REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-855/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milišić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika - protutužitelja: 1. Raiffeisen bank st. OIB:53056966535, Murecker Strasse 23, 8083 St.Stefan im Rosental, Austrija i 2. Verbriefung & Co. d.o.o. za usluge, OIB:50053576872, Hribarov prilaz 6A, 10000 Zagreb, koje zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Zagrebu, radi brisanja založnog prava, izdavanja tabularne isprave i dr., odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-3541/2015-27 od 29. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika te se potvrđuju toč. I. i III. presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj P-3541/2015-27 od 29. ožujka 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Određuje se brisanje založnog prava na teret nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada i dvor površine 345, m2, dvor površine 179,m2 i zgrada površine 166 m2, a koja nekretnina je upisana u ZU 340 k. o. [katastarska općina], uknjižen temeljem rješenja Općinskog suda u Sinju Z-340/2008, od dana 25. veljače 2008. godine, radi osiguranja novčane tražbine tuženika ad.1, u iznosu od 420.000,00 Eura zajedno sa sporednim tražbinama, pa se ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude zatražiti i postići upis brisanja predmetnog založnog prava u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sinju koje se vode za katastarsku općinu [katastarska općina], dok je tuženik istovremeno dužan trpjeti upis brisanja predmetnog založnog prava.

2. Određuje se brisanje založnog prava na na teret nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada i dvor površine 345, m2, dvor površine 179,m2 i zgrada površine 166 m2, a koja nekretnina je upisana u ZU 340 k. o. [katastarska općina], uknjižen temeljem rješenja Općinskog suda u Sinju Z-32158/19, radi osiguranja novčane tražbine tuženika ad.2, u iznosu od 420.000,00 Eura zajedno sa sporednim tražbinama, pa se ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude zatražiti i postići upis brisanja predmetnog založnog prava u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sinju koje se vode za katastarsku općinu [katastarska općina], dok je tuženik istovremeno dužan trpjeti upis brisanja predmetnog založnog prava.

3.Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.“

II Odbijaju se kao neosnovani protutužbeni i alternativni protutužbeni zahtjev koji glase: „1.Nalaže se tužitelju, kao založnom dužniku, izdati prvotuženiku, kao založnom vjerovniku tabularnu ispravu podobnu za upis založnog prava na teret nekretnine označene kao k.čbr. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 420.000,00 EURA uvećano za kamate, zatezne kamate, troškove, izdatke, biljege i ostale pristojbe, poreze i ostala davanja bilo koje vrste na ime i u korist tuženika pod 1/ i to u prvom redu prvenstva ostvaren temeljem prijedloga za upis zaprimljen na zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda dana 25. veljače 2008.godine pod brojem Z-308/2008, što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

2.Nalaže se tužitelju, kao založnom dužniku, izdati provotuženiku, kao založnom vjerovniku tabularnu ispravu podobnu za upis založnog prava na teret nekretnine označene kao k.čbr. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 420.000,00 EURA uvećano za kamate, zatezne kamate, troškove, izdatke, biljege i ostale pristojbe, poreze i ostala davanja bilo koje vrste na ime i u korist tuženika pod 1/ i to u prvom redu prvenstva ostvaren temeljem prijedloga za upis zaprimljen na zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda dana 25. veljače 2008.godine pod brojem Z-308/2008, što će u protivnom zamijeniti ova presuda. Tužitelju FB je toč. III. naloženo naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 162.500,00 kuna.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj-protutuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali protiv točke I. i III. presude. Ustao je tužbom radi brisanja uknjiženog založnog prava, što je posljedica utvrđenja ništetnim založnog prava osnovanog na temelju očitovanja od 22. veljače 2008. u uredu Javnog bilježnika Branka Jukića u Zagrebu, pod poslovnim brojem OU-201/08. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na zaštitu putem brisovne tužbe (jer da njegovo pravo nije povrijeđeno te da je on sam svojom voljom raspolagao u korist tuženika), prvostupanjski sud je pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer je tužbu pogrešno promatrao kroz prizmu odredbi Zakona o zemljišnim knjigama. Tužba je podnesena radi brisanja knjižnog prava uslijed ništetnosti, koja je logična posljedica potrebe za restitucijom pa se ne može svaku tužbu kojom se traži brisanje knjižnog prava promatrati kao brisovnu tužbu. Ovdje se ne radi o brisovnoj tužbi pa se ne mogu primijeniti odredbe kojima se regulira. U pogledu zaključka kako je založno pravo valjano bez obzira na ništetnost javnobilježničkog akta, kako je otpala osnova stjecanja založnog prava pa modus stjecanja takvog založnog prava na temelju ništetnog očitovanja od 22. veljače 2008. više nije moguć niti dopustiv. Pogrešno je odlučeno i o troškovima postupka jer je uspjeh stranaka kod pobijane presude podjednak. Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

2. Tuženici su dostavili odgovor na žalbu tužitelja. Ističu kako je žalba tužitelja neosnovana. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako ništetnost očitovanja utvrđena nezakonitom presudom zbog ogluhe ne može značiti i nevaljanost uknjiženog založnog prava. Prava volja ugovornih strana prema ugovoru o kreditu bilo je upravo zasnivanje založnog prava u korist 1. tuženika, kao sredstvo osiguranja tražbine iz tog ugovora. Nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka, a protivno žalbi, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, smatrajući tužbu brisovnom tužbom. Zato je pravilna i odluka o trošku. Predlažu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu prvostupanjskog suda i traže naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja-protutuženika (uređen 9. veljače 2021.) kojim u odnosu na tuženike-protutužitelje traži određivanje brisanja založnog prava upisanog na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjiženog na temelju rješenja Općinskog suda u Sinju, broj Z-32159/2019 radi osiguranja novčane tražbine tuženika pod 2. u iznosu od 420.000,00 eura zajedno sa sporednim tražbinama, uz ovlašćivanje tužitelja na temelju presude zatražiti i postići upis brisanja založnog prava u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sinju za k. o. [katastarska općina], s time da je tuženik dužan trpjeti upis brisanja tog založnog prava.

5. Predmet spora bili su i protutužbeni zahtjevi tuženika-protutužitelja kojima su tražili da se, ukoliko bude prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, naloži tužitelju, kao založnom dužniku, izdati 1. tuženiku, kao založnom vjerovniku, tabularnu ispravu podobnu za upis založnog prava na teret nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 420.000,00 eura, uvećano za kamate, zatezne kamate, troškove, izdatke, biljege i ostale pristojbe, poreze i ostala davanja bilo koje vrste na ime i u korist tuženika pod 1. i to u prvom redu prvenstva, ostvaren na temelju prijedloga za upis, zaprimljenog na zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja 25. veljače 2008. pod brojem Z- 308/2008, što će u protivnom zamijeniti presuda te da se alternativno naloži tužitelju kao založnom dužniku izdati 1. tuženiku, kao založnom vjerovniku, tabularnu ispravu podobnu za upis založnog prava na teret nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 420.000,00 eura, uvećano za zatezne kamate, troškove, izdatke, biljege i ostale pristojbe, poreze i ostala davanja, bilo koje vrste na ime i u korist tuženika pod 1., što će u protivnom zamijeniti presuda.

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika uz zaključak kako tužitelj-protutuženik nema pravo na zaštitu brisovnom tužbom jer tužitelj kod brisovne tužbe može biti samo osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno neistinitim upisom u korist stjecatelja, a u ovoj pravnoj stvari je upravo sam tužitelj-protutuženik, kao nositelj knjižnog prava, svojom slobodnom voljom raspolagao svojim pravom vlasništva, podnio je prijedlog za uknjižbu založnog prava u korist tuženika-protutužitelja prema odredbi čl. 306. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., dalje: ZV) pa se ne radi o povredi knjižnog prava te mu ne pripada zaštita prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/2019., 128/2022., 155/2023., 127/2024., dalje: ZZK). Smatra kako je presuda zbog ogluhe koja je temelj pokretanja predmetnog postupka, s obzirom na osobe tužitelja i tuženika tog postupka, protivna prisilnim propisima i propisima javnog morala (s ciljem izigravanja 1. tuženika) jer 1. tuženik-protutužitelj nije ni bio obuhvaćen tužbom i bilo mu je onemogućeno sudjelovati u postupku, pokrenutom isključivo s ciljem izbjegavanja obveza tužitelja preuzetih ugovorom o jednokratnom kreditu. Kako 1. tuženik nije bio stranka tog postupka, učinak presude zbog ogluhe ne može se proširiti na njega. Osim toga, zaključuje kako je založno pravo valjano osnovano ugovorom o jednokratnom kreditu, pravom voljom stranaka za zasnivanje založnog prava, bez obzira na ništetnost javnobilježničkog akta, očitovanja. Iako je učinak presude zbog ogluhe ništetnost očitovanja, to ujedno ne znači nevaljanost uknjiženog založnog prava pa se ne može izvesti zaključak o nevaljanosti samog založnog prava i da bi ga zato trebalo brisati.

7. Protutužbeni zahtjevi tuženika-protutužitelja odbijeni su jer je protutužba podnijeta samo u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva osnovanim, a kako založno pravo na nekretnini i nadalje egzistira, neosnovani su i glavni i alternativni protutužbeni zahtjevi.

8. Takva odluka prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu (u pogledu odluke o protutužbenim zahtjevima nije ni podnesena žalba) pravilna je i zakonita, iako ne posve iz navedenih razloga.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Iako tužitelj spominje žalbeni razlog počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka, sadržajem žalbe određeno ne ukazuje na povrede postupka pa ovaj sud takve njegove navode nije mogao ispitati.

10. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je 11. veljače 2008. zaključen Ugovor o jednokratnom kreditu između zajmoprimaca UB, FBI i Laxus d.o.o. te 1.tuženika i to kredit za jednokratno korištenje u iznosu od 420.000,00 eura s aktivnom kamatnom stopom od 8,70% godišnje, zateznom kamatom od 5% godišnje, efektivnom godišnjom kamatnom stopom od 10,01% te ostalim naknadama, troškovima, glavnim i sporednim obvezama koje mogu nastati na temelju navedenog ugovora, s rokom otplate kredita do 30. lipnja 2010., kojim ugovorom je ugovoreno i osiguranje navedene tražbine i zasnivanjem založnog prava na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je 22. veljače 2008. u uredu Javnog bilježnika Branka Jukića iz Zagreba sastavljeno pismeno naziva "Očitovanje" u prisutnosti FB, kao zajmoprimatelja i založnog dužnika iz spomenutog ugovora o kreditu te UBI, kao zajmoprimateljice i direktorice zajmoprimatelja i založnog dužnika društva Laxus d.o.o., a kojim su očitovanjem, toč. II., založni dužnici dozvolili upis prava zaloga na spomenutim nekretninama radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o jednokratnom kreditu, dok su preostalim točkama očitovanja regulirali preostale obveze u slučaju neispunjenja svojih obveza na temelju ugovora o kreditu;

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sinju od 25. veljače 2008., na temelju spomenutog očitovanja, dopuštena uknjižba založnog prava na teret predmetne nekretnine;

- da je na temelju spomenute ovršne i javnobilježničke isprave, Očitovanja, solemniziranog u uredu Javnog bilježnika Branka Jukića iz Zagreba, određena ovrha na nekretnini ovršenika (ovdje tužitelja), označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi naplate novčane tražbine 1. tuženika, kao ovrhovoditelja;

- da je pravomoćnom presudom zbog ogluhe od 13. studenog 2014. utvrđen ništetnim javnobilježnički akt naziva "Očitovanje" u pravnoj stvari tužitelja Laxus d.o.o. Split i UBI protiv tuženika FB pa je pravomoćnom sudskom odlukom broj Gž Ovr-276/15 obustavljena ovrha uz zaključak da je ovršna isprava na temelju koje je donijeto rješenje o ovrsi pravomoćno utvrđena ništetnom navedenom presudom zbog ogluhe;

- da je između 1. tuženika i 2. tuženika postignut sporazum ovjeren od strane javnog bilježnika 25. rujna 2019. o reguliranju međusobnih odnosa na temelju kojeg je od zemljišnoknjižnog odjela suda prvog stupnja zatražen upis prijenosa založnog prava s prijašnjeg založnog vjerovnika, 1. tuženika, na novog založnog vjerovnika 2. tuženika (zbog čega je podneskom od 9. veljače 2021. tužitelja uređen i tužbeni zahtjev na način da je tužitelj na pasivnoj strani označio i 2.tuženika).

11. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da je rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP. Iako se tužitelj žali iz svih žalbenih razloga, njegova se žalba sadržajno poglavito tiče tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a zbog koje je, kako smatra, došlo i do pogrešnog odbijanja tužbenog zahtjeva.

12. Protivno žalbi, ocjena je ovog suda kako je prvostupanjski sud na utvrđeno, sada već nesporno odlučno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka, sada i u žalbi, tvrdi kako uslijed utvrđene ništetnosti spomenutog očitovanja prema presudi zbog ogluhe na temelju koje je upisano založno pravo na njegovoj nekretnini, ima pravo tražiti brisanje upisanog založnog prava.

14. Protivno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovog suda, pravilno zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

15.1. Pravilno je odbio tužbeni zahtjev tužitelja zaključkom kako je u konkretnom slučaju založno pravo između stranaka bilo osnovano neovisno o „Očitovanju“ – javnobilježničkom aktu čija je ništetnost utvrđena presudom zbog ogluhe prvostupanjskog suda. Ocjena je i ovog suda kako je založno pravo između stranaka osnovano već zaključenjem ugovora o kreditu nespornog sadržaja, a kojim je upravo založno pravo na predmetnoj nekretnini i ugovoreno po tužitelju (EBI i Laxus d.o.o. Split) i 1. tuženiku.

15.2. Založno pravo je vezano uz obvezni odnos (ovdje Ugovor o kreditu, kreditni odnos) i, kao stvarno pravo, predstavlja osiguranje obveznopravne tražbine tuženika iz ugovora o kreditu. Sama obveznopravna tražbina je glavna tražbina, a založno pravo je dodano, akcesorno pravo osnovano samim ugovorom o kreditu. Ono zavisi od postojanja i valjanosti tražbine koju osigurava i koja se nije promijenila (to tužitelj niti ne tvrdi) pa zato sama okolnost utvrđenja ništetnosti očitovanja danog po tužitelju, EBI te Laxus d.o.o., ne dovodi u pitanje upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini niti ima za posljedicu pravo tužitelja na njegovo brisanje. Založno pravo zasnovano na predmetnoj nekretnini u potpunosti je u skladu s namjerom i pravom voljom stranaka, ugovornih strana predmetnog ugovora o kreditu (i stranaka ovog spora) pa, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne predstavlja nedopušteni učinak ništetnog akta. Stoga, valja reći kako je učinak pravomoćne presude zbog ogluhe doista ništetnost Očitovanja, ali ta ništetnost ne dovodi u pitanje postojanje uknjiženog založnog prava.

16. Žalitelj neosnovano ukazuje kako njegova tražbina na brisanje uknjiženog založnog prava proizlazi iz utvrđene ništetnosti očitovanja. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO) posljedice ništetnosti sastoje se u obvezi prema kojoj je svaka ugovorna strana dužna vratiti sve što je primila na temelju ništetnog ugovora. Tuženik nije ni bio stranka navedenog očitovanja. Ono je predstavljalo jednostranu izjavu tužitelja i ostalih primatelja kredita i založnih dužnika (u vezi s ugovorom o kreditu), a na temelju tog očitovanja tužitelj tuženiku nije ni dao nešto što bi ovaj mogao vratiti jer su se tužitelj i tuženik ugovorom o kreditu sporazumjeli o zasnivanju založnog prava, a ne predmetnim Očitovanjem. Zato eventualna ništetnost Očitovanja ne utječe na valjanost uknjiženog založnog prava.

17. Ugovor o kreditu kojim je zasnovan i založnopravni odnos nije utvrđen nevaljanim, a očitovanje je dano isključivo radi uknjižbe založnog prava u zemljišnoj knjizi. Nesporno nije prestala tražbina tuženika iz ugovora o kreditu pa, kako je tuženik založno pravo na predmetnoj nekretnini stekao u dobroj vjeri i na zakonit način, okolnost ništetnosti očitovanja što su ga isključivo sklopili sami primatelji kredita nije od učinka na savjesnost tuženika koji u toj parnici, u kojoj je donesena pravomoćna presuda zbog ogluhe, nije ni sudjelovao kao stranka.

18. Prema odredbama čl. 347. u vezi s čl. 352. st. 2. ZV-a da bi založno pravo uknjiženo u zemljišnoj knjizi prestalo brisanjem nije dovoljno da je sam modus uknjižbe bio utvrđen ništetnim, nego bi bilo potrebno prvenstveno da je prestala i tražbina koja se osiguravala (ovdje tražbina iz ugovora o kreditu), da je tužitelj tuženiku vratio iznos primljen na temelju ugovora o kreditu u skladu s tim ugovorom.

19. Ovaj sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo ni na zaštitu brisovnom tužbom prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodno novine“ broj 91/1996., 114/2001., 100/2004., 55/2013., dalje ZZK) uz dano obrazloženje u toč. 19., 20. i 21. presude, budući da je nesporno sam, svojom slobodnom voljom, raspolagao svojim pravom (na temelju očitovanja uknjižio založno pravo u korist tuženika-protutužitelja).

20. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tužitelja-protutuženika i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (toč. I. i III.), sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a. Protivno žalbi tužitelja-protutuženika, uspjeh stranaka u ovoj stvari nije podjednak jer se o protutužbi tuženika-protutužitelja nije ni raspravljalo, a odluka o njoj je posljedica odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika. Slijedom navedenog, kako su tuženici-protutužitelji u cijelosti uspjeli u sporu po tužbi tužitelja- protutuženika, odnosno on je izgubio spor, pravilno je prvostupanjski sud odlučio dosudivši tuženicima-protutužiteljima troškove postupka prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je i u tom dijelu žalbu tužitelja-protutuženika valjalo odbiti. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, budući da tužitelj- protutuženik sa žalbom nije uspio, a troškovi odgovora na žalbu tuženih-protutužitelja nije bio potreban za donošenje odluke u povodu žalbe, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

U Puli, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić