REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-759/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1027/2024-2 od 5. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2686/2022-177 od 15. lipnja 2023., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1027/2024-2 od 5. ožujka 2024., i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2686/2022-177 od 15. lipnja 2023. u dijelu u kojem je dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos naknade neimovinske štete 23.226,49 Eur/175.000,00 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2009. do 25. lipnja 2020. i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos 23.226,49 Eur/175.000,00 kuna za razdoblje od 31. kolovoza 2009. do 25. lipnja 2020.

II. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u odnosu na drugo pravno pitanje naznačeno u reviziji.

III. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu 425,55 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u ukupnom iznosu 73.661,16 eur / 555.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2009. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 20.815,08 eur / 156.831,24 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2686/22-177 od 15. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 73.661,16 eur/555.000,00 kn1 sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2009. do isplate, te u dijelu pod točkom II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2686/22-177 od 15. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete za razdoblje od 4. ožujka 2009. do 31. kolovoza 2009. i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 73.661,16 eur/555.000,00 kn za razdoblje od 4. ožujka 2009. do 31. kolovoza 2009.“

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.".

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4665/2024-2 od 18. veljače 2025. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja: "Ostvaruje li tužitelj u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete pravo na zakonske zatezne kamate u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada je postavio taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev, a sve imajući na umu stajalište sudske prakse izražene u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi Gž- 1066/2021-3 od 20. travnja 2022., Županijskog suda u Puli broj Gž-1216/2020-2 od 22. prosinca 2020.?

Je li odluka o trošku utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnopravne odredbe Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je tužitelju dosuđena naknada sastava pet umjesto maksimalno četiri podneska temeljem Tbr. 7. Tarife?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predložio je ovom sudu prihvaćanje revizije i preinačenje drugostupanjske presude.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog smrti pravnog prednika, koja je posljedica štetnog događaja 3. ožujka 2009. u kojem su sudjelovali prednik tužitelja kao pješak i osiguranica tuženika kao vozač osobnog vozila.

9. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete, nižestupanjski sudovi su tužitelju priznali zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, pozivom na odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), s obzirom da tužitelj prije podnošenja tužbe nije podnio odštetni zahtjev tuženiku kao osiguratelju, sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP).

10. Osnovano tuženik, kroz dopušteno pravno pitanje, sadržajno osporava pravilnost primjene materijalnoga prava od strane nižestupanjskih sudova kod odlučivanja o zakonskim zateznim kamatama na preinačeni dio tužbenoga zahtjeva.

11. Prvostupanjski je sud tužitelju dopustio preinaku tužbe (povećanje tužbenog zahtjeva) na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP prema podnesku od 26. lipnja 2020., kojim je zatraženo sveukupno 555.000,00 kuna na ime pretrpljene neimovinske štete zbog smrti bliske osobe (dok je u tužbi naveden iznos 380.000,00 kuna).

12. Dajući odgovor na prvo postavljeno pitanje u reviziji, ovaj sud upućuje na to da je već u presudi ovoga suda broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. (a zatim i u presudi broj Rev-376/2023-2 od 9. svibnja 2023. i drugim) u odgovoru na pravno pitanje podudarno sa predmetnim izrazio pravno shvaćanje:

"Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego ju je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.".

13. U ovoj se odluci reafirmira već izraženo pravno shvaćanje ovoga suda, izraženo u navedenoj presudi poslovni broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021.

14. Pravno shvaćanje izraženo u nižestupanjskim odlukama je u suprotnosti s navedenim pravnim shvaćanjem, slijedom čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo od strane nižestupanjskih sudova, kada je dosuđena tužitelju zakonska zatezna kamata za vremenski period prije postavljanja preinačenog dijela tužbenog zahtjeva.

15. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, valjalo preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

16. Drugim pravnim pitanjem naznačenim u reviziji tuženik osporava odluku o trošku prvostupanjskog postupka dosuđenog tužitelju navodeći da je pogrešno primijenjena odredba Tbr. 8.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) te je tužitelju priznat trošak sastava pet obrazloženih podnesaka, umjesto trošak sastava četiri takva podneska na koja bi imao pravo na temelju Tbr. 7. Tarife.

17. Odredba Tbr. 8. 1. Tarife glasi:

"Za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku - nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7.".

18. U odluci broj Rev-396/2022 od 23. kolovoza 2022. revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje prema kojemu sud može u određenim slučajevima odredbu Tbr. 8. Tarife tumačiti na način da stranci prizna trošak sastava i više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku (npr. opravdani razlozi dostave više od 4 obrazložena podneska u postupku).

19. U konkretnom predmetu, sud je zbog okolnosti slučaja (ukidna odluka višeg suda i potreba za dostavom više obrazloženih podnesaka) tumačio odredbu Tbr. 8.1. Tarife na način da je priznao tužitelju trošak više od četiri obrazložena podneska.

20. Slijedom navedenog, obzirom da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji se odnosi drugo postavljeno pravno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP u odnosu na to pravno pitanje reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

21. Tuženiku je priznat trošak revizijskog postupka na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, čl. 155. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 2. ZPP, obzirom na njegov polovičan uspjeh u revizijskom stupnju postupka i to glede prvog naznačenog pravnog pitanja koje se odnosi na sporedno potraživanje zakonskih zateznih kamata, dok nije uspio glede drugog pravnog pitanja koji se odnosi na trošak parničnog postupka. Tuženiku je stoga priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije u skladu s Tbr. 7.1. u vezi Tbr.10.5. te Tbr. 54. Tarife, što iznosi 150,00 Eur, kojem iznosu se pribraja i zatraženi iznos na ime PDV od 25% što ukupno iznosi 187,50 Eur. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na podneseni prijedlog za dopuštenje revizije jer iz spisa predmeta ne proizlazi da je taj trošak plaćen. Budući da je tuženik dokazao plaćanje sudske pristojbe na reviziju u iznosu 663,61 Eur, taj trošak mu je i obračunat pri odlučivanju o troškovima revizije. Stoga je tuženiku, obzirom na njegov uspjeh u revizijskom stupnju postupka, dosuđen sveukupan iznos troška 425,55 Eur, te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

22. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina