Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-490/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Liscu, odvjetniku iz Opatije, protiv prvotužene malodobne ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] a ona po punomoćniku Petru Baniću odvjetniku iz Rijeke i drugotuženika ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Baniću odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1154/2022-22 od 11. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1154/2022-22 od 11. travnja 2024. i sudi: Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine zaključen dana 21.01.2016. godine između FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i TK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci kao zakonskom zastupniku SK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, na kojem je potpis FK ovjerene od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod brojem OV-1475/2016 dana 21.01.2016. godine, a kojim je darovateljica darovala daroprimateljici nekretninu upisanu u Knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka, Knjiga PU: PLASE, broj [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] Zgrada u [adresa], u [adresa], sagrađena na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] Trosobni stan broj 064 na desetom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika, lođe, ukupne površine od 73.23 m2, ništetan i ne proizvodi pravne učinke.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnoj knjizi odnosno knjizi položenih ugovora kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju nekretnine zaključenog dana 21.01.2016. godine između FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i TK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci kao zakonskom zastupniku SK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, na kojem je potpis Vesne Banić ovjerene od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod brojem OV-1475/2016.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.579,63 eura (tisuću petsto sedamdeset devet eura i šezdeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženima da tužitelju naknade troškove sastava žalbe protiv presude u iznosu od 365,59 eura (tristo šezdeset pet eura i pedeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da ugovor o darovanju nekretnine sklopljen dana 21. siječnja 2016. između sada pokojne FK i ČK ništetan odnosno radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe ugovora u zemljišnoj knjizi uz naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke).

Tužitelju je naloženo da prvotuženoj malodobnoj ČK (dalje u tekstu prvotužena) i drugotuženiku OK (dalje u tekstu drugotuženik) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe protiv presude.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer postoji proturječnost između činjenica koje se navode u presudi i sadržaja isprava.

Naime spisu ne prileži podatak o tržišnoj vrijednosti stana niti bilo koji podatak koji usmjerava na to kako je sud došao do zaključka da je u trenutku sklapanja ugovora o darovanju stvarna vrijednost stana veća od upisanog založnog prava. Dakle u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju na nekretnini je postojao teret a nesporno je da zakonski zastupnik malodobne daroprimateljice nije postupio sukladno odredbi članka 101. stavak 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23. – dalje u tekstu OBZ).

2.2. Tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda i o tome da je prilikom sklapanja darovnog ugovora daroprimateljici odnosno prvotuženoj predan posjed a slijedom toga ugovor nije sklopljen u zakonom propisanom obliku odnosno u obliku javnobilježničkog akta.

Pri tome osporava i preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u postupku smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

Prvostupanjski sud nije počinio povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim tako da se presuda može ispitati.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju zbog nedostatka propisanog oblika odnosno odobrenja.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je sada pokojna FK (majka tužitelja i drugotuženika te baka prvotužene) sa prvotuženom zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici SK sklopila ugovor o darovanju nekretnine

– trosobnog stana broj 64 na desetom katu površine 73,23 m2 koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]; da prema članku 7. ugovora ugovorne strane suglasno utvrđuju da na predmetnoj nekretnini nema upisanih ili neupisanih tereta ili prava u korist trećih osoba osim založnog prava u korist Grada Rijeke; nadalje da je prvotužena imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], od 21. siječnja 2016. do 16. siječnja 2017. a drugotuženik ima prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi od 15. listopada 1992.; nadalje da su drugotuženik i SK živjeli u izvanbračnoj zajednici koja je raskinuta 2016. te im je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: R1 Ob-793/2016-2 od 09. prosinca 2016. odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

7.1. Među strankama je sporno da li je prvotužena stupila u posjed nekretnine prilikom sklapanja ugovora kao i to da li je majka prvotužene obzirom na upisano založno pravo trebala tražiti suglasnost drugotuženika i nadležnog suda u izvanparničnom postupku u smislu odredne članka 101. stavak 1. i 2. OBZ-a.

7.2. Radi utvrđenja činjenica vezanih za stupanje u posjed nekretnine prvostupanjski sud je pored uvida u priloženu dokumentaciju u spisu proveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka te na taj način utvrdio da je u trenutku sklapanja ugovora prvotužena imala tri godine i dva mjeseca tako da su posjed za nju vršili njezini roditelji kao zakonski zastupnici napose drugotuženik koji od 15. listopada 1992. ima prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi a iz iskaza svjedoka koji nemaju nikakav interes u ovome postupku proizlazi da su tuženi zajedno sa SK u vrijeme sklapanja ugovora živjeli u zajedničkom kućanstvu sa darovateljicom.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev a svoju odluku u bitnom obrazlaže da je predmetni darovni ugovor sklopljen u zakonom propisanom obliku obzirom na stanje i vršenje posjeda a u pogledu suglasnosti koju je prema tvrdnji tužitelja trebalo ishoditi u smislu odredbe članka 101. stavak 1. i 2. OBZ-a prvostupanjski sud navodi da se radi o založnom pravu koje je upisano prilikom zaključenja Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 15. svibnja 1995. te da je već u vrijeme zaključenja toga ugovora sukladno tadašnjim zakonskim propisima notorno da je stan prodan daleko niže od stvarne tržišne vrijednosti slijedom čega ne postoji niti obveza za pribavljanje suglasnosti.

9. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze napose iskaze svjedoka koji nemaju nikakvog pravnog interesa u ovome postupku a vezano za stanje posjeda u vrijeme sklapanja ugovora. Naime navedeni iskazi potvrđuju iskaz drugotuženika odnosno zakonske zastupnice prvotužene o tome da su tuženi i SK u vrijeme sklapanja ugovora živjeli na navedenoj adresi sa darovateljicom (od travnja 2015. do rujna 2016.).

Nadalje prvostupanjski sud daje jasne i argumentirane razloge zbog čega nije prihvatio iskaz tužitelja i svjedokinje ŠK.

Dakle po utvrđenju i ovoga suda predmetni darovni ugovor nije morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta u smislu odredbe članka 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO).

9.1. No po ocijeni ovoga suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu drugog razloga ništetnosti na koje se poziva tužitelj u žalbi i tijekom postupka.

9.2. Prema odredbi članka 99. stavak 1. i 2. OBZ-a roditelji koji ostvaruju roditeljsku skrb imaju dužnost i pravo u osobnim i imovinskim pravima sporazumno zastupati svoje dijete u odnosu prema trećima a smatra se da je jedan roditelj dao svoj pristanak drugom roditelju da može zastupati dijete bez njegove izričite suglasnosti, osim kad se traži izričita pisana suglasnost drugog roditelja sukladno odredbama članka 100. i članka 101. navedenog zakona.

Prema odredbi članka 101. stavak 1. i 2. OBZ-a zastupanje djeteta u vezi s njegovom vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima valjano je ako roditelj koji zastupa dijete dobije pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb i odobrenje suda u izvanparničnom postupku a takvim zastupanjem smatra se, između ostalog, i prihvaćanje darova s teretom.

9.3. Imajući u vidu navedene odredbe proizlazi da OBZ u slučaju prihvaćanja darova sa teretom u korist malodobnog djeteta predviđa stroži pravni režim za takve pravne poslove gdje je potrebno kumulativno ispunjenje zakonskih uvjeta pisane suglasnosti drugog roditelja i odobrenje suda u izvanparničnom postupku. Nadalje imajući u vidu odredbu članka 101. stavak 5. OBZ-a koji regulira pravnu situaciju nemogućnosti pribavljanja pisane suglasnosti drugog roditelja proizlazi da prvostupanjski sud u izvanparničnom postupku može odlučiti koji će od roditelja zastupati dijete u određenom pravnom poslu a prema okolnostima slučaja ujedno odlučiti i o davanju odobrenja za namjeravani pravni posao.

Dakle ovaj sud ne može prihvatiti argumentaciju prvostupanjskog suda kada sam procjenjuje da li je traženje takvog odobrenja opravdano ili ne imajući u vidu da se radi o prisilnim i izričitim zakonskim odredbama.

Pri tome se napominje da navedenim odredbama a vezano za pribavljanje pisane suglasnosti drugog roditelja i odobrenja suda u izvanparničnom postupku nije propisan nikakav novčani cenzus, konkretno u ovome predmetu razmjer vrijednosti nekretnine i iznos tereta, jer je propisan strogi postupak davanja odobrenja suda za takvu vrstu zastupanja a navedene okolnosti na koje se poziva prvostupanjski sud se procjenjuju u izvanparničnom postupku sukladno već navedenoj odredbi članka 101. stavak 1., 2. i 5. OBZ-a.

9.4. Nadalje prema odredbi članka 53. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22. – dalje u tekstu ZOJB) javnobilježnički akt potreban je osobito za pravnu valjanost ugovora o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba i osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost. I u ovome slučaju radi se o izričitoj zakonskoj odredbi a također je nesporno da se prihvaćanje dara s teretom smatra raspolaganjem imovinom maloljetne osobe.

9.5. Slijedom gore navedenog a imajući u vidu nesporno utvrđene činjenice u prvostupanjskom postupku odnosno da je prilikom sklapanja ugovora o darovanju izvršena samo ovjera potpisa ugovornih strana, da je u ovome pravnom poslu prvotuženu zastupala njezina majka i zakonska zastupnica bez pisane suglasnosti drugog roditelja, da je nekretnina koja je predmet darovanja u trenutku sklapanja ugovora bila opterećena hipotekom u iznosu od 71.904,00 kuna u korist Grada Rijeke kao i to da nije zatraženo odobrenje suda u izvanparničnom postupku za sklapanje predmetnog ugovora isti je ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a (o tome VSRH, Rev-289/2023., ŽS Varaždin, Gž-2004/2018.).

10. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a uvažio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev.

Stoga je ovaj sud primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a imajući u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT) obvezao tužene na naknadu parničnog troška u iznosu od 1.579,63 eura što obuhvaća troškove sastava tužbe, dva obrazložena podneska po tbr 8.1. OT, zastupanja na tri ročišta po tbr 9.1. OT, PDV i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

11. O troškovima žalbenom postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a te su tužitelju dosuđeni zatraženi troškovi sastava žalbe u iznosu od 365,59 eura (uvećano za PDV) sukladno trb 10.1. OT. Na dosuđene troškove parničnog i žalbenog postupka tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od dana donošenja ove presude obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena.

Vukovar, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić