REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1661/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Vujčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice CBB Kreditna unija Varaždin u stečaju, Varaždin, Ulica braće Krajanski 22, OIB: 60892428738, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3118/24-2 od 20. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3289/23 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3118/24-2 od 20. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3289/23 od 11. srpnja 2024.

2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužiteljice.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 25/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, u postupku je utvrđeno da je tuženikova tražbina namirena samo za troškove ovršnog postupka i pripadajuće kamate na troškove ovršnog postupka, dok tražbina po osnovi glavnice i pripadajućih zateznih kamata na glavnicu i dalje postoji, a za koju je promjenom predmeta i sredstva ovrhe doneseno novo rješenje o ovrsi. Predlagateljica, postavljajući pravna pitanja kojima u bitnom problematizira namirenje troškova postupka, općenito navodi da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, međutim ne tvrdi da bi odluka drugostupanjskog suda bila različita od prakse viših sudova odnosno prakse ovoga suda u skladu s odredbom čl. 385.a. st. 1. ZPP-a. Niti presuda Europskog suda za ljudska prava Juričić protiv Hrvatske koju tužiteljica spominje u kontekstu postavljenih pitanja prijedlogu za dopuštenje revizije prema ocjeni ovog suda ne daje odgovarajući razlog važnosti postavljenim pitanjima. Ovo stoga što je riječ o postupku koji je Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama - APN pokrenula protiv podnositelja, tražeći zaključenje ugovora i plaćanje ugovorene cijene za kupoprodaju garaže u zgradi koju je sagradio APN, a prema ranije sklopljenom predugovoru, a Europski sud za ljudska prava utvrdio je podnositelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zbog nesukladne prakse domaćih sudova te zbog činjenice da domaći sudovi u konkretnom predmetu podnositelja nisu razmotrili sve relevantne činjenice niti se očitovali o svim podnositeljevim argumentima koje je istaknuo u postupku. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tužiteljica se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da joj je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, referirajući se pritom na presudu suda Europske unije od 9. ožujka 1978., kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5807/10. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje. Kako, imajući u vidu izneseno, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa