Poslovni broj: 37.Gž R-377/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                       Poslovni broj: 37. Gž R-377/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

         Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P., OIB: …, iz S.1, D., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku u S.2, protiv tuženika I. m. s. d.o.o. OIB: …, sa sjedištem u Z., kojega zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1902/22 od 2. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana  12. rujna 2023. 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1902/22 od 2. veljače 2022. 

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 14.3.2022. Broj: … te da radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.2.2020. nije prestao.

Nalaže se tuženiku u roku osam dana vratiti tužitelja na njegovo radno mjesto na način da mu povjeri obavljanje poslova koje je tužitelj obavljao temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.2.2020. do donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu ili da tužitelju osigura drugo odgovarajuće radno mjesto. Dužan je tuženik u roku osam dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,50 eura sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), predloživši njeno preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe žalitelj jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje ikakvi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Nije osnovan navod žalitelja da prvostupanjski sud nije naveo iz kojih dokaza proizlazi razlog za zauzimanje pravnog shvaćanja da je odluka o otkazu zakonita. Naime, sud ne zauzima pravno shvaćanje na temelju dokaza i ne argumentira pravna shvaćanja dokazima već činjenicama koje su utvrđene temeljem provedenih dokaza a u ovom slučaju odlučne činjenice su nesporne.

 

5. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koju žalitelj opisno ističe tvrdeći da je sud propustio obrazložiti zbog čega "poklanja vjeru" svim svjedocima koje je tuženik predložio. Kako je rečeno, odlučne činjenice nisu sporne a žalitelj ne navodi koji od pojedinih iskaza koje je sud prihvatio nisu istiniti, valja reći i da tijekom postupka prilikom saslušanja svjedoka na ročištu 9. studenoga 2022. nije prigovorio istinitosti njihovih iskaza.

 

6. Priložene sudske odluke ne predstavljaju dokaz o činjenicama. Stavovi sudova o težini pojedinih povreda radnih obveza odnosno o opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu  ovise o svim okolnostima svakog pojedinog slučaja i u tom pogledu ne mogu biti usporedivi, tako i dostavljena "sudska praksa" nije primjenjiva na konkretan slučaj. Žalitelj se na njih poziva kao primjenjive na njegov slučaj ističući parcijalno samo po neku okolnost a ne sagledavajući cjelokupno činjenično stanje u svakom pojedinom predmetu na koje se dostavljene odluke odnose. 

 

7. Nije sporno da je odlukom o redovitom otkazu od 14. ožujka 2022. tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu prodavač u području S.-s., zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, uz otkazni rok od jednog mjeseca koji počinje teći danom dostave odluke.

 

8. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3.  Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) propisana je mogućnost redovitog otkaza ugovora o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa odnosno skrivljenog ponašanja radnika.

 

9. Iz odluke tuženika proizlazi da je poslodavac u razdoblju od 10. svibnja 2021. do 16. studenoga 2021. proveo internu istragu na maloprodajnom mjestu gdje je tužitelj zaposlen i sastavio izvješće od 16. studenoga 2021.

 

10. Istragom je utvrđeno da je tužitelj 5. svibnja 2021. u četiri navrata propustio izdati kupcima račun za prodanu robu  ili je izdao račun s netočnim prikazom stvarno kupljenih proizvoda, na taj način si je pribavio nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 70,00 kn.

 

11. Pored toga, povodom obavijesti voditelja istog maloprodajnog mjesta te uvida u zapis video nadzora utvrđeno je da je tužitelj dana 5. listopada 2021. oko 18,24 sati kupcu koji je kupio gorivo i plaćao gotovinom u iznosu od 200,00 kn propustio izdati račun, vratio mu razliku od 50,00 kn a iznos od 150,00 kn zadržao za sebe tako što je provukao svoju poklon bon karticu.

 

12. Time je radnik prekršio odredbe Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom propustivši izdati račun putem elektroničkih naplatnih uređaja, Općeg poreznog zakona u pogledu obveze izdavanja računa za porezne obveznike kojim je za taj prekršaj propisana novčana kazna za pravnu i odgovornu fizičku osobu, Zakona o porezu na dodanu vrijednost koji propisuje obvezu izdavanja računa poreznog obveznika te upute izdavanja računa na maloprodajnom mjestu oznake R.-I..

 

13. Katalogom poslova i radnih mjesta u I. m. s. d.o.o. kao glavna odgovornost prodavača je propisana materijalna i financijska odgovornost prema imovini koja mu je dodijeljena na odgovornost. 

 

14. Nije sporno da je poslodavac prije donošenja odluke o otkazu, 3. ožujka 2022. o namjeri otkazivanja obavijestio radničko vijeće koje se nije očitovalo.

 

15. Također nije sporno da je protiv odluke o otkazu tužitelj  31. ožujka 2022. podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio.

 

16. Nije sporno da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane prije donošenja odluke o otkazu, on  nije osporio da je počinio propuste koji mu se stavljaju na teret već je naveo da se ispričava zbog njih, nije želio steći materijalnu korist, propuste je počinio u cilju da se ne napravi razlika u prodaji napitaka s aparata i blagajne. Saslušan tijekom ovog sudskog postupka, nije također osporio propuste u izdavanju računa i nepropisno korištenje poklon bon kartice i da je njima prekršio zakonske propise i svoje obveze na radnom mjestu prodavatelja. Tvrdio je međutim da to nije učinio svjesno već mu je bio takav dan, moraju pratiti kupce kada uzimaju kavu na aparatu pa mu pažnja zna biti usmjerena na nešto drugo a ne na izdavanje računa, po zaključenju blagajne 5. svibnja 2021. bio je višak od 70,00 kn koji su podijelili on i kolega, što inače rade u takvim slučajevima. Poklon bon karticu je provukao svjesno jer nije znao kako drugačije da ju iskoristi budući da nema automobil.  

 

17. Međutim, svjedok A. P., voditelj maloprodajnog mjesta na kojem je radio tužitelj i njegov neposredno nadređeni, iskazao je, a prisutni tužitelj nije osporio, da bi se znalo dogoditi da u smjeni tužitelja za dvije do tri kave nisu izdani računi, na to bi ga upozorio nakon čega bi on to podmirio. Ovdje se radilo o većem broju računa zbog čega je to prijavio regionalnom voditelju te su pregledom video snimki utvrdili da se nesporno radi o propustima tužitelja. Poklon bon kartica se ne unovčuje na način kako je to tužitelj učinio već za kupnju bilo kojeg proizvoda u benzinskoj postaji pa nije točno da ju tužitelj zbog činjenice da nema vozilo nije mogao iskoristiti na propisan način. U slučaju da kupac plati kavu ali ne sačeka izdavanje računa, račun se ipak mora izdati upravo kako bi se izbjeglo da brojevi kava zabilježeni na aparatu ne odgovaraju onima za koje je izdan račun.

 

18. Nesporno je da tužitelj prije donošenja odluke o otkazu nije bio pismeno upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza u odnosu na ovakve povrede. 

 

19. Imajući u vidu prethodno izložene činjenice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odluka o otkazu nije nezakonita.

 

20. Naime, obveza izdavanja računa temeljna je obveza tužitelja kao prodavača u maloprodaji koja proizlazi ne samo iz internih akata tuženika i opisa poslova nego i iz prisilnih propisa kojime su za kršenje takve obveze propisane sankcije i za poslodavca i za odgovornu osobu, kao dugogodišnji radnik morao je toga biti svjestan zbog čega doista nije uvjerljivo i relevantno njegovo obrazloženje da to nije učinio svjesno i namjerno.

 

21. Uostalom i njegov neposredno nadređeni je izjavio da se u prije znalo događati da u smjeni tužitelja nedostaju računi koje bi nakon upozorenja podmirio, što sve ukazuje na neodgovornost u izvršavanju tako važne obveze.

 

22. S obzirom na prirodu i značenje obveze koju je tužitelj kao radnik s dugogodišnjim iskustvom na istim poslovima u više navrata očito svjesno prekršio, nije za očekivati od tuženika da ga prije otkaza upozorava na dužnost izvršenja takve vrste obveza i na mogućnost otkaza za slučaj njenog kršenja, u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR. Također, s obzirom na opisano značenje ove radne obveze, nije za pravilnost odluke o otkazu važan iznos računa i materijalne koristi, u suprotnom bi poruka poslodavca bila da je za slučaj manje vrijednosti robe prihvatljivo ne izdati račun. Razdoblje od počinjenja povrede do donošenja odluke o otkazu nije također odlučno za zakonitost otkaza jer zakonom nije propisan rok za donošenje odluke o redovitom otkazu ( kao povoljnije za radnika zbog prava na otkazni rok).

 

23. Kako zbog navedenih razloga odluka o otkazu nije nedopuštena, neosnovan je i zahtjev za vraćanje na rad (čl. 124. st. 1. ZR).

 

24. Zbog izloženih razloga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

25. Odluka o naknadi parničnoga troška je pravilna i zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP a žalitelj ne iznosi ikakve razloge njene nepravilnosti.

 

26. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci. 

 

27. Budući da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana ne pripada mu pravo na naknadu troškova nastalih njenim podnošenjem pa je odbijen njegov zahtjev za njihovu naknadu (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).   

 

 

U Zagrebu, 12. rujna 2023.

 

                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                          Ksenija Grgić, v.r.