REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-543/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća – dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb. Marulićev trg 2, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice, i zamjenika punomoćnice tuženika GJ, odvjetničkog vježbenika, dana 17. rujna 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d. za osiguranje, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužitelju KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.799,40 eura, skupa sa zakonskim zateznim kamatama, koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.650,00 eura teku od dana podnošenja tužbe 11.03.2022. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 149,40 eura od dana donošenja presude 17.09.2025.. do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12. 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete u iznosu od 350,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 11.03.2022., pa do isplate.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 149,40 eura, tekućih od podnošenja tužbe 11.03.2022. do dana donošenja presude 17.09.2025.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.350,23 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.09.2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 348,85 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.09.2025. do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 29. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. ožujka 2022. u bitnome navodi da je zaposlen kod poslodavca Hrvatske Autoceste d.o.o. Zagreb, (dalje u tekstu: tuženik), te da je dana 25. kolovoza 2021. zadobio ozljedu na radu na radnom mjestu na autocesti Zagreb – Lipovac, prilikom ručne košnje bočnom motornom kosilicom na kosini uz odbojnu ogradu autoceste. Naime, tužitelj je nezgodno stao na neravnoj površini i uganuo skočni zglob desne noge. Tužitelj navodi da sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava, te da se poslodavac odgovornosti može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer tužitelj navodi da je svoj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i s obzirom da je tužitelju priznata ozljeda na radu, tužitelj smatra da postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. Nakon zadobivanja predmetne ozljede tužitelj se javio u Centar za hitnu medicinu Opće županijske bolnice u Vinkovcima gdje mu je dijagnosticirana ozljeda: Distorsio atc. Tužitelj navodi da mu je uslijed pretrpljene ozljede na radu povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je zbog uganuća gležnja trpio dugotrajne i intenzivne bolove, gležanj mu je nateknuo i svaki pokret mu je bio bolan. Tužitelj je morao mirovati, držati nogu na povišenom, stavljati hladne obloge i uzimati analgetike. Tužitelj je pretrpio i intenzivan strah, kako u trenutku ozljeđivanja tako i tijekom liječenja jer nije znao kako će se ozljeda odraziti na njegovo zdravlje. Unatoč provedenom liječenju tužitelju su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnom nožnom zglobu uslijed čega mu je smanjen životna aktivnosti pa trpi duševne boli. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih poslova a tijekom liječenja bio je radno nesposoban i bio je na bolovanju. Tužitelj u okviru kvalifikatornih okolnosti potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete

ukupno 16.000,00 kuna / 2.123,56 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), i to za pretrpljene bolove 7.000,00 kuna; za pretrpljeni strah 5.000,00 kuna; za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 3.000,00 kuna; za tuđu pomoć 1.000,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate. Po provedenom medicinskom vještačenju, tužitelj je podneskom od 29. siječnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, i to na način da po osnovi neimovinske štete potražuje za pretrpljene fizičke bolove 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, ukupno 2.000,00 eura, te po osnovi imovinske štete za 45 sati pružene tuđe pomoći i njege (3,32 eura po satu) ukupno 149,40 eura. Tužitelj stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje 2.149,40 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 6. travnja 2022. navodi da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, budući da je do štetnog događaja i štete došlo krivnjom samog tužitelja. Tuženik navodi da je evidentno da šteta nije posljedica propusta zaštite na radu jer je poslodavac osigurao sigurne uvjete za rad, kao i sredstva za rad koje štite radnika od ozljede na radu, a tužitelj je prilikom košnje trave isključivo svojom krivnjom uganuo desni skočni zglob. Stoga tuženik osporava odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja jer je šteta nastala uslijed nepažnje tuženika, te nema uzročno-posljedične veze između procesa rada, i nastale štete tužitelju. Nadalje, tuženik osporava visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda. i tijek zakonske zatezne kamate s osnova imovinske štete. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom s naknadom troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5 – 9 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 10 – 13 spisa), u Policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000010476 (str. 20 – 21 spisa), u uvjete osiguranja (str. 22 – 34 spisa), u ugovor o radu od 6. lipnja 2013. (str. 37 – 38 spisa), u Zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način (str. 39 – 40 spisa), u uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 14. svibnja 2021. (str. 41 spisa), u Pravilnik o zaštiti na radu iz lipnja 2019. (str. 42 – 64 spisa), u Nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića od 6. siječnja 2025. (str. 90 – 91 spisa), te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Na ročištu 31. ožujka 2025. saslušan je svjedok ĐJ (str. 106 spisa), te tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 107 spisa), a zamolbenim putem na Općinskom sudu u Vinkovcima 15. svibnja 2025. saslušan je svjedok MJ (str. 113 – 114 spisa).

4. Tužitelj je u tužbi, prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, od tuženika potraživao 16.000,00 kuna / 2.123,56 eura, zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe. Nakon dostave tuženiku tužbe na odgovor i upuštanja tuženika u raspravljanje, tužitelj je podneskom od 29. siječnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu sa provedenim medicinskim vještačenjem, na način da od tuženika potražuje ukupno 2.149,40 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima od podnošenja tužbe do isplate, čime je povisio tužbeni zahtjev i preinačio tužbu. Tuženik se na ročištu 31. ožujka 2025. usprotivio preinaci tužbe učinjenoj podneskom tužitelja od 29. siječnja 2025. S obzirom da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, uskladivši ga sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, sud je unatoč protivljenju tuženika, utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena jer je svrsishodna za konačno rješenje spore među strankama, stoga je na temelju čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika pretrpio dana 25. kolovoza 2021.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja, 25. kolovoza 2021. zaposlenik poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o., nije sporno da je poslodavac tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja osiguran kod tuženika za štetu za koju poslodavac odgovara djelatnicima. Sporna je odgovornost tuženika, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Spisu prileži polica osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000010476 (str. 20 – 21 spisa), uz uvjete osiguranja (str. 22 – 34 spisa), HOK osiguranja, ovdje tuženika, od 8. ožujka 2021. kojom je osiguran poslodavac tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. Predmet osiguranja je odgovornost javna i profesionalna, a isto uključuje i odgovornost prema vlastitim djelatnicima. Kao mjesto osiguranja navedeno je područje Republike Hrvatske, za razdoblje od 4. ožujka 2021. do 3. ožujka 2022.

9. Iz prijave ozljede na radu (str. 5 - 9 spisa) proizlazi da je tužitelj KJ zaposlenik Hrvatskih Autocesta d.o.o., Zagreb, dana 25. kolovoza 2021. u okviru radnog vremena, koje je taj dan bilo od 07,00 do 15,00 sati, i to oko 08,30 sati. na Autocesti A3 Zagreb-Lipovac, na 275. kilometru, pretrpio ozljedu na radu na način da je prilikom obavljanja poslova ručne košnje bočnom motornom kosilicom, na zelenoj površini na kosini uz odbojnu ogradu autoceste, nezgodno stao na naravnoj površini uz ogradu i uganuo skočni zglob desne noge. U prijavi se navodi da je radnik osposobljen za rad na siguran način, te da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu.

10. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju dana 21. veljače 2022. priznao predmetnu ozljedu kao ozljedu na radu. Protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice (str. 8 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

11. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 25. kolovoza 2021. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. Dakle s obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome valja istaknuti i to da sud nije ovlašten preispitivati pravilnost navedene odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku.

12. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući medicinsku dokumentaciju i prijavu ozljede radu s prilozima, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

13. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću, specijalistu kirurgu. U svom nalazu i mišljenju od 6. siječnja 2025. koji prileži spisu (str. 90 - 91 spisa) sudski vještak navodi da je izradio nalaz i mišljenje temeljem priložene medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja. Sudski vještak zaključuje da je tužitelj stradao u štetnom događaju 25. kolovoza 2021. kada je zadobio uganuće desnog gležanjskog zgloba. Učinjena je odgovarajuća rtg dijagnostička obrada – bez prijeloma, konzervativna terapija uz elastični povoj te kasnije fizikalna terapija. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo mjesec dana od zadnje kontrole fizijatra 18. studenoga 2021. Sudski vještak navodi da opisana ozljeda kod tužitelja nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti, no tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio fizičke bolove i strah. Bolovi jakog intenziteta trajali su sumarno jedan dan, srednjeg intenziteta sumarno 6 dana, te slabijeg intenziteta sumarno 30 dana. Tužitelj je uslijed ozljede trpio strah i to tzv. primarni strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, koji je bio kratkotrajan i intenzivan, zatim sekundarni strah uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica, i to jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana, te manjeg intenziteta 15 dana. Tužitelju je uslijed ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć 15 dana po 2 sata dnevno, te potom još 15 dana po 1 sat dnevno, ukupno 45 sati, za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

14. Tuženik je u podnesku od 20. siječnja 2025. istaknuo da nema primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok je tužitelj u podnesku od 29. siječnja 2025. naveo da na nalaz i mišljenje sudskog vještaka nema prigovora, te je u istom podnesku specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a na navedeni nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale primjedbi.

16. Na ročištu 31. ožujka 2025. saslušan je svjedok ĐJ (str. 106 spisa) koji tom prilikom navodi da je zaposlenik poslodavca Hrvatske autoceste, a tužitelja poznaje kao radnoga kolegu, s kojim često radi u smjeni. Tako su svjedok i tužitelj zajedno radili i 25. kolovoza 2021. kada su prema rasporedu kosili travu na zelenom pojasu na kosini uz autocestu, gdje se nalaze propusti za životinje, s ručnim kosilicama – trimerima. Tužitelj je kosio ispred svjedoka 3 do 4 metra, a trava je bila visine 1 – 1,5 metar. Svjedok dalje navodi da je u jednom trenutku tužitelj stao sa košenjem i uhvatio se za ogradu, pa je svjedok došao do njega i tužitelj mu je rekao da je povrijedio nogu. Svjedok je otišao pogledati gdje je tužitelj kosio i vidio je da se tu nalazila neravnina odnosno rupa koju je napravio najvjerojatnije traktor. Pomogao mu je da skine zaštitnu opremu i odvezao ga u bazu. Od zaštitne opreme tužitelj je nosio radne cipele gležnjače sa zaštitnom kapicom, radno odijelo, zaštitnu kacigu sa vizirom i zaštitne slušalice za uši.

17. Na ročištu 15. svibnja 2025. zamolbenim putem, pred Općinskim sudom u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, saslušan je u svojstvu svjedoka MJ (str. 113 – 114 spisa), koji tom prilikom navodi da je 25. kolovoza 2021. kao pomoćnik voditelja tehničke jedinice [adresa] izdavao usmeni nalog zaposlenicima pa tako i tužitelju, radni zadatak taj dan im je bila ručna košnja trave trimerom, uz elastičnu odbojnu ogradu, bankine na autocesti A3 između čvora [adresa] i čvora Spačva. Radnici su sa radom počinjali oko 7:15 sati, a između 9:00 i 9:30 sati tužitelj mu je došao u ured te rekao da je prilikom obavljanja tog posla zadobio ozljedu noge, odnosno uganuo gležanj. Svjedok navodi da je sačinio zapisnik o ozljedi na radu, kolega ĐJ je odvezao tužitelja u bolnicu. Svjedok navodi da je tužitelj tom prilikom imao kompletnu zaštitnu radnu odjeću, radne cipele, radne hlače, zaštitnu kacigu, zaštitne rukavice, radne naočale i dr., te je u vrijeme obavljanja posla imao uredno uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način.

18. Na ročištu 31. ožujka 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 107 spisa). koji tom prilikom navodi da je zaposlenik poslodavca Hrvatske autoceste na radnom mjestu strojar-cestar već 23 godine. Dana 25. kolovoza 2021. zajedno sa kolegom, po nalogu MJ raspoređen je na ručnu košnju trave na zelenom pojasu uz autocestu i to na mjestu gdje se nalazi propust za životinje. Oko pola sata nakon početka rada kosio je trimerom travu visine 1 – 1 i pol metar, te mu je noga upala u neravninu koju nije vidio od visoke trave. Navodi da se radi o kolotrazima od traktora. Osjetio je bol i trnce ali mislio je da će proći, pa je nastavio kositi, ali je shvatio da noga nije dobro. Pozvao je kolegu koji je došao do njega i pomogao mu da skine trimer i opremu. Pomogao mu je da dođe do kombija i odvezao ga je u bazu gdje se javio voditelju. Od zaštitne opreme nosio je radne cipele sa zaštitnom kapicom, radne hlače, kacigu sa zaštitnim vizirom, zaštite za uši i radne rukavice. Tužitelj navodi da je nakon ozljede nosio steznik na nozi i hodao uz pomoć štaka, te išao na fizikalne terapije. Liječenje je trajalo negdje do listopada te godine, a do tada je bio i na bolovanju. Tijekom liječenja bila mu je potrebna tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova, koju su mu pružali supruga i kći.

19. Sud je iskaz tužitelja te iskaze svjedoka ĐJ i MJ ocijenio u cijelosti vjerodostojnima jer su životni, logični i uvjerljivi, te međusobno suglasni i suglasni sa dokumentacijom u spisu.

20. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

21. Slijedom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je dana 25. kolovoza 2021. tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika, za vrijeme radnog vremena, obavljao redovite radne zadatke košnje trave ručnom motornom kosilicom – trimerom, na zelenom pojasu uz autocestu A3, kojom prilikom je, ne vidjevši neravninu od visoke trave, nezgodno stao na naravnoj površini uz ogradu i uganuo skočni zglob desne noge. Navedena je ozljeda rješenjem HZZO-a priznata kao ozljeda na radu. Težinu i posljedice navedene ozljede pravilno je opisao sudski vještak, dr. sc. Žarko Rašić u svom nalazu i mišljenju. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće desnog gležanjskog zgloba. Hitna pomoć pružena mu je na hitnom prijemu Opće županijske bolnice u Vinkovcima. Učinjena je odgovarajuća RTG dijagnostička obrada – bez prijeloma, te je provedena konzervativna terapija uz elastični povoj te kasnije fizikalna terapija. Tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, te slabog intenziteta 30 dana. Tužitelj je uslijed ozljede trpio i strah i to primarni strah u trenutku ozljede koji je bio kratkotrajan i intenzivan, te sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana, te manjeg intenziteta 15 dana. Tužitelju je nakon ozljede bio na bolovanju do listopada iste godine, te mu je bila potrebna tuđa nestručna pomoć za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, koju su mu pružali supruga i kći, i to 15 dana po 2 sata dnevno, te potom još 15 dana po 1 sat dnevno, ukupno 45 sati. Opisana ozljeda kod tužitelja nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti, a liječenje tužitelja završeno je 18. studenoga 2021.

22. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

23. Nadalje odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

24. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U postupku je temeljem izvedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dana 25. kolovoza 2021., za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak, pretrpio ozljedu na radu pri čemu je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete odnosno ozljede tužitelju nedvojbeno utvrđena provedenim medicinskim vještačenjem, pa je prigovor tuženika o nepostojanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete kod tužitelja neosnovan.

25. Nadalje, prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. Tuženik je postupku tvrdio da je tužitelj isključivo svojom krivnjom uganuo desni skočni zglob, pa da je time krivnja poslodavca isključena. Međutim, iz provedenih dokaza, proizlazi da ne postoji niti jedan od razloga isključenja ili smanjenja poslodavčeve odgovornosti, odnosno nije utvrđena namjera ili krajnja nepažnja radnika, niti treće osobe, odnosno viša sila, za štetu, niti je tuženik to dokazao. Naprotiv sud je utvrdio da zbog same činjenice da je tužitelj kosio travu visine oko 1 do 1,5 metar, on opravdano nije mogao uočiti neravninu pokrivenu visokom travom da bi je izbjegao, pa se ne može reći da je postupio iz krajnje nepažnje. Stoga poslodavac odgovara tužitelju za predmetnu ozljedu na radu.

26. S obzirom da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, odnosno da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja poslodavac tužitelja osiguran kod tuženika za štete prema djelatnicima, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete za koju je odgovoran poslodavac.

27. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Slijedom provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući težinu povreda koje je tužitelj pretrpio uslijed predmetne ozljede na radu, sud je utvrdio da sukladno odredbama članka 1100. stavak 1. i stavak 2. ZOO-a težina nastalih povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti.

28. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu 900,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 750,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a po osnovi naknade neimovinske štete pripada ukupan iznos od 1.650,00 eura.

29. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu s izjavom tužitelja i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 45 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 3,32 eura po satu kako je predložio tužitelj, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju s ove osnove dosudio, za 45 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 149,40 eura.

30. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupno 1.650,00 eura, te na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege ukupno 149,40 eura, odnosno sveukupno 1.799,40 eura, dok je u preostalom iznosu od 350,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom štete neosnovan. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.799,40 eura, dok je u preostalom iznosu od 350,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

31. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zakonsku kamatu počevši od dana podnošenja tužbe, 11. ožujka 2022. pa do isplate, a da je liječenje tužitelja završeno prije tog dana 18. studenoga 2021., sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 1.650,00 eura ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

32. U odnosu na zatraženi tijek kamate koji se odnosi na imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu koji je tužitelj postavio također od podnošenja tužbe 11. ožujka 2022., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem tužbe.

33. Slijedom navedenoga tužitelju su na dosuđeni iznos imovinske štete od 149,40 eura dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude 17. rujna 2025. do isplate, u visini stope određene čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 149,40 eura i to od podnošenja tužbe 11. ožujka 2022. do presuđenja 17. rujna 2025. tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

34. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 2.149,40 eura, djelomično prihvaćen u iznosu od 1.799,40 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 350,00 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

35. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 83,72% (1.799,40 eura u odnosu na 2.149,40), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dakle ukupno 91,86%, dok je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 16,28%, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 8,14%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 83,72% (91,86 % umanjeno za 8,14 %) priznatih troškova.

36. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom sporu određena između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 100 bodova, odnosno sukladno Tbr. 54. OT 200,00 eura. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe od 11. ožujka 2022. u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištima 7. studenoga 2023., 31. ožujka 2025. i 9. srpnja 2025. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 29. siječnja 2025. u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr. 9/3 OT). Na temelju čl. 155. ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24. svibnja 2024. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim samo požuruje sud na postupanje, te trošak sastava podneska od 17. studenoga 2023. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, što nije bilo potrebno jer sud uplate provjerava preko računovodstva službenim putem, stoga oba navedena podneska nisu bila potrebna za vođenje postupka.

37. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 1.100,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 275,00 eura, ukupno 1.375,00 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju pripada 83,72% priznatih troškova, odnosno ukupno 1.151,15 eura (83,72% od1.375,00 eura), uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 199,08 eura, sveukupno 1.350,23 eura, koji je trošak tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom iznosu od 348,85 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen. Na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

38. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

39. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. rujna 2025.

Sudac:

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku