Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-624/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jukić & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, te u pravnoj stvari protutužitelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jukić & Partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv protutuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1687/2025-7 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1687/2025-7 od 27. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika kojim traži da se naloži tuženiku-protutužitelju isplatiti: 339,47 eura sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2011. do isplate,145,97 eura sa zateznim kamatama od 2. svibnja 2011. do isplate, 292,04 eura sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2011. do isplate, 223,93 eura sa zateznim kamatama od 15. travnja 2011. do isplate, 442,82 eura sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2011. do isplate, 419,86 eura sa zateznim kamatama od 2. svibnja 2011. do isplate, 292,04 eura sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2011. do isplate, 257,51 eura sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2011. do isplate, 283,54 eura sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2011. do isplate, 349,45 eura sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2011. do isplate i 248,24 eura sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2011. do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke), naloženo je tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju isplati 1.346,99 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2014. do isplate (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.346,99 eura za razdoblje od 17. listopada 2011. do 19. listopada 2014. (točka III. izreke) i naloženo je tužitelju-protutuženiku da nadoknadi tuženiku-protutužitelju troškove postupka u iznosu od 5.171,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. do isplate (točka VI. izreke).

2. Tužitelj-protutuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I., II. i IV. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja-protutuženika nije osnovana.

5. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja-protutuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tužitelja-protutuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, razloge o svim prigovorima te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio, pa se presuda može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika da mu tuženik-protutužitelj isplati iznos pogrešno izračunatih premija za jedanaest sklopljenih polica osiguranja, dok je predmet protutužbenog zahtjeva isplata iznosa provizijske stope u visini 7,50 % bruto od naplaćene premije za svaku policu osiguranja zaključenu nakon 17. listopada 2011.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj-protutuženik kao osiguravatelj i tuženik-protutužitelj kao zastupnik 13. prosinca 2010. sklopili Ugovor o zastupanju u prodaji osiguranja te da se tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik-protutužitelj pogrešno računao premije osiguranja i time tužitelju-protutuženiku uzrokovao štetu po jedanaest sklopljenih polica osiguranja u ukupnom iznosu su 24.825,19 kuna / 3.294,89 eura. Zatim da je tužitelj-protutuženik radi utvrđivanja osnove i visine svojeg zahtjeva dostavio opsežnu dokumentaciju, te predložio provođenje vještačenja i saslušanje svjedokinje DS, ali da je od tih dokaza odustao na ročištu 5. studenoga 2019. uz tvrdnju da je iz dostavljenih polica vidljivo da je tuženik- protutužitelj pogrešno obračunao premije osiguranja. Zaključivši da na temelju pregleda dostavljene dokumentacije ne može utvrditi na koji je način, iz koje isprave i od kojeg iznosa tužitelj-protutuženik došao do visine pojedinog zahtjeva, prvostupanjski sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev.

10. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke člankom 3. Ugovora o zastupanju u prodaji osiguranja ugovorile da zastupnik stječe pravo na naknadu za uredno obavljen posao u obliku bruto provizije po skupinama i vrstama osiguranja koja iznosi 7,50 % od ugovorenog osiguranja i koji je sukladno članku 6. osiguravatelj dužan obračunati i isplatiti zastupniku u roku od 8 dana od dana uredno ispostavljenog računa jedan put mjesečno. Na temelju provedenog financijskog vještačenja po vještaku Ručević vještačenja d.o.o., na kojeg stranke nisu imale primjedbe, prvostupanjski sud je utvrdio da ukupan iznos naplaćenih premija osiguranja po policama obveznog osiguranja vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama, a koje su naplaćene nakon 17. listopada 2011. iznosi 135.318,17 kuna, time da iznos naknade od 7,50 % bruto provizijske stope od naplaćenih premija iznosi ukupno 10.148,86 kuna (sada 1.346,89 eura). Zaključivši da je tužiteljeva-protutuženikova obveza prema članku 6. Ugovora o zastupanju u prodaji osiguranja bila isplatiti tuženiku-protutužitelju ugovorenu proviziju u roku 8 dana, a da tu obvezu tužitelj-protutuženik nije ispunio, prvostupanjski sud je naložio tužitelju-protutuženiku da isplati tuženiku-protutužitelju iznos od 1.346,89 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja protutužbe 20. listopada 2014. do isplate, a odbio je dio protutužbenoog zahtjeva kojim je tuženik-protutužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 17. listopada 2011. do 19. listopada 2014. uz obrazloženje da tuženik-protutužitelj nije tvrdio niti dokazivao da je zahtjev za isplatu provizije postavio ranije.

11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja-protutuženika.

12. U odnosu na žalbene navode tužitelja-protutuženika da iz dokumentacije koju je dostavio u spis proizlazi da je tuženik pogrešno obračunao premije osiguranja u odnosu na police čime mu je uzrokovao štetu, valja odgovoriti da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da na temelju dokaza koje je dostavio tužitelj nije mogao sam utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, niti je to zadatak suda. Način obračuna na koji ukazuje tužitelj-protutuženik, i po stavu ovog suda, nije dovoljan, jer sud ne raspolaže stručnim znanjem koje je potrebno u konkretnom slučaju radi utvrđivanja odlučnih činjenica na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev.

13. Kako je tužitelj-protutuženik na ročištu održanom 15. studenog 2019. odustao od izvođenja predloženog dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđivanja osnovanosti i visine njegove tražbine, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika.

14. U odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev ističe se da se žalbeni navodi tužitelja-protutuženika svode isključivo na odluku o tužbenom zahtjevu te da tužitelj-protutuženik u žalbi uopće ne osporava osnovu i visinu dosuđenog iznosa tuženiku-protutužitelju, pa je u tom dijelu žalba paušalna i time neosnovana.

15. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tužitelj-protutuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

16. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja-protutuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je tužitelj-protutuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka, jer je njegova žalba neosnovana.

18. Točka III. izreke presude nije ispitivana budući u tom dijelu prvostupanjska presuda nije pobijana žalbom tužitelja-protutuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak