REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-528/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojega zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o troškovima postupka, sadržane u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2137/2024-3 od 31. srpnja 2024. kojom je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1122/21 od 29. ožujka 2024., na sjednici održanoj 17. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2137/2024-3 od 31. srpnja 2024. u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom za naknadom parničnoga troška i sudi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju na ime troškova parničnoga postupka daljnji iznos od 876,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju na ime troškova revizijskog postupka iznos od 468,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 9012181252 od 19. prosinca 2006.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 15.790,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, članak 5., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6., u dijelu u kojem se kredit u iznosu 15.790,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu br. 9012181252 od 19. prosinca 2006.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, članak 6., u dijelu u kojem u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, te u dijelu u kojem je obavijest Banke o tome sastavni dio ovog ugovora.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 1.196,50 eura / 9.015,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

11,80 eura od 31.10.2008.

0,70 eura od 30.11.2008.

12,55 eura od 31.12.2008.

14,36 eura od 31.01.2009.

15,15 eura od 28.02.2009.

12,66 eura od 31.03.2009.

13,05 eura od 30.04.2009.

9,80 eura od 31.05.2009.

7,03 eura od 30.06.2009.

7,65 eura od 31.07.2009.

10,32 eura od 31.08.2009.

9,07 eura od 30.09.2009.

7,54 eura od 31.10.2009.

10,40 eura od 30.11.2009.

12,48 eura od 31.12.2009.

15,83 eura od 31.01.2010.

14,96 eura od 28.02.2010.

19,28 eura od 31.03.2010.

18,34 eura od 30.04.2010.

20,31 eura od 31.05.2010.

33,40 eura od 30.06.2010.

30,60 eura od 31.07.2010.

38,15 eura od 31.08.2010.

35,72 eura od 30.09.2010.

30,59 eura od 31.10.2010.

40,52 eura od 30.11.2010.

52,90 eura od 31.12.2010.

44,37 eura od 31.01.2011.

47,46 eura od 28.02.2011.

43,30 eura od 31.03.2011.

43,93 eura od 30.04.2011.

60,46 eura od 31.05.2011.

61,58 eura od 30.06.2011.

75,84 eura od 31.07.2011.

68,93 eura od 31.08.2011.

61,30 eura od 30.09.2011.

60,35 eura od 31.10.2011.

59,67 eura od 30.11.2011.

63,02 eura od 31.12.2011.

po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

U odnosu na više zatraženi iznos od 493,56 eura / 3.718,70 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

IV Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1122/21 od 29. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I.,

II. i dosuđujućem dijelu pod točkom III. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1122/21 od 29. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke i sudi:

Tuženiku se nalaže iz osnove naknade parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 1.033,46 eura sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-5016/2024-2 od 4. prosinca 2024., dopuštena je revizija tužitelja u odnosu na pravna pitanja:

„1. Može li se podnesak kojim se sukladno nalogu suda dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, odnosno predujma za dopunsko vještačenje, smatrati podneskom iz Tbr. 8. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), odnosno ima li stranka pravo na dosudu troška takvog podneska?

2. Je li ročište za objavu presude radnja potrebna za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, te ima li stranka koja je po punomoćniku odvjetniku pristupila na navedeno ročište pravo na dosudu troška za to ročište prema Tbr. 9. točka 3. u vezi s

Tbr. 7. točka 1. Tarife?

3. Odmjeravaju li se parnični troškovi u sporovima iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže, prema uspjehu u sporu ili potrošač u takvoj parnici ima pravo na naknadu cjelokupnog troška postupka čak i ako samo djelomično uspije u sporu?

4. Je li sud pri donošenju odluke o parničnim troškovima dužan voditi računa ne samo o kvantitativnom (visina tužbenog zahtjeva) uspjehu stranaka u sporu nego i o uspjehu dokazivanja sporne osnove tužbenog zahtjeva?

5. Je li sud dužan stranci koja je snosila trošak financijskog vještačenja taj trošak priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i utvrđenog omjera uspjeha u parnici?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže tužitelj pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora, u ovom revizijskom stadiju postupka, je zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova, u dijelu koji se odnosi na: sastav podneska kojim je dostavljen dokaz o uplati predujma za vještačenje; trošak pristupa na ročište za objavu presude; odmjeravanje parničnih troškova u sporovima iz potrošačkog ugovora; pitanje je li sud pri donošenju odluke o parničnom trošku, dužan voditi računa ne samo o kvantitativnom nego i o kvalitativnom uspjehu stranaka u sporu; te je li sud dužan stranci koja je snosila trošak financijskog vještačenja trošak priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i utvrđenog omjera uspjeha u parnici.

8. Revizijski je sud presudu ispitao samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena, a u smislu odredbe čl. 391. st. 3. ZPP-a.

9. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tužitelj problematizira pravo priznavanja troškova sastava podneska, kojim se dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, jer se radi o podnesku koji je dostavljen po nalogu suda. U odnosu na ovako postavljeno pitanje ovaj sud je zauzeo svoje shvaćanje u rješenju poslovni broj Rev- 1071/2024-2 od 27. kolovoza 2024. u kojemu je potvrdno odgovoreno na pitanje treba li sud tužitelju priznati trošak podneska kojim je tužitelj udovoljavao nalozima suda. Stoga, tužitelju pripada pravo na trošak sastava podneska od 24. listopada 2023. kojim je sukladno nalogu suda dostavio dokaz o uplati predujma troškova vještačenja, i to u zatraženom iznosu od 50,00 EUR s PDV-om od 25 %, a sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: OT).

10. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, kojim se problematizira pravo tužitelja za pristup na ročište za objavu presude, odnosno je li se ta radnja smatra potrebnom za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, te pripada li stranci odnosno punomoćniku stranke trošak pristupa na to ročište po Tbr. 9. toč. 3. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a, navodi se da je ovaj sud u svojoj odluci poslovni broj Rev-1121/2022-2 od 12. rujna 2023. na tamo postavljeno pitanje odgovorio: „Stranci koja je zastupana po punomoćniku - odvjetniku i pristupila je na ročište za objavu presude pripada pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude.“. U ovoj odluci se reafirmira navedeno shvaćanje, te stoga tužitelju pripada pravo za navedeni trošak u iznosu od 100,00 EUR uz priznati PDV 125,00 EUR.

11. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje zbog kojega je dopuštena revizija navodi se da ovaj sud u više svojih odluka, pa tako primjerice i u odluci poslovni broj Rev- 366/2024-2 od 22. svibnja 2024., zauzeo pravno shvaćanje prema kojem: „Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen, tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (x) uspio u omjeru od 100 %, a glede visine zahtjeva (y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (z1 = x + y : 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (z1 – z2).“.

11.1. Stoga, kako je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao osnovu i djelomičnu visinu svoga zahtjeva proizlazi da je u konkretnom slučaju uspio sa 95 % postavljenoga zahtjeva (zahtjev pod točkom I. u visini od 100 %, zahtjev pod točkom II. u visini od 100 % i zahtjev pod točkom III. tužbenog zahtjeva u visini od 86 %). Tako je u konkretnom slučaju, pri odlučivanju o parničnom trošku valjalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj sud može odlučiti da jedna strana nadoknadi sve troškove koje su protivna strana i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga je, tužitelju valjalo priznati preostale pravilno zatražene troškove postupka, od dosuđenih 60 % do 100 % zatraženoga parničnoga troška odnosno iznos od 688,97 EUR (trošak ukupni tužitelja iznosi 1.722,43 EUR, a dosuđeni trošak po drugostupanjskom sudu iznosi 1.033,46 EUR).

12. S obzirom na navedeno (priznate daljnje troškove postupka tužitelju sukladno odgovorima na prethodno navedena pitanja), odgovori na preostala postavljena pitanja (tri i pet) nisu od utjecaja na odluku o sporu.

12.1. Ipak, navodi se da je u odnosu na treće postavljeno pitanje ovaj sud u svojoj odluci poslovni broj Rev-1014/2018-2 od 20. listopada 2021. naveo: „Uostalom, sukladno Direktivi EU broj 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (odluka Suda EU broj C-224/19 i C-259/19, te predmet Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske broj 72152/13 presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017.).“.

12.2. U odnosu na peto postavljeno pitanje, navodi da ovaj sud u svojoj odluci poslovni broj Rev-994/2021-2 od 14. rujna 2021. naveo: „… ovaj sud je u više svojih odluka jasno izrazio pravno shvaćanje da kod djelomično uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva (kod naknade štete svoju odgovornost), trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj se priznaje tužitelju u cijelosti obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici (odluka broj Rev-842/2010-2 od 29. rujna 2010., Rev- 868/2004-2 od 10. studenoga 2004., Rev-1687/2009-2 od 8. travnja 2010. i dr.).“.

12.3. Ovom odlukom se reafirmiraju navedena pravna shvaćanja.

13. Slijedom svega navedenoga, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, preinačiti pobijanu odluku te tužitelju dosuditi daljnji iznos troškova postupka u iznosu od 876,47 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama kao u točki I. izreke.

14. Tužitelju pripada i trošak revizijskog postupka, prema uspjehu u ovom stadiju postupka i odredbu Tbr. 52. OT-a. Na ime sastava prijedloga za dopuštenje revizije te sastava revizije tužitelju po Tbr. 10. toč. 5. OT-a, pripada ukupno iznos od 937,50 EUR (2 x 468,75 EUR) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić