REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-681/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o troškovima postupka koja je sadržana u presudi Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1076/20-2 od 14. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-297/17- 26 od 23. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1076/20-2 od 14. prosinca 2020. u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 400,65 € i troškove žalbenog postupka u iznosu od 105,78 € te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na glavnu stvar te posljedično istom, i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.
2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1934/21-2 od 7. ožujka 2023. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Da li je pravilno tumačenje odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku prilikom donošenja odluke o parničnom trošku, utvrđujući omjer uspjeha u parnici, sudu dopušteno zanemariti uspjeh dokazivanja u pogledu pravne osnove zahtjeva i omjer uspjeha u parnici ocijeniti isključivo matematički u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev?
2. Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju u parnici niti djelomično ne dosuđuje predujmljeni trošak financijskog vještačenja koje je bilo nužno za utvrđenje visine potraživanja iako je tužitelj djelomično uspio u parnici u dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a visina kojeg je utvrđen upravo provedenim financijskim vještačenjem?“
3. Tužitelj je zbog navedenih pravnih pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske odluke, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska odluka u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu radi donošenja nove odluke o troškovima parničnog postupka.
4. Revizija je osnovana.
5. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
6. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je o troškovima postupka odlučeno na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je drugostupanjski sud zaključio da je tužitelj u postupku uspio sa približno 15%, a tuženica sa približno 85%, s obzirom na to da je tužitelju od utuženih 9.323,18 kuna pravomoćno dosuđeno 1.338,91 kuna. Dakle, sud je uspjeh stranaka u parnici ocijenio s obzirom na uspjeh u odnosu na visinu tražbine.
7. Treba navesti da je pravno shvaćanje revizijskog suda glede ocjenjivanja uspjeha stranaka u sporu zauzeto još na sjednici Građanskog odjela 6. lipnja 1980., te je izraženo, i u odluci poslovni broj Rev-72//22 od 19. listopada 2022. Pravno shvaćanje se sastoji u tome da kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba pravilno uzimati kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici, a kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu potrebno je prilikom određivanja troškova postupka ocjenjivati ne samo kvantitativno, već i kvalitativno uspjeh stranaka i to kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.
8. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je među ostalim, da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
9. Iz spisa proizlazi da je tuženica tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, osporavala zahtjev tužitelja kako u osnovi tako i u visini zbog čega su nastali troškovi izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Stoga, kraj takvog stanja stvari, vodeći računa o procesnim dispozicijama stranka u konkretnoj parnici je u ovoj parnici bilo potrebno ocijeniti uspjeh stranaka u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, što je drugostupanjski sud propustio učiniti.
10. Drugim riječima u reafirmaciji već iznesenih pravnih shvaćanja ovog suda kao u primjerice odluci poslovni broj Rev-366/24 od 22. svibnja 2024. odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:
„Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.
Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).“. (Tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-474/24 od 25. rujna 2024.).“
11. Nadalje, prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama Rev 994/21-2 od 14. rujna 2021., Rev 660/21-2 od 14. rujna 2021. i dr., kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj priznaje se tužitelju u cijelosti s obzirom na to da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici. Navedenim je ujedno dan odgovor i na drugo pravno pitanje.
12. Kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane odluke, valjalo je, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 400. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
13. U ponovljenom postupku drugostupanjski će otkloniti nedostatak na koji je ukazano ovim rješenjem te donijeti novu i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka, imajući u vidu prethodno izloženo shvaćanje ovog suda.
14. Odluka o troškovima postupka, sadržana u toč. II. izreke ovog rješenja, donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa