Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2402/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Radelić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika pod 1. B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik CZ, dipl.iur., pod 2. DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. [obrt], [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-561/2021-68 od 3. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-561/2021-68 od 3. srpnja 2024., kao i rješenje o trošku u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1539/2015 u odnosu na ½ dijela nekretnina kako su navedene u izreci ove presude.

2. Rješenjem o trošku odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška (točka III. izreke).

3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu i rješenje o trošku pod točkom III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se isti u pobijanom dijelu ukinu.

4. Prvotuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Rješenjem suda prvog stupnja broj Ovr-1539/2015 od 18. svibnja 2021. tužiteljica je upućena kao treća osoba pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na 1/2 dijela nekretnina pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

7. Tužiteljica je u tužbi navela da je ovrha nedopuštena jer je suvlasnica u 1/2 dijela nekretnina koje su predmet ovrhe, a zasnivanje hipoteke nad nekretninama izvršeno bez njezinog znanja i suglasnosti.

8. Iz dokumentacije priložene u spisu Ovr-1539/15 i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je prednik prvotuženika Zagrebačka banka d.d. kao kreditor sklopila sa korisnikom kredita DZ, GZ kao sudužnikom, te založnim dužnicima GOG Gradnja d.o.o. i VZ dana 3. kolovoza 2007. Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju nekretnine-stana sa zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnih dužnika kako su navedene u izreci prvostupanjske presude, te je u korist davatelja kredita-Zagrebačke banke d.d. na tim nekretninama upisano založno pravo dana 23. kolovoza 2007. uz odobrenje drugotuženika i založnih dužnika; da je presudom zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ob-588/217-18 od 3. svibnja 2018. utvrđeno kako predmetne nekretnine čine bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika i to za po ½ dijela; da je drugotuženik u zemljišnim knjigama upisan kao samovlasnik ovih nekretnina; da su nakon kupnje predmetnih nekretnina u posjed istih stupili tužiteljica i drugotuženik.

9. Osnovom navedenih utvrđenja zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za sada se ne može prihvatiti kao pravilan budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja sve činjenice relevantne za pravilnu odluku u ovom sporu nisu u potpunosti utvrđene.

10. Kako niti jedna od stranaka nije dostavila ugovor o kreditu nejasno je da li je i tužiteljica sudjelovala u plaćanju kredita te ako jest u kojem svojstvu (kao sudužnik ili u nekom drugom svojstvu).

11. Nadalje, odlučno pravno pitanje za ovu parnicu je ima li tužiteljica takvo pravo koje sprječava ovrhu, tj. namirenje novčane tražbine prvotuženika kao ovrhovoditelja odnosno ima li tužiteljica pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet zaloga radi namirenja tražbine prvotuženika u ovršnom postupku koji se vodi pod brojem Ovr-1539/2015, a s čime se sud prvog stupnja uopće nije bavio.

12. Nadalje, predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, odnosno da je zlouporabio svoje pravo (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. veljače 2018. broj Su-IV-4/18-4, kao i iznijeto u odluci broj Rev – 1678/2017-2 od 18. srpnja 2018.).

13. Pored toga, prema stajalištu iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu u odnosu na treće osobe (u ovom slučaju stjecatelja založnog prava na nekretnini), predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova mora se procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa. Navedeno pravno stajalište Ustavni sud je potvrdio i u svojoj kasnijoj odluci broj: U-III-1719/2014 od 10. prosinca 2015.

14. U okolnostima kada su dva sudionika određenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba – stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Dakle, u takvom utvrđenju radilo bi se o stjecanju založnog prava na nekretnini kao da na njoj ne postoje suvlasnička prava bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa, te koji u tom trenutku nije bio upisan.

15. Međutim, na strani banke ne bi se ostvarile pretpostavke stjecanja u dobroj vjeri ako je imala dovoljno razloga s obzirom na okolnosti posumnjati u to da nekretnine za koje je predložena ovrha prodajom radi namirenja njene tražbine ne pripadaju isključivo onom bračnom drugu po kojem je sklopljen pravni posao.

16. Slijedom toga za pravilnu ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno o mogućnosti provedbe ovrhe na spornoj nekretnini koja je dijelom i bračna stečevina, potrebno je utvrditi savjesnost ili nesavjesnost (dobru vjeru) svih sudionika predmetnog pravnog posla, pa tako i tužiteljice.

17. Obzirom na navedeno, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu kao i rješenje o trošku pod točkom III. izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a) i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud raspraviti ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice, a time i o ukupnim troškovima postupka i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na osnovu rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

U Splitu 17. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi