REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-650/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dino Pivac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ZH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nenad Banovac, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1347/2024-4 od 21. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-90/2018-46 od 17. svibnja 2024., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.645.30 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (toč. I.) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.812,50 EUR (toč. II.).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-1022/2025-2 od 17. ožujka 2025., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„U okolnostima kada je nakladnik medija potvrdio da objavljena sporna informacija kojom je uzrokovana šteta tužitelju predstavlja autoriziranu izjavu tuženika (fizičke osobe) i kada je to utvrđeno u postupku, je li tuženik, kao štetnik, pasivno legitimiran u postupku po zahtjevu tužitelja radi naknade štete nastale objavom navedene informacije?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude ili samo odluku o troškovima postupka, a podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju tužitelja.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, čl. 19. st. 2. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 37/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je 29. studenoga 2017. u 22:00 sata u digitalnom izdanju medija Slobodna Dalmacija objavljen tekst pod naslovom „Poznati splitski ugostitelj nožem napao prometnog redara i razbio mu mobitel“ te da je članak istog sadržaja novinarke OH objavljen u tiskanom izdanju istog medija 30. studenoga 2017. u kojem je objavljena i fotografija tužitelja;

- da je u člancima navedeno da je vlasnik hotela Peristil, SH, verbalno i fizički napao splitskog komunalnog djelatnika, što je potvrdio ZH, pročelnik Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo; da je tuženik ispričao da su dvojica prometnih redara u obavljanju redovnih dužnosti u [adresa] zatekli nepropisno parkirano vozilo te da su, imajući u vidu da se radi o pješačkoj zoni krenuli postupati po zakonu, a da je tužitelj izašao iz hotela i počeo ih napadati i vrijeđati, jednom je razbio mobitel pa se vratio u hotel i izašao s nožem te da je s istim mahnuo i srećom promašio, a redar je posrnuo i pao na pod; da je tuženik ispričao i da su susjedi zvali policiju te da su redari do kasno u noć bili u policijskoj postaji; da je u preostalom dijelu članka navedeno kako je prometne redare u policijskoj postaji posjetio tadašnji splitski gradonačelnik SHP te je prenesena njegova izjava;

- da se tužitelj dopisom od 13. prosinca 2017. obratio glavnom uredniku Slobodne Dalmacije, koji je dopisom od 20. prosinca 2017. odbio objaviti ispravak informacije i ispriku s obrazloženjem da sporni članci predstavljaju autoriziranu izjavu mjerodavnog tijela i osobe, odnosno ZH, pročelnika Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo koji je autorici članka dao ozbiljan razlog povjerovati da su objavljene informacije točne i dane u dobroj vjeri;

- da se povodom događaja koji je bio tema članaka protiv tužitelja vodi kazneni postupak pod poslovnim brojem K-306/2019, koji do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu nije pravomoćno okončan;

- da je u spornim člancima prenesena istinita informacija o tome da je tužitelj fizički i verbalno napao prometnog redara S jer isto proizlazi iz iskaza tužitelja u kojem opisuje da je po saznanju da mu prometni redar ispisuje novčanu kaznu izašao iz svog hotela te nezadovoljan postupanjem prometnog redara započeo s njim verbalni sukob koji je nastavljen (nakon što se tužitelj vratio iz hotela) nasrtajem tužitelja na prometnog redara S nožem uslijed čega je S ustuknuo i krenuo se povlačiti unatrag pred napadom tužitelja, pri čemu se spotaknuo i pao na leđa - u tom dijelu sud cijeni iskaz svjedoka S istinitim;

- da je mobitel prometnog redarstvenika S uništen iz razloga što ga je isti instinktivno u obrani bacio na tužitelja;

- da je tuženik u trenutku štetnog događaja u Gradu Splitu obnašao dužnost vršitelja dužnosti Pročelnika za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu; da je o sukobu tužitelja s prometnim redarom saznao tako što ga je ČH, voditeljica Odsjeka za redarstvo istu večer nazvala i ispričala verziju događaja koju su njoj ispričali prometni redari koji su bili na terenu; da ga je više medijskih kuća zvalo u pogledu tog događaja jer je to njegov opis posla, a zvala ga je i novinarka OH kojoj je rekao da se radi o vlasniku hotela Peristil; da je sve informacije novinarki OH dao putem telefona, a novinarka nije tražila autorizaciju od tuženika.

10. Pozivom na odredbu čl. 1046. st. 1. i 2. ZOO-a, prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja u bitnom s obrazloženjem:

- da su prometni redari gradski službenici koji izvršavaju javne ovlasti u pogledu parkiranja vozila, a njihov rad financiran je javnim novcem, pa su stoga informacije o napadu na prometne redare, a vezano uz obavljanje njihovog posla tema od javnog interesa;

- da je tuženik u konkretnom slučaju nastupao u svojstvu službene osobe s obzirom na funkciju vršitelja dužnosti Pročelnika za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Grada Splita, na koji način je prema medijima nastupio u ime i za račun Grada Splita i prenosio informacije od javnog interesa;

- da je tuženik novinarki OH prenio točnu informaciju, a samim time što je ta informacija nepovoljna za tužitelja ne znači da je time tuženik postupio zlonamjerno;

- da tužitelj nije dokazao postojanje općih pretpostavki odgovornosti za naknadu štete, jer se radnja tuženika sastojala u prenošenju informacija novinarki o sukobu tužitelja s prometnim redarom i identitetu tužitelja i ona kao takva nije protupravna, jer nije protivna javnom poretku;

- da između te radnje tuženika i neimovinske štete, koja bi objavom spornih informacija u mediju mogla nastati tužitelju, ne postoji uzročno-posljedična veza, jer tuženik nije autor spornoga članka, nije kreirao niti objavio informaciju u medijima, on nije odlučio niti je o njegovoj volji ovisila odluka o tome koje će se informacije o sukobu tužitelja i prometnog redara objaviti, odluka o tome bila je na mediju koji je imajući u vidu javni interes po svojoj slobodnoj ocijeni procijenio koje će informacije objaviti u vezi spornog događaja, da li će objaviti identitet tužitelja kao i njegove fotografije;

- da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer u spornim člancima nije objavljena autorizirana izjava tuženika (čl. 2. st. 16. ZM) kao i zbog toga jer je tuženik kao Pročelnik za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Grada Splita nastupao i prenosio informaciju u ime i za račun Grada Splita.

11. Prihvaćajući utvrđenja suda prvog stupnja drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja utemeljen na odredbama čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1046. ZOO-a odbio kao neosnovan, uz zaključak da tužitelj nije dokazao da na strani tuženika postoji odgovornost za štetu.

12. U odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije sud drugog stupnja prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik u predmetnom slučaju kao Pročelnik za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Grada Splita nastupao i prenosio informaciju u ime i za račun Grada Splita, a u člancima nije objavljena autorizirana izjava tuženika, niti je tuženik autor spornoga članka niti je kreirao njegov sadržaj, već je to učinio medij, pa da tužitelj ne može odgovarati za njegov sadržaj na način kako je to oblikovano od strane medija (s punim imenom i prezimenom tužitelja i fotografijom), slijedom čega tužitelj tužbeni zahtjev ne može isticati prema tuženiku, već prema nakladniku medija koji je obradio i objavio sporne informacije.

13. Suprotno zaključku suda prvog stupnja drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran, ali ne i odgovoran, uz obrazloženje:

- da tužitelj nije dokazao da je tuženik postupao zlonamjerno odnosno s namjerom da tužitelju uzrokuje štetu (čl. 1061. ZOO-a) jer je tuženik u prenošenju informacija novinarki Slobodne Dalmacije nastupao kao Pročelnik za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Grada Splita odnosno nastupao je u ime i za račun Grada Splita te je prenio istinitu informaciju o sukobu i identitetu tužitelja s prometnim redarom (onu informaciju koju je dobio od voditeljice Odsjeka za redarstvo);

- da u postupanju tuženika nema protupravnosti, jer u opis posla tuženika ulazi i obavještavanje javnosti o radu prometnih radara u odnosu na koje poslove, obzirom na njihovu prirodu, svrhu i izvor financiranja, svakako postoji javni interes.

14. Zaključak je suda drugog stupnja da odbijanjem tužbenog zahtjeva nije prekoračena ravnoteža između prava na pravo na čast, ugled, i dobar glas, i prava na slobodu mišljenja i izražavanja misli zajamčenih čl. 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Izvodeći test nužnosti u demokratskom društvu sud drugog stupnja, elaborira shvaćanja ESLJP-a i Ustavnog suda Republike Hrvatske, zaključuje da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi tužiteljevo pravo na zaštitu časti, ugleda i dobrog glasa imalo prednost pred pravom tuženika na slobodu izražavanja i prenošenja informacija na način kako je to u predmetnom slučaju učinjeno, pa je prema ocjeni suda ostvarena pravična ravnoteža Ustavom i Konvencijom zajamčenih suprotstavljenih prava tužitelja i tuženika.

15. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije u ovom stupnju postupka sporna je pasivna legitimacija tuženika zbog informacija koje su objavljene, a koje je tuženik prenio novinarki, iako za te informacije ne postoji dokaz da su autorizirane u smislu odredbe čl. 2. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 - dalje: ZM).

16. U odnosu na postavljeno pitanje valja ukazati da su odredbom čl. 2. ZM-a definirani pojedini pojmovi u smislu tog Zakona, te je propisano da je autorizacija potvrda autentičnosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju dana u pisanom ili usmenom obliku, ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji.

17. Imajući u vidu da smisao autorizacije članka zapravo predstavlja zaštitu intervjuiranog vezano za sadržaj njegovih izjava, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, nedostatak autorizacije sam za sebe, kod činjenice da objavljena informacija odgovara izjavama, koje je osoba dala, informaciji ne oduzima značaj autorizirane informacije.

18. Stoga u situaciji kada informacija nije autorizirana u smislu odredbe čl. 2. ZM-a, a okolnosti objave i sadržaja objavljene informacije daju valjano i dostatno uporište za zaključak da objavljena informacija odgovara izjavama, koje je fizička osoba doista dala i koju su mediji objavili tada je ta fizička osoba pasivno legitimirana u postupku radi naknade štete nastale objavom date informacije.

19. Drugačije tumačenje naprijed spomenute Zakonske odredbe predstavljalo bi pretjerani formalizam i neopravdano nametanje dodatnog tereta oštećeniku da u parnicama u kojima je tuženik fizička osoba dokazuje autorizaciju, a ne radi se o naknadi štete u smislu odredbe čl. 22. st. 2. ZM-a.

20. Time je ujedno i odgovoreno na postavljeno pitanje.

21. No, u ovoj pravnoj stvari treba poći od nesporne činjenice da je tuženik kao Pročelnik za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Grada Splita nastupao i prenosio informacije u ime i za račun Grada Splita i to informacija od javnog interesa pa da bi tužitelj mogao zahtijevati naknadu štete od tuženika kao zaposlenika Grada Splita morao je dokazati da je tuženik štetu prouzročio namjerno, a u ovoj pravnoj stvari je utvrđeno:

- da tuženik nije postupao zlonamjerno odnosno s namjerom da tužitelju uzrokuje štetu

(čl. 1061. st. 2. ZOO-a);

- da je tuženik prenio istinite informacije o sukobu i identitetu tužitelja s prometnim redarom, koje informacije su date u javnom interesu;

- da odbijanjem tužbenog zahtjeva nije prekoračena ravnoteža između prava na pravo na čast, ugled, i dobar glas, i prava na slobodu mišljenja i izražavanja misli zajamčenih čl. 38. Ustava i čl. 10. Konvencije.

22. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, neovisno o tomu radi li se o autoriziranoj informaciji koju su objavili mediji ili ne, to i nadalje ostaje informacija koja je dana na radu, u okviru funkcije koje tuženik obavlja i u vezi je s radom, s obzirom da u opis posla tuženika ulazi i obavještavanje javnosti o radu prometnih radara, a za koje poslove, obzirom na njihovu prirodu, svrhu i izvor financiranja, svakako postoji javni interes. Kada se s tim poveže utvrđena činjenica da se radi o istinitim informacijama i da tuženik nije postupao zlonamjerno odnosno s namjerom da tužitelju uzrokuje štetu, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

23. Kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena i na koji se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a, odbijena je revizija kao neosnovanu i odlučeno kao u izreci ove presude.

24. U odnosu na prijedlog tužitelja da se preinači odluka o troškovima postupka, valja ponoviti da je ovaj sud postupajući po odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić