Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-196/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bruni Čeru, kao preuzimatelju odvjeničkog ureda FNA, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupano po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., radi utvrđenja isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane dana 26. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 17. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članaka 1., 2., i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 47/06, kredita partije 7103065501 koji je sklopljen dana 15. travnja 2006. te potvrđen po Javnom bilježniku Alemki Gajski iz Zagreba, pod poslovnim brojem:

OU-587/2006 dana 20. travnja 2006. između tužitelja FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473 u dijelu u kojem je ugovorena klauzula u valuti švicarski franak i u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorene strane..

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB:92963223473 platiti tužitelju FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove promjene valute iznos od 10.775,04 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na: iznos 42,40 EUR od 1. 5. 2010.

iznos 85,95 EUR od 1. 6. 2010.

iznos 109,49 EUR od 1. 7. 2010.

iznos 108,69 EUR od 1. 8. 2010.

iznos 157,49 EUR od 1. 9. 2010.

iznos 129,07 EUR od 1. 10. 2010.

iznos 135,64 EUR od 1. 11. 2010.

iznos 164,90 EUR od 1. 12. 2010.

iznos 167,63 EUR od 1. 1. 2011.

iznos 156,75 EUR od 1. 2. 2011.

iznos 163,33 EUR od 1. 3. 2011.

iznos 163,68 EUR od 1. 4. 2011.

iznos 183,77 EUR od 1. 5. 2011.

iznos 226,47 EUR od 1. 6. 2011.

iznos 275,06 EUR od 1. 7. 2011.

iznos 326,90 EUR od 1. 8. 2011.

iznos 243,46 EUR od 1. 9. 2011.

iznos 215,40 EUR od 1. 10. 2011.

iznos 217,27 EUR od 1. 11. 2011.

iznos 221,14 EUR od 1. 12. 2011.

iznos 245,36 EUR od 1. 1. 2012.

iznos 252,65 EUR od 1. 2. 2012.

iznos 244,71 EUR od 1. 3. 2012.

iznos 243,51 EUR od 1. 4. 2012.

iznos 247,54 EUR od 1. 5. 2012.

iznos 254,53 EUR od 1. 6. 2012.

iznos 245,81 EUR od 1. 7. 2012.

iznos 243,40 EUR od 1. 8. 2012.

iznos 222,01 EUR od 1. 9. 2012.

iznos 240,41 EUR od 1. 10. 2012.

iznos 249,03 EUR od 1. 11. 2012.

iznos 243,33 EUR od 1. 12. 2012.

iznos 236,49 EUR od 1. 1. 2013.

iznos 234,13 EUR od 1. 2. 2013.

iznos 231,70 EUR od 1. 3. 2013.

iznos 248,72 EUR od 1. 4. 2013.

iznos 223,67 EUR od 1. 5. 2013.

iznos 219,58 EUR od 1. 6. 2013.

iznos 222,03 EUR od 1. 7. 2013.

iznos 219,45 EUR od 1. 8. 2013.

iznos 228,62 EUR od 1. 9. 2013.

iznos 234,55 EUR od 1. 10. 2013.

iznos 237,44 EUR od 1. 11. 2013.

iznos 247,76 EUR od 1. 12. 2013.

iznos 237,35 EUR od 1. 1. 2014.

iznos 248,19 EUR od 1. 2. 2014.

iznos 1.078,58 EUR od 4. 2. 2014.

do 31. 12. 2007. sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. do 29. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, od 30. 12. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB:92963223473 platiti tužitelju FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove promjene kamatne stope iznos od 2.300,88 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos 16,56 EUR od 1. 11. 2007.

iznos 16,56 EUR od 1. 12. 2007.

iznos 16,56 EUR od 1. 1. 2008.

iznos 16,56 EUR od 1. 2. 2008.

iznos 16,56 EUR od 1. 3. 2008.

iznos 30,57 EUR od 1. 4. 2008.

iznos 30,57 EUR od 1. 5. 2008.

iznos 30,57 EUR od 1. 6. 2008.

iznos 30,57 EUR od 1. 7. 2008.

iznos 30,57 EUR od 1. 8. 2008.

iznos 30,57 EUR od 1. 9. 2008.

iznos 30,57 EUR od 1. 10. 2008.

iznos 30,57 EUR od 1. 11. 2008.

iznos 30,57 EUR od 1. 12. 2008.

iznos 30,57 EUR od 1. 1. 2009.

iznos 30,57 EUR od 1. 2. 2009.

iznos 30,57 EUR od 1. 3. 2009.

iznos 30,57 EUR od 1. 4. 2009.

iznos 30,57 EUR od 1. 5. 2009.

iznos 30,57 EUR od 1. 6. 2009.

iznos 30,57 EUR od 1. 7. 2009.

iznos 41,01 EUR od 1. 8. 2009.

iznos 41,01 EUR od 1. 9. 2009.

iznos 41,01 EUR od 1. 10. 2009.

iznos 41,01 EUR od 1. 11. 2009.

iznos 41,01 EUR od 1. 12. 2009.

iznos 41,01 EUR od 1. 1. 2010.

iznos 41,01 EUR od 1. 2. 2010.

iznos 41,01 EUR od 1. 3. 2010.

iznos 41,01 EUR od 1. 4. 2010.

iznos 41,01 EUR od 1. 5. 2010.

iznos 37,34 EUR od 1. 6 .2010.

iznos 37,34 EUR od 1. 7. 2010.

iznos 37,34 EUR od 1. 8. 2010.

iznos 37,34 EUR od 1. 9. 2010.

iznos 37,34 EUR od 1. 10. 2010.

iznos 37,34 EUR od 1. 11. 2010.

iznos 30,23 EUR od 1. 12. 2010.

iznos 30,23 EUR od 1. 1. 2011.

iznos 30,23 EUR od 1. 2. 2011.

iznos 30,23 EUR od 1. 3. 2011.

iznos 30,23 EUR od 1. 4. 2011.

iznos 30,23 EUR od 1. 5. 2011.

iznos 30,23 EUR od 1. 6. 2011.

iznos 30,09 EUR od 1. 7. 2011.

iznos 27,58 EUR od 1. 8. 2011.

iznos 27,58 EUR od 1. 9. 2011.

iznos 27,58 EUR od 1. 10. 2011.

iznos 27,58 EUR od 1. 11. 2011.

iznos 27,58 EUR od 1. 12. 2011.

iznos 27,58 EUR od 1. 1. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 2. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 3. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 4. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 5. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 6. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 7. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 8. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 9. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 10. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 11. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 12. 2012.

iznos 27,58 EUR od 1. 1. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 2. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 3. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 4. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 5. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 6. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 7. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 8. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 9. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 10. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 11. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 12. 2013.

iznos 27,58 EUR od 1. 1. 2014.

iznos 24,08 EUR od 1. 2. 2014.

iznos 1,64 EUR od 4. 2. 2014..

IV. Utvrđuje se da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 625,38 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

2,60 EUR od 01.07.06. pa do isplate,

8,95 EUR od 01.08.06. pa do isplate,

0,85 EUR od 01.09.06. pa do isplate,

0,83 EUR od 01.10.06. pa do isplate,

10,50 EUR od 01.11.06. pa do isplate,

7,96 EUR od 01.12.06. pa do isplate,

13,33 EUR od 01.01.07. pa do isplate,

20,59 EUR od 01.02.07. pa do isplate,

11,74 EUR od 01.03.07. pa do isplate,

21,22 EUR od 01.04.07. pa do isplate,

34,04 EUR od 01.05.07. pa do isplate,

34,74 EUR od 01.06.07. pa do isplate,

39,09 EUR od 01.07.07. pa do isplate,

31,44 EUR od 01.08.07. pa do isplate,

31,50 EUR od 01.09.07. pa do isplate,

44,50 EUR od 01.10.07. pa do isplate,

30,04 EUR od 01.11.07. pa do isplate,

41,81 EUR od 01.12.07. pa do isplate,

21,42 EUR od 01.01.08. pa do isplate,

24,68 EUR od 01.02.08. pa do isplate,

5,90 EUR od 01.03.08. pa do isplate,

10,17 EUR od 01.04.08. pa do isplate,

33,69 EUR od 01.05.08. pa do isplate,

24,82 EUR od 01.06.08. pa do isplate,

31,77 EUR od 01.07.08. pa do isplate,

33,24 EUR od 01.08.08. pa do isplate,

33,50 EUR od 01.09.08. pa do isplate,

6,81 EUR od 01.10.08. pa do isplate,

13,65 EUR od 01.12.08. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB:92963223473 platiti tužitelju FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.672,62 EUR, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 17. rujna 2025., pa do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj FN, (dalje: tužitelj), u tužbi navodi da je 15. travnja 2006. godine kao korisnik kredita s tuženom Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb sklopio Ugovor o kreditu broj: 47/06, kreditna partija 7103098801, a koji Ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Alemke Gajski u Zagrebu pod OU-587/2006 od 20. travnja 2006. godine (dalje u tužbi: Ugovor). Ugovorom je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 92.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate uz obvezu vraćanja kredita uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom kako je navedeno u čl. 1. Ugovora. U čl. 2. Ugovora ugovorena je obveza korisnika kredita plaćanja mjesečnih anuiteta i redovne kamate koja je promjenljiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,30 % godišnje sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. U čl. 7. Ugovora ugovorena je otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.130,75 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

1.2. Tužitelj podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, te smatra dacjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu.

1.3. Napominje se da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćnim presudama donesenih u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika.

1.4. Ugovor o kreditu broj: 47/06, kreditna partija 7103098801 tužitelj i tuženik su sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Svi ugovori tuženika su sastavljeni na istim obrascima za sve korisnike kredita, i nitko od klijenata tuženika nije imao mogućnosti ugovoriti bilo što osim gotovog bankarskog "proizvoda". Na taj način je ugovorena u članku 2. Ugovora kamatna stopa na način da glasi: „Kamatne stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,30% godišnje.“

1.5. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07 sa kasnijim izmjenama) propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također je utvrđeno koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su: odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je, kako je ranije navedeno, ništetna.

1.6. Tužitelj se poziva na Zakon o obveznim odnosima na čl. 270. i čl. 272.. Kako je vidljivo da iz navedenih ugovornih odredbi, visina kamatne stope nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika tj. jedne od ugovornih strana. Napominje se da je danas Zakonom o potrošačkom kreditiranju upravo izričito u člancima 11. i 11a reguliran način i parametri ugovaranja promjenljive kamatne stope, a koje su izmjene i uvedene kako bi se spriječilo postupanje banaka kakvo je i tuženikovo u konkretnoj pravnoj stvari. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita. Treba napomenuti da zbog anuitetnog načina obračuna, povećana kamatna stopa znači da se udio otplaćene glavnice u svakom anuitetu smanjuje.

1.7. Nedopuštena i nepoštena primjena valutne klauzule izražene u CHF:

Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno člankom 22. Zakona o obveznim odnosima, u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u članku 21., a koje određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi. Korištenje valutne klauzule kao i indeksne klauzule te klizne skale za utvrđenje vrijednosti ugovorne obveze dopušteno je u RH na način da predmetne odredbe predstavljaju zaštitne vrijednosne klauzule kojima je svrha da očuvaju kupovnu moć novca u kojem je izražena obveza a u slučajevima dugotrajnijih poslovnih odnosa i kako bi se vjerovnik osigurao da će vrijednost primljenog iznosa kod ispunjenja odgovarati vrijednosti koja je bila ugovorena.

Na sporni pravni posao se primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Konkretno, tužitelj se poziva na odredbe čl. 96-102. ZZP koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

1.8. Odredbom članka 98. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da se prilikom ocjene je li neka odredba poštena uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe. Također je člankom 102. istog zakona propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

1.9. Odredba članka 1. Ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba, budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi.

1.10. Valutna klauzula je, kako je ranije navedeno, zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, odnosno ugovara se da bi vjerovnik u trenutku povrata pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata, i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku. Prema tome, svrha valutne klauzule kao zaštitne klauzule je u tome da djeluje u situaciji kada se promijeni vrijednost novca - kune- naznačene na novčanicama (nominalna vrijednost) u odnosu na stvarnu kupovnu moć novca- kune- kao mjerila njegove vrijednosti.

1.11. Presude suda Europske unije također utvrđuju da su ugovorena kamatna stopa kao i valutna klauzula u CHF nepoštene i ništetne za sve sudove država članica EU pa prema tome obvezuju i sve sudove u RH, a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima postoji i direktiva EU-93/13 od 5. travnja 1993. godine. Hrvatska narodna banka monetarnom politikom štiti tečaj kune o odnosu na euro, tako da kuna u odnosu na euro u zadnjih deset godina nije pretrpjela značajniji pad. Inflacija je neznatna (uzevši u obzir koliko je porastao tečaj CHF u odnosu na euro). Dužnost tuženika, koja proizlazi iz odredbi o potrošačkom kreditiranju koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, bila je da potrošaču, ovdje tužitelju, u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama, i njegovoj financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja. Svi ovi bitni podaci su trebali biti sadržani u ugovoru o kreditu. Ova obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama, a danas je regulirana odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je zamijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača 74-77. koje su donošenjem ZPK stavljene izvan snage. Na ovakvo ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava, i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku.

1.12. Nadalje, tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku, a prema naprijed navedenom, u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje ne pripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena, te o kojoj mogućnosti tužitelj nije bio unaprijed upozoren, a što mu direktno uzrokuje štetu zajedno sa nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, budući da je istovremeno sa rastom tečaja švicarskog franka, tuženik -netransparentno- podizao i kamatnu stopu. Stjecanje ekstra profita do kojeg je tuženik došao kombinacijom valutne klauzule u švicarskom franku te promjenjive kamatne stope koja je ugovorena protivno zakonu da bi tijekom otplatnog perioda i bez provjerljivih parametara isključivo rasla, nije dopušteno u potrošačkim kreditima.

1.13. Konkretno, ukoliko se primijeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja ugovora o kreditu od 4,30% godišnje i obaveze izraze u kunama, po tečaju na dan korištenja kredita, tužitelj je preplatio, odnosno uplatio tuženiku više iznos od 99.000,00 kn. U tužbi navodi da je cjelokupni kredit koji je predmet ovoga spora otplatio 04.veljače 2014.

1.14. Tužitelj ističe kako je temeljem članka 118. Zakona o zaštiti potrošača te članka 502.c Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. radi svega navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kojim tužitelj od tuženika potražuje isplatu novčano iznosa od 99.000,00 kn, uvećane za zakonske zatezne kamate te ističe prigovor zastare navodeći da su eventualna potraživanja tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari.

2.1. Tuženik navodi da odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Međutim, neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, proizlazi da je tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak.

2.2. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju kako je ranije opisano. Ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute.

2.3. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta.

2.4. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

2.5. Što se tiče o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Navedena Direktiva u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača.

2.6. Nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj.

2.7. Treba imati u vidu da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora. Tuženik ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 04. listopada 2012. (dalje u tekstu ZIDZPK 112/12). Nesporno je da je tuženik tužitelja obavijestio o strukturiranju kamatne stope za njegov kredit dostavivši mu dana 8. siječnja 2013. godine Obavijest o novostima o utvrđivanju kamatne stope u kojoj je utvrdio da se kamatna stopa po kreditu tužitelja sastoji od: - Varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M LIBOR za CHF i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 0,065 postotnih poena; te fiksnog dijela koji iznosi 5,885 postotnih poena. Da je kroz ZPK tužitelju pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, pri čemu je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope, i da je polazeći upravo od tog odabira koncipirao režim pravne zaštite koji je ustanovljen ZPK. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štete.

2.8. Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14) odredbom čl. 118., odnosno 138.a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnove presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete.

2.9. Takva pravna osnova jasna je budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem koje je tuženik stekao iznose koji su ovdje predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala, već i dalje egzistira. Tuženik osporava i tijek zakonskih zateznih kamata. Naime, odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

2.10. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu tužitelja, podredno odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

2.11. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. U svrhu dokaza sud je pročitao tužbu, Ugovor o kreditu broj: 47/06, kreditna partija 7103098801 od 15. travnja 2006. godine, pregled efektivnih kamatnih stopa datiran 16. veljače 2021. godine i promet po kreditu u razdoblju od 14. travnja 2006. godine do 04. veljače 2014. godine, pregled promjena kamatnih stopa po predmetnom kreditu datiran 16. veljače 2021. godine, uvid u presudu P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013.godine, te u presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, VSRH Revt- 249/14-2 od 9. 4. 2015, Ustavni sud RH - U-III-2521/2015 i dr. od 13. 12. 2016., Vrhovni sud RH - Revt 575/16-5 od 3. 10. 2017, uvid u presude suda EU C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine i EU C-186/16 te u Direktivu EU-93/13, priznanje tuženika, saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, prigovor zastare, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine iznosa za koji je tužitelj kao potrošač oštećen a koji iznos je tuženik stekao bez osnove na način da se utvrdi više plaćeno zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu i više plaćeno zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i to sve u periodu od sklapanja Ugovora o kreditu do otplate kredita 04. veljače 2014. godine, preslike četiriju odluka iz dva ranije navedena spisa ovog suda P-270/19 i P-271/19, odgovor na tužbu, cit. Ugovor o kreditu, pregled prometa po partiji kredita, cit. odluka Suda EU u predmetu C-81/19, Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005.godine, Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. koji su stupili na snagu 1.siječnja 2013., Obavijest o novostima u utvrđivanju kamatne stope od 8. siječnja 2013., Obavijest o promjenama kamatne stope nakon 01.01.2013., podnesci stranaka, rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1426/2024-2 od 7. siječnja 2025., rješenje mjesna nenadležnost poslovni broj: P-196/2021-11 od 19. siječnja 2024..

4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

5. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj 47/06, kreditna partija 7103098801, a koji Ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Alemke Gajski u Zagrebu pod OU-587/2006 od 20. travnja 2006. godine (dalje u tužbi: Ugovor), sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana uz isplatu anuiteta u srednji tečaj kreditora za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor) 47/06, kreditna partija 7103098801, kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 92.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju CHF na dan isplate (čl. 1), Ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju stana i koja na dan sklapanja tog kredita iznosi 4,30 % godišnje, kamata se obračunava u CHF (čl. 2).

7. Nesporno je da je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima sa rokom otplate na 8 godina (čl. 3.). Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.130,75 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan plaćanja ovoga Ugovora (čl. 7.).

8. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta (čl. 7 Ugovora).

9. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes na tužbu za utvrđenje ništetnosti iako je kredit otplaćen u cijelosti 04. veljače 2014. godine.

10. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi kao i razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.

11. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. Ugovor o kreditu broj: 47/06, kreditna partija 7103098801, koji je sklopljen 5. travnja 2006. godine, na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03). 12. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

13. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

14. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

15. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

16. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

17. Iskazom tužitelja proizlazi da je svrha i namjena kredita 2006. godine bila da kupi stanu kojem će djeca moći živjeti i studirati. Sud doznaje da i u vrijeme davanja iskaz 26. kolovoza 2025. u kupljenom stanu živi jedan od sinova. Tužitelj u svome iskazu navodi da je po zanimanju ing. tehnologije.

18. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu od 15. travnja 2006. godine utvrđeno je da u čl. 6. Ugovora upisana namjena kredita koja se odobrava za kupnju stana.

19. Sud je zaključio da je tužitelj, kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu kupnje stana za stanovanje i studiranje djece u [adresa], dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno.

20. Između stranaka nije sporan sadržaj presuda koje su donesene u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

21. Iz presude i rješenja VTS RH posl. br. Pž-7129/13 OD 13. lipnja 2014. proizlazi da je Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača podnijelo tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv 8 poslovnih banka, među kojima i tuženik ovdje, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internima aktima a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača, pa je time tuženik kao i ostale tužen banke u razdoblju od 10. rujna 2003. postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

22. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.

23. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

24. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.

25. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF.

26. Tužitelj u svom iskazu navodi da prije nije bio klijent Zagrebačke banke već da je postao tek realizacijom kredita. Da u medijima je bilo eksponirano što se tiče mogućnosti realizacije stambenih kredita. Tražio kredit u iznosu od 80.000,00 EUR i od strane djelatnika banke dato mu je do znanja da imaju kredit koji je za njega bio povoljniji i sigurniji, a riječ je o CHF kreditu. Nije imao razloga da posumnja s obzirom da mu je predmetni kredit prezentiran kao siguran i povoljan. Ugovor je bio pripremljen, a riječ je o tipskom Ugovoru. U svom iskazu navodi da je pročitao Ugovor, i bilo mu je tog momenta sve jasno, a što se tiče pojedini klauzula konkretno koje se odnose na promjenu kamatne stope nije se posebno raspitivao s obzirom da mu je djelatnik banke objasnio pojedine parametre zbog kojih bi moglo doći do povećanja rata kredita odnosno kamatnih stopa, a kredit je prihvatio jer mu je prezentiran kao najpovoljniji i siguran. Posebni rizici mu nisu objašnjeni, početna rata iznosila je 4.000,00 kn, koja je dosegla visinu sve do 7.000,00 kn mjesečno. Tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj već pripremljenog Ugovora. Iz njegova iskaza proizlazi da je kredit otplaćen u cijelosti. Javni bilježnik je pročitao Ugovor a posebno nije objašnjavao za mogućnost nekih rizika.

27. Analizirajući iskaz tužitelja, sud je utvrdio da tužitelju na razumljiv način nije objašnjen postupak formiranja kamatne stope odnosno koji bi se čimbenici mogli utjecati i koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja Ugovornog kreditnog razdoblja, a tuženik je propustio informirati tužitelja kao potrošača o važnim činjenicama kao što su opći rizici vezani za takvu valutu.

28. Po mišljenju suda tužitelj nije mogao u budućnosti znati kakvi bi učinci iz takve sklopljene Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za njega mogli nastati. Tužitelj nije mogao pregovarati o pojedinim Ugovornim odredbama odnosno odredbama koje se donose na kamatnu stopu jer su takve odredbe bile u naprijed formulirane od strane kreditora – tužene.

29. U ovome postupku sud je proveo test nepoštenosti sporih Ugovornih odredbi radi utvrđenja da li je u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli u CHF i odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konkretnog Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna.

30. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da je Ugovorna odredba koja je sadržana u čl. 2., namjenskog Ugovora broj: : 47/06, kreditna partija 7103098801, koji je sklopljen 5. travnja 2006. godine, je nepoštena jer se nije pojedinačno pregovaralo, a što dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama Kreditora i Korisnika kredita, iz razloga što omogućuje banci kao jednoj ugovornoj strani da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Za tužitelja kao prosječnog potrošača terminologija koju koristi banka u Ugovoru i u svojim općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu kao i način njezinog obračuna razumljiva je jedino osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužitelja kao potrošača takva terminologija nerazumljiva. Tužitelju nije omogućeno da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Tužitelj kao potrošač bio je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora a nije mogao ocijeniti zašto i u kojem smjeru i kako će se mijenjati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. U vrijeme sklapanja Ugovora određena je kamatna stopa od 4,30% godišnje, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena a niti odrediva.

31. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 1. i čl. 7., Ugovora nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.

32. Razgledavanjem Namjenskog Ugovora o kreditu broj: 47/06, kreditna partija 7103098801, koji je sklopljen 5. travnja 2006. godine utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.

33. Ovaj sud smatra da navedenim načinom ugovaranja predmetnog kredita tuženik je maksimalno zaštitio svoj interes, dok je svoj rizik u pogledu povećanja kamata kao i mjesečnih anuiteta koje su nastale zbog promjena tečajnih razlika, isključivo prebacila na tužitelja.

34. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe Ugovora od 15. travnja 2006. koji je definiran od strane trgovca, a posljedično da je trgovac tj. banka pokazala spremnost promijeniti sadržaj Ugovornih odredbi, a što po ocjeni ovoga suda to nije slučaj. S toga sud prihvaća iskaz tužitelja da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj sklopljenog Ugovora već ga je morao prihvatiti da bi isti realizirao za kupnju stana.

35. S obzirom da su odredbe Ugovora u člancima u čl. 1., čl.2. i čl. 7., Ugovora o namjenskom kreditu broj: 47/06, kreditna partija 7103098801, koji je sklopljen 5. travnja 2006. godine u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, kako i odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom banke protivno prisilnim propisima, sud je utvrdio njihovu djelomičnu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.)

36. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)

37. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.

38. Obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje extunc unatrag od trenutka sklapanja ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijeme neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba-odluka Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-912/21-2 od 2. lipnja 2021.).

39. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju stana, te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takve kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli te u pogledu kamata ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF te promjenjivu kamatnu stopu kao što je sud utvrdio u ovom slučaju. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.

40. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

41. Na okolnost visine potraživanja koliko je tužitelj platio više tuženiku uslijed promjene kamatne stope, sukladno odlukama tuženika te koliko je više plaćeno zbog promjene tečaja CHF, sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo MN, mag. oec.

41.1. Zadatak vještaka je bio izračunati razliku između iznosa koje je tužitelj naplatio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Također, izračunati razliku iznose koje je tužitelj platio zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate (korištenja) kredita. Potrebno je primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila na dan isplate kredita (4,30% godišnje) i tečaj CHF na dan stavljanja kredita u korištenje.

41.2. Vještakinja navodi da je ugovorenom Ugovoru u o kreditu broj 47/06, kreditna partija 7103098801, koji je sklopljen 5. travnja 2006. godine Zagrebačka banka d.d. odobrila korisniku kredita FN kredit pod slijedećim uvjetima i to iznos kredita 92.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a redovnom kamatnom stopom, 4,30% godišnje. Promjenjiva sukladno odluci kreditora, na rok od 96 mjesečnih anuiteta, otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima. Anuitet je periodički iznos koji plača korisnik kredita, a sastoji se od dva dijela: otplatne kvote (dio kojim se otplaćuje glavnica kredita) i redovnih kamata.

41.3. U zaključku vještaka se navodi da Tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) više platio 13.075,92 EUR. Detaljan izračun prezentiran je u tabelama 1 i 2 Nalaza. Od tog iznosa po osnovi promjene kamatne stope više je plaćeno 2.300,88 EUR. Specifikacija pojedinačnih iznosa (2.300,88 EUR) dok od tog iznosa po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 10.775,04 EUR te je priložila specifikaciju pojedinačnih iznosa – 10.775,04 EUR kako je pobliže navedeno u zaključku.

42.Tužitelj podneskom sukladno nalazu i mišljenju od 02. srpnja 2025. navodi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, a temelju postavljenog zadatka vještak je mišljenja da je tužitelj tuženoj zbog promjene kamatne stope i promjene CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita više platio 13.075,92 EUR. Od tog iznosa po osnovi promjene kamatne stope više je plaćeno 2.300,88 EUR, a po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 10.775,04 EUR.

43. Sukladno nalazu i mišljenju tužitelj od tuženika potražuje novčani iznos od 13.075,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

44. Tuženik pismenim podneskom koji je zaprimljen kod ovog suda 17. lipnja 2025. godine navodi da ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka već i na dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja, a se iz razloga koje je već iznio u postupku.

45. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je svoj nalaz izradio prema rješenju ovoga suda, a isti je izrađen stručno i objektivno, u skladu s pravilima struke čl. 258. st. 1. ZPP-a.

46. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.

47. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.

48. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.

49. Tužitelj je podnio tužbu kod ovoga suda dana 18. lipnja 2021. godine., s toga je osnovan istaknuti prigovor zastare, u pogledu pretplate temeljem ništetne Ugovorne odredbe o promjenjivosti stope Ugovorne kamatne.

50. S obzorom da je osnovan prigovor zastare u pogledu pretplate temeljem ništetne Ugovorne odredbe o promjenjivosti stope Ugovorne kamatne stope u iznosu od 2.300,88 EUR valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja jer je njegovo potraživanje zastarjelo, s toga je valjalo presuditi kao u točki III. izreke presude.

51. Ovaj sud utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanje na više plaćeno zbog ništetne odredbe o Valutnoj klauzuli obzirom na dan odnošenja tužbe tj. 18. lipnja 2021. godine i početak roka zastare 14. lipnja 2018. godine jer nije prošlo 5 godina (čl. 225. ZOO-a).

52. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO. 59. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

53. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

54. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iznosu od 10.775,04 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.

55. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. ( kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).

56. Tuženik u pismenom podnesku od 26. lipnja 2025. nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 625,38 EUR zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos.

57. Sudska vještakinja u nalazu navodi da u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita tužitelj je manje platio 625,38 EUR. Da manje plaćeni iznos od 625,38 EUR uključen je u izračun iskazana razlika više plaćenog (iz točke I. Zaključka) već uključuje prijeboja manje plaćene iznose.

58. Kako je vještakinja prijebojno potraživanje u iznosu od 625,38 EUR već uključila u izračun kako navodi u napomeni s toga je valjalo odbiti prijebojno potraživanje tužitelja kao neosnovano (točka IV. izreke presude.)

59. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

59.1. Sud o troškovima tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 -dalje Tbr), i to za sastav tužbe (Tbr. 7.t.1.) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska (Tbr. 8.t.1.) od 22. rujna 2021. u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska (Tbr. 8.t.1.)od 5. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9.t.1.) od 19. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9.t.1.) od 1. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska (Tbr. 8.t.1.) od 2. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr. 9.t.1.) od 26. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 EUR, ročište za objavu i uručenje presude (Tbr. 9.t.3.) u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 1.500,00 EUR, PDV u iznosu od 375,00 EUR, ukupno 1.875,00 EUR, sudska pristojba za tužbu u iznosu od 88,92 EUR (plaćeno), ukupno 1.963,92 EUR.

59.2. O troškovima stranaka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj u ovom postupku uspio je sa 82,40 %, dok je tuženik uspio u sporu sa 17,60 % ( 82,40 – 17,60 = 64,80 %).

59.3. S obzirom na razmjerni uspjeh tužitelja od 64,80 % tužitelju pripadaju troškovi u iznosu od 1.272,62 EUR, te troškovi vještačenja u iznosu 400,00 EUR, sveukupno 1.672,62 EUR.

60. Na dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 1.672,62 EUR tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude tj. od 17. rujna 2025. pa do isplate, primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

61. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 17. rujna 2025.

Sutkinja:

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Bruno Čer, Koprivnica

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri