REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-2001/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice ČŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Damjan Konestabo, odvjetnik u Rijeci, Janeza Trdine 2/II, protiv tuženika Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, OIB 84891127540, Zagreb, Gruška 20, radi obnove postupka – potvrde elaborata, 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II 932-07/23-07/364, URBROJ: 541-11/3-23-2 od 22. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Mali Lošinj, KLASA: UP/I-932-07/23-02/86, URBROJ: 541-19-01/4-23-2 od 20. travnja 2023., odbačen je prijedlog tužiteljice za obnovu postupka pregleda i potvrđivanja geodetskog elaborata pod oznakom KLASA: 932- 06/2022-02/373, jer ne postoje pretpostavke za pokretanje postupka. Navedeno iz razloga što postupak pregleda i potvrđivanja parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata, nije upravni postupak, u njemu se ne odlučuje o nekom pravu, obvezi ili pravnom interesu stranaka, zbog čega on ne rezultira upravnim aktom. Stoga se na potvrdu geodetskog elaborata ne mogu primijeniti odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) o pravnim lijekovima za pobijanje upravnog akta, zbog čega, dakle, ne postoje niti zakonske pretpostavke za pokretanje obnove postupka po predmetnom prijedlogu tužiteljice.

2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 932-07/23-07/364, URBROJ: 514-11/3-23-2 od 22. rujna 2023., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, kao neosnovana.

3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikova rješenja i u tužbi navodi, u bitnome, sljedeće. U upravnom postupku koji je prethodio i u odnosu na koji je predložila obnovu postupka, nije sudjelovala i nije imala nikakvih saznanja da se on vodi te da joj je prvi glas o tome bilo rješenje o provedbi prijavnog lista u zemljišnoj knjizi. Smatra da su u tom postupku povrijeđene odredbe ZUP-a te načela ravnopravnosti stranaka i prava na pošteno suđenje, i to načelo kontradiktornosti, koje šiti Ustav Republike Hrvatske te Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje, navodi da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci izvršena dioba među navedenim suvlasnicima (među kojima je i tužiteljica te Republika Hrvatska), a da prijavni list za katastar onemogućava provedbu te odluke. Također smatra i da bi se provedbom osporenog prijavnog lista provelo de facto izvlaštenje na spornim parcelama, a da nije primila naknadu za tako oduzete nekretnine. Tužiteljica smatra da tuženik u osporenom rješenju nije otklonio nezakonitosti iz prvostupanjskog rješenja te tužiteljica nije dobila jasan odgovor o svom statusu i statusu njezine imovine. U nastavku upućuje na praksu Europskog suda za ljudska prava, predmet: Zagrebačka banka d.d. protiv Hrvatske (presuda od 12. prosinca 2013., zahtjev broj 39544/05) te druge naznačene predmete istog suda. Tužiteljica smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njezina ustavna prava te prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenog, predlaže da sud poništi osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, dopusti obnovu postupka okončanog pri prvostupanjskom tijelu prijavnim listom od 19. siječnja 2023. te navedeni prijavni list stavi izvan snage. Tužiteljica potražuje naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog akta te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Sporno je u ovoj stvari je li osporenim rješenjem tuženika zakonito odlučeno o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjskog tijela, odnosno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu postupka okončanog prijavnim listom Državne geodetske uprave, Ureda za katastar Rijeka, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: 932-06/2022-02/373, URBROJ: 541-19-07/1-23-5, od 19. siječnja 2023.

6. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužiteljica osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

7. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Odredbom članka 124. stavka 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, dalje: ZC) propisano je da javne ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odluke iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona, geodetskog elaborata izvedenog stanja javne ceste i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista. Stavkom 3. istog članka propisano je da prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi iz stavka 1. ovoga članka zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja javne ceste, snimljenog prema pravilima propisanim posebnim zakonom, a koji pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja pravna osoba koja upravlja javnim cestama. Stavkom 4. propisano je da rješenje o upisu javne ceste u zemljišnu knjigu utemeljeno na odredbi članka 123. stavka 1. ovoga Zakona zemljišnoknjižni sud dostavit će nadležnom uredu za katastar, radi njezina evidentiranja u katastru.

9. Pregled i potvrđivanje parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata provodi u neupravnom postupku, u kojem se ne odlučuje rješenjem, već se elaborat pregledava sukladno odredbi članka 82. Pravilnika o geodetskim elaboratima („Narodne novine“, broj 59/18 i 112/18), prema kojoj katastarski ured utvrđuje je li elaborat izrađen od osobe koja je ovlaštena za njegovo izrađivanje, odgovara li elaborat svrsi za koju je izrađen, može li se elaborat upotrebljavati za potrebe održavanja katastra nekretnina postupnog osnivanja katastra nekretnina odnosno za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta, je li elaborat izrađen u skladu s tehničkim specifikacijama iz članka 39. ovoga Pravilnika, je li elaborat izrađen u skladu s geodetskim i katastarskim propisima, što po potrebi uključuje i potrebna kontrolna terenska mjerenja, ima li elaborat potrebne sastavne dijelove, jesu li elaboratu priložene potrebne isprave i druga potrebna dokumentacija i dokazi te sadrži li elaborat potrebne potvrde ili suglasnosti kada su iste potrebne.

10. Slijedom navedenog, pravilno je tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo, utvrdio da potvrda geodetskog elaborata, odnosno prijavni list, kao dio geodetskog elaborata, kojeg na osnovi javnog ovlaštenja utvrđenog zakonom potvrđuje javnopravno tijelo nadležno za geodetske poslove, nije upravni akt kojim se odlučuje o pravu ili obvezi pojedinca u upravnoj stvari, već služi kao tehnička podloga na temelju koje sudovi i druga nadležna tijela utvrđuju činjenice i donose rješenja o promjenama upisa na zemljištu, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim presudama (presuda poslovni broj Usž-1275/19-2 od 10. travnja 2019., Usž- 3080/16-2 od 23. veljače 2017., Us-2027/2005-6 od 21. svibnja 2009., Usž-288/15-2 od 16. srpnja 2015., Usž- 7027/2005-6 od 21. svibnja 2009.).

11. Nadalje, imajući u vidu da je člankom 2. stavkom 1. ZUP-a propisano da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje te da se sukladno članku 3. stavku 1. ZUP-a taj zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima, a da predmetna stvar nije upravna stvar, što su pravilno i zakonito utvrdila i javnopravna tijela u provedenom postupku, ocjena je Suda da je zakonita odluka kojom je prvostupanjsko tijelo predmetni prijedlog tužiteljice odbacilo pozivom na mjerodavne odredbe ZUP-a, kao i odluka kojom je tuženik odbio žalbu tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja, a sve iz razloga što je neupravni postupak potvrde predmetnog geodetskog elaborata proveden prema zakonskim odredbama, a na koji se ne primjenjuju odredbe ZUP-a pa tako niti one o izvanrednim pravnim lijekovima.

12. Naime, odredbom članka 105. ZUP-a propisano je izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, a odredbom članka 123. stavak 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka može pokrenuti kad se protiv rješenja ne može izjaviti žalba, a što ovdje nije slučaj, budući da u ovom predmetu potvrde geodetskog elaborata nije doneseno rješenje, slijedom čega tužiteljica nije niti mogla izjaviti žalbu, odnosno podnijeti prijedlog za obnovu postupka, pa je pravilno odbačen njezin prijedlog za obnovu te odbijena žalba protiv tog rješenja. Dakle, takvim postupanjem javnopravnih tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Pri tome je pravilno tuženik istaknuo da navodi tužiteljice nisu od važnosti za drugačije rješenje ove stvari jer geodetske elaborate na temelju kojih se evidentira izvedeno stanje ceste, konkretno elaborat RN 1/2023, katastarski ured provodi u katastarskom operatu nakon što su promjene provedene u zemljišnoj knjizi, ovdje na temelju rješenja poslovni broj: Z-1498 od 15. veljače 2023. te se za isto ne donosi rješenje s obzirom da nadležno tijelo ne odlučuje o podacima vezanim uz katastarske čestice, već se promjene samo provode po službenoj dužnosti u neupravnom postupku. Dodatno se ističe da je predmetni elaborat proveden u zemljišnoj knjizi te je o njegovoj provedbi doneseno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, zemljišnoknjižnog odjela, pod poslovnim brojem Z-1498/2023-3 od 15. veljače 2023., a protiv kojeg rješenja je tužiteljica imala mogućnost korištenja redovitog pravnog lijeka.

13. Nadalje, Sud ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- I/6326/2011 od 7. veljače 2017. donesenu u povodu ocjene ustavnosti mjerodavnih odredaba Zakona o cestama, a u kojoj je izrazio pravno stajalište da su ceste dobra takvog značenja da uživaju i ustavnu zaštitu te na njima vlasništvo privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) nije niti moguće budući da je riječ o dobrima koja služe svima i/ili imaju osobitu gospodarsku, obrambenu ili kakvu drugu stratešku važnost; da se na tim dobrima radi o stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona (ex lege) jer se radi o dobrima koja su od interesa za Republiku Hrvatsku (članak 50. stavak 1. u vezi s člankom 52. Ustava, člankom 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12); da je stjecanje prava vlasništva javnopravnih subjekata (najprije Republike Hrvatske, a od 2011. i jedinica lokalne samouprave) na nekretninama koje su u naravi ceste te s druge strane gubitak prava vlasništva privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) na nekretninama na kojima se te ceste nalaze nastupilo znatno prije stupanja na snagu ZC-a i da primjena članka 124., 131., 132. i 133. ZC-a same po sebi nemaju utjecaja na nastanak ili prestanak vlasničkih prava, već se njihov sadržaj i svrha iscrpljuju u normiranju pravno- tehničkih radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi ceste, kako bi se postigla usklađenost faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina; da se zakonska, konvencijska i ustavnopravna zaštita prava vlasništva odnosi na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svojeg vlasništva koju je moguće označiti kao "mirno uživanje", a da provedba postupaka izvlaštenja ili evidentna gradnja ceste na određenoj nekretnini tijekom izvjesnog vremena, ili njezina evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi stvari, isključuje mogućnost istodobnog "mirnog uživanja" vlasništva nekretnine; da mjerodavne odredbe predstavljaju zakonsko uređenje načina katastarskog i zemljišnoknjižnog evidentiranja stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi postojeće ceste u općoj uporabi i da taj Zakon ne zahtijeva da u njemu bude propisan i neki posebni oblik stvarnopravne i/ili obveznopravne zaštite bivših vlasnika nekretnina jer usklađivanje zemljišnoknjižnog i faktičnog stanja takvih nekretnina, načelno, ne otvara ni pitanje vlasništva, ni pitanje naknada za oduzeto vlasništvo, obzirom su ta pitanja, u pravilu, već riješena, dok pojedinim bivšim vlasnicima ako smatraju da su oštećeni u svojim pravima nije uskraćena mogućnost postavljati zahtjeve obveznopravne prirode.

14. Stoga imajući u vidu da je predmetni postupak proveden u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama, da su donesena rješenja ocijenjena pravilnima i zakonitima te da su u skladu s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u prethodno citiranoj odluci, ocjena je Suda da su neosnovani tužbeni navodi kojima tužiteljica ističe da su joj povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje, s obzirom da ovaj Sud nije nadležan za provedbu, kao niti za ocjenu zakonitosti i pravilnosti odluka o provedbi upisa u zemljišne knjige, tužbeni navod kojim tužiteljica ukazuje na eventualnu nemogućnost provedbe rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj: R1-342/2017-64 od 3. svibnja 2022., ocijenjenim je neodlučnim za odluku u ovom sporu. Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava na koju tužiteljica upućuje u tužbi, također nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovom sporu, iz razloga što se njome ukazuje na nužnost poštivanja osnovnih načela u postupku koji se vodi pred sudom, dok ovdje predmetna stvar nije bila predmetom rješavanja pred nadležnim tijelom, već se isključivo radilo o provedbi pravno-tehničkih radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnine koja je u naravi cesta.

15. Slijedom navedenoga, osporavana rješenja ocijenjena su zakonitima pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

16. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 17. rujna 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Damjanu Konestabo, odvjetniku u Rijeci, J. Trdine 2/II

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20