Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2379/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Ivkoviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice pod 1) Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice pod 1) Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 15 P- 658/2023-10 od 29. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice pod 1) Republike Hrvatske kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 15 P- 658/2023-10 od 29. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu slijedećeg sadržaja:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj RO pok. R, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nastale od dijela [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stare izmjere) za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo (nastale od [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stare izmjere), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo (nastale od dijela [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stare izmjere) i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo (nastale od [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stare izmjere), što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti upiše kao vlasnik za cijelo, uz istovremeno brisanje dosadašnjih zk. vlasnika, sve u roku od 15 dana.

II.Dužna je tužena pod 1 naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.732,03 Eur-a u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica pod 1) Republika Hrvatska podnijela je žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Žaliteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice pod 1) Republike Hrvatske nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom predmetnih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u odnosu na tuženicu pod 1) Republiku Hrvatsku te na temelju presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na istima uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženice pod 1) Republike Hrvatske.

6. Za reći je kako je u ovom predmetu prvostupanjski sud prvotno donio presudu dana 21. prosinca 2020. pod poslovnim brojem 15 P- 3110/2019-16, kojom je presudom prihvatio tužbeni zahtjev koji je i sada predmetan u odnosu na tuženicu pod 1) Republiku Hrvatsku. Ova presuda donesena je u odnosu na tuženicu pod 1) Republiku Hrvatsku, ali i u odnosu na tuženika pod 2) TO pok. T“ iz [adresa]. No, protiv navedene prvostupanjske presude od 21. prosinca 2020. žalbu je podnijela samo tuženica pod 1) Republika Hrvatska.

7. Odlučujući o žalbi tuženice pod 1) Republike Hrvatske protiv navedene prvostupanjske presude od 21. prosinca 2020., Županijski je sud u Splitu, dana 23. veljače 2023. pod poslovnim brojem: Gž - 56/2012-5 donio rješenje kojim je ukinuo navedenu presudu u odnosu na tuženicu pod 1) Republiku Hrvatsku i vratio predmet, u odnosu na ovu tuženicu, prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ovo zbog bitne povrede parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi od 21. prosinca 2020. bili nejasni.

8. Sada pak u ponovljenom postupku prvostupanjski je sud raspravio sva sporna pitanja na koja je u svom rješenju od 23. veljače 2023. upozorio drugostupanjski sud, te je na taj način postupio u suglasju sa odredbom članka 377. stavak 2. ZPP-a. U tom smislu je izvodio dokaze bitne za utvrđenje odlučnih činjenica na temelju kojih se veže stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

9. Nakon razmatranja žalbe tuženice pod 1) Republike Hrvatske, pobijane prvostupanjske presude i dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu za reći je slijedeće.

10. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Z. U. [broj ZK uloška]) predstavlja dvorište, oranicu i stambenu zgradu,

- da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Z. U. [broj ZK uloška]) predstavlja oranicu, da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Z. U. [broj ZK uloška]) predstavlja pašnjak, a čest. zem. [katastarska čestica], k.o.

[adresa] (Z. U. [broj ZK uloška]) predstavlja oranicu,

- da je u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], na čest. zem. [katastarska čestica] uknjižena tuženica pod 1) Republika Hrvatska za 1293/1525 dijela, a UO (raniji tuženik pod 2) za 232/1515 dijela,

- da je u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], na čest. zem. [katastarska čestica] uknjižena tuženica pod 1) Republika Hrvatska za cijelo,

- da je tužitelj u isključivom faktičnom posjedu predmetnih nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]),

- da su pravni prednici tužitelja bili u mirnom, neprekinutom faktičnom posjedu predmetnih nekretnina najmanje od 1955., a potom da su nasljeđivanjem i diobom predmetne nekretnine pripale tužitelju, koji se nalazi u poštenom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina sve do danas (odnosno dana zaključenja glavne rasprave).

12. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Prvostupanjski je sud činjenice o poštenom i samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika kroz razdoblje od 1955. pa nadalje, sve do tužbe, posebno utvrdio na temelju iskaza svjedoka i to baš: FO, ROH, LO i TO te isprava Područnog ureda za katastar Zadar, sastavljenih u svezi sa stanjem posjeda na predmetnim nekretninama.

13. Na temelju navedenih i utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio kako je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine, pozivajući se pri tome na odredbu članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 52/14. dalje ZVDSP).

14. Odredbom članka 159. stavak 4. ZVDSP-a, u svezi s odredbama članka 159. stavci 1., 2. i 3. ZVDSP-a, pored ostalog je propisano da je za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske redovnom dosjelošću (zakonit, istinit i pošten posjed) potrebno nekretninu posjedovati dvadeset godina, a izvanrednom dosjelošću (pošten posjed) četrdeset godina. Odredbom članka 160. stavak 2. ZVDSP-a propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

15. Pored navedenog za navesti je kako je odredbom članka 130. stavak 1. ZVDSP-a propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zk vlasnika. Stjecatelj svoje pravo vlasništva ne izvodi iz prava vlasništva svog prednika već to pravo izvodi iz zakona slijedom čega je stjecanje na temelju dosjelosti stjecanje na temelju zakona - ex lege. Stoga je u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj ovlašten u zemljišnoj knjizi upisati tako stečeno pravo vlasništva. Upis tako stečenog prava vlasništva je deklaratoran, ne konstitutivan. Smisao deklaratornog upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu je da izvanknjižni vlasnik publicira svoje pravo vlasništva i time se zaštiti od mogućnosti da treći steknu pravo vlasništva te nekretnine na temelju povjerenja u zemljišnu knjigu.

16. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je prvostupanjski sud nakon što je točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je presudom utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina odnosno presudio kao u izreci sada pobijane presude. Ova odluka u suglasju je sa odredbama članaka 159. stavak 4. i 130. stavak 1. ZVDSP-a.

17. Tuženica u žalbi ističe par konkretnih žalbena razloga. Prvo navodi kako je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], pa da slijedom toga ne može podnijeti tužbu na utvrđenje prava vlasništva. Stoga da je prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pored toga ističe životnu dob svjedoka, sugerirajući kako nisu dovoljno stari da bi imali saznanja o odlučnim činjenicama. Također navodi kako iz dokaznog postupka ne proizlazi kako su prednici tužitelja bili u posjedu predmetnih nekretnina od 1901. do 1941. U svakom slučaju da se iz iskaza svjedoka ne može zaključiti da su prednici tužitelja i sam tužitelj u posjedu predmetnih nekretnina četrdeset godina (tužitelj je u samostalnom poštenom posjedu predmetnih nekretnina, uračunavajući mu i vrijeme posjedovanja njegovih pravnih prednika više od šezdeset godina računajući od 1955. do podnošenja tužbe u ovom postupku 2019.).

18. S tim u svezi za reći je slijedeće. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 919/2018 od 1. veljače 2023., odgovarajući na revizijsko pitanje koje se odnosi na vezanost stranaka rješenjem donesenim u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, zauzeo stav da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., dalje: ZZK/96, (sada članak 205. Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine" broj: 63/19., 128/22., 155/23., dalje: ZZK/19) pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Nadalje, iz zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su- IV-246/2015 od 17. rujna 2015. proizlazi da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. ZZK-a/96 pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan.

19. Međutim, činjenično stanje kod tužbe za ispravak različito je od činjeničnog stanja kod tužbe na utvrđenje prava vlasništva. Naime, u predmetnom slučaju prethodno je proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. To je izvanparnični postupak u kojem se, kako to proizlazi iz zapisnika Općinskog suda u Zadru Z-11240/2007/7540 od 21. travnja 2016. (str. 126.-129. spisa) i Z – 11240/2007/7535 od 21. travnja 2016. (str. 136. i 137. spisa) ne može raspravljati o stjecanju prava vlasništva dosjelošću. U takvoj situaciji posjednik može podnijeti stvarnopravnu tužbu za utvrđenje prava vlasništva (članak 187. ZPP-a). On ne treba podnositi tužbu za ispravak kojom se osporava provedena uknjižba u novoformiranoj zemljišnoj knjizi. Dakle, parnične stranke obvezuje rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sadržano u zapisnicima Z- 11240/2007/7540 od 21. travnja 2016. i Z – 11240/2007/7535 od 21. travnja 2016. Međutim, ona nisu prepreka za podnošenje predmetne tužbe na utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću, jer se radi o različitom činjeničnom stanju i različitim tužbama. Stoga je neosnovan prigovor tuženice pod 1) Republike Hrvatske da tužitelj nije bio ovlašten podnijeti predmetnu tužbu na utvrđenje prava vlasništva.

20. Nadalje je za reći kako tužiteljevi prednici nisu trebali biti u posjedu predmetnih nekretnina u razdoblju od 1901. do 1941. za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću kako to pogrešno u žalbi sugerira tuženica pod 1) Republika Hrvatska. Naime, kao što je već navedeno, iz rezultata dokaznog postupka i pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretnininama nakon 6. travnja 1941. Naime prema već navedenim utvrđenjima prvostupanjskog suda pravni prednici tužitelja, a potom tužitelj bili su u poštenom neprekinutom posjedu predmetne nekretnine od 1955. pa nadalje, svakako više od četrdeset godina.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., u povodu odluka Europskog suda za ljudska prava (Gashi protiv Hrvatske, Trgo protiv Hrvatske i Radomilja i dr. protiv Hrvatske te Jakeljić protiv Hrvatske) zauzeo slijedeći pravni stav:"…Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, itd. - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona"

22. U konkretnom slučaju iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao niti iz raspravne građe ne proizlazi da na predmetnim nekretninama netko treći, osim tužitelja polaže pravo vlasništva (ne proizlazi da bi predmetna nekretnina bila nacionalizirana, konfiscirana i sl.). Dakle, predmetni spor je bio samo oko pitanja je li tužitelj vlasnik predmetne nekretnine ili je vlasnica tuženica pod 1) Republika Hrvatska.

23. Životna dob svjedoka u predmetnom slučaju bila je nebitna za donošenje pravilne i zakonite presude. U tom smislu je za reći kako svjedoci ne moraju imati neposredna saznanja o predmetu spora i posjedovanja spornih nekretnina od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika, kao što u žalbi sugerira tuženica pod 1) Republika Hrvatska. Ono što je bitno jest to da je prvostupanjski sud činjenično stanje točno i potpuno utvrdio izvevši brojne dokaze (ne samo saslušanjem svjedoka već i čitanjem prethodno navedenih isprava), te na takvo činjenično stanje potom pravilno primijenio materijalno pravo.

24. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice pod 1) Republike Hrvatske odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić