionika štetnog događaja. Na žalbene navode valja odgovoriti i to da tuženici nisu iznijeli odlučne činjenice i predložili dokaze u pogledu takvih svojih tvrdnji.
14. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženici određeno ne pobijaju prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
15. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.
16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te su tuženici odbijeni sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka, jer je njihova žalba neosnovana.
U Velikoj Gorici 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
