Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4068/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Marković, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr.sc. Mirjane Juričić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice A. F. iz R., protiv tuženika Višeg službeničkog suda, Z., radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv dijela presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-452/22-9 od 8. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2023.
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju se točke IV., V., VI. i VII. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-452/22-9 od 8. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke poništeno je rješenje Višeg službeničkog suda, klasa: UP/II-114-02/22-01/19, urbroj: 514-31-22-02 od 2. ožujka 2022. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužiteljice protiv točke IV. rješenja Službeničkog suda u P.-g. županiji, klasa: UP/I-114-03/20-01/3, urbroj: 2170/1-16-21-77 od 28. prosinca 2021. Točkom II. izreke poništava se točka IV. rješenja Službeničkog suda u P.-g. županiji, klasa: UP/I-114-03/20-01/3, urbroj: 2170/1-16-21-77 od 28. prosinca 2021. Točkom III. izreke nalaže se P.-g. županiji da tužiteljici A. F. nadoknadi troškove upravnog postupka u iznosu od 3.125,00 (tri tisuće sto dvadeset pet) kuna/ 414,76 eura (četiristo četrnaest eura i sedamdeset šest centi), PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog postupka. Ako P.-g. županija u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove upravnog postupka, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate od dana izvršnosti točke III. izreke ove presude. Točkom IV. izreke odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja dijela Višeg službeničkog suda, klasa: UP/II-114-02/22-01/19, urbroj: 513-31-22-2 od 2. ožujka 2022. u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv točaka II. i III. rješenja Službeničkog suda u P.-g. županiji, klasa: UP/I-114-03/20-01/3, urbroj: 2170/1-16-21-77 od 28. prosinca 2021. Točkom V. izreke odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja točaka II. i III. rješenja Službeničkog suda u P.-g. županiji, klasa: UP/I-114-03/20-01/3, urbroj: 2170/1-16-21-77 od 28. prosinca 2021. Točkom VI. odbija se tužbeni zahtjev radi nalaganja P.-g. županiji da tužiteljici vrati ustegnuti dio plaće u iznosu od 904,20 kn (devetsto četiri kune i dvadeset lipa) i točkom VII. izreke odbija se tužbeni zahtjev radi naknade troškova upravnog postupka u preostalom iznosu od 3.125,00 kn (tri tisuće stotinu dvadeset pet).
2. Protiv točaka IV., V., VI. i VII. osporavane presude, tužiteljica je podnijela žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnome ističe da nisu točne tvrdnje kako nije riješila ni jedan upravni predmet, budući da je u periodu rada od kuće, uslijed pandemije Covid-19, riješila dva predmeta o čemu je bila dužna podnositi dnevna izvješća, dok zakonom nigdje nije propisano da bi tešku povredu službene dužnosti, činilo ne donošenje rješenja u upravnim postupcima. Navodi da je tijekom postupka dokazala da je uredno izvršavala sve svoje radne obveze (održavala očevide, rasprave i dr.) koliko je to bilo moguće, s obzirom na njeno zdravstveno stanje. Smatra da tijekom čitavog postupka nije utvrđeno u kojim je predmetima uopće mogla donijeti rješenje. Ističe da je nedvojbeno utvrđeno kako predmeti zaprimljeni u prvom tromjesečju 2020. nisu bili podobni za rješavanje, dok je popis od 105 predmeta u radu iz prijašnjih godina sačinjen za potrebe primopredaje prilikom prelaska UDUPDŽ u PGŽ, te je isti popis sadržavao primjerice predmete koji se rješavaju po žalbama i tužbama pred višim tijelom te se po njima uopće nije moglo postupati. Tužiteljica u žalbi ponavlja da je tijekom 2019., s obzirom na očekivani prelazak nastojala završiti poslove te je riješila 167 upravnih predmeta, što se s obzirom na očekivani broj od 10 riješenih predmeta mjesečno čini 150% norme UDUPGŽ, dok u PGŽ u prvom tromjesečju 2020. nikakva norma nije bila definirana. Zaključno ističe kako kroz tri stupnja provođenja ovog postupka nije proveden niti jedan dokaz koji je predložila, a niti je izvršen uvid u liječničke kartone i provedeno medicinsko vještačenje. Smatra da je takvim jednostranim i selektivnim pristupom prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava povrijeđen zakon na njenu štetu. Iz naprijed navedenih razloga predlaže da se ponište osporavane točke presude Upravnog suda u Rijeci, da je se oslobodi od odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti i naloži tuženiku da joj vrati uskraćeni dio plaće, kao i da joj nadoknadi troškovi upravnog postupka.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Višeg službeničkog suda od 2. ožujka 2022. odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Službeničkog suda od 28. prosinca 2021. Rješenjem Službeničkog suda, točkom I. izreke zbog nenadležnosti odbačen je zahtjev za pokretanje postupka protiv tužiteljice zbog teških povreda službene dužnosti činjenično opisanih u točki I. Zahtjeva za pokretanje postupka. Točkom II. utvrđeno je da je tužiteljica počinila tešku povredu službene dužnosti iz članka 46. stavka 1. točke 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 86/08., 61/11., 4/18., 96/18. i 112/19. – dalje: ZSN) opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službeničkih obveza, zbog čega joj je točkom III. izreke izračena novčana kazna na vrijeme od dva mjeseca, u mjesečnom iznosu od 5% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem je izrečena kazna. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za zastupanje pred Službeničkim sudom.
5. Prvostupanjski je sud prihvatio stajališta disciplinskih sudova da je tužiteljica odgovorna za tešku povredu službene dužnosti iz točke II. i III. izreke rješenja Službeničkog suda, budući da je u provedenom postupku utvrđeno da tužiteljica u vremenskom periodu od 1. siječnja 2020. do 31. ožujka 2020. nije riješila ni jedan upravni predmet, dok je riješila samo jedan neupravni predmet manje složenosti koji nije od utjecaja na zadovoljavajuće rezultat rada. Pri tome je obrazložio, kako nadoknađivanje broja riješenih predmeta u preostalom dijelu godine ne utječe na samo ostvarivanje bitnih obilježja teške povrede službene dužnosti, imajući na umu učinke takve aktivnosti odnosno neaktivnosti, ali i na stanje u radnom kolektivu u kojem drugi službenici uredno izvršavaju svoje radne zadatke. Ujedno je prihvatio pravilnim i zaključke disciplinskih tijela kako navodi tužiteljice u pogledu njenog zdravstvenog stanja i organizacije rada nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari. Ovaj Sud je u pogledu utvrđene disciplinske odgovornosti tužiteljice suglasan s iznesenim stajalištem prvostupanjskog suda koje se temelji na činjeničnom stanju pravilno utvrđenom tijekom provedenog disciplinskog postupka. Tužiteljica ponavljajući u žalbi već istaknute navode nije s uspjehom osporila utvrđenja prvostupanjskog suda i disciplinskih tijela. Što se tiče izrečene disciplinske sankcije, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je izrečena sankcija primjerena počinjenom disciplinskom djelu koje se tužiteljici stavlja na teret.
6. Nadalje, prvostupanjski je sud tužiteljici dosudio troškove upravnog postupka nastale zastupanjem po odvjetniku, ali ne u cijelom zatraženom iznos, već djelomično. Navodi da se načelna stajališta iz presude Vrhovnog suda RH, broj: U-zpz 44/16-6 od 14. srpnja 2021. (donesena u odnosu na postupak pokrenut po službenoj dužnosti, a povoljno okončan za stranku) mogu primijeniti i u višestranačkim postupcima pokrenutim na zahtjev jedne od stranka, kao što je ovdje disciplinski postupak. Smatrajući da je tužiteljica u disciplinskom postupku uspjela u polovici, točkom III. izreke presude dosudio je tužiteljici troškove upravnog postupka, dok je točkom VI. izreke u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbio.
7. Iako je točka III. izreke prvostupanjske presude kojom su tužiteljici djelomično dosuđeni troškovi upravnog postupka postala pravomoćna, za istaknuti je da ovaj Sud ne dijeli mišljenje prvostupanjskog suda o djelomičnom uspjehu tužiteljice u disciplinskom postupku. Naime, činjenica da se za jedno djelo nije vodio disciplinski postupak protiv tužiteljice, u konačnici nije utjecala na utvrđenu disciplinsku odgovornost tužiteljice odnosno povredu radne dužnosti pa u takvoj situaciji ne može biti riječi o djelomičnom uspjehu u postupku.
8. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 12. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Boris Marković v.r.