REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1248/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Miškić, odvjetnik u Osijeku, Gundulićeva 28, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg N. Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, Kapucinska 21, a isto opunomoćenica ČŠ državnoodvjetnička savjetnica, radi priznavanja statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na osobnu invalidninu, 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-05/24-01/114, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 18. rujna 2024. i rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu, KLASA: UP/I-562-03/22- 02/06, URBROJ: 2196-18-03/2-24-41 od 7. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-05/24-01/114, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 18. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu, KLASA: UP/I- 562-03/22-02/06, URBROJ: 2196-18-03/2-24-41 od 7. kolovoza 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu.

2. Tužitelj u tužbi citira odredbe članka 75. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine“, broj: 84/21.) i članka 23. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata („Narodne novine“, broj: 118/21.) te smatra da su ispunjeni uvjeti iz navedenih odredbi obzirom da su okolnosti stradavanja jasno vidljive iz obrazloženja naknadno pribavljenog pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Vukovaru br. R1-31/23 od 8. siječnja 2024. temeljem kojeg je upisana činjenica smrti u Maticu Vukovar pod rubrikom „proglašenje nestale osobe umrlom“, a u kojem rješenju je vidljivo da se govori o točnom datumu, lokaciji i načinu smrti pokojne LŠ, dok se sudski postupak vodio upravo temeljem odredbi Zakona o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti („Narodne novine“, broj: 10/74.). Da je izvanparnična odluka utemeljena upravo na citiranom Zakonu, proizlazi i iz podatka da je činjenica smrti na Izvatku Matičnog ureda Vukovar od 5. travnja 2024. upisana u rubrici „proglašenje nestale osobe umrlom“. Nadalje, okolnosti stradavanja su vidljive i iz dopisa MUP-a, PP vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije Vinkovci od 8. ožujka 2022. u kojem se govori o točnom datumu, lokaciji i načinu smrti pokoje LŠ, a koji podaci su izvađeni iz odgovarajućih sistema i evidencija „nadležnih hrvatskih tijela“ te na temelju obavijesnih razgovora. Pored toga, te okolnosti proizlaze i iz zapisnika s parničnog ročišta od 24. svibnja 2006. u predmetu br. P-273/06 pred Općinskim sudom u Vukovaru, kao i iz presude u ponovljenom postupku radi iste pravne stvari (naknada štete) koji se pred tim Sudom vodio pod br. P-64/07, a u obrazloženju koje presude se navodi da su među strankama (ovdje tužitelj i tuženik Republika Hrvatska) nesporne okolnosti smrti pokojne LŠ i aktivna legitimacija tužitelja, a ta presuda pravomoćno je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru br. Gž- 240/09 od 24. ožujka 2009. Stoga smatra netočnim da ne postoje adekvatni i dostatni dokazi iz članka 75. Zakona i članka 23. Pravilnika kako bi se tužitelju priznao traženi status, sve i da se uopće ne uzmu u obzir strane isprave te iskazi svjedoka. Dodaje da upravna tijela proizvoljnim objašnjenjem ne daju razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza pa je stoga povrijeđen članak 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), kao i članak 8. istoga Zakona.

2.1. Tužitelj je stajališta da se radi o krutoj i restriktivnoj primjeni propisa od strane nadležnih upravnih tijela, pogotovo u dijelu gdje se zahtjeva da bi isprava nužno morala biti izdana od strane domaćeg tijela kako bi imala bilo kakvu relevantnost za utvrđivanje spornih okolnosti. Naime, nejasno je iz kojih razloga se ne bi mogao uzeti u obzir obdukcijski zapisnik Instituta za patologiju i sudsku medicinu – VMA u Beogradu kojom ispravom se konstatiraju okolnosti smrti pokojne. Poziva se na članke 6. i 57. ZUP-a te smatra da se radi o pretjeranom formalizmu u postupanju upravnih tijela i u tom smislu poziva se na Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2184/2009 od 13. studenog 2014. i U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016., kao i na članak 29. Ustava Republike Hrvatske.

2.2. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti pobijana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 10. rujna 2025. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), a kako bi se imajući u vidu odredbu članka 6. stavka 1. ZUS-a svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.1. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika koji su ostali kod dosada iznesenih navoda. Ujedno je opunomoćenik tužitelja zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR te na ime pristupa na ročište u istom iznosu, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 2.500,00 EUR.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 14. veljače 2022. podnio zahtjev za priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu iza supruge LŠ, poginule **.**.1991.

7. Prvostupanjsko tijelo pribavilo je dopise MUP-a, PU vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije Vinkovci od 8. ožujka 2022. i 24. srpnja 2024. iz kojih proizlazi da su izvršili provjere o uzroku i okolnostima stradavanja LŠ, rođene **.**.1944., s posljednjom prijavljenom adresom prebivališta [adresa] te su isti utvrdili da je LŠ kao civilna osoba smrtno stradala 16. studenog 1991. u [adresa] na način da je u tada ratom zahvaćenom [adresa], pogođena s dva projektila iz ručnog vatrenog oružja.

8. Nadalje, dopisom od 5. prosinca 2022. Nacionalna memorijalna bolnica „Dr. Juraj Njavro“ Vukovar obavijestila je prvostupanjsko tijelo da ne raspolažu podacima vezanim za ranjavanje i liječenje te informacijama o smrti za pokojnu LŠ, za razdoblje od rujna do studenog 1991.

9. Prema dopisima Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 27. prosinca 2022. i 4. lipnja 2024., državno odvjetništvo ima spis oznake KPn-DO- 28/2020 koji se vodi protiv nepoznatog počinitelja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH, počinjenog na štetu LŠ. Osim obdukcijskog zapisnika te izjave ŠŠ, državno odvjetništvo ne raspolaže drugim podacima o načinu stradavanja LŠ, a u pogledu navoda ŠŠ da je za smrt njegove supruge odgovoran CŠ, navode da nisu prikupljeni dokazi koji bi potkrijepili takve navode. Osim toga, dopisom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 1. lipnja 2022. od Republike Srbije zatraženo je dostavljanje dokumentacije koju posjeduju vezano za nestanak i stradavanje LŠ, međutim, nisu zaprimili odgovor Republike Srbije, dok je nalogom od 12. ožujka 2024. od PU Vukovarsko-srijemske zatraženo prikupljanje informacija o sudbini više osoba, među kojima je i LŠ, ali još nisu zaprimili odgovor na traženo.

10. Također, Ministarstvo hrvatskih branitelja je dopisom od 21. ožujka 2024. izvijestilo prvostupanjsko tijelo kako sukladno članku 38. Zakona o osobama nestalim u Domovinskom ratu vodi evidenciju, a ostvarenim uvidom utvrđeno je da LŠ u istoj nije evidentirana, kao niti u bilo kojoj drugoj evidenciji Uprave za zatočene i nestale.

11. Uvidom u Izvadak iz Matice umrlih Vukovarsko-srijemske županije, Matičnog ureda Vukovar od 5. travnja 2024. za LŠ, vidljivo je da je ista preminula **.**.1991. u [adresa], a u rubrici „Proglašenje nestale osobe umrlom i činjenica smrti utvrđena u sudskom postupku" navedeno je da je upis izvršen na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Vukovaru, broj: 4K R/1- 31/2023-11 od 8. siječnja 2024. kojim se pod točkom I. izreke rješenja utvrđuje smrt LŠ, rođene **.**.1944. u mjestu Oštra (Gospić), od oca JŠ i majke MŠ rođ. Š, s posljednjim prebivalištem u [adresa], a kao dan i mjesto njezine smrti utvrđuje se 17. studenog 1991. u [adresa], dok je pod točkom II. izreke rješenja određeno da će se činjenica smrti LŠ upisati u maticu umrlih matičnog područja [adresa] nakon pravomoćnosti rješenja.

12. Pri tome valja napomenuti da su dopis Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 4. lipnja 2024., dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, Vinkovci od 24. srpnja 2024. i rješenje Općinskog suda u Vukovaru broj: 4K R/1-31/2023-11 od 8. siječnja 2024. pribavljeni u ponovnom postupku, u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II-562- 05/24-01/71, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 20. svibnja 2024. kojim je poništeno (ranije) rješenje Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu, [adresa], KLASA: UP/I-562-03/22-02/06, URBROJ: 2196-18-03/19-24-31 od 9. travnja 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

13. Tužitelj je na okolnost stradavanja supruge dao izjavu na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom od 14. veljače 2022. u kojoj je naveo da su on i njegova supruga živjeli na adresi [adresa]. Kada su vidjeli da će početi intenzivniji napad na grad, on je sa tri sina otišao u Suboticu, Republika Srbija u mjesecu srpnju 1991. godine, a supruga je ostala u kući želeći istu sačuvati. Sinovi i on nisu se vraćali kući do pada grada kada su ga iz bolnice pozvali da pomogne u uspostavi rendgena i ostalih dijelova jer je bio električar u bolnici prije rata. Krajem listopada ili početkom mjeseca studenog vojnici koji su došli iz Đakova (tako je čuo) opljačkali su mu kuću, a supruga se sakrila u podrum. Sutradan se jedan od tih vojnika vratio (vjerojatno da bi utvrdio ima li još kakvih vrijednosti) te je našao njegovu suprugu i više puta ju silovao (8. ili 9. studenog 1991.). Nakon toga, supruga je otišla u Borovo Comerce gdje su se spašavali civili, a tamo je bio zapovjednik EŠ kojeg su poznavali jer su bili susjedi, a i sinove je trenirao nogomet. Tužitelj je izjavio da je EŠ njegovu suprugu sa još dvije žene izdvojio za strijeljanje i rekao KŠ da ih strijelja. Međutim, jednu od njih je poznavao hrvatski vojnik pa ona nije bila strijeljana. CŠ ih je sa vozačem stavio u kombi i odvezao do skladišta na željezničkoj stanici Borovo i tamo ih ubio. Nakon ulaska JNA, označili su ih brojevima i odvezli na ciglanu te ih sahranili na Novom groblju u grobnici gdje je bilo sahranjeno oko 1000 ljudi. Tužitelj je nadalje izjavio da su njegovu suprugu našli nakon suđenja CŠ gdje je bio pozvan i prisutan (CŠ je na suđenju priznao da je ubio njegovu suprugu jer bi inače njega EŠ ubio), a nakon toga je kupio grobnicu i sahranio suprugu.

14. Nadalje, iz dopune zapisnika o izjavi stranke pred prvostupanjskim tijelom od 4. studenog 2022. tužitelj je naveo u svezi pojašnjenja činjenice da je u matici rođenih LŠ upisano da je umrla **.**.1991. u Beogradu, Republika Srbija, da taj podatak nije točan. Dodao je da se sa suprugom LŠ čuo telefonom 2. rujna 1991. te se poslije nisu čuli, a supruga je nakon silovanja 8. ili 9. studenog 1991., o čemu je saznao od ZŠ, pobjegla u Borovo Comerce. Tužitelj i njegovi sinovi tada su se još nalazili u Republici Srbiji, Subotici, a u [adresa] su se vratili krajem mjeseca prosinca 1991. godine kada je pozvan raditi u bolnicu. Nadalje je naveo da je suprugu odmah čim je pao [adresa] i JNA ušla u grad, a njegova supruga se nije pojavila u Subotici, krenuo tražiti u logoru u Srijemskoj Mitrovici, a imao je namjeru ići i u Stajićevo, ali je od toga odustao. Po povratku u [adresa], saznao je da je ubijena jer je neki čovjek vidio torbicu na željezničkoj stanici u Borovu Naselju iz koje su virile uplatnice za struju na njegovo ime. Također je izjavio da je tijelo supruge bilo već odneseno na ciglanu u [adresa] prema Negoslavcima radi identifikacija, a tamo je doktor Č vršio obdukciju koju je radio kao liječnik pri JNA („Obdukcioni nalaz“ od 27. studenog 1991.). Ponovio je da za smrt njegove supruge suđen CŠ, misli da se radilo o vojnom sudu, u Republici Srbiji, Beograd te je prisustvovao suđenju. Koliko se sjeća, u Republici Hrvatskoj nije vođen postupak protiv njega.

15. Prema članku 9. stavku 1. Zakona, civilni invalid iz Domovinskog rata je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko-eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., c) od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

16. Sukladno članku 10. stavku 1. točki a) Zakona, civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu su civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da prava iz ovoga Zakona mogu ostvariti članovi obitelji osoba iz stavka 1. ovoga članka kojima je priznat status člana obitelji civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu.

17. Prema odredbi članka 75. stavka 1. Zakona, činjenica da je osoba od koje članovi obitelji izvode prava po odredbama ovoga Zakona poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje se ispravama. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se ispravama u smislu stavka 1. ovoga članka za utvrđivanje činjenice da je civilna osoba poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona smatra sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela odnosno rješenje općinskog suda o proglašenju nestale osobe umrlom i b) medicinska dokumentacija o liječenju odnosno uzroku smrti osobe od koje se izvodi pravo, ako su iz te dokumentacije vidljive okolnosti stradavanja, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da osim dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka, za utvrđivanje činjenice da je civilna osoba poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovoga

Zakona.

18. Člankom 23. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će radi utvrđivanja činjenice da je osoba od koje članovi obitelji izvode prava po odredbama Zakona poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 9. Zakona, prvostupanjsko tijelo pribaviti sljedeću dokumentaciju izdanu od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrdu o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio izdanu od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela, b) rješenje općinskog suda o proglašenju nestale osobe umrlom (ako je proveden postupak proglašenja nestale osobe umrlom), c) potvrdu o nestanku koju izdaje Ministarstvo (samo za nestale), d) potvrdu o zatočenju u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu koju izdaje Ministarstvo na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju (ako je osoba poginula ili nestala uslijed okolnosti iz članka 9. stavka 1. točke a) Zakona), e) medicinsku dokumentaciju o liječenju, odnosno uzroku smrti osobe od koje se izvodi pravo, ako su iz te dokumentacije vidljive okolnosti stradavanja. Iznimno od stavka 1. točke a) ovoga članka, u slučaju kada nije moguće pribaviti potvrdu o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio izdanu od nadležne policijske uprave ili drugih nadležnih tijela, radi utvrđivanja činjenice da je osoba poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 9. Zakona, mogu se pribaviti naknadna saznanja o okolnostima stradavanja od nadležne policijske uprave, saznanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja i drugi dokazi od nadležnih tijela Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja odnosno nestanka (stavak 2.).

19. Uzimajući u obzir mjerodavne odredbe materijalnog prava i utvrđeno činjenično stanje tijekom upravnog postupka, Sud smatra da se ne može na nedvojben način zaključiti da je pokojna LŠ poginula pod okolnostima propisanim u članku 9. stavku 1. Zakona.

20. Naime, prvostupanjsko tijelo, iako je u provedenom postupku pribavilo očitovanja javnopravnih tijela za koja proizlazi da mogu raspolagati saznanjima o okolnostima stradavanja i drugim dokazima u svezi pokojne LŠ, niti nakon dodatnog izjašnjavanja javnopravnih tijela nadležnih za izjašnjavanje o tim činjenicama, nije moglo utvrditi činjenicu stradavanja pokojne supruge tužitelja pod okolnostima iz članka 9. Zakona.

21. Kako je za priznavanje prava ključno da je stradavanje posljedica Domovinskog rata, a smrt pokojne supruge tužitelja se s Domovinskim ratom ne može povezati te s obzirom na to da sama činjenica što je ista stradala tijekom Domovinskog rata nije dostatna za priznavanje prava ako se u postupku ne može utvrditi da je konkretno stradavanje povezano s Domovinskim ratom, proizlazi kako u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu članka 9. stavka 1. i članka 75. stavka 1. Zakona. Zbog navedenoga, prvostupanjsko tijelo je nakon dodatnog očitovanja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 4. lipnja 2024. i Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije Vinkovci od 24. srpnja 2024., čija očitovanja su zatražena u ponovljenom postupku prema uputi tuženika u rješenju od 20. svibnja 2024. kao i uslijed pribave rješenja Općinskog suda u Vukovaru broj: 4K R/1-31/2023-11 od 8. siječnja 2024., jedino moglo potvrditi i ranije zauzeto stajalište kako nema dokaza da je LŠ stradala zbog ratnih događaja iz Domovinskog rata.

22. Sud napominje kako se sukladno citiranim zakonskim odredbama sporne okolnosti utvrđuju na temelju relevantnih isprava izdanih od nadležnih tijela Republike Hrvatske, smisleno članku 75. stavku 1. Zakona i članku 23. Pravilnika te se stoga kao dokaz ne može prihvatiti „Obdukcioni zapisnik“ Instituta za patologiju i sudsku medicinu – VMA u Beogradu od 27. studenog 1991., kako to pogrešno smatra tužitelj. Također, niti iz preostalih dokaza na koje se poziva tužitelj ne proizlazi da je njegova pokojna supruga stradala zbog ratnih događaja iz Domovinskog rata, premda je nesporno da je ista stradala tijekom Domovinskog rata. Stoga kako isti ne raspolaže s relevantnim dokazima (ispravama) u pogledu stradavanja pokojne supruge niti je te isprave bilo moguće pribaviti službenim putem, budući javnopravna tijela ne raspolažu s takvim ispravama niti imaju saznanja o okolnostima stradavanja LŠ, to je prema stajalištu Suda činjenično stanje pravilno utvrđeno te su na isto pravilno primijenjene odredbe materijalnog prava.

23. Također, Sud ne nalazi niti povrede članaka 6., 8., 57. i 98. stavka 5. ZUP- a na koje ukazuje tužitelj, kao niti pretjeranog formalizma u postupanju upravnih tijela obzirom da su ista utvrdila sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito rješavanje upravne stvari, ali su na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključili da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu.

24. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u točki I. izreke presude.

25. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25.1. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

26. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 17. rujna 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku po opunomoćeniku