REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-461/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj tužiteljice AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani tuženika OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1477/2018-52 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje toč. II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1477/2018-52 od 20. siječnja 2025.

II. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava toč. I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1477/2018-52 od 20. siječnja 2025., na način da se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.118,19 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. rujna 2025. do isplate.

III. Odbija se žalba tužiteljice, a djelomično prihvaća žalba tuženika te se preinačava rješenje o trošku sadržano u toč. III. presude, tako da sada glasi:

„III. Tužiteljica je dužna nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.773,43 eura sa zateznim kamatama od 17. rujna 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tj. kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a tuženik se odbija s preostalim zahtjevom za naknadu troška, kao i tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška postupka u cijelosti.“

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, toč. I., naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 1.118,19 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2025. do isplate po propisanoj stopi, u roku od 15 dana. Toč. II. je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa dosuđenog toč. I. izreke, a toč. III. je naloženo tuženiku platiti tužiteljici troškove postupka u iznosu od 573,31 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2025. do isplate, po propisanoj stopi, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu pravovremene žalbe podnijeli su tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica se žali protiv toč. II. i III. iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022., 114/2022., 115/2023., dalje: ZPP. Iako tužiteljica u svom iskazu nije specificirala sve radnje i troškove koje je platila odvjetniku OČ po osnovi zastupanja, iz podnesenog troškovnika po odvjetniku OČ razvidno je da je on za svaku radnju potraživao vrijednost od 100 bodova, koliko je tužiteljici faktički i naplaćivao pa mu je platila iznos od 10.975,00 kuna, a sud je dosudio naknadu za svaku radnju u visini od 75 bodova. Tužiteljici je time naplaćivana veća vrijednost od postavljene VPS-om, što je rezultiralo razlikom između zatraženih i dosuđenih troškova u predmetu P-1704/11, što je potvrdio i svjedok OČ. Radi nesavjesnog i propustima ispunjenog vođenja postupka od strane odvjetnika OČ kod tužiteljice je došlo do nezadovoljstva, frustracije i ljutnje. Godinama je boravila u kući bez struje i vode, opskrbljujući se vodom iz spremišta za kišnicu te koristeći agregat za struju jer ju Elektra godinama nije htjela priključiti na svoju mrežu jer se nije bila upisala u vlasnički list. Pogrešno sud zaključuje da se taj dio tužbenog zahtjeva ne može utvrditi bez vještačenja jer se radi o poremećaju duševnog mira koji nije izazvan strahom, naruženošću, smanjenjem životne aktivnosti ili smrti bliske osobe te tužiteljica nije pretrpjela nikakvo duševno oboljenje koje bi pravdala medicinskom dokumentacijom i vještačenjem. Prema Uvjetima osiguratelja se nadoknađuje i ta šteta jer su čl. 24. Uvjeta taksativno pobrojani slučajevi na koje se osiguranje ne odnosi, a neimovinska šteta nije isključena od odgovornosti. Sud je tužiteljici za predmet Općinskog suda u Zadru posl. br. P-945/17 trebao dosuditi sve troškove jer je relevantna činjenica da bez propusta osiguranika tuženika tog spora ne bi bilo. Pogrešno je odlučeno i o trošku. Predlaže preinačiti presudu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbe.

4. Tuženik se žali protiv toč. I. i III. iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a. Osporava ispunjenje pretpostavki za isplatu odštete tužiteljici, prvenstveno odštetnu odgovornost njegovog osiguranika (da je svojim radnjama ispunio pretpostavke nastanka odgovornosti za štetu tužiteljici). Suprotno zaključku suda, uvidom u spise Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-12223/16 i Z- 14322/15 i Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1704/11 i P- 945/17 jasno je kako odvjetnik OČ nije počinio nikakvu pogrešku u zastupanju koja bi rezultirala štetom tužiteljici. Iz obrazloženja pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-945/2017 od 14. svibnja 2018. jasno proizlazi kako pogrešno naveden broj zk. uloška u kojem je čestica upisana nije relevantan jer isto nije zapreka za provedbu uknjižbe, budući da su broj čestice i oznaka katastarske oznake točni, a kako jasno proizlazi i iz obrazloženja Rješenja posl. br. Z-14322/15 od 6. listopada 2015. i Z-12223/16 od 16. lipnja 2016. u kojima se to niti ne navodi kao razlog odbijanja uknjižbe. Isti stav zauzeo je i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba Koprivnici u presudi od 22. studenoga 2019., posl. br. Gž-1160/2018, kojom je potvrđena gore spomenuta presuda Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-945/2017. Presuda u postupku P-1704/11 prema čl. 11. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ 63/2019.), a koju je sadržavao i raniji Zakon o zemljišnim knjigama, nije ni trebala sadržavati broj zemljišnoknjižnog uloška pa to nije niti odlučno za provedbu te presude u zemljišnoknjižnom postupku. Uvidom u spis Općinskog sudom u Zadru, posl. br. P-945/2017 razvidno je kako tužiteljici trošak u navedenom postupku u iznosu od 6.675,00 kn nije dosuđen te je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno da svaka strana snosi svoj trošak jer je tužiteljica tek djelomično uspjela u parnici, a to nije uzrokovano bilo kakvom radnjom osiguranika tuženika koji u predmetom postupku tužiteljicu nije ni zastupao, nego pogrešnim stavom tužiteljice da presuda Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-1704/11 od 30. svibnja 2014. nije provediva. Nema ni uzročno posljedične veze između bilo kakvog propusta odvjetnika OČ i štete koja je tužiteljici navodno nastala u vidu troškova iz postupka Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-945/2017, a nejasno je na koji je način sud došao do ukupnog iznosa navodno nastalog troška tužiteljice iz postupka Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-945/17 kojeg priznaje u visini od 6.675,00 kn. Troškovi sastava prijedloga za uknjižbu u zemljišnoknjižnim predmetima Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-12223/16 i Z-14322/15 te sudske pristojbe na prijedlog za uknjižbu nemaju osnove na temelju koje bi tužitelju tuženik navedeno bio u obvezi naknaditi. Nema ni dokaza da su tužiteljici spomenuti troškovi doista i nastali. Parnični trošak pogrešno je dosuđen. Predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova tuženiku, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu radi naknade štete od tuženika, kao osiguratelja odvjetnika OČ od odgovornosti, i to u vidu razlike između dosuđenih i zatraženih parničnih troškova u predmetu P-1704/11 u iznosu od 4.481,25 kn, troška sudske pristojbe na presudu P-1704/11 u iznosu od 400,00 kn, sastava prijedloga za uknjižbu u predmetima Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel, posl.br. Z-12223/16 i Z-14322/15 u iznosu od 1.250,00 kn, sudske pristojbe na prijedloge za uknjižbu, ukupno 500,00 kn, troška u predmetu Općinskog suda Zadar P-945/17 u ukupnom iznosu od 13.350,00 kn, neimovinske štete zbog povrijeđenog prava na duševno zdravlje s osnove poremećaja duševnog mira u iznosu od 10.000,00 kn, ukupno 3.979,19 eura sa zateznom kamatom od 19. ožujka 2018. do isplate. Tvrdi da joj je štetu prouzročio osiguranik tuženika, OČ koji ju je, kao odvjetnik, nesavjesno zastupao u parnici P-1704/11 jer je u tužbenom zahtjevu naveo pogrešan zk. ul. nekretnine (zbog čega presuda koja je donesena u njenu korist nije bila provediva u zemljišnoj knjizi), a nije podnio ni prijedlog za zabilježbu spora u zemljišnim knjigama, odnosno prijedlog za određivanje privremene mjere zabilježbe otuđenja i opterećenja nekretnine (zbog čega se u zemljišnu knjigu tijekom postupka uknjižio sin tuženika, što je također uzrokovalo neprovedivost presude, odnosno potrebu vođenja novog postupka u predmetu Općinskog suda Zadar P-945/17 radi utvrđenja ništetnosti tog raspolaganja tuženika).

6. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio takav tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku isplatu tužiteljici iznosa od 1.118,19 eura s pripadajućim kamatama od 20. siječnja 2025. do isplate (za sastav prijedloga za uknjižbu u predmetima Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel, posl.br. Z-12223/16 i Z-14322/15 u iznosu od 1.250,00 kn, troška sudske pristojbe na prijedlog za uknjižbu u iznosu od 500,00 kn, troška u predmetu Općinskog suda u Zadru P-945/17, odnosno ukupno 1.118,19 eura), zaključivši kako tuženik, kao odvjetnik i punomoćnik tužiteljice, u postupku P- 1704/11 nije savjesno obavljao svoju dužnost jer je pogrešno označio zk ul. nekretnine u tužbenom zahtjevu zbog čega presuda (koja je donesena u njenu korist) nije bila provediva u zemljišnoj knjizi, a kako nije podnio ni prijedlog za zabilježbu spora u zemljišnim knjigama odnosno prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja, u zemljišnu knjigu se tijekom postupka uknjižio sin tuženika MČ, RČ, što je također uzrokovalo neprovedivost presude, odnosno potrebu vođenja novog postupka u predmetu Općinskog suda Zadar P-945/17 radi utvrđenja ništetnosti tog raspolaganja tuženika te nastanka navedenih troškova, odnosno štete tužiteljici. Zaključuje kako je zato tuženik tužiteljici, kao osiguratelj odvjetnika OČ od odgovornosti, dužan isplatiti zatraženi iznos.

6.1. Odbio je preostali dio tužbenog zahtjeva uz zaključak kako je tužiteljici u predmetu Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-1704/11 sud dosudio potrebne troškove za vođenje parnice, a odbio nepotrebne, a tužiteljica nije dokazala da je razliku između dosuđenih i zatraženih parničnih troškova od ukupno 4.481,25 kn platila odvjetniku OČ, odnosno da su joj nastali. Ocjenjuje kako sama činjenica da je odvjetnik zatražio neki iznos u troškovniku, ne znači da je taj iznos zaista naplatio od svoje stranke. Također, ocjenjuje kako tužiteljici ne pripada ni trošak sudske pristojbe na presudu u postupku posl. br. P-1704/11 jer iz obrazloženja te presude proizlazi da joj je taj trošak priznat u tom predmetu.

6.1.1. Ocjenjuje kako joj ne pripada ni naknada neimovinske štete, prava na duševno zdravlje s osnove poremećaja duševnog mira u iznosu od 10.000,00 kn jer u postupku nije provedeno medicinsko vještačenje kojim bi se utvrdila visina te štete, a tužiteljica je na zadnjem ročištu navela da ne treba provoditi dodatne dokaze, uključujući i taj, nije dostavila ni medicinsku dokumentaciju, a sud ocjenjuje kako se bez provedenog vještačenja visina duševnih boli ne može ni utvrditi, a da se i može utvrditi, tuženik prema Uvjetima za osiguranje od odgovornosti odvjetnika ne nadoknađuje tu vrstu štete po policama osiguranja od odgovornosti odvjetnika.

6.1.2. Također, zaključuje kako joj ne pripada ni puni iznos od 13.350,00 kn za radnje u predmetu Općinskog suda u Zadru P-945/17, već pola tog iznosa jer da je u tom postupku pravilno postavljen tužbeni zahtjev, dobila bi sve zatražene troškove koji joj pripadaju pa u ovom postupku ne može tražiti te troškove u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbačen jer za njih ne odgovara odvjetnik OČ, budući da je utvrđeno kako su stranke uspjele po pola. Nije joj dosuđen ni dio zahtjeva u pogledu kamata od 19. ožujka 2018. jer nije precizirala kada su joj troškovi nastali, a ne može se ni odrediti kada su joj nastali.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda djelomično je pravilna i zakonita.

8. Protivno žalbama stranaka, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, već su u njoj navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama. Ne postoji ni proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa ni time nije počinjena spomenuta bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica vodila sudski spor (radi utvrđenja da je stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na temelju kupoprodaje na nekretnini „stare“ katastarske oznake 1209/2 i 1212 k. o. [katastarska općina], što odgovara „novoj“ katastarskoj izmjeri broj 5274 u naravi kuća i dvorište, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 714 metara četvornih koji dio je u skici sudskog očevida od 11. rujna 2008., dopunjenoj skicom od 12. rujna 2013., a koju je sačinio stalni sudski vještak mjernične struke VČ, dipl.ing.geod., koja je sastavni dio te presude, i to onaj dio koji je omeđen likom obojanim crvenom bojom i točkama te slovima A-B-C-D-E-F-A) pred Općinskim sudom u Zadru, posl. br. P- 1704/11 protiv tuženika, braće MČ i RČ, u kojoj parnici ju je, kao punomoćnik, zastupao OČ, odvjetnik u [adresa], ujedno osiguranik tuženika i to prema punomoći kojom ga je tužiteljica opunomoćila za vođenje parničnog postupka radi utvrđenja i uknjižbe i to: da je zastupa u svim poslovima u sudu i izvan suda i kod svih drugih državnih tijela i službi te drugih organizacija i društava te da radi zaštite i ostvarenja njenih na zakonu osnovanih prava i interesa poduzima sve pravne radnje i upotrijebi sva u zakonu predviđena pravna sredstva, naročito da podnosi tužbe i ostale podneske, sklapa nagodbe, daje posebne nasljedničke izjave, prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde; da je taj spor pravomoćno okončan u korist tužiteljice, ali presuda nije bila provediva u zemljišnoj knjizi; da je tužiteljici u tom postupku dosuđen trošak u iznosu 6.493,75 kuna, a odbijen je njen zahtjev u iznosu od 4.481,25 kuna; da je u tužbi i tužbenom zahtjevu navedenog predmeta bio naznačen pogrešan broj zemljišnoknjižnog uloška koji je bio predmet spora, odnosno zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], umjesto zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je presuda s tako pogrešno naznačenim brojem uloška postala pravomoćna; da tijekom vođenja spora nije zatražena zabilježba spora niti određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine; da je tuženik MČ na dan objave prvostupanjske presude, Ugovorom o darovanju prenio svoj suvlasnički dio na svojeg sina RČ; da je tužiteljica pokrenula novi spor pred Općinskim sudom u Zadru, P-945/17 radi utvrđenja ništetnosti spomenutog darovnog ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te zatražila utvrđenje da je vlasnica predmetne nekretnine s ispravno naznačenim brojem zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a utvrdio i sljedeće odlučno činjenično stanje koje prihvaća i ovaj sud:

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je odvjetniku OČ dala svu potrebnu dokumentaciju kako bi postavio zahtjev na utvrđenje da je stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čestici na kojoj se nalazi kuća br. 74 [adresa], a da su u trenutku kada je vodila taj spor u zemljišnoj knjizi kao vlasnici bili upisani braća MČ i RČ, a tuženik MČ je svom sinu RČ tijekom parnice prenio svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini; da njena nekretnina nema nikakve veze s česticom upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nego je upisana u zk.ul zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a odvjetnik OČ je omaškom tužbeni zahtjev postavio na česticu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], umjesto zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nije podnio ni prijedlog za zabilježbu spora, a ona nije pravnica i nije znala da postoji mogućnost zabilježbe spora, a niti takva potreba, ali misli da joj je odvjetnik OČ, kao pravnik, trebao sugerirati da podnese prijedlog za zabilježbu spora jer, sve da je i presuda koju je dobila u vezi čestice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sadržavala ispravan naziv, ne bi se mogla upisati u zemljišnu knjigu, budući da je tuženik MČ svoje vlasništvo prenio na svog sina RČ tijekom parnice; da je uspjela s tim tužbenim zahtjevom, kao i sa zahtjevom kojim je tužila MČ i njegovog sina RČ radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kao i da joj je uslijed postupanja odvjetnika Krajine poremećen duševni mir, budući da se spor vodio dugo vremena i mislila je da je to riješeno, a onda je ispalo da će još neko vrijeme boraviti bez struje i vode jer joj Elektra neće priključiti struju jer nema vlasnički list, a vodu u kantama uzima iz šterne;

- da se pred Općinskim sudom u Zadru vodio postupak poslovnog broja P-945/17 između tužiteljice i tuženika MČ i njegovog sina RČ, radi utvrđenja da je „ništetan Ugovor o darovanju nekretnina od 29. svibnja 2014., zaključen između MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i njegovog sina RČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren kod javnog bilježnika Suzane Hrabar iz [adresa], posl. br. OV-3869/14 i naloga zemljišnoknjižnom odjelu tog suda brisanja uknjižbe prava vlasništva posl. broj Z- 7839/14 na suvlasničkom dijelu nekretnine Ogradica stambeni objekt Ogradica, površine 107 m², pašnjak Ogradica površine 1188 m2, gospodarski objekt Ogradica površine 11 m², ukupno 1306 m², sagrađene na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika RČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ dijela.", koji je dio usvojen pod točkom I. izreke, dok je toč. II. izreke određeno da svaka strana snosi svoje troškove, a rješenjem je odbačena tužba u dijelu kojim je tražila da se utvrdi kako je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, a usvojena privremena mjera koja se odnosi na navedenu nekretninu i kojom se zabranjuje tuženicima njeno otuđenje, da je određeno da svaka strana snosi svoje troškove, a da je tužba djelomično odbačena;

- da je tužiteljica vodila i sudski spor pred Općinskim sudom u Zadru, posl. br. P- 1704/11 protiv tuženih, braće MČ i RČ, u kojem ju je kao punomoćnik zastupao OČ, odvjetnik u [adresa], ujedno osiguranik tuženika, koji spor je pravomoćno okončan u korist tužiteljice, s time što je u tužbi i tužbenom zahtjevu po punomoćniku bio naznačen pogrešan broj zemljišnoknjižnog uloška koji je bio predmet spora, odnosno zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], umjesto zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je presuda s tako pogrešno naznačenim brojem uloška postala pravomoćna, a da tijekom vođenja tog spora po punomoćniku nije zatražena zabilježba spora niti privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine.

11. Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011., 126/2021., 98/2025., dalje ZO) odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore te Kodeksu odvjetničke etike, dok je st. 2. tog članka propisano da odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

11.1. Odredbom čl. 44. st. 1. ZO-a propisano je da je odvjetnik dužan osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva.

12. Prema čl. 14. st. 1. Uvjeta tuženika predmet osiguranja je zakonska odgovornost odvjetnika za štetu koju prouzroči obavljanjem odvjetništva, dok je prema čl. 18. Uvjeta, a u vezi s čl. 14. i čl. 15. Uvjeta osigurani slučaj svaki pojedinačno određeni propušteni oblik pravne zaštite ili pogreška prema čl. 15. st. 2. Uvjeta kojim se trećim osobama prouzrokuje šteta. Odredbom čl. 15. st. 2. Uvjeta propisano je da se pod oblicima pravne zaštite podrazumijeva osobito: - davanje pravnih savjeta; - sastavljanje isprava; - sastavljanje tužbi, žalbi, prijedloga, zahtjeva, molbi, izvanrednih pravnih lijekova i drugih podnesaka; - zastupanje stranaka, a prema čl. 22. Uvjeta propust ili pogreška odvjetnika moraju rezultirati nekom štetom te između radnje i štete mora postojati uzročna veza, odnosno šteta se mora javiti baš kao posljedica štetne radnje.

13. Izdavanjem punomoći za zastupanje odvjetniku stranka i odvjetnik zapravo sklapaju ugovor o nalogu iz čl. 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO) te se odgovornost odvjetnika kao nalogoprimca prosuđuje prema odredbama ZOO-a koje reguliraju ugovor o nalogu. Odredbom čl. 765. st. 3. ZOO-a propisano je da ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar privrednik odnosno dobar domaćin. U slučaju povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu (zastupanju), odvjetnici su dužni strankama naknaditi štetu nastalu takvom povredom prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, a prema čl. 943. st. 1. ZOO-a zajedno s njima i njihovi osiguratelji (ovdje tuženik).

14. Tužiteljica tužbom traži naknadu štete zbog spomenutih navodnih povreda ugovornih obveza odvjetnika OČ iz ugovora o nalogu (zastupanju), što ga je sklopio s njom. Zato je upravo ona bila dužna dokazati da su ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnika i oštećenika), štetne radnje štetnika, štete, uzročne veze između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje (i to objektivni element (činjenicu da je štetna radnja protivna nekom pravilu) i subjektivni element (činjenicu da je štetna radnja počinjena krivnjom štetnika) te daljnje dvije posebne pretpostavke: postojanje ugovora, odnosno ugovorne obveze te povredu te obveze i to sve navedene pretpostavke kumulativno.

15. Prvostupanjski sud je na temelju navedenog odlučnog činjeničnog stanja zaključio kako se zbog propusta odvjetnika OČ koji je sastavio tužbu i tužbeni zahtjev i u njima pogrešno označio zk.ul. u kojem se nalazi nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako je tužiteljica uspjela u tom sporu, presuda nije mogla provesti u zemljišnim knjigama. Također, ocjenjuje kako je zbog propusta odvjetnika OČ koji nije zatražio zabilježbu tog spora u zemljišnim knjigama ili donošenje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja morao voditi novi spor pred Općinskim sudom u Zadru posl. br. P-945/17 u kojem je uspjela u sporu kojim je utvrđen ništetnim ugovor o darovanju između MČ i RČ u vezi nekretnine koja je bila i predmet ranije vođenog spora, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15.1. Posljedično, zaključuje kako je tim protupravnim štetnim radnjama odvjetnik OČ uzrokovao tužiteljici štetu u vidu troškova sastava prijedloga za uknjižbu u predmetima Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel, posl.br. Z-12223/16 i Z- 14322/15, ukupno 1.250,00 kn, sudskih pristojbi na prijedloge za uknjižbu u iznosu od ukupno 500,00 kn, troška u predmetu Općinskog suda u Zadru P-945/17 u iznosu od 6.675,00 kuna, sve u iznosu od 8.425,00 kn, odnosno 1.118,19 eura.

16. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako se na ugovore o osiguranju odvjetnika od odgovornosti primjenjuju opći propisi obveznog prava, a tako je određeno i čl. 22. Uvjeta koji čine sastavni dio svakog ugovora o osiguranju koji propisuje da se šteta utvrđuje u skladu s odredbama ZOO-a, što doista znači kako je tužiteljica dužna dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu: štetnu radnju (pogrešku ili propust u zastupanju), uzročno posljedičnu vezu između štete i štetne radnje, odnosno da su upravo navedene štetne radnje odvjetnika dovele do štete u iznosu koji tužiteljica traži tužbenim zahtjevom, samu štetu i njezinu visinu te protupravnost. To ujedno znači da ukoliko sve pretpostavke za naknadu štete nisu ispunjene, nema niti obveze naknade štete, odnosno odgovornosti osiguranika ni osiguratelja.

17. Međutim, na utvrđeno odlučno činjenično stanje je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio kako su radnje odvjetnika OČ opisane u toč. 15. ovog obrazloženja protupravne štetne radnje na koje je upravo ukazivala tužiteljica.

17.1. Naime, pogrešno je toč. I. presude prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključivši kako je presuda neprovediva u zemljišnim knjigama zbog pogrešno navedenog zk.ul. u njenoj izreci. Prema nespornim podacima iz spomenutih zemljišnoknjižnih rješenja i spisa, prijedlozi tužiteljice su rješenjima prvostupanjskog zemljišnoknjižnog suda poslovni broj Z-14322/15 od 6. listopada 2015. i Z- 12223/2016 od 16 lipnja 2016. odbijeni iz razloga jer predlagateljica (ovdje tužiteljica) nije dostavila skicu koja je sastavni dio presude jer je za k. č. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana površina od 1306 m2, dok prema presudi nije formirana čestica u površini od 714 m2, kao i zbog činjenice da je na toj nekretnini upisan RČ (sin MČ) koji nije bio ni utužen. Dakle, prijedlozi za uknjižbu nisu ni odbijeni zbog pogrešno navedenog zk.ul. u presudi Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-1704/11.

17.2. Također, tužiteljica dostavljenom punomoći nije posebno ovlastila odvjetnika OČ na predlaganje zabilježbe spora ili traženje izdavanja privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja, a niti iz njenog iskaza proizlazi da je o takvim prijedlozima bilo dogovora ili da bi eventualno punomoćniku odvjetniku ukazivala na postojanje opasnosti od otuđenja ili opterećenja te nekretnine po tuženicima u postupku posl. br. P-1704/11 ili potrebu učiniti vidljivom činjenicu da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava. Punomoć se odnosi na zastupanje u parničnom postupku.

17.2.1. Osim toga, zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava i ima učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda, s time da kada je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora. U konkretnom slučaju je tužiteljica uspjela u postupku P-1704/11 deklaratornim zahtjevom za utvrđenje „da je stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na temelju kupoprodaje na nekretnini „stare“ katastarske oznake 1209/2 i 1212 k. o. [katastarska općina], što odgovara „novoj“ katastarskoj izmjeri broj 5274 u naravi kuća i dvorište, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 714 metara četvornih koji dio je u skici sudskog očevida od 11. rujna 2008., dopunjenoj skicom od 12. rujna 2013., a koju je sačinio stalni sudski vještak mjernične struke VČ, dipl.ing.geod., koja je sastavni dio te presude, i to onaj dio koji je omeđen likom obojanim crvenom bojom i točkama te slovima A-B-C-D-E-F-A“, a po takvom deklaratornom zahtjevu ne bi bila ni moguća zabilježba spora jer on ne može, sam po sebi (upravo zbog značajke deklaratornosti) utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava.

17.2.2. Također, prema odredbi čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., dalje OZ) radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. OZ-a primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina, tako i zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini na koja je upravljena tražbina. U konkretnom slučaju tužiteljica i ne tvrdi da je punomoćniku ukazivala na vjerojatnosti i opasnosti iz čl. 346. OZ-a niti da je bilo dogovora o predlaganju takve mjere sudu, a niti to proizlazi iz nespornih činjenica. Stoga, već zbog navedenog, nije bilo ni uvjeta za njeno izdavanja, odnosno nije dokazano nesavjesno postupanje odvjetnika u smislu povrede ugovorne obveze, dakle ni štetna radnja nepredlaganja izdavanja privremene mjere ni zabilježbe spora.

18. Budući da tužiteljica time nije dokazala da spomenute radnje odvjetnika OČ, odnosno propuštanje predlaganja zabilježbe spora i prijedloga za određivanje privremene mjere predstavljaju štetne radnje u konkretnom slučaju (ni povrede ugovornih obveza), ali ni uzročno posljedičnu vezu između nesporne omaške učinjene po njenom punomoćniku, odvjetniku, u pogledu označavanja zk. ul. i eventualne štete koju tvrdi da je pretrpjela, već je iz tog razloga, zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava na nesporno i dokazima utvrđeno odlučno činjenično stanje, valjalo prihvatiti žalbu tuženika, preinačiti toč. I. presude (posljedično i III.) i odlučiti kao u izreci, odnosno odbiti žalbu tužiteljice protiv toč. II. i III. presude jer nije dokazala potrebne pretpostavke za traženu naknadu štete prema odredbi čl. 33. ZO-a i 1045. ZOO-a pa joj ne pripada tražena naknada štete ni troškova postupka.

19. Kako je prihvaćena žalba tuženika, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 154 st. 1. i 155. ZPP-a. Tuženik je ovom odlukom posve uspio u parnici pa su mu priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu po Tbr.8/1, zastupanja na ročištima 28. kolovoza 2018., 21. svibnja 2019., 11. lipnja 2019, 3. studenog 2020. te 9. prosinca 2024. 100 bodova po radnji, zastupanja na ročištu 15. srpnja 2021. 25 bodova, sastava žalbe od 4. veljače 2025. 93,75 bodova, sve uz PDV, ukupno iznos 1.773,43 eura. Tuženiku nije priznata zatražena sudska pristojba na žalbu jer je nije ni platio.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude, sve na temelju odredbe čl. 368. st. 1., čl.373. toč.3. i 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

U Puli 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić