Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-305/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5219/2024-34 od 20. ožujka 2025., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5219/2024-34 od 20. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5219/2024-34 od 20. ožujka 2025., suđeno je:

" I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 016-837/2004 od 18. kolovoza 2004., kao i Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj: 016-837/2004 od 3. rujna 2004. koji su sklopili tužitelj UK kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,25% godišnje.

II. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 016-837/2004 od 18. kolovoza 2004., kao i Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu broj: 016-837/2004 od 3. rujna 2004. koji su sklopili tužitelj UK, kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

III. Nalaže s tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.627,11 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,34 EUR od 07.10.2004. do isplate,

- na iznos od 6,15 EUR od 31.11.2004. do isplate,

- na iznos od 13,95 EUR od 31.12.2004. do isplate,

- na iznos od 16,06 EUR od 03.01.2005. do isplate,

- na iznos od 4,59 EUR od 01.02.2005. do isplate,

- na iznos od 4,92 EUR od 28.02.2005. do isplate,

- na iznos od 1,84 EUR od 04.11.2008. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 07.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,97 EUR od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 03.03.2009. do isplate,

- na iznos od 09,15 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 8,40 EUR od 04.05.2009. do isplate,

- na iznos od 3,26 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 0,46 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 3,61 EUR od 02.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2,15 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 4,20 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 7,73 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 10,88 EUR od 03.02.2010. do isplate,

- na iznos od 11,58 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 18,39 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 17,56 EUR od 04.05.2010. do isplate,

- na iznos od 21,29 EUR od 02.06.2010. do isplate,

- na iznos od 41,93 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 36,88 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 50,57 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 41,60 EUR od 02.10.2010. do isplate,

- na iznos od 38,66 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 55,69 EUR od 02.12.2010. do isplate,

- na iznos od 74,68 EUR od 04.01.2011. do isplate,

- na iznos od 60,24 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 65,80 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 59,34 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 57,61 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 87,83 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 91,00 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 113,31 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 101,59 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 88,76 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 87,38 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 86,39 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 90,27 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 97,39 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 98,57 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 93,98 EUR od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 97,37 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 99,08 EUR od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 96,20 EUR od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 95,92 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 94,80 EUR od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 88,40 EUR od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 95,18 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 97,56 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 95,83 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 86,48 EUR od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 94,37 EUR od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 95,11 EUR od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 92,00 EUR od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 83,41 EUR od 04.06.2013. do isplate,

- na iznos od 81,93 EUR od 02.07.2013. do isplate,

- na iznos od 85,25 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 88,27 EUR od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 93,15 EUR od 02.10.2013. do isplate,

- na iznos od 90,67 EUR od 02.11.2013. do isplate,

- na iznos od 92,75 EUR od 02.12.2013. do isplate,

- na iznos od 93,56 EUR od 02.01.2014. do isplate,

- na iznos od 94,18 EUR od 31.01.2014. do isplate,

- na iznos od 99,16 EUR od 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 97,30 EUR od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 95,05 EUR od 30.04.2014. do isplate,

- na iznos od 93,60 EUR od 31.05.2014. do isplate,

- na iznos od 94,49 EUR od 30.06.2014. do isplate,

- na iznos od 98,09 EUR od 31.07.2014. do isplate,

- na iznos od 99,82 EUR od 31.08.2014. do isplate,

- na iznos od 100,51 EUR od 30.09.2014. do isplate

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stopi zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže s tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.595,86 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.112,50 EUR".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile 18. kolovoza 2004., kao i Aneksa br.1. uz ugovor o kreditu od 03. rujna 2024. i to onih kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za Švicarske franke (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

6. Među strankama nije sporno da su zaključile Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, kao i Aneks br.1. uz ugovor o kreditu kojim je izmijenjen članka 3. Ugovora o kreditu, te je određen period bez otplate duga, a u svrhu kupnje nekretnine kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 46.000,00 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje jednakim mjesečnim anuitetima od 493,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom banke (tuženika) o kreditiranju građana, s time da je početna redovna kamata ugovorena u visini od 5,25 % godišnje.

6.1. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je li tužiteljev zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario i može li se tražiti vraćanje stečenog s obzirom da je ugovor ispunjen.

7. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.

8. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarcima odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev- 2221/18.

9. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno je da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope te da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03) te kasnije protivno odredbama članka 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09).

9.1. Pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda sud temelji na odredbi članka 502.c. ZPP kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodim tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te odredbe iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14-dalje:ZZP ) kojom je propisano da odluka donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanje tužene.

10. Na temelju financijskog vještačenja i dopune nalaza i mišljenja vještaka, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj preplatio razliku po osnovi anuiteta s valutnom klauzulom CHF u odnosu na visinu prvog anuiteta odnosno tečaja CHF u trenutku realizacije kredita za iznos od 4.627,11 EUR / 34.862,96 kn i to u određenim mjesečnim iznosima, u skladu s kojim vještačenjem je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev.

10.1. Prvostupanjski je sud na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na odredbe članka 210. i članka 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO) odnosno sada članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

10.2. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP- a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 354. stavak 2. ZPP.

11. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je donio pravilan zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi kada se pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda na koje se tužitelj pozvao oslonom na odredbu članka 502.c. ZPP-a jer iako se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete suštinski se radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe treba primijeniti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem kao što ih je prvostupanjski sud ispravno tumačio i primijenio.

11.1. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora.

11.2. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF kao i o činjenici da je informirao tužitelja o svim parametrima i metodama koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke i kamatne stope koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe. Tuženik je bio predložio saslušanje djelatnika banke MK, ali je tijekom postupka odustao od predloženog dokaza, dok je tužitelj u svom iskazu jasno naveo kako nije upozoren o rizicima povećanja tečaja u slučaju krize niti mu je bilo ukazano da postoji mogućnost jednostrane promjene kamatne stope i na koji način dolazi do te promjene, pa stoga zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti valutne klauzule vezane za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.

11.3 Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

12. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule je počela teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (24. siječnja 2020.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.

13. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Stoga neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebalo smatrati pošteni stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

14. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prilikom vještačenja trebalo uzeti u obzir i kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na početni, a ne samo kada je bio viši, to stoga što i ovaj sud smatra da bi za to bilo osnove samo da postoji tuženikova protutužba ili prigovor prebijanja, a toga nije bilo. No, sve i da je istaknuo prigovor isti ne bi bio osnovan i to stoga što tražbina tuženika ne postoji. Tužitelj nije od tuženika ništa stekao, a ugovornu obvezu je ispunjavao onako kako je bilo dogovoreno i kako je tuženik od njega tražio. Za razliku od tužitelja koji je potrošač i prava koja mu zbog tog statusa pripadaju, tuženiku ne pripada pravo pozivati se na nepoštenost ugovorene odredbe i time temeljiti neko svoje potraživanje.

15. Žalitelj dovodi u pitanje odluku o troškovima postupka te smatra da prvostupanjski sud za sve poduzete radnje nije smio uzeti vrijednost boda od po 2,00 EUR, jer za radnje koje su predmet prije stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) koja je bila na snazi u trenutku donošenja prvostupanjske presude, trebalo uzeti vrijednost boda od po 10,00 kn. Tarifnim brojem 52. stavak 3. Tarife propisano je kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U vrijeme donošenja odluke o trošku postupka u predmetu, na snazi je Tarifa koja u Tbr.54. propisuje da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, pa nije pogrešno odlučeno kada je i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarifa priznata vrijedno boda po 2,00 EUR.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavka 1. ZPP.

17. Kako tuženik nije uspio u žalbi, to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao u točki II. izreke temeljem članka 166. u vezi s člankom 154. ZPP.

U Dubrovniku 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Nikolić