REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-803/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Predilnica Litija d.o.o., Republika Slovenija, Litija, Kidričeva cesta 1, OIB: 76366167283, zastupanog po punomoćnici Olgi Perović, odvjetnici u Umagu, protiv tuženika Grada Novigrada, Novigrad, Veliki trg 1, OIB: 53785741678, zastupanog po punomoćniku Dubravku Žicu, odvjetniku u Novigradu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-930/2023-2 od 14. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-226/2022-30 od 22. prosinca 2022., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr- 4418/2017-2 od 5. rujna 2017. u cijelosti (toč. I. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 598.393,75 kn/ 79.420,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2022. do isplate (toč. II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja, te je odbijen tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017. i zahtjev tužitelja radi naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 79.420,50 EUR, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 70.709,07 EUR (toč. I. izreke), odbijena je žalba tužitelja u dijelu predmnijevanog odbijanja zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 18.945,355 EUR (toč. II. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja radi naknade troškova žalbe u iznosu od 9.472,68 EUR (toč. III. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4170/2024-2 od 21. siječnja 2025. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako se tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temelji na dva razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. u vezi s čl. 52. Ovršnog zakona, a sud obrazloži svoju odluku samo u odnosu na jedan razlog?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, predlažući ukinuti pobijanu presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. U odgovoru na reviziju tuženik je ukazao na neosnovanost navoda revizije, predlažući odbiti predmetnu reviziju tužitelja.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako se tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temelji na dva razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), u vezi s čl. 52. OZ, a sud obrazloži svoju odluku samo u odnosu na jedan razlog.
9. Predmet spora je zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., kojim je određena ovrha udaljenjem ovdje tužitelja kao ovršenika i uklanjanjem njegovih stvari iz nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te predajom navedenih nekretnina u posjed ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, pri čemu je radi naplate troškova postupka ujedno određena ovrha na ovršenikovim pokretninama koje je trebalo ukloniti s naznačenih nekretnina. Tužitelj je pritom tužbenim zahtjevom ukazivao na ostvarenje žalbenih razloga propisanih odredbama čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ i čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ.
10. Presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje kako je u odnosu na predmetno rješenje o ovrsi ostvaren žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, budući da je ovršna isprava u tijeku ovršnog postupka ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako upravo iz činjenice obustave ovršnog postupka zbog gubitka pravne djelotvornosti ovršne isprave proizlazi da je tuženik u trenutku pokretanja ovršnog postupka bio ovlašten zahtijevati prisilno ostvarenje tražbine, slijedom čega je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio osnovanost žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ. U obrazloženju pobijane odluke sud drugog stupnja također je naveo kako, unatoč okolnosti da sud prvog stupnja nije iznio shvaćanje o osnovanosti žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, zbog kojeg je tužitelj također bio upućen pokrenuti parnicu u ovom predmetu, iz žalbe podnesene protiv rješenja o ovrsi proizlazi da je ista žalba utemeljena na novim podacima o stjecanju prava vlasništva na spornim nekretninama, te činjenicama koje nisu od značaja za ovaj postupak.
12. Tužitelj u reviziji ističe kako je drugostupanjski sud svoju odluku obrazložio samo u odnosu na razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, dok u odnosu na razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ nije iznio nikakvu argumentaciju, iako je tužbeni zahtjev bio utemeljen i na navedenom razlogu.
13. U pogledu razloga na kojima tužitelj temelji svoju reviziju, treba reći da je u odluci ovog suda broj Rev-233/2000-2 od 13. travnja 2000. izraženo pravno shvaćanje prema kojem se radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka u situaciji kada u presudama nižih sudova nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih se tužbom zahtjeva raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje, u odluci ovog suda broj Rev-231/2021-3 od 2. listopada 2024. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem sud čini bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako obrazlaže svoju odluku samo parcijalno u odnosu na jedan od razloga za raskid ugovora, dok u odnosu na drugi razlog nema argumentacije.
14. Imajući na umu navedena pravna shvaćanja, proizlazi da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukoliko se tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temelji na dva razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. OZ u vezi s čl. 52. OZ, a sud obrazlaže svoju odluku samo u odnosu na jedan razlog. Ovo se posebno odnosi na situaciju kada sud ocijeni neosnovanim tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, budući da je u takvom slučaju potrebno navesti razloge o svim žalbenim razlozima propisanim čl. 50. st. 1. OZ u svezi sa čl. 52. OZ zbog kojih je tužitelj upućen pokrenuti parnični postupak.
15. Međutim, navedeno nije u konačnosti od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da je sud drugog stupnja u obrazloženju pobijane odluke dao razloge o oba žalbena razloga zbog kojih je tužitelj, sukladno odredbama čl. 52. OZ, bio upućen pokrenuti parnicu u ovom predmetu. Naime, suprotno navodima tužitelja, obrazloženje odluke suda drugog stupnja u pogledu ostvarenja žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ ne može se smatrati „parcijalnim“, budući da je u pogledu navedenog žalbenog razloga drugostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge, dok navodi tužitelja kojima ističe kako u odnosu na žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ drugostupanjski sud nije iznio nikakvu argumentaciju proturječe toč. 10. obrazloženja pobijane odluke.
16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP valjalo je odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
